Idolopoklonstvo Euharistije i blagdan Tijelovo

420
pregleda
Tijelovo Euharistija

Kako je nastao rimokatolički blagdan Tijelovo i što je zapravo sakrament sveta Euharistija?

Jučer su rimokatolici obilježili blagdan Tijelovo i održavali procesije diljem zemlje. Drugi naziv za Tijelovo je Svetkovina Presvetog Trojstva i Krvi Kristove. Slavi se spomen na ustanovu Euharistije. Blagdan je uveden tek u 14. stoljeću i nema temelja u Bibliji.

Jedini temelj mu je redovnica koja je vidjela mrlju na mjesecu. Da, dobro ste čuli. Redovnica je puni mjesec protumačila kao Crkvu, a mrlju kao svetkovinu koja Crkvi nedostaje. Drugi temelj mu je svećenik koji je prilikom lomljenja posvećene hostije, zapazio kako iz nje kaplje krv i slijeva se po oltaru.

Pogledajmo samo neke definicije iz njihovih izvora. Dvije su vrste hostija: posvećena i neposvećena. Posvećena je pravo tijelo Kristovo, dok neposvećene nalikuju pravim hostijama, iako one nisu pravo tijelo Kristovo. Pokaznica ili monstraca je liturgijski predmet za izlaganje posvećene hostije. U 14. stoljeću se pojavio običaj da se posvećena hostija poslije mise izloži pobožnom puku na štovanje. Posuda za izlaganje posvećene hostije nazvana je pokaznicom.

U Ludbregu čak postoji pokaznica s relikvijom Krvi Kristove. Relikvija Kristove krvi!? Priča ide ovako: jedan svećenik u 15. st. posumnjao je u istinitost tvrdnje da nakon pretvorbe u rukama drži pravo Tijelo Isusovo, a u kaležu pravu Krv Isusovu. Kad je razlomio hostiju na tri dijela, opazio je da se u kaležu nalazi prava svježa krv. Silno zbunjen i prestrašen neočekivanim događajem, brzo je spremio kalež sa Svetom Krvlju iza oltara i završio misu.

Dakle, ne smijete posumnjati u doslovnu pretvorbu Krista u euharistiji da ne bi stvarno potekla Isusova krv. Presmiješno da bi bilo istinito, ali istinito jest, barem prema njihovim vlastitim izvorima. Vradžbine i praznovjerje u otajstva euharistije.

Slike realistično prikazuju duhovnu stvarnost rimskog poganizma. Cirkusantski hod svećenika u dugim haljinama da ih drugi vide i slave, noseći idol euharistije kojem se rimokatolici klanjaju, dok slijepi puk hoda za njihovim stopama.

Tijelovo Euharistija Tijelovo Euharistija

Tijelovo Euharistija Tijelovo Euharistija

Što je uopće rimokatolički sakrament Euharistija? Temelj za ovaj pogrešan nauk pronalaze u Ivanu 6.

„Reče im stoga Isus: Zaista, zaista, kažem vam, nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego vam Otac moj daje s neba kruh istinski. Jer kruh je Božji onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.“ /Ivan 6,32-33

„A Isus im reče: Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; i tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.“ /Ivan 6,35

„Ja sam kruh živi koji s neba siđe. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će dovijeka. A i kruh koji ću ja dati tijelo je moje, koje ću ja dati za život svijeta.“ /Ivan 6,51

„Zaista, zaista, kažem vam, ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Jer tijelo je moje uistinu jelo i krv je moja uistinu piće. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ostaje u meni i ja u njemu.“ /Ivan 6,53-56

„Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim zbog Oca, tako će i onaj koji mene jede živjeti zbog mene. Ovo je kruh koji je s neba sišao. Ne kao mȁna koju jedoše oci vaši i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će dovijeka.“ /Ivan 6,57-58

„Tada mnogi od njegovih učenika, čuvši to, rekoše: ‘Tvrda je ta riječ! Tko je može slušati?’“ /Ivan 6,60

