Možemo li izgubiti spasenje?

Objavio

12/06/2020

2356

pregleda

Ako smo došli Kristu, spašeni smo. No postavlja se pitanje, ako smo jednom spašeni, znači li to zauvijek spašeni ili možemo izgubiti spasenje? Možemo li toliko griješiti nakon spasenja da nam Bog u jednom trenutku okrene leđa? Pogledajmo što Biblija kaže.

Postoje vjernici koji se brinu da ako nisu savršeni ili previše griješe, idu u pakao. S druge strane, postoje vjernici koji vjeruju da ako su jednom spašeni, mogu obitavati u grijesima koliko god žele, svejedno su sigurni. Pogledajmo najstrašnije stihove u Bibliji na kojima leži opravdani razlog za vjerovanje da možemo izgubiti spasenje.

„Jer ako svojevoljno griješimo pošto smo primili spoznaju istine, više nam ne preostaje žrtva za grijehe, nego neko strašno iščekivanje suda i bijesni oganj koji će proždrijeti protivnike… Zamislite koliko će goru kaznu zavrijediti onaj koji Sina Božjega pogazi i nečistom smatra krv Saveza kojom je bio posvećen i ogriješi se o Duha milosti.“ /Hebrejima 10,26-29

Pored toga, Isus u Mateju 7 govori svojim sljedbenicima da samo zato što ga nazivaju „Gospodinom“, ne znači da automatski idu u nebo.

„Neće svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’ ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju Oca mojega koji je na nebesima. Mnogi će mi reći u onaj dan: ‘Gospodine, Gospodine, nismo li u tvoje ime prorokovali i u tvoje ime zloduhe izgonili i u tvoje ime mnoga silna djela činili?’ I tada ću im priznati: ‘Nikada vas nisam upoznao! Odstupite od mene, vi koji bezakonje činite!’“ /Matej 7,21-23

Oba ova odlomka kažu da postoje ljudi koji se smatraju spašenima i sigurnima, a nisu to ni najmanje. Jer premda su povjerovali poruku spasenja, namjerno se odlučuju za ostajanje u grijesima i ne vrše Božju volju. Dakle, možemo li izgubiti spasenje?

Prvo, izraz „biti spašen“ ili „imati spasenje“ ne spominje se tek nakon što je Isus umro na križu. Tematika spasenja nalazi se u cijeloj Bibliji, od Postanka do Otkrivenja. Stoga, ako ćemo govoriti o spasenju, moramo se vratiti unazad do događaja koji ilustrira sve skupa – priče o Mojsiju.

Izraelci su kao Božji narod robovali drevnim Egipćanima, služili poganskom sustavu. Molili su da dođe spasitelj i oslobodi ih kako bi dospjeli u Obećanu zemlju. I Bog im je poslao spasitelja, bio je to Mojsije. Bog je bio s njime, te je kroz čudesne znakove pokazao da je sila Božja veća od faraonove sile. Mojsije je izbavio Božji narod iz ropstva, prešli su preko Crvenog mora i sada su bili spašeni. Nakon što su zadobili spasenje od egipatskog ropstva započeli su putovanje s Mojsijem do Obećane zemlje, baštine koju im je Bog obećao. Jedni su stigli do Obećane zemlje, dok su drugi na tom putu napustili vjeru, okrenuli se drugim bogovima i idolima i bili uništeni. Kad se Mojsije vratio sa planine Sinaj i zatekao ih u grijesima, ti su ljudi bili osuđeni i uništeni.

Cijela ova priča o Izraelu koji je oslobođen ropstva te s Mojsijem hoda do obećane zemlje zvuči nam poznato. Potpuno isti slučaj je s kršćanima danas. Priča nam daje predsliku Božjeg plana spasenja. Kroz cijeli Stari zavjet Bog je orkestrirao biblijske događaje u povijesti i dao nam slike proročanstava o Božjem planu spasenja putem konačne žrtve, Spasitelja, Isusa Krista.

Dakle, samo u ovoj priči o Mojsiju otkriva se odgovor na pitanje možete li izgubiti spasenje. Riječ „spasenje“ na hebrejskom i grčkom jeziku znači: spasiti, izbaviti, osloboditi. Mojsije kao spasitelj Božjeg naroda oslobodio ih je egipatskog ropstva. Evo što je Mojsije napisao nakon izbavljenja:

„Moja je snaga i pjesma Gospod, jer je mojim SPASENJEM postao. On je Bog moj, i njega ću slaviti; Bog oca mojega, i njega ću veličati.“ /Izlazak 15,2

Riječ „spasenje“ na hebrejskom jeziku je Jeshua. Nije li to zadivljujuće?; budući da znamo da je Jeshua drugo ime za Isus. Stoga, kad vas netko pita gdje je Isus u Starom zavjetu, evo ga. Jasno i jednostavno. Jeshua je ime za spasenje. Riječ također znači oslobođenje.

Baš kao što je Bog koristio Mojsija da izbavi Izraelce, tako smo i mi spašeni od strane istog Spasitelja, Isusa Krista. Spašeni smo od ropstva kraljevstva tame kojim upravlja Sotona koji drži ljude slijepima. I baš kao što su Izraelci putovali kroz pustinju da stignu u Obećanu zemlju, tako i kršćani danas u svom kršćanskom hodu dosežu konačnu Obećanu zemlju, vječni život, kad se Isus vrati.

Iako su Izraelci bili oslobođeni ropstva, ipak su morali zadržati vjeru da dostignu do Obećane zemlje. Mnogi su na tom putu popadali i predali se bludu i idolopoklonstvu.

