Doček Nove Godine – poganska tradicija?

Je li doček Nove Godine poganska tradicija i običaj? Što kažu povijesni izvori?

Kratko i jasno, odgovor je da. Proslava Nove Godine poganska je tradicija, no koliko je točno stara i tko ju je uveo? U nastavku slijedi pogansko porijeklo proslave Nove Godine, ispitujući neke od najstarijih novogodišnjih praznika.

Ploča koja datira iz 612. g.pr.Kr. nađena u ruševinama Asurbanipalove knjižnice, koja iako malo manje poznata od Aleksandrijske, ali starija i iz njenih ostataka izvučeno je 10.000 drevnih pločica, referira se na praznik Akitu, jedan od najranijih novogodišnjih praznika koji se prvi puta spominju u gradu Ur u doba faraona. Proslava se odatle proširila u okolne gradove i svatko bi unosio neke male izmjene u običaje kako su mještani htjeli uskladiti štovanje svojih bogova. Slavio se dva puta godišnje, na jesenski i proljetni ekvinocij, koji su obilježavali novu šestomjesečnu ekvinocijsku godinu. Najvažniji dio slavlja bila je procesija izlaska iz grada i ponovnog vraćanja u grad od strane glavnog gradskog božanstva Nane, Mjeseca u slučaju Ura. To je bila proslava trijumfa Nane, koji bi naročito u jesenskom ekvinociju trijumfirao nad suncem zadržavajući se dulje na nebu.

U Babilonu su ekvivalentno štovali boga Marduka za kojeg se vjerovalo da provodi 11-dnevni festival boreći se s kaotičnim silama kako bi se svijet ponovno mogao obnoviti. Tamo bi se kralj ritualno odrekao simbola moći i ponizio se pred Mardukom. Moguće da je okrunjen lažni kralj koji bi na kraju bio ritualno žrtvovan prije kraja praznika i time pomogao Marduku u borbi protiv sila kaosa, iako su povjesničari to uvelike osporili.

➢ Ovo podsjeća na masonska ritualna žrtvovanja kakva ne možemo ni zamisliti da se odvijaju u elitnim krugovima.

Više na ovu temu nađite na tagu: Bohemian Grove – sotonistički rituali svjetske elite.

Novogodišnji praznik Akitu slavio se od 3. do 1. tisućljeća prije Krista, a rimski car Elagabal, koji je nekoć bio glavni svećenik boga sunca Elagabala, nakratko je potaknuo ceremoniju za koju se smatralo da je nadahnuta štovanjem Akitu. Unatoč starosti, Akitu nije najstarija novogodišnja proslava za koju imamo dokaze.

Stari Egipćani su slavili brojne novogodišnje praznike tijekom svog dugog razdoblja vladanja, djelomično zato što su se tradicije mijenjale s protekom vremena, a djelomično zbog upotrebe tri odvojena kalendara. Praznik Sed smatra se najstarijim, stavljajući ga u vrijeme čak i prije dinastija, prije 4. tisućljeća. Bio je važan praznik jer se na njega gledalo kao obnovu faraonove moći i pomlađivanje njihove vladavine. Kako je vrijeme odmicalo, drugi novogodišnji festivali dolazili su u prvi plan, a darovi su postali njihov značajan dio. Na grobnicama su nađeni reljefi faraona kako prima darove na početku građanske Nove Godine, od kojih bi mnogi bili dani dužnosnicima kao znak kraljeve naklonosti.

➢ Nije li potpuno isto danas s darivanjem uoči novogodišnjih blagdana? Tko dobiva najviše i najskuplje poklone? Moćnici i državni dužnosnici.

Mezopotamijski i staroegipatski novogodišnji praznici neki su od najstarijih za koje znamo, a bez sumnje možemo vidjeti da proslava Nove Godine ne potječe iz modernog svijeta ili kršćanstva.

