Božićni Isus – vječna mala beba

Jesu li Advent i Božić biblijska praksa? Koje je značenje i porijeklo Božića? Koje je porijeklo Božićnog drvca? Kako Bog želi da ga slavimo i dočekamo? Jesu li Božićni i Biblijski Isus isto? Je li Božić sretan ili nesretan?

ŠTO JE ADVENTSKO RAZDOBLJE?

Ususret Božiću, četiri nedjelje prije obilježava se Advent ili došašće (lat. dolazak). Izrađuje se adventski vijenac sa četiri svijeće i postavlja na stol. Svaki tjedan se zapali jedna svijeća u iščekivanju Kristovog dolaska u tijelu. Wikipedija kaže sljedeće:

„U prvome dijelu došašća, vjernici se pripravljaju za slavni Kristov dolazak, kada će ujedno biti i sudnji dan, dok se u drugom dijelu pobliže pripremaju za Kristov rođendan, za dan kada je Sin Božji postao čovjekom.“

Dakle, adventsko razdoblje je obrnulo redoslijed. Umjesto da vas se priprema za strašni Kristov dolazak i Božji sud kada će svatko položiti račun za svoju nevjeru i zlodjela; uvijek iznova vas se iz godine u godine priprema na Kristovo utjelovljenje. Kao da Krist iznova dolazi na svijet kao mala, bespomoćna beba, a ne strašni i pravedni Sudac koji će suditi svakome po pravdi. Od ozbiljne situacije u kojoj se nalazimo pred strašni Božji gnjev koji dolazi na ovu zemlju radimo zabavište. Pogledajte gradove, natječu se koji će imati više lampica i ukrasa, i osvojiti nagradu za najbolji Advent godine. Koji će bolje zasvijetliti, kad ono teška tama! Kao u Noina doba ljudi su bezbrižni i potpuno nezainteresirani za istinu.

Advent je rimokatolička praksa koja potječe iz 5. stoljeća, a do danas su je preuzele gotovo sve protestantske crkve. Adventski običaji, kao što su adventski vijenac, obilježavanje adventskog kalendara, paljenje adventskih svijeća, prakticiranje adventskog sajma i slično – nisu biblijski. Više o poganim običajima ovoga blagdana možete naći OVDJE.

Praksa paljenja adventskih svijeća je isprazni običaj naroda koji nema veze s Biblijom. Naš jedini svijećnjak treba biti Isus Krist, svijećnjak koji gori tokom cijele godine, trajni svijećnjak koji se ne gasi.

„Jer ti si svjetiljka moja, GOSPODE, i ti, GOSPODE, tminu moju obasjavaš.“ /2. Samuelova 22,29

„I danju si ih u stupu od oblaka vodio, a noću u stupu od ognja, osvjetljujući im put po kojem su išli.“ /Nehemija 9,12

„Tvoja je riječ nozi mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.“ /Psalam 119,105

„Vi ste svjetlo svijetu. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti pripaljuju svijeću te je stavljaju pod vagan, nego na svijećnjak, te svijetli svima u kući. Neka vaše svjetlo tako zasja pred ljudima da vide vaša dobra djela i proslave Oca vašega koji je na nebesima.“ /Matej 5,14-16

Pripazite da vam se svijećnjak ne ugasi dok spavate, pa zakasnite u Božje kraljevstvo. Kad su lude djevice htjele ući, više nisu mogle jer se nisu pripremile na vrijeme.

„Tada će kraljevstvo nebesko biti kao deset djevica koje, uzevši svoje svjetiljke, izađoše u susret ženiku. I pet od njih bijaše mudrih, a pet ludih. One lude, uzevši svoje svjetiljke, ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svojim svjetiljkama uzeše u svojim posudama ulja. No kako je ženik kasnio, sve zadrijemaše te spavahu. A usred noći nasta vika: ‘Eno, ženik dolazi! Izađite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. A lude rekoše mudrima: ‘Dajte nam od svojega ulja jer nam se svjetiljke gase!’ No mudre odgovore govoreći: ‘Nipošto! Ne bi dostajalo nama i vama. Već radije pođite k onima koji prodaju i kupite za se.’ A dok su one otišle kupiti ulja, dođe ženik. I koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu. I zatvore se vrata.“ /Matej 25,1-10