Nerazumijevanje Božje Riječi se događa kada vadimo pojedine stihove izvan njihovog konteksta. KLJUČNI STIH koji objašnjava prethodne Isusove riječi je sljedeći:

„DUH JE ONAJ KOJI OŽIVLJAVA, TIJELO NE KORISTI NIŠTA. RIJEČI KOJE VAM JA GOVORIM DUH SU I ŽIVOT SU.“ /Ivan 6,63

Mnogi su otišli od Isusa nakon ove riječi jer mu nisu vjerovali. Isus pita svoje učenike: „Zar vas to sablažnjava?… Zar i vi hoćete otići?“

„Odgovori mu nato Šimun Petar: Gospodine, komu ćemo otići? Ti imaš riječi života vječnoga. I mi vjerujemo i znamo: ti si Krist, Sin Boga živoga.“ /Ivan 6,68-69

Isus još kaže: „Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih.“ /Matej 4,4

Doslovna pretvorba Krista na misama je bajka za malu djecu i velika duhovna zabluda za odrasle. Krist nije u hostiji. Kruh se ne pretvara u Kristovo tijelo, niti se vino pretvara u Kristovu krv. Ne jedemo doslovno Kristovo tijelo i ne pijemo doslovno Kristovu krv. Kristovo Tijelo su nanovorođeni vjernici. Uostalom, ako već jedu Kristovo tijelo primajući hostiju, zašto rimokatolici ne piju Kristovu krv, odnosno vino? To ipak malo više košta od pločice brašna i vode; kalež s vinom rezerviran je za svećenike koji predvode ova demonska žrtvovanja.

Druga riječ za vjerovanje da doslovno jedemo Kristovo tijelo je kanibalizam, a za vjerovanje da doslovno pijemo Kristovu krv ništa drugo nego vampirizam.

Krist je već prinesen kao žrtva pomirnica za naše grijehe, JEDNOM ZAUVIJEK. Žrtvovati Krista uvijek iznova je demonski nauk i poricanje jasnih biblijskih riječi. Misna žrtvovanja su žrtvovanja demonima. Jer Krist se ne može uvijek iznova žrtvovati i razapinjati za grijehe.

Suština rimokatolicizma je uporno razapinjanje Krista. Mrtav Krist na križu; umjesto živi, uskrsli, proslavljeni Krist u njihovim srcima.

Uzor za svoje prakse pronalaze u starozavjetnom sustavu prinošenju žrtava.

„Jer takav nam velesvećenik i bijaše potreban: svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grješnikā, i koji postade uzvišeniji od nebesa; koji ne treba danomice, kao oni velesvećenici, prinositi žrtve najprije za svoje grijehe, a onda za one puka. Jer to učini jednom zauvijek prinijevši samoga sebe.“ /Hebrejima 7,26-27

„A pošto je to tako uređeno, u prvi šator stalno ulaze svećenici obavljati bogoslužje, u drugi pak jednom godišnje samo velesvećenik, i to ne bez krvi koju prinosi za sebe i za grijehe puka počinjene u neznanju.“ /Hebrejima 9,6-7

Rimokatoličke mise su preuzete iz starozavjetne prakse žrtvovanja životinja koje su ukazivale na konačnu žrtvu. Starozavjetni sustav štovanja koji se temeljio „na jelima i pilima i raznim pranjima i odredbama za tijelo“ bio je predskazanje i predslika Krista koji se dolazi žrtvovati za nas.

„A Krist se pojavi kao velesvećenik budućih dobara — po većem i savršenijem šatoru, ne rukotvorenome, to jest ne od ovoga stvorenja, i ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj krvi — te uđe jednom zauvijek u Svetinju našavši vječno otkupljenje.“ /Hebrejima 9,11-12

„Jer je i Krist jednom za grijehe pretrpio, pravedan za nepravedne, da nas privede Bogu; usmrćen u tijelu, ali oživljen u Duhu.“ /1. Petrova 3,18

Misna žrtvovanja su beskrvne žrtve, a bez prolijevanja krvi nema oproštenja grijeha. Konačna žrtva je prolivena prije 2.000 godina na križu.