Pavao nam u 1. Korinćanima 10 daje jasnu usporedbu onoga što su Izraelci prošli kako bi današnji kršćani iz toga izvukli pouku i imali strah Božji, jer ako Bog nije poštedio Izrael, još manje će poštedjeti nas danas.

„A ne bih htio, braćo, da budete u NEZNANJU: oci naši svi bijahu pod oblakom, i svi kroz more prođoše, i svi se u Mojsija krstiše u oblaku i u moru, i svi pojedoše istu duhovnu hranu, i svi popiše isto duhovno piće. Pili su naime iz duhovne stijene koja ih je pratila — a ta Stijena bijaše Krist. Ali s većinom od njih BOG NIJE BIO ZADOVOLJAN: ta poubijani su u pustinji. A ovo bijahu PRIMJERI NAMA, da ne žudimo za zlim stvarima kao što su i oni zažudjeli.“ /1. Korinćanima 10,1-6

Dragi kršćani, pogrešno razumijevanje da ne možete izgubiti spasenje Pavao naziva neznanjem. Izraelci su dani kao primjer, uzor i upozorenje danas nama vjernicima da se ne ponašamo isto.

„I ne budite idolopoklonici kao neki od njih, kako je pisano: Sjede puk jesti i piti pa ustadoše zabavljati se. I ne činimo blud kao što neki od njih blud počiniše te padoše u jednome danu dvadeset i tri tisuće. I ne iskušavajmo Krista kao što su ga i neki od njih iskušali pa od zmija izginuli. I ne mrmljajte kao što i neki od njih mrmljahu te izgiboše od Zatornika.“ /1. Korinćanima 10,7-10

Tko misli da stoji – ili tko misli da je spašen, neka pazi da ne padne!

„A sve se to kao primjer događalo njima, a napisano je za UPOZORENJE NAMA do kojih dopriješe krajevi vremenā. Zato tko misli da stoji, neka pazi da ne padne.“ /1. Korinćanima 10,11-12

Dakle, pravo pitanje nije možete li izgubiti spasenje, nego je li moguće ne dospjeti do cilja – vječnoga života? Izraelci su bili spašeni, ali su izgubili Obećanu zemlju. Tako postoje mnogi kršćani danas koji su spašeni po vjeri, ali nalaze se na opasnom putu da izgube vječni život.

Nakon što vas je Isus izbavio iz vlasti tame, okovi su slomljeni. Sada više niste slijepi, znate istinu i izbavljeni ste za Božje kraljevstvo. Pitanje je ustrajete li na tom putu posvećenja da zadobijete vijenac. Nagradu još uvijek nemate u svojim rukama. Imate dar spasenja, ali ne i krunu. Nagrada se dobiva na kraju, na cilju, kad dovršimo trku.

„Jer ako SVOJEVOLJNO griješimo pošto smo primili spoznaju istine, više nam ne preostaje žrtva za grijehe, nego neko strašno iščekivanje suda.“ /Hebrejima 10,26-27

Ako svojevoljno, namjerno nastavljamo s grešnim stilom života nakon spoznaje istine (spasenja), preostaje samo sud Božji. Idući stih pokazuje kako je sve vezano za Mojsijev obrazac:

„Tko prezre Zakon Mojsijev, umire bez milosrđa na riječ dvojice ili trojice svjedoka. Zamislite koliko će goru kaznu zavrijediti onaj koji Sina Božjega pogazi i nečistom smatra krv Saveza kojom je bio posvećen i ogriješi se o Duha milosti.“ /Hebrejima 10,28-29

Ovdje je više nego jasno da nakon što ste spašeni i nastavljate u kontinuiranom, nepokajanom grijehu, zaslužujete još goru kaznu nego Izraelci prema Mojsijevom Zakonu. Strašni stihovi!

Kako biti sigurni da se ne ogrešujete o Duha milosti? Tako što ne ostajete u namjernom grijehu, prakticiranju opetovanog grijeha, grijeha kojeg niste priznali i ne želite ga se ostaviti. Postoji velika razlika između toga da pogriješimo ili ponekad padnemo u neki grijeh, te konstantnog obitavanja u grešnom stilu života. Oni koji se ogrešuju o Duha milosti su oni koji se namjerno predaju grijehu. Ne žele vršiti Božju volju, napustili su vjeru i žive poput svijeta, ali i dalje misle da su spašeni. Jednako kao što su Izraelci bili nezadovoljni i žeđali za blagodatima koje su imali u Egiptu. Na kraju su bili uništeni.

Jednako će biti uništeni oni koji smatraju da je dovoljno da su jednom u prošlosti povjerovali u Isusa Krista, a žive u grijesima i tami poput ostatka svijeta.

Nadamo se da niste jedni od tih i da ne želite razočarati Boga ni u jednom trenutku. Iako nismo savršeni i povremeno sagriješimo, jer smo tjelesno vezani za grijeh i vodimo konstantnu borbu, to ipak ne želimo dok god se ne oglušujemo o Duha Božjega koji je u nama. Bog nas mijenja svakim danom na sliku svoga Sina ako nastavljamo hodati u vjeri.

„Ali mi nismo od onih koji otpadaju na propast, nego od onih koji vjeruju na spasenje duše.“ /Hebrejima 10,39

Ključ da ostanete spašeni i dosegnete obećani vječni život je vaša vjera. Dok god nastavljate vjerovati u Isusa i Njegova obećanja, nećete izgubiti spasenje. Sačuvajte vjeru, završite trku, dođite do cilja, budite vjerni do smrti i primit ćete vijenac života.