„I nitko svijeću, kad je zapali, ne stavlja na skrovito mjesto ili pod vagan, nego na svijećnjak, da oni koji ulaze vide svjetlost. Svjetiljka tijelu je oko. Kad ti je dakle oko bistro, i sve ti je tijelo svijetlo; no kad je ono zlo, i tijelo ti je tamno. Pazi dakle da svjetlost koja je u tebi ne bude tama. Ako ti je dakle sve tijelo svijetlo, bez nekog tamnog dijela, bit će posve svijetlo kao kad te svjetiljka sjajem rasvjetljuje.“ /Luka 11,33-36

„Ali imam protiv tebe što si svoju prvu ljubav ostavio. Spomeni se dakle odakle si pao, i pokaj se i čini prva djela. Inače dolazim k tebi ubrzo; i maknut ću tvoj svijećnjak s mjesta njegova ako se ne pokaješ.“ /Otkrivenje 2,4-5

ZNAČENJE I PORIJEKLO BOŽIĆA

Ako niste znali, hrvatska riječ Božić zapravo je umanjenica riječi Bog, pošto označava da se na taj dan rodio mali Bog − Isus. Božić se na dan 25. prosinca počeo slaviti u Rimu u 4. stoljeću (točnije 336. g.).

No, u Bibliji nemamo podatak kada je Isus rođen, štoviše bibličari procjenjuju da je moralo biti toplije vrijeme, negdje u proljetno doba. Ako Isus nije rođen na taj datum, čiji onda rođendan slavimo?

To je datum obilježavanja drevnog rimskog festivala u čast boga Saturna, odn. poganskog blagdana Saturnalija tijekom zimskog solsticija. Dakle, drevni Rimljani su na dan 25. prosinca slavili rođendan boga Sunca (Nativitas Solis Invicti – Rođenje nepobjedivoga Sunca).

„Potom me odvede do vrata ulaza GOSPODINOVA Doma koja bijahu prema sjeveru; i gle, ondje sjeđahu žene plačući za Tamuzom. Tada mi reče: ‘Jesi li vidio to, sine čovječji? Okreni se opet i vidjet ćeš veće gadosti od tih. I uvede me u unutarnje predvorje GOSPODINOVA Doma, i gle, na vratima GOSPODINOVA hrama, između praga i žrtvenika, bijahu dvadeset petorica muškaraca leđima okrenuta GOSPODINOVU hramu, a licima prema istoku; i KLANJAHU SE SUNCU prema istoku.“ /Ezekiel 8,14-16

Kako je rimokatolicizam nastao na poganskim korijenima, navodnim preobraćenjem rimskog cara Konstantina na kršćanstvo, tako je nastao i rimokatolički blagdan Božić, te su 25. prosinca samo zamijenili uloge i preimenovali onoga koga će slaviti. Rimokatolička crkva je u namjeri da potisne poganski blagdan počela slaviti rođenje Isusa Krista.

Više na temu na linku: Povijest Božića – je li Božić poganski blagdan?

Koliko je Božić danas idolopoklonstvo na linku: Idolopoklonstvo Božića.

Također, Djed Božićnjak ne živi vječno. Sveti Nikola je preminuo davno. Više na temu ovdje: Učite li djecu da postoji sveti Nikola ili Djed Božićnjak?

BOŽIĆNO DRVCE – PORIJEKLO I POVIJEST

Božićno drvce danas nalazimo u većini domova diljem svijeta. No odakle dolazi ova tradicija?

Drva se odavno koriste za dekoraciju domova. Drevni Kinezi, Hebreji i Egipćani gledali su na bor kao simbol vječnoga života. Pogani Europljani dekorirali su prostore sa zimzelenim grančicama kako bi unijeli život u mračno zimsko godišnje doba.

