Duhovna agresija i averzija prema Božjoj svetosti

U kršćanstvu postoji jedan uobičajeni obrazac, a to je duhovna agresija i averzija unutar lažnih doktrina prema Božjoj svetosti. Pogledajmo o čemu se radi.

„Zato opašite bokove pameti svoje, budite trijezni i savršeno se pouzdajte u milost koja će vam se donositi o objavljenju Isusa Krista. Kao poslušna djeca ne suobličujte se s prijašnjim požudama, iz vremena vašega neznanja. Naprotiv, kao što je svet Onaj koji vas pozva, i vi sami budite sveti u svemu življenju. Jer pisano je: Sveti budite, jer sam ja svet“ (1. Petrova 1,13-16).

Kao nanovo rođeni kršćani šireći Evanđelje Isusa Krista na spasenje svima koji povjeruju i podlože se Božjoj riječi, zasigurno ste imali situacije u kojima ste naišli na velik otpor prema jednoj od temeljnih biblijskih istina – svetost življenja u Isusu Kristu. No ovdje trenutno ne mislimo na otpor prema svetosti od strane svijeta. Opće je poznato da svijet mrzi Božju pravednost i svetost te se sablažnjava o križ Gospodina Isusa (1. Korinćanima 1,18).

Radi se o drugačijoj skupini ljudi – oni koji se predstavljaju Kristovim sljedbenicima, koji pričaju slatke riječi o Gospodinu, ali iz određenih razloga ne mogu podnijeti biblijsku istinu o svetom življenju onih koji žive u Gospodinu i Gospodin živi u Njima. Ako ste ikada javno i otvoreno propovijedali protiv grijeha, zasigurno ste se suočili sa grupacijama ljudi koji za sebe tvrde da su kršćani, ali koji jednostavno nisu mogli podnijeti poruku koja ide protiv grijeha. Zapravo radi se o ljudima koji vrlo agresivno reagiraju kada ih netko suoči sa činjenicom da ne mogu svojevoljno uživati grijeh i istovremeno služiti Gospodinu.

Njihovi prigovori najčešće glase:

– „Spašeni smo milošću Božjom, a ne djelima!!!“

– „Ako moram živjeti sveto kako bi bio spašen, tada je to spasenje po djelima!!!“

– „Vi ste samopravednici!!!“

– „Ovi stihovi ne vrijede za nas (ili za naše vrijeme)! Za nas vrijedi samo evanđelje milosti apostola Pavla!!!“, i sl.

Suštinski ono što oni rade jest ono što definiramo kao „sektašenje“ – manipuliraju jednom biblijskom istinom te je uzdižu do te mjere kako bi pobili druge biblijske istine koje se nadovezuju na dotičnu biblijsku istinu. Manipuliraju sljedećim teološkim terminologijama: milost Božja, samopravednost i spasenje po djelima. Unutar njihove doktrinalne verzije o Božjoj milosti, potrebno je da izmanipuliraju trima navedenim teološkim terminima kako bi njihova pogrešna definicija Božje milosti mogla opstati. U ovom tekstu sažeto ćemo proći kroz njihove primarne prigovore protiv svetog življenja po Duhu Svetom.

1. „Spašeni smo milošću Božjom, a ne djelima! Ako moram živjeti sveto kako bih bio spašen, tada je to spasenje po djelima!“

– ovakva konstatacija je klasičan primjer doktrinalne manipulacije unutar relacije između Božje milosti i svetog življenja po Duhu. Istina je da smo spašeni milošću Božjom po vjeri, to je Božji milosni dar po Gospodinu Isusu Kristu (Rimljanima 4,3-8 / Efežanima 2,8-9), ali je teška doktrinalna pogreška (i manipulacija) tvrditi da Božja milost izuzima svetost življenja u Isusu Kristu.

