Toksična milost modernog kršćanstva

228
pregleda
milost kršćanstvo

Živimo u vremenu u kojem su kršćani postali toliko svjetovno-tjelesni da više nema mjesta za pravednost i svetost u njihovim srcima. U modernom kršćanstvu, potpuno je izmijenjena definicija Božje milosti. Danas je Božja milost dozvola za sve, licenca za uživanje grijeha. Kada modernim kršćanima spomenete poziv na svetost življenja, odmah možete vidjeti njihove agresivne reakcije prema toj biblijskoj istini. Danas se svaki poziv na svetost naziva legalizmom i spašavanjem djelima. Božja milost je postala opravdanje za razuzdanost lažnih vjernika koji više ljube grijeh nego Boga.

Za početak, spašeni smo milošću Božjom i samo milošću. Božji je to dar po vjeri (Rimljanima 4,3-8; Efežanima 2,8). Ali problem nastaje kada se negira druga biblijska istina koja se nadovezuje na Božju milost, a to je da milost Božja u našim životima rezultira odvajanjem od grijeha i svijeta. Većina modernih kršćana ne može podnijeti ovu biblijsku istinu. Oni navodno žele Isusa i Njegovu milost, ali ne žele Njegovu svetost koja dolazi kao rezultat rasta u milosti Božjoj. Vidite, Bog nas je prihvatio kao grešnike koji su umirali u svojim grijesima. To se zove milost. To se zove ljubav. Ali Gospodin nas previše ljubi da bi nas, nakon što nas je oprao od grijeha, i dalje ostavio da se valjamo u blatu od kojeg nas je oprao. Milost nije samo Božja osobina. Milost je i Božja sila po osobi Duha Svetog koja nas čini svetima i odvaja od grijeha.

Bog nas previše ljubi da bi nas ostavio da i dalje robujemo grijesima kojima smo robovali prije nego što smo upoznali Isusa Krista (Ivan 8,36).

U modernoj teologiji o milosti, milost Božja postaje dozvola za grijeh i potpuno negira posvećenje života bez kojeg nitko neće vidjeti Gospodina (Hebrejima 12,14-16). Svaki poziv na svetost okarakteriziran je kao spašavanje djelima, samopravednost, legalizam i sl. To je lažna milost današnjeg duhovno toksičnog kršćanstva. Milost koja ljubi grijeh. Vjera bez poslušnosti. Naime, nitko od zagovornika takve milosti neće direktno priznati da podržava grijeh. Sotona nije naivan pa da se odmah javno razotkrije. On najčešće dolazi kao pravednik obučen u anđela svjetla, kao i njegovi službenici.

„I nikakvo čudo! Ta sam se Sotona prerušuje u anđela svjetla. Ništa osobito dakle ako se i službenici njegovi prerušuju u službenike pravednosti. Svršetak će im biti po djelima njihovim” (2. Korinćanima 11,14-15).

Ali ono što je Sotona uspio napraviti kroz svoje službenike koji se predstavljaju kao kršćani, jest da je potpuno izvrnuo pravu definiciju milosti Božje i Kristove žrtve na križu. Sotona je uspio stvoriti mrežu lažne milosti u kojoj se Božja svetost na koju su kršćani pozvani (1. Petrova 1,16), naziva legalizmom i spašavanjem djelima. Učenje o takvoj milosti je poznatije kao „hyper-grace“. Radi se o lažnim učiteljima koji su izvršili direktan napad na križ Isusa Krista i na srž Božje milosti. Oni su milost Isusa Krista preobratili (iskoristili) za svoju razuzdanost.

„Jer ušuljali se neki, odavna već zapisani za ovaj sud, bezbožnici koji milost Boga našega promeću u razuzdanost i niječu jedinoga gospodara i Gospodina našega Isusa Krista“ (Judina 1,4).

Takvi ljudi gaze krv Isusa Krista i pogrđuju Duha milosti. Oni koji krv Kristovu indirektno koriste kao licencu za grijeh. Na takvima je još veća osuda.