Idemo pogledati novogodišnje proslave u poganskoj Europi. Vijeće iz Toursa iz 567. g. navodi: „Neki se još uvijek čvrsto drže stare zablude da bi trebali štovati 1. siječnja. Drugi na blagdan Petrove stolice [18. siječnja] prinose mesne žrtve mrtvima i jedu meso koje je ponuđeno demonima. Ostali štuju određene stijene, ili drveće, ili fontane itd. Svećenici bi trebali iskorijeniti ta poganska praznovjerja.“

Ovdje crkveni oci opominju pogane koji slave Novu Godinu 1. siječnja. A sa Sinode u Auxerreu, tijekom kasnog 6. stoljeća, nalazimo cenzuriranu sljedeću aktivnost: „Novogodišnji pantomimičari prerušeni u jelene ili mlade ženke.“

Više o ovom običaju nam daju izvori povjesničara o cenzuri pogana od strane Cezarija od Arlesa na Novu Godinu: „Iz konteksta u obje propovjedi sasvim je jasno da Cezarije govori o donekle neurednim novogodišnjim maskenbalima na kojima sudionici pod grotesknim maskama paradiraju i tumaraju ulicama gradova i sela. […] Naši izvori ne bacaju nikakvo svjetlo na početno značenje mimikrije zvijeri u siječanjskim Kalendama. Njihovo porijeklo je otišlo u zaborav, kako za one koji su mu se protivili tako i za one koji su ga prakticirali.“

➢ Podsjeća li vas ovo na europsku sotonsku Noć Krampusa 5. prosinca kada se pijani muškarci prerušavaju u nakaradna bića s rogovima i zastrašuju prolaznike?

Više na temu Krampusa na tagu: Krampus – porast popularnosti u Europi.

„Brojni monumentalni ostaci iz rimske Galije ne ostavljaju nikakvu sumnju da je jelen zauzimao istaknuto mjesto u vjerskom ritualu Kelta. […] Djelomično oštećena, ali ipak fascinantna glava bradatog boga, okrunjena rogovima, otkrivena je na ostacima keltskog oltara ispod katedrale Notre Dame u Parizu 1711.“

Zamislite, otkriće poganskog boga ispod jedne od najveličanstvenijih znamenitosti kršćanskog (točnije katoličkog) svijeta! Ne treba previše trošiti riječi na konstantne poveznice koje pronalazimo između rimskog poganizma i katolicizma. Možda ne znamo točno porijeklo ovog jelenjeg maskenbala za Novu Godinu, ali ostaci kulta poganskog boga Cernunnosa govore dovoljno.

Čak je i Augustin prilično strogo osudio ovu poganu praksu: „Hoćete li sudjelovati u proslavi Nove Godine? Hoćete li se kao pogani kockati i opijati? Oni [pogani] traže zadovoljstvo u raskalašenim pjesmama, hrle u kazalište. Demoni [poganski bogovi] su zadovoljni varljivim pjesmama, bezvrijednim predstavama, raznolikom prljavštinom kazališta, ludilom cirkusa, okrutnošću amfiteatra.“

➢ Izuzev amfiteatra, ako izuzmete da danas uživo putem Interneta možete pratiti najodvratnije i najgnjusnije scene u stvarnom vremenu, ovdje kao da se obraća modernoj publici.

Svaku sličnost možemo povezati s modernim opijanjem, plesanjem, pjevanjem u sklopu novogodišnjeg ludila. Možda danas više nisu toliko popularna kazališta, ali jesu izlasci u kafiće, diskoteke, kina.

Slično na istoku, Ivan Zlatousti, raspravljajući o novogodišnjim slavljima Antiohijanaca, osudio je „cijelonoćna đavolska slavlja koja se danas odvijaju, poruge, pogrde, noćne plesove, odvratne komedije.“

Kasnije u srednjem vijeku i porijeklom iz srednjevjekovne Francuske, 1. siječnja obilježavao se praznik Luda, a uključivalo je kockanje, presvlačenje i opijanje. Rimska crkva je također sudjelovala, a Teološki fakultet u Parizu 1445. uputio je pismo biskupima Francuske osuđujući blagdan: „Svećenici i službenici se mogu vidjeti kako nose maske i monstruozne likove u radno vrijeme. U zboru plešu odjeveni kao žene, pendžeri ili ministranti. Pjevaju bezobrazne pjesme. Jedu crne pudinge na rogu oltara dok slavljenik drži misu. Tamo igraju kocke. Kade smrdljivim dimom iz potplata starih cipela. Trče i skaču kroz crkvu ne pocrvenjevši od vlastitog srama. Na kraju se voze po gradu i posjećuju kazališta u otrcanim kočijama, i izazivaju smijeh bližnjih i promatrača u zloglasnim nastupima, nepristojnim gestama i vulgarnim i nečednim stihovima.“

➢ Kao što vidimo, svećenici su oduvijek podržavali poganske proslave i navodili kršćane na grešne prakse i štovanja. Kao kad čitamo kroz Stari zavjet kako su razni zli kraljevi i proroci navodili Izraelce na grijeh i štovanje lažnih bogova.