Vidite, Božja milost nije samo činjenica da nas je Krist na križu otkupio od naših grijeha, Božja milost je također sposobnost po Duhu Svetom da nanovo rođena osoba živi svet život izvan grijeha od kojeg je oprana. Naravno to nikada neće biti savršeno svet život pred Bogom, iz tog razloga potreban nam je Spasitelj koji nas pere od grijeha pred Bogom Ocem. No naša nesavršenost pred Bogom ne mijenja činjenicu da se po Duhu Svetom u srcima vjernika događa promjena koja se također očituje u životu vjernika. Te kako sjeme Božje raste u nama s vremenom naše srce automatski raste u svetosti Božjoj što se opet eksterno očituje svetim življenjem. Drugim riječima, što više rastemo u ljubavi prema Gospodinu, to ćemo više rasti u vršenju Njegove volje za naš život:

„Doista, ovo je volja Božja: vaše posvećenje – da se uzdržavate od bludnosti, da svatko od vas zna svoje tijelo posjedovati u svetosti i poštovanju, a ne u pohotnoj strasti kao pogani koji ne poznaju Boga” (1. Solunjanima 4,3-5).

Vjernici koji ljube Gospodina ne vape za svetim životom po Duhu Svetom iz razloga kako bi se spasili vlastitim djelima, već zato jer ljube Gospodina. Oni mrze grijeh i bore se protiv istog jer znaju da i njihov Gospodin također mrzi grijeh. Oni znaju da su previše skupo plaćeni kako bi tek tako olako shvatili Božju milost.

Sam je Gospodin rekao:

„Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati“ (Ivan 14,15).

Gospodinove su zapovijedi:

„A on mu reče: Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga“ (Matej 22,37-39).

Ljubav prema Bogu i čovjeku možemo jednostavnije svrstati u tri karakteristike:

– svetost življenja po Duhu Svetom (1. Solunjanima 4,3-5),

– ljubav prema bližnjima i neprijateljima (Matej 22,39 / Matej 5,44),

– ispovijedanje doktrinalne istine (Ivan 16,13 / 2. Ivanova 1,9).

Ove tri karakteristike nisu nešto na što se kršćanin prisiljava tjelesnim snagama, već automatski dolaze po Duhu Svetom – točnije rastom u plodovima Duha Svetog. Što više rastemo u plodovima Duha Svetog, automatski ćemo rasti u ove tri karakteristike koje obilježavaju ljubav prema Gospodinu i čovjeku (1. Ivanova 3,5-10). Gledano sa biblijsko doktrinalnog stajališta: nemoguće je za čovjeka koji raste u Duhu Svetom da istovremeno raste u grijehu i tjelesnosti. Kada rastemo u jednom, tada ono drugo postepeno umire i umanjuje se. Ili rastemo u grijehu ili rastemo u Gospodinu.

Zapazite da nas Duh Sveti u 1. Petrovoj 1,13 poziva na pouzdanje u Božju milost dok nas odmah u sljedećim stihovima (1. Petrova 1,14-16) poziva na svetost u življenju. Ovaj stih savršeno oslikava relaciju između Božje milosti i posvećenja: pouzdanje u Božju milost uvijek rezultira većom svetošću u življenju, a ne svojevoljnim ostajanjem u grijehu i tjelesnim požudama. Doktrinalna istina o svetom životu onih koji hode u Gospodinu Isusu Kristu nema nikakve poveznice sa spasenjem koje je zasluženo djelima, ali zato ima veze sa ljubavlju prema Gospodinu.

Više na temu hiper-milosti možete pročitati: Toksična milost modernog kršćanstva.

2. „Vi ste samopravednici!!!“

– druga navedena konstatacija također može poslužiti kao primjer manipulacije biblijsko-teološkim terminima. Što je samopravednost sa biblijske točke gledišta? Je li samopravednost zaista htijenje za svetim životom iz ljubavi prema Gospodinu ili se radi o nečemu drugom?

Kada pročitamo Gospodinovu prispodobu iz Luke 18,9-14, dobivamo jasnu sliku o tome tko su samopravednici. Radi se o ljudima koji se uzvisuju pred Bogom i ljudima, koji misle da su bolji od drugih i koji se pouzdaju u svoja vlastita djela pred Bogom. O onima koji misle kako zaslužuju spasenje zbog svoje pravednosti te kako im milost uopće nije potrebna.

