Genetski modificirane bebe?

Jeste li znali da Bog govori o DNK u svojoj Riječi? U Psalmu 139,16 čitamo:

„Zametak moj već gledahu oči tvoje, i U KNJIZI TVOJOJ svi ovi udovi bijahu zapisani; dani su mi određeni dok još nijednog od njih ne bijaše.“

Ta knjiga o kojoj Bog govori upravo je naša DNK. DNK (deoksiribonukleinska kiselina) ima oblik dvostruke spiralne zavojnice. Sadrži upisani genetski kod svakog živog organizma. DNK svake osobe nasljeđuje se od oba roditelja. DNK sadrži genetsku informaciju o čovjeku – izgled, spol, rasu, visinu, inteligenciju, boju kose, boju očiju, pa čak i broj dana koliko ćete živjeti. Genetski zapis je vaš tjelesni identitet, genetski otisak prsta.

DNK se kao uzorak u forenzici za rješavanje zločina počeo primjenjivati tek 1984. kad se DNK otkrila i razvila metoda za identificiranje čovjeka – putem krvi, sline, kože, kose ili sjemena.

Dakle, DNK je otkrivena tek prije 30-tak godina, a psalmi su pisani negdje prije 2500 godina (1000.–400. pr. Kr.). Još jedan dokaz u nizu da je Biblija prepuna znanja i uvelike može biti na korist znanstvenicima. Pojednostavila bi mnogo toga u razvoju znanosti da znanstvenici nisu bezumni u svom srcu i ne izopačuju Božju Riječ, jer misle da sve mogu i bolje znaju na vlastiti način.

Genetika nam govori da postoji na trilijune kombinacija koje čine ljudsku DNK. DNK je formirana u trenutku začeća. Iako tijelo nije u cijelosti formirano, zigota (prva stanica pri začeću) sadrži sav vaš genetski zapis – kako ćete izgledati. Niste ljudsko biće od rođenja, već od prvog dana začeća. Vaša DNK sadrži toliko informacija da kad bi se stavila na papir, sačinjavala bi 12.000 svezaka Enciklopedije. A pazite ovo, ta ista DNK sekvenca može se naći u svakoj stanici vašeg tijela. To znači da u vama postoji toliko informacija da se može napisati 35 milijuna knjiga.

Taj zapis o vama sastavio je vaš Stvoritelj, Bog Biblije. On vas je vidio prije nego što ste postojali. Niste samo životinja u evolucionističkom lancu sa smrtnim ishodima, već jedinstveno, čudesno ljudsko biće stvoreno na sliku Božju, kao što nam govori Psalam 139.

„Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u utrobi majke moje. Hvalit ću te što sam strahovito čudesno sazdan; čudesna su djela tvoja i duša moja dobro to zna. Kosti moje od tebe ne bijahu skrivene dok sam stvaran u tajnosti, otkan u dubini zemlje. Zametak moj već gledahu oči tvoje, i u knjizi tvojoj svi ovi udovi bijahu zapisani; dani su mi određeni dok još nijednog od njih ne bijaše“ (Psalam 139,13-16).

Budući da je naša genetika narušena zbog Adamovog pada u grijeh, svaka sljedeća generacija nosi dodatna oštećenja i sve veće rizike od bolesti. Iako imamo mehanizme koji popravljaju našu DNK, one nisu dovoljne za kumulaciju mutacija. Naša DNK iz generacije u generaciju sve više propada.

GMO bebe?

A onda, čujemo ovih dana vijest o genetski modificiranim bebama. Navodno je kineski genetičar izuzeo gen koji je odgovoran za obolijevanje od HIV-a. Radi se o modificiranju embrija nastalih medicinski potpomognutom oplodnjom kako bi se eliminirao gen. Inače, takav postupak je zabranjen u većini država jer se ne zna mogu li se izmjene DNK prenositi na sljedeće generacije i tako prouzročiti izmjene drugih gena, to jest paralelno oštetiti druge gene. Većina znanstvenika osuđuje postupak genetske izmjene ljudskih embrija i smatra ga vrlo opasnim i neodgovornim.

Za sada se znanstvena akademija slaže da takvi zahvati nisu znanstveni, ni moralni. No, u skoroj budućnosti mogli bi postati stvarnost. Eliminacija nepodobnih i stvaranje čovjeka otpornog na bolesti – robotizacija ljudi. Proročanstvo posljednjih dana kaže da će se ljudsko sjeme miješati sa željezom i glinom.

„A to što si vidio željezo pomiješano s kalnom glinom — oni će se pomiješati sa sjemenom ljudskim, ali neće prionuti jedan uz drugoga, kao što se ni željezo ne može smiješati s glinom“ (Daniel 2,43).

Hoće li filmovi znanstvene fantastike postati znanstvena realnost? Je li doista moguće genetski modificirati čovjeka ukoliko naša genetika konstantno propada? Što bi takvo otkriće značilo za čovječanstvo? U našu DNK je zapisan broj dana koliko ćemo živjeti. Ako se DNK može genetski modificirati, može li se promijeniti broj naših dana? Može li čovjek uopće umjetno produljiti svoj život?

Ono što je sigurno jest da se znanstvenici igraju Boga. Možda čak ima veze s biblijskim proročanstvom: „I u one dane ljudi će tražiti smrt, i neće je naći; i poželjet će umrijeti, a smrt će bježati od njih“ (Otkrivenje 9,6).

Uostalom, već postoji umjetna oplodnja, umjetna inteligencija, umjetna (GMO) hrana; zašto ne i umjetne bebe i umjetno čovječanstvo?

Danas postoje žene s testosteronima koje izgledaju kao muškarci i rađaju bebe. Ne čudi da će uskoro doslovni muškarac s izmijenjenom utrobom moći donijeti dijete na svijet. A skora će budućnost toliko razviti tehnologiju da nam neće trebati ni majka, ni otac za oplodnju i rađanje, jer će umjetni inkubatori za stvaranje umjetne djece postati realnost.

Svašta možemo očekivati u budućnosti. Već sada znanstvenici spominju tehnologiju za „dizajniranje beba“ i „superljudi“. Ljudi otporni na bolesti, i u konačnici, otporni na smrt? Možemo li stvarno izbjeći smrt i učiniti sami sebe vječnima? Ovo je samo još jedan pokušaj u nizu čovjekove težnje za vječnim životom. Od pamtivijeka čovjek želi produljiti svoj život, pa su tako nekada egipatske faraone mumificirali vjerujući da, ako što duže zadrže tijelo u neraspadljivom stanju, ujedno će sačuvati i duše za vječni život.

Ta stalna ljudska težnja za vječnim životom, kao i potreba da to učinimo na vlastiti način. Jer lakše je modificirati gene, nego se podložiti onome koji je kreirao gene. Lakše je modificirati gene i produljiti život, nego prihvatiti Isusa Krista koji je došao na ovaj svijet i položio svoj život da bi nama osigurao vječni život. Ne postoji modificirani način za prijelaz iz smrti u vječnost, osim da se pokajemo za svoje grijehe i obratimo živome Bogu, koji jedini ima ključeve prijelaza ljudske duše iz smrti u život.

Možemo modificirati gene, ali ne možemo modificirati istinu. Isus je Istina.

„Ja sam uskrsnuće i život. Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I svatko tko živi i vjeruje u mene, neće umrijeti dovijeka. Vjeruješ li ovo?“ (Ivan 11,25-26).