Ipak, početak tradicije s Božićnim drvcem pripisuje se srednjovjekovnim Nijemcima. Unosili su jelke u domove na dan 24. prosinca i ukrašavali ih vaflima, svijećama, crvenim jabukama. Ta „rajska stabla“ simbolizirala su Edenski vrt. Nijemci su donijeli tradiciju u Sjevernu Ameriku u 17. stoljeću. Tradicija je zahvatila većinu Amerikanaca tek kad ju je popularizirala kraljica Viktorija. Godine 1846. Viktorija i njezin muž, Nijemac, Prince Albert, postavili su prvo Božićno drvce, te ga ukrasili igračkama, bombonima, kokicama i kolačima.

Jednom kada se vijest proširila, počeo je rasti trend. Ukrašavanje Božićnih jelki postala je tradicija diljem Engleske i Sjeverne Amerike. Sada se u Božićno vrijeme ukrašava diljem svijeta.

Tradicionalno su se Božićne jelke unosile u domove na 24. prosinca (Badnjak) i ukrašavale tu večer, a uklanjalo ih se 6. siječnja jer se smatralo da donosi nesreću nakon tog datuma.

Današnja Božićna drvca su zadržala većinu tih običaja, osim što se više ne stavljaju svijeće, već električne lampice. Moderne jelke dekoriraju se raznim ukrasima, bombonima, vjenčićima, šljokicama i slično. Na vrh jelke obično se stavlja zvijezda ili anđeo kao kršćanski simboli. Kakogod, dok su ljudi u prošlosti dekorirali jelke na 24. prosinca, danas nema pravila i to rade tijekom cijelog prosinca.

ŠTO KAŽE BIBLIJA O POGANSKIM OBIČAJIMA?

„Kad GOSPOD, Bog tvoj, istrijebi ispred tebe narode na koje ti ideš da ih zaposjedneš i ti ih zaposjedneš pa se nastaniš u njihovoj zemlji, pazi da ne padneš u zamku idući za njima nakon što budu uništeni ispred tebe i da ne tragaš za njihovim bogovima govoreći: ‘Kako su ovi narodi služili svojim bogovima, da tako i ja činim?.’“ /Ponovljeni zakon 12,29-30

„I reče mi GOSPOD u dane kralja Jošije: ‘Jesi li vidio što učini otpadnica Izrael? Ona odlazi na svaku visoku goru i pod svako zeleno stablo i ondje se odaje bludu.“ /Jeremija 3,6

„Ne učite se putu poganskomu i ne plašite se znaka nebeskih, jer njih se plaše pogani. Jer običaji tih puka — to je ispraznost; jer jedan sjekirom siječe stablo u šumi, djelo ruku umješničkih. Ukrase ga srebrom i zlatom, pričvrste ga čavlima i čekićima da se ne pomiče. Uspravni su oni kao palme, ali ne govore; treba ih nositi jer ne mogu hodati. Njih se ne bojte, jer ne mogu činiti zlo, ali ni dobro oni ne mogu učiniti… Nego su svi oni glupi i bezumni; to je drvo isprazna pouka.“ /Jeremija 10,2-8

„I ne suobličujte se s ovim svijetom, nego se preobrazujte obnovom svoga uma da uzmognete rasuđivati što je volja Božja: što je dobro i ugodno i savršeno.“ /Rimljanima 12,2

Zabava kao idolopoklonstvo…

„I ne budite idolopoklonici kao neki od njih, kako je pisano: Sjede puk jesti i piti pa ustadoše zabavljati se.“ /1. Korinćanima 10,7

„Zato, ljubljeni moji, bježite od idolopoklonstva. Kao razboritima govorim, sudite sami što kazah.“ /1. Korinćanima 10,14-15

„Zato izađite isred njih i odvojite se, govori Gospodin, i nečistoga se ne dotičite — i ja ću vas primiti.“ /2. Korinćanima 6,17

„Ali tada, dok još niste znali Boga, služili ste bogovima koji to po naravi nisu. No sada, kad ste Boga upoznali — štoviše, Bog je upoznao vas — kako se opet vraćate nemoćnim i bijednim počelima kojima opet iznova hoćete robovati? Dane obdržavate, i mjesece, i vremena, i godine.“ /Galaćanima 4,8-10

„Idolopoklonik — nema baštine u kraljevstvu Kristovu i Božjemu. Neka vas nitko ne zavarava ispraznim riječima — jer zbog toga dolazi gnjev Božji na sinove neposluha. Ne budite dakle sudionici s njima!“ /Efežanima 5,5-7

„Ta dosta nam je što smo proteklo vrijeme života proveli vršeći volju pogana, hodeći u razvratnostima, požudama, pijančevanjima, pijankama, opijanjima i bezakoničkim idolopoklonstvima.“ /1. Petrova 4,3

Dakle, ne robujmo idolopoklonstvu naroda. Slavimo Boga u duhu i istini Božje Riječi, a ne ukrašenim drvcima i ispraznim blagdanima.