„Zamislite koliko li će goru kaznu zavrijediti tko Sina Božjega pogazi, i nečistom smatra krv Saveza kojom je posvećen, i Duha milosti pogrdi?“ (Hebrejima 10,29).

Biblija nas na puno mjesta upozorava na grešne tjelesne požude i poziva na svetost življenja koja je rezultat Božje milosti u našem životu.

„Po ljudsku govorim zbog slabosti tijela vašega; jer kao što nekoć predadoste udove svoje za robove nečistoći i bezakonju — na bezakonje, tako sada predajte udove svoje za robove pravednosti — na posvećenje. Jer kad bijaste robovi grijeha, bijaste slobodni pravednosti. Koji ste dakle plod tada imali u onome čega se sada stidite? Jer svršetak je tome smrt. Sada pak, pošto ste oslobođeni od grijeha i postali sluge Božje, imate plod svoj za posvećenje, a svršetak — život vječni“ (Rimljanima 6,19-22).

„Ta pisano je: Budite sveti jer sam ja svet“ (1. Petrova 1,16).

„Što ćemo dakle reći? Da ostanemo u grijehu da milost izobiluje? Nipošto! Jednom umrli grijehu, kako da još živimo u njemu?“ (Rimljanima 6,1-2).

„Dječice, nitko neka vas ne zavede! Tko čini pravdu, pravedan je kao što je On pravedan. Tko čini grijeh, od đavla je jer đavao griješi od početka. Zato se pojavi Sin Božji: da razori djela đavolska. Tko god je rođen od Boga, ne čini grijeha jer njegovo sjeme ostaje u njemu; ne može griješiti jer je rođen od Boga. Po ovom se raspoznaju djeca Božja i djeca đavolska: tko god ne čini pravde i tko ne ljubi brata, nije od Boga“ (1. Ivanova 3,7-10).

„Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega“ (1. Korinćanima 6,9-10).

„Pazite, braćo, da ne bi u koga od vas srce bilo opako, nevjerno, odmetnulo se od Boga živoga” (Hebrejima 3,12).

„Jer ako svojevoljno griješimo pošto primismo spoznanje istine, nema više žrtve za grijehe, nego strašno iščekivanje suda i bijesa ognja što će proždrijeti protivnike“ (Hebrejima 10,26-27).

Gospodin Isus je dobro znao da će doći do priljeva onih koji tvrde da vjeruju, ali ga djelima niječu. Kršćani koji će se pretvarati da ljube Krista, ali iznutra će biti puni raznih bezakonja bez ikakve želje za posvećenjem. Takvima će biti odgovoreno:

„Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: `Gospodine, Gospodine!`, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. Mnogi će me u onaj dan pitati: `Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?` Tada ću im kazati: `Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici`!“ (Matej 7,21-23).

Pismo nam u poslanici Efežanima jasno govori da Bog po Duhu Svetom u nama proizvodi htijenje da činimo dobro, htijenje da budemo sveti u Bogu. Za to smo oprani milošću Božjom, da hodimo ugodni pred Bogom u svetosti koju nam je Bog dao po svojoj milosti.

„Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo“ (Efežanima 2,10).

Ljubav prema Bogu i bližnjima, tj. svetost življenja je temeljni rezultat našeg spasenja po milosti Božjoj. To je jasno učenje Svetog pisma. Plod je milosti Božje pravednost i istina. Zagovaratelji hyper-grace teologije se svim silama bore protiv ove biblijske istine. Jer u njima nema pravednosti, a niti istine. Oni su djeca đavla i žele vršiti prohtjeve svoga oca [grijeh] (Ivan 8,44).

„Da, nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite – plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina – i odlučite se za ono što je milo Gospodinu“ (Efežanima 5,8-10).

Više na temu posvećenja možete naći na tagu: POSVEĆENJE.

Komentari

komentari