Denominacije nisu biblijski koncept!

Denominacije nisu koncept kojeg pronalazimo u Bibliji. Kad kažemo da idemo u crkvu, obično mislimo na građevinu ili denominaciju. No, što je zapravo Crkva prema Bibliji? Kako ćete prepoznati Kristovu crkvu?

Rana crkva nije imali sklopljen nikakav savez s državom, niti se financirala iz državnog proračuna kao što se financira većina današnjih službeno registriranih vjerskih zajednica i udruga. Denominacije koje se financiraju iz državnog proračuna financiraju se od svih poreznih obveznika, i vjernika, i krivovjernika, i ateista, i agnostika, i svih. Praksa da izvlače novac od vlasti prvim kršćanima nije padala na pamet, inače ih te iste vlasti nikad ne bi kažnjavale za propovijedanje, a niti bi kršćani javno propovijedali jer ne grizeš ruku koja te hrani. Da su ih vlasti financirale, sigurno ih kršćani ne bi prekoravali za grijehe i pozivali na pokajanje, a niti bi ih vlasti progonile, razapinjale, spaljivale, odrubljivale glave itd.

Samo Bludnica (lažna, „plagijat“ crkva) ima sklopljen savez sa državom (Otkrivenje 17,2). Ima li vaša crkva sklopljen savez i udio u državnom proračunu? Ako ima, vaša crkva je već na širokom putu propasti, poistovjetila se s Rimskom crkvom koja je oduvijek progonila istinske Kristove sljedbenike.

Kristova crkva nema ništa s time, inače bi morala podilaziti vlastima u mnogočemu. Većina denominacija koje poznajete već su prodane i isprobadane mnogim mukama zbog pohlepe, a posljedično su postale mlake, tolerantne i fleksibilne na krivovjerja, grijehe, ekumenu, i samo je pitanje kad će vlasti povući neke poteze da će se direktno odreći Krista.

Biblija je jasna da postoji samo jedna Crkva (tijelo), jedan Duh, jedan nauk, jedna vjera, jedno krštenje, jedan Bog i Otac sviju istinskih kršćana.

„Ta u jednom smo Duhu svi mi u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi ili Grci, bilo robovi ili slobodnjaci. I svi smo jednim Duhom napojeni.“ /1. Korinćanima 12,13

„Jedno tijelo i jedan Duh, kao što ste i pozvani na jednu nadu svojega poziva; jedan Gospodin, jedna vjera, jedno krštenje, jedan Bog i Otac sviju, koji je nad svima i po svima i u svima vama.“ /Efežanima 4,4-6

Kristova crkva nema čovjeka za autoritet. Glava (poglavar) Kristove crkve nije čovjek, papa, biskup, pastor, patrijarh; nego sam Isus Krist.

„I sve podloži pod noge njegove, a njega dade kao glavu nad svime u crkvi, koja je tijelo njegovo, punina Onoga koji sve u svima ispunja.“ /Efežanima 1,22-23

Krist je Glava, vjernici su Kristovo Tijelo. Crkva je skup kršćana na jednom mjestu, stoga se kao crkva možete sastajati bilo gdje, u nečijem domu, prirodi, parku itd. Bog je sveprisutan, možete mu se moliti bilo gdje, Bog ne gleda na mjesto okupljanja, već na naše srce koje iskreno čezne za Njime.

„Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, ondje sam i ja među njima.“ /Matej 18,20

„Pozdravite i crkvu koja je u njihovu domu.“ /Rimljanima 16,5

„…crkvi Božjoj koja je u Korintu: posvećenima u Kristu Isusu, pozvanima da budu sveti, sa svima koji NA SVAKOM MJESTU zazivlju ime Gospodina našega Isusa Krista, i njihova i našega.“ /1. Korinćanima 1,2

Denominacije su uglavnom nastale po njihovom osnivaču ili nauku, primjerice baptisti prema riječi „baptizmo“ (krštenje), pentekostalci prema Pentekostu kad je Duh Sveti sišao na zemlju, kalvinisti prema Calvinu, adventisti sedmoga dana prema štovanju subote. Ove denominacijske nazive ne možete naći u Bibliji jer su ljudske tvorevine. U Bibliji postoji samo jedan naziv – kršćani.

„I najprije u Antiohiji učenici bijahu prozvani KRŠĆANIMA.“ /Djela 11,26

Crkva nije denominacija, zgrada, religija, organizacija ili institucija, već vjernici kao hram Duha Svetoga. Kristovo Tijelo je živi organizam, živi vjernici, a ne cigla, mort, oltari, instrumenti, bina i sl.

Dakako, mnogi iskreni vjernici nalaze se po raznim denominacijama, ali morate se ograditi od tih denominacijskih okvira i nauka. Jer crkva nije samo vaša denominacija, nego svi vjernici koji iskreno ljube Isusa Krista. Zato kad vas pitaju koja ste crkva, trebate reći: Kristova crkva, ona koju Krist gradi, crkva kojoj je Isus Krist temelj, Stijena; crkva svih nanovorođenih vjernika. Kao što je i sam Isus rekao kad su ga pitali tko su njegova braća i sestre (crkva, obitelj):

„I pruži ruku svoju prema učenicima svojim te reče: ‘Evo majke moje i braće moje! Jer TKO GOD VRŠI VOLJU Oca mojega, koji je na nebu, taj mi je brat, i sestra, i majka.“ /Matej 12,49-50

Klasična podjela crkve, kako vam teolozi imaju običaj naglašavati, glasi na univerzalnu i lokalnu. Pogledajmo što bi zapravo ti izrazi TREBALI ZNAČITI.

Univerzalna crkva su svi vjernici diljem svijeta koji su prihvatili poruku spasenja i slijede Isusa Krista. Lokalna crkva su vjernici s kojima se sastajete lokalno. Lokalna crkva nije registrirani vjerski subjekt, obližnja župa ili denominacija, nego logički, kršćani koje poznajete osobno i imate redovno zajedništvo. Lokalna crkva nije samo jednosatno bogoslužje, propovijed, pjevanje, davanje desetine, nego svakodnevno zajedništvo, ohrabrivanje, poticanje, suživot, sudjelovanje u svim potrebama.

„I pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela, da ne propuštamo svojega sastanka, kako je nekima običaj, nego se hrabrimo, i toliko više koliko vidite da se bliži Dan.“ /Hebrejima 10,24-25

Kad god Biblija govori o crkvi, govori o skupu kršćana. Crkva nije građevina; već skup vjernika. Crkva ne ide u crkvu; Crkva jest Crkva.

Kristova crkva nije podijeljena; samo je Sotona podijeljen unutar sebe. Kristova Crkva nije razdijeljena na denominacije od kojih svaka drži svoj nauk. Svrha denominacija je podijeliti nauk i kršćane. U Kristu je samo jedan, konzistentan, postojan nauk.

Nemojte dozvoliti da vas ljudi dijele i unose razdor među vama ako svim srcem ljubite Boga i vršite Božju volju. Ako ste istog Kristovog Duha, trebate imati istu misao u Kristu. Biti istog mišljenja u Duhu, a ne denominacijskog mišljenja.

„A zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista da svi isto govorite; i neka među vama ne bude razdora, nego budite SAVRŠENI U ISTOME UMU I U ISTOJ MISLI.“ /1. Korinćanima 1,10

„A ovo kažem jer svaki od vas govori: ‘Ja sam Pavlov’, ‘A ja Apolonov’, ‘A ja Kefin’, ‘A ja Kristov’. ZAR JE KRIST RAZDIJELJEN? Zar je Pavao bio raspet za vas? Ili ste u Pavlovo ime kršteni?“ /1. Korinćanima 1,12-13

Ponos gradi sebi ime. Izvor denominacijskih podjela jasno se vidi već u Postanku 11,4.

„I rekoše: ‘Hajdemo sebi sagraditi grad i toranj kojemu je vrh do neba! I stvorimo sebi ime, da se ne raspršimo po licu sve zemlje!’“ /Postanak 11,4

Koncept u kojem je crkva ili denominacija posrednik između vas i Boga također nije biblijski. Koncept u kojem crkva ima službujuće predstavnike, svećenike ili popove, a vi ste obični laici i neznalice koji svu odgovornost prepuštate svojim vođama je najveća obmana – koja će vas koštati vječnoga života ako osobno ne tražite Boga za spoznaju i razumijevanje.

„Ali ne prebiva Svevišnji u rukotvorenim hramovima, kao što prorok kaže: Nebo mi je prijestolje, a zemlja podnožak nogama mojima. Kakvu ćete mi kuću sagraditi, govori Gospod, ili što je mjesto počinka moga? Nije li ruka moja sve to načinila?“ /Djela 7,48-50

„Bog koji stvori svijet i sve što je na njemu, on koji je Gospodar neba i zemlje, ne prebiva u rukotvorenim hramovima niti ga ljudske poslužuju ruke, kao da bi što trebao on koji svima daje život i dah i sve.“ /Djela 17,24-25

Dragi naši, mnogi se predstavljaju u Kristovo ime kako bi vama upravljali, manipulirali i izvlačili korist. Slijedite Krista i Božju Riječ, a ne ljude i denominacije.

„I reći će vam: ‘Evo ga ovdje!’ ili: ‘Eno ga ondje!’ Ne odlazite i NE TRČITE ZA NJIMA!“ /Luka 17,23

Kršćani se ne bi trebali nazivati katolici, protestanti, baptisti, pentekostalci, metodisti, kalvinisti, adventisti, anglikanci itd., nego kao što ih Biblija naziva, jednostavno kršćani, Kristovi učenici, vjernici kojima je autoritet Božja Riječ, a ne ljudska.

Više na temu denominacija možete naći na tagu: DENOMINACIJE.