KRIST NIJE VIŠE MALA BEBA!

Božić se iznova slavi svake godine da vam skrene pažnju sa skorašnje stvarnosti strašnog Božjeg suda na grešni, bezbožnički svijet koji se ne želi odvratiti od svojih mrtvih djela.

Kristovo utjelovljenje je događaj koji se zbio jednom u povijesti. Krist je jednom umro u smrtnom tijelu za naše grijehe, uskrsnuo nakon tri dana i sada sjedi s desne strane Boga Oca i čeka svoj povratak na zemlju; kada se ne vraća više kao mala, bespomoćna, uspavana beba, već kao strašni i gnjevni Sudac koji dolazi suditi svim narodima i ljudima. Samo je jednom u povijesti ušao iz vječnosti u vrijeme i materiju, odnosno utjelovio se da bi u tijelu porazio silu grijeha i smrti, i time nam osigurao put u vječnost s Bogom.

„Dakle, budući da su djeca dionici tijela i krvi, tako i sam u tome uze udjela da smrću uništi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla, i oslobodi one koji — od straha pred smrću — kroza sav život bijahu podvrgnuti ropstvu.“ /Hebrejima 2,14-15

Kad bi se Krist ponovno utjelovio, morao bi ponovno umrijeti za naše grijehe. No znamo da se prinio kao žrtva jednom zauvijek.

„Krist, uskrišen od mrtvih, više ne umire; smrt njime više ne gospodari.“ /Rimljanima 6,9

Ako Krista više ne poznajemo po tijelu, zašto svake godine slavimo Kristovo utjelovljenje?

„Zato mi od sada nikoga ne znamo po tijelu; ako li smo i poznavali Krista po tijelu, ipak ga sada više tako ne poznajemo.“ /2. Korinćanima 5,16

Svake godine slavi se Isusovo rođenje, odnosno Isusov rođendan. No, ako slavimo Isusov rođendan, postavlja se pitanje: Koliko Isus ima godina?

A ako je Krist vječan i nema godina, zašto slavimo Njegov rođendan?

Da je datum Kristovog rođenja važan, sigurno bi nam apostoli ostavili bar neku indikaciju u Svetom Pismu. Nije važan datum Isusovog rođenja, već sam događaj i svrha. Činjenica da je došao i položio život da bismo se po vjeri u Njega opravdali pred Bogom.

Ako nam Božja Riječ nigdje nije ostavila podatak da trebamo slaviti Kristovo rođenje, zašto bismo to činili? Istina je da kršćani slave obične dane za koje zamišljaju da se Isus rodio. Idoliziraju dane koji nemaju veze s Kristovim rođenjem suobličujući se sa svijetom koji slavi svoje bogove na isti datum. Drugim riječima, štuju Isusa na neki drugi način koji nam nije zapovjedio.

Apostoli nisu slavili Isusovo rođenje; Isus nije slavio svoj rođendan, već je rekao sljedeće:

„A u međuvremenu, učenici su ga molili govoreći: ‘Rabbi, jedi!’ No on im reče: ‘Ja imam jesti hranu koju vi ne znate.’ Govorahu tada učenici jedan drugomu: ‘Da mu nije tko donio jesti?’ Reče im Isus: ‘Moje je jelo vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti njegovo djelo.“ /Ivan 4,31-34

PJESMA OD KOJE SVIMA SPADAJU OKOVI

Božićno razdoblje uvijek nudi široki spektar izvođenja Božićnih pjesama. No kršćanska glazba je danas općenito toliko razvodnjena i dvosmislena da nikoga ne vrijeđa. Prava kršćanska glazba bi nas trebala izazivati i vrijeđati ukoliko nismo obraćeni. Trebala bi se temeljiti na izravnim biblijskim tekstovima, psalmima, davati slavu Bogu. Trebala bi osvjedočiti ljude o grijehu.