No, okarakterizirati samopravednošću poziv na svetost življenja i poziv na dobra djela kao čin ljubavi prema Bogu i čovjeku te kao čin djelovanja Duha Svetog u životu vjernika, je ništa drugo nego bestidna teološka manipulacija biblijskim kontekstom Luke 18,9-14. Gospodinova prispodoba iz dotičnih stihova ne govori o osobi koja želi živjeti sveto jer ljubi Gospodina te se pouzdaje u Božju milost i drugima propovijeda isto. Gospodin u ovoj prispodobi govori o licemjernom i oholom farizeju. Poziv na svetost življenja iz ljubavi prema Bogu i čovjeku nema nikakve poveznice sa samopravednošću koju Gospodin spominje u Luki 18,9-14.

3. „Ovi stihovi ne vrijede za nas (ili za naše vrijeme)! Za nas vrijedi samo evanđelje milosti apostola Pavla!“

– ovo je jedna sve popularnija hereza poznatija pod nazivom „ultra-dispenzacionalizam“. Naime, radi se o učenju koje tvrdi da postoje dva evanđelja – evanđelje kraljevstva za Židove i evanđelje milosti za Crkvu. Pod evanđelje kraljevstva koje vrijedi za Židove spadaju četiri novozavjetna Evanđelja i sve poslanice koje nisu napisane od apostola Pavla. Pod evanđelje milosti koje vrijedi za Crkvu spadaju Pavlove poslanice. Ali zagovaratelji ove doktrinalne hereze su otišli još dalje u svojim zabludama pa čak ne priznaju niti sve stihove iz Pavlovih poslanica, već ih osakaćuju na više vremenskih razdoblja tvrdeći kako nisu svi doktrinalni stihovi iz Pavlovih poslanica pisani za naše vrijeme.

Temelj ove doktrine nalazi se u manipulaciji stihom iz 2. Timoteju 2,15. Premda nas Pismo zaista poziva da pravilno razdvajamo riječi istine, doktrina ultra-dispenzacionalizma je daleko od toga. Ova doktrina osakaćuje riječ istine u svrhu očuvanja lažne doktrine o hiper-milosti koja negira apsolutno sve temeljne biblijsko-ortodoksne dogme koje su poznate Crkvi još od samog začetka Crkve (kao što su: vodeno krštenje za Crkvu kao čin javne potvrde vjere i pouzdanja u Gospodina, nužnost pokajanja za grijehe, poslušnost Kristovim zapovijedima koje nam je dao u Evanđelju i apostolskim poslanicama kroz Duha Svetog koji je djelovao kroz apostole, jedno i vječno Kristovo Evanđelje i dr.).

Premda je ovo poprilično podugačka tema o kojoj se može napisati kompletan članak, iznijet ćemo nekoliko argumenata koji ukazuju da se radi o teškoj i pogubnoj doktrinalnoj zabludi.

1. U poslanici Galaćanima 1,6-7 apostol Pavao direktno tvrdi kako ne postoji drugo Evanđelje od Kristovog Evanđelja. U Galaćanima 1,7 Pavao spominje samo jedno i pravo Evanđelje koje naziva Kristovim Evanđeljem. Ako ne postoji drugo Evanđelje od ovoga, tada automatski ne postoji više različitih evanđelja koje bi vrijedilo samo za Židove ili samo za Crkvu. Ne postoji evanđelje kraljevstva za Židove i ne postoji evanđelje milosti za Crkvu. Postoji samo jedno jedino Kristovo Evanđelje koje vrijedi za sve ljude i sve nacije, i postoje oni koji ga žele izvrnuti sebi na propast: ultra-dispenzacionalisti su dobar primjer onih koji ga izvrću sebi na propast.

2. Apostol Pavao u Galaćanima 1,8-9 proklinje sve ljude i duhove koji propovijedaju drugačije evanđelje od Kristovog Evanđelja koje on propovijeda. Ako su Krist i ostali apostoli propovijedali drugačije evanđelje koje vrijedi samo za Židove od Pavlovog evanđelja koje bi vrijedilo samo za Crkvu, u tom slučaju apostol Pavao u Galaćanima 1,8-9 proklinje ostale apostole i samog Krista jer propovijedaju drugačije evanđelje od njega. No naravno, to nije slučaj.

Jer Krist i ostali apostoli su zajedno s Pavlom imali identično Evanđelje koje vrijedi za sve ljude, sve nacije i za sva vremena – Kristovo Evanđelje.

3. Isus je po svome božanskom autoritetu oduzeo kraljevstvo Božje od Židova i predao ga Crkvi tj. narodima koji su dostojni njegovih plodova (Matej 21,43). Kraljevstvo Božje više nije sa Židovima, već s Kristovom Crkvom. Samim time ideja o evanđelju kraljevstva koje bi vrijedilo samo za Židove nema uporište u Svetom pismu – jednostavno iz razloga jer je kraljevstvo Božje predano Crkvi, a ne Židovima.

4. Otkrivenje 14,6 govori o jednom i vječnom Evanđelju koje vrijedi za sve narode, puke i za svaki jezik. Ovaj stih ponovno pobija teološku herezu ultra-dispenzacionalizma o postojanju više različitih evanđelja koje bi vrijedilo za više dispenzacija (vremena) i više nacija (posebno za Židove te posebno za pogane).

Ultra-dispenzacionalisti su uglavnom lažni kršćani koji ne razumiju Sveto pismo, koji ne razumiju relaciju stihova među poslanicama koji se međusobno tumače.

Njihova primarna svrha jest pokušati dokazati kako postoje kontradikcije između Pavlovih poslanica i poslanica ostalih apostola. Naravno, kontradikcije ne postoje. Postoje samo oni koji ne razumiju Evanđelje, ne razumiju apostolske poslanice i ne razumiju ono o čemu je apostol Pavao pisao. Stoga zbunjuju sami sebe u svojim zabludama te također ostale koji se priklanjaju njihovom pogubnom osakaćivanju Svetog pisma. Ali to nas ne treba čuditi jer Duh Sveti po apostolu Petru već u ono vrijeme upozorava na pojavu otpadnika koji izvrću Pavlove poslanice sebi na propast:

„A strpljivost Gospodina našega spasenjem smatrajte, kako vam i ljubljeni brat naš Pavao napisa po mudrosti koja mu je dana. Tako u svim poslanicama gdje o tome govori. U njima ima ponešto nerazumljivo, što neupućeni i nepostojani iskrivljuju, kao i ostala Pisma – sebi na propast“ (2. Petrova 3,15-16).

Više na ovu temu nađite na linku: Dispenzacija milosti – ili dispenzacija hereze?.

ZAKLJUČNO

Ljubljeni u Gospodinu, tražite Gospodina svim svojim srcem i svom svojom dušom. Podložite se po Duhu Svetom Njegovoj svetoj Riječi i nemojte dozvoliti lažnim kršćanima u kojima vlada demonski duh agresije prema Božjoj svetosti da vas zbune u vašem svetom življenju po Gospodinu Isusu Kristu. Radi se o razuzdanim lažnim vjernicima koji su Božju milost izvrnuli u razuzdanost (Judina 1,4). O lažnim radnicima koji se predstavljaju Kristovim slugama, ali oni to nisu. U njima se stvara duhovna agresija prema biblijskoj istini o svetom življenju iz ljubavi prema Gospodinu jer se radi o ljudima koji riječima ispovijedaju Krista, ali djelima Ga niječu. O ljudima čiji je otac đavao i koji žele vršiti prohtjeve svoga oca – grijeh (Ivan 8,44).

Ljubljeni, nemojte slijepo kao bezumne ovce koje lutaju vjerovati svima koji se predstavljaju kao kršćani. Mnogo je vukova i lažnih proroka/učitelja izišlo u svijet (1. Ivanova 4,1). Sve provjeravajte kroz poniznost srca pred Gospodinom po Duhu Svetom kroz Sveto pismo. Svaki duh koji se protivi Božjoj svetosti je od đavla. Duh Sveti ljubi Oca i Sina i On nikada neće ići protiv svetog življenja u Gospodinu. Duh Sveti vas neće navoditi da činite ono što je gadost pred Bogom – grijeh. Duh Sveti vas uvijek navodi da vršite volju Oca i Sina, a Božja volja je ljubav, svetost i istina. Čuvajte se lažnih doktrina koje mrze biblijsku istinu o svetosti i koje razjedinjuju jedno i vječno Evanđelje na razne komadiće lažnih dogmi.