Vječnost zapisana u našim srcima?

703
pregleda
vječnost srce dokaz
Foto: Pixabay

Obično mislimo da će nekakav bitak svake osobe nekako, negdje živjeti zauvijek. Sociolozi su pokušavali pronaći izvor tog uvjerenja, ali do sada ga nisu mogli odvojiti od izlaganja vjerskom naučavanju. Sada novi istraživački poduhvat otkriva da je vjera u vječni život odvojeno od naših tijela ugrađena u svakog od nas. Time nenamjerno potvrđuje biblijsku poruku: vječnost je zapisana u nama.

Većina istraživačkih studija po ovom pitanju ispituje odrasle sudionike o životu poslije smrti, ali ovo novo istraživanje ispituje djecu o životu nerođenih duša.

Natalie Emmons i Deborah Kelemen sa Sveučilišta Boston provele su dvije studije na 283 djece iz Ekvadora.[1] Pretpostavka je da ispitanici iz džungle imaju bliži kontakt s događajima koji su vezani uz nastanak života i smrti, te imaju biološki utemeljene ideje o životu prije začeća. S druge strane, katolički učenici kao sudionici iz grada više su izloženi vjerskom učenju da život započinje začećem, i stoga „odbacuju ideju o životu prije rođenja“.[2] Neočekivano, obje skupine učenika tvrde da centralna bit svake osobe živi čak i bez tijela.

Djeca iz različitih sredina vjeruju da svatko prije rođenja ima emocije i želje. U osnovi, naša sklonost vjerovanju u besmrtnu dušu ne proizlazi izričito iz vjere – jednostavno je dio nas. No, što „religija“ znači istraživačima koji su vjerojatno pristalice nekog oblika vjerskog sekularizma?

Budizam i hinduizam ne uče da osoba postoji nakon smrti, već smatra da duša osobe gubi osobni identitet kad se na kraju spoji s univerzalnim „svim“, koje neki zovu bog. Iako je sekularizam popularna religija među znanstvenicima, ona je materijalistička. Stoga, njezine pristalice vjeruju da kada materijalno tijelo prestane raditi, staju i svi nematerijalni aspekti poput volje, intelekta, emocija i želja.

Jedna od vodećih autorica Natalie Emmons na Sveučilištu Boston kaže: „Profesionalno se bavim ovim proučavanjem, ali bez obzira na to uvijek se podsvjesno vraćam na ovo gledište. Znam da je moj um produkt mog mozga, ali i dalje volim misliti o sebi kao nečem neovisnom od mog tijela.“[2] Ona jasno osjeća ovaj sukob: Njezine svjetovne nauke potvrđuju da su njezini nematerijalni aspekti samo produkt kemije u mozgu i stoga neće preživjeti nakon tjelesne smrti. No, izgleda da se njezina urođena svijest o njezinoj vlastitoj vječnoj duši i dalje manifestira.

Budući da hindusi, budisti i sekularisti ovo ne uče, koji nam veliki koncepti koji vjeruju u vječnu dušu ili duh preostaju? Jasno je da su to teističke opcije, uključujući kršćanstvo. A prema Salomonovoj drevnoj knjizi Propovjednika, kada je Bog stvorio ljude: „Stavio je i vječnost u srca njihova“.[3] Jedan drugi prijevod Biblije kaže: „U njihovo srce on dade čak smisao trajanju“.[4]

Ako Bog jasno kaže da je stavio vječnost u naša srca, nije čudo da ju sociolozi tamo nalaze.

Blizu tog istog stiha, Salomon je upitao: „Tko poznaje duh ljudski koji odlazi gore, i duh životinjski koji odlazi dolje k zemlji?“[5] Čini se da znanstvenici tek sada potvrđuju ono što je Pismo odavno reklo o našem znanju o vječnosti.

Autor: Brian Thomas; Izvor: icr.org

Reference:

  1. Emmons, N. A. and D. Kelemen. The Development of Children’s Prelife Reasoning: Evidence From Two Cultures. Child Development. Objavljeno prije ispisa 16. siječnja, 2014.
  2. Moran, B. Boston University Study Examines the Development of Children’s Prelife Reasoning. Boston University news release. Objavljeno na bu.edu 27. siječnja 2014., preuzeto 28. siječnja 2014.
  3. Propovjednik 3,11 VB
  4. Prijevod Tomislav Dretar
  5. Propovjednik 3,21 I. Vrtarić

Komentari

komentari