Gozba se prvi puta spominje u 11. stoljeću, a akademici se uglavnom slažu da ima pogansko porijeklo, dijeleći mnogo toga zajedničkog s poganskom rimskom novogodišnjom proslavom Saturnalije, koji pokazuje kontinuitet poganskih novogodišnjih proslava duboko u srednjevjekovno razdoblje.

➢ Nije li vam ovo poznato? Kolike evanđeoske crkve danas prave gozbu u znak očekivanja Nove Godine lažno predstavljajući da proslavljaju Krista? Dokle god obilježavaju poganske datume u ime Krista, njima je ispravno.

Praznik Luda izumro je u 16. stoljeću, no rano moderno doba i dalje je obilježavalo Novu Godinu darivanjem, pa čak i novogodišnjim odlukama. Jedno novinsko izdanje iz 1883. ističe: „Nažalost se događa da su novogodišnje odluke često najprolaznije, i prolaze gotovo s jutarnjim maglama u kojima nestaju.“

I tako je slavlje Nove Godine u raznim oblicima toliko staro da čak nije ni staro, protežući se duboko u prapovijest. I premda su se mnogi običaji izgubili, danas se malo tko oblači u jelensko ruho, mnogi običaji, novogodišnje igre i naravno pijanke, ostali su s nama do danas.

Za kraj, možemo se složiti s mudrim kraljem Salomonom:

• Ono što je bilo ono je što će biti, ono što je učinjeno ono je što će biti učinjeno, i nema ničega novoga pod suncem. Ima li ičega za što bi se moglo reći: “Gle, ovo je novo”? Već je postojalo od davnine, prije nas. /Propovjednik 1,9-10

Ništa novo pod suncem od davnina. Pitanje je, ako smo mi koji se nazivamo kršćanima – u Kristu nova stvorenja, zašto imamo udjela u starom čovjeku i odvaljenim ponašanjima ovog svijeta slaveći njihove datume, blagdane, praznike?

Pijanstva i pijanke – zabave, razuzdanosti, bančenja, raspojasanosti, raskalašenosti, raspuštenosti, raskošne gozbe – sve su djela tijela.

• I pazite na sebe da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, PIJANSTVU i životnim brigama, tako da iznenada dođe na vas taj dan: jer će to kao zamka doći na sve one koji prebivaju na licu sve zemlje. /Luka 21,34-35
• Kao po danu pristojno hodimo: ne u RASPOJASANOSTI I PIJANČEVANJIMA, ne u bludnosti i razvratnostima, ne u svađi i zavisti. /Rimljanima 13,13
• A očita su djela tijela; to su: preljub, bludnost, nečistoća, razuzdanost, idolopoklonstvo, vračanje, mržnja, svađe, ljubomore, srdžbe, prepirke, razdori, krivovjerja, zavisti, ubojstva, PIJANSTVA, PIJANKE i tome slično; za što vam unaprijed kažem, kao što vam već rekoh, da oni koji takvo što čine, neće baštiniti kraljevstvo Božje. /Galaćanima 5,19-21
• Jer dosta nam je što smo u prijašnjem razdoblju svoga života vršili volju pogana hodeći u razvratnosti, požudama, OPIJANJIMA, BANČENJIMA, PIJANKAMA i odurnim idolopoklonstvima. Stoga se oni, govoreći zlo o vama, čude što ne hrlite s njima u tu istu bujicu raskalašenosti. Oni će polagati račun onomu koji je spreman suditi žive i mrtve. /1. Petrova 4,3-5

Slijevamo li se u bujicu raskalašenosti sa svijetom ili slijedimo uski Kristov put na koji smo pozvani?

• Ipak, temelj Božji stoji čvrsto imajući ovaj pečat: “Poznaje Gospodin one koji su njegovi” i: “Neka odstupi od nepravde svatko tko imenuje ime Kristovo.” /2. Timoteju 2,19

@biblijaiznanost

Razlozi zašto kršćani ne bi trebali slaviti Novu Godinu. #Biblija #Biblijaiznanost #christian #christiantiktok #krscanskitiktok #krscanstvo #novagodina #sretnanova #nova2024 #slavlje #proslava #doceknovegodine #docek #materijalizam #hedonizam #feast #newyear #newyearseve #paganworship #cometoJesus #turnfromyoursins #obeyGod #obeyGodsWord

♬ original sound – Biblija i znanost

Više na vezane teme na tagu: NOVA GODINA.