„I gotovo sve se po Zakonu krvlju čisti, i bez prolijevanja krvi nema oproštenja.“ /Hebrejima 9,22

„Ne da mnogo puta prinosi sama sebe kao što velesvećenik svake godine ulazi u Svetinju s tuđom krvlju, inače bi trebao pretrpjeti mnogo puta od postanka svijeta. No sada se pojavio, jednom na svršetku vjekova, da grijeh dokine žrtvom svojom.“ /Hebrejima 9,25-26

Kristova žrtva ne treba se ponovno prinositi; Kristova žrtva se treba primiti po vjeri.

Više na temu pročitajte: Što je katolički sakrament Svete Euharistije? Koja je katolička definicija slavljenja Svete Euharistije?

Krist nije u komadiću smjese brašna i vode. Krist prebiva u svim nanovorođenim vjernicima, svima nama koji smo istinski povjerovali. Krist prebiva u našim srcima po svome Duhu. A Gospodnja večera je spomen na njegovu žrtvu. Zajednica vjernih. Njegovo Tijelo.

Isus je lomio doslovan kruh i dijelio ga s učenicima. Taj kruh je mana s neba, On sâm koji je podijeljen za nas, i svi se istinski vjernici od Njega hranimo i pijemo.

„Gospodin Isus one noći u kojoj bijaše predan uze kruh te, zahvalivši, razlomi i reče: ‘Uzmite, pojedite, ovo je tijelo moje koje se za vas lomi. Ovo činite meni na spomen.’ Tako i čašu, pošto večera, govoreći: ‘Ova čaša novi je savez u mojoj krvi. Ovo činite, kad god pijete, meni na spomen.’ Jer kad god jedete ovaj kruh i čašu ovu pijete, smrt Gospodinovu navješćujete dok on ne dođe.“ /1. Korinćanima 11,23-26

Čak i ritual može postati idolopoklonstvo. Ljudi se klanjaju u misama i euharistijama kao da imaju nekakvu mističnu moć spasiti njihove duše. Ne mogu vas spasiti sakramenti za život vječni. Morate se nanovoroditi za Božje kraljevstvo. Morate se pokajati za grijehe i povjerovati evanđelje. Morate se napokon podložiti jedinoj Glavi (poglavaru) Kristovog Tijela, samome Kristu.

Nikakve mise, euharistije, hostije i ritualne prakse vas ne mogu spasiti. Mogu vas samo osuditi. Jer ako uzimate nedostojno Njegovo tijelo, uzimate svoju osudu.

„Zato tko god jede ovaj kruh ili pije čašu Gospodinovu nedostojno, bit će kriv za tijelo i krv Gospodinovu. No neka čovjek ispituje sama sebe pa tako jede od kruha i pije iz čaše. Jer tko jede i pije nedostojno, osudu sebi jede i pije, ne razlikujući tijelo Gospodinovo. Zbog toga su među vama mnogi slabi i bolesni, i snivaju mnogi.“ /1. Korinćanima 11,27-30

Ne razlikovati tijelo Kristovo znači ne razlikovati tko su uistinu Kristovi sljedbenici, Njegova crkva, naša braća i sestre. Pazite da ne biste nedostojno odbacili one prave, a prihvatili lažne. Jer su mnogi koji ne prepoznaju svoju braću i sestre u Kristu slabi, bolesni i spavaju.

Dragi rimokatolici, mise vas ne mogu očistiti i oprati od vaših grijeha, to može samo Krist kad ga prihvatite po vjeri i podložite se Njegovoj Riječi. Kada se napokon odlučite na poslušnost Božjoj Riječi, a ne ljudskim naucima i tradicijama; Bogu, a ne čovjeku. Proslavite živoga Isusa Krista, a ne isprazne blagdane, rituale i liturgijske idole koji ne mijenjaju u vašim životima baš ništa, osim što vam je slobodni neradni dan.

Više na temu mise i euharistije na linku: Zablude rimokatoličke religije – misa i euharistija.

Komentari

komentari