Tada se ne bi javno izvodila u popularnim emisijama i na trgovima, jer bi bila zabranjena. Zamislite Pavla da svira i pjeva na Adventu i Božićnom koncertu. Kad je Pavao zapjevao u zatvoru, bila je to pjesma koja oslobađa zarobljene.

„A o ponoći, Pavao i Sila su molili i pjevali hvale Bogu, a uznici ih slušali. No odjednom nasta velik potres, tako da se uzdrmaše temelji zatvora. I učas se otvoriše sva vrata i svima spadoše okovi.“ /Djela 16,25-26

Današnja kršćanska glazbena scena je slika današnjeg kršćanstva. Koliko god nam neka kršćanska glazba zvučala dobro i popularno, ne znači da je istinska, isto kao ni kršćani.

SRETAN ILI NESRETAN BOŽIĆ?

Kakav „Sretan Božić“? „Sretan Božić“ je izmišljena fraza. Božić je za mnoge nesretan, jer imaju Božić, ali nemaju Isusa. Sva Božićna lažna radost, blještavilo i euforija će nestati za koji dan, i narodi će se vratiti u sirovu realnost i životnim brigama i problemima. Neke smo možda tjelesno i nahranili i odjenuli, ali što je s duhovnom glađu i žeđi?; što je s duhovnim plaštem koji pokriva našu vječnu sramotu? Mnogi će ipak ostati gladni, usamljeni, odbačeni, nesretni, prazni i razodjenuti; jer umjesto da smo im dali pravog Isusa, mi smo im dali Božićnog Isusa, vječnu malu bebu pod borom. Bespomoćnu, ukipljenu bebu u jaslicama koja ne oprašta grijehe, već služi kao eksponat, izložbeni predmet, čije rođenje usput treba dobro nazdraviti. Jao nama ako nas Krist nađe kako ga slavimo kao bebu kojoj treba Marija i Josip.

Niti je Bog Božić (Bogić, Bogek), niti dan može biti sretan. Sretan je samo onaj koji je u Isusu Kristu, onaj kojemu je oprošteno i ime mu je zapisano u Knjizi života.

ZAKLJUČAK

Advent i Božić su običaji ovoga svijeta, narodni običaji, komercijalni blagdani koji se svode na konzumaciju jela, pića, kolača, darivanje, kič, dekoracije. Isus nema veze s time, koliko god ga kršćani nastojali ugurati u te dane pod izgovorom da slave Boga, pri tom umanjujući Njegovu slavu i veličinu nazivajući ga malim Bogom. Božićni Isus i Biblijski Isus nisu isto.

Kad se suobličujemo s običajima ovoga svijeta, ne možemo rasuđivati i prepoznati što je Božja volja za nas. Tradicije i prakse ovoga svijeta za kršćane nisu baš bezazlene kao što su mnogi uvjereni. Ne bismo trebali sudjelovati u tome i slaviti poganske običaje i idolopokloničke blagdane. Pravi kršćani slave Krista u Duhu i istini, svaki dan, 24/7, a ne nekoliko puta godišnje kao svijet koji ne poznaje Boga.

Umjesto da proplačemo zbog naših grijeha koji su razapeli Krista na križ, mi slavimo, jedemo, pijemo, zabavljamo se. Umjesto da se fokusiramo na Njegov slavni povratak i budemo spremni, mi se fokusiramo na obične dane, blagdane, običaje. Umjesto da iskupljujemo vrijeme, mi gubimo vrijeme na ispraznosti koje nudi ovaj svijet. Umjesto da pozivamo ljude na pokajanje, mi se zabavljamo s njima u lažima ovoga svijeta kako bismo ih što prije otpratili u pakao.

Isus nije beba pod borom koja spava. Isus ne spava, kršćani spavaju. Dokle ćemo se igrati kršćanstva i zabavljati sa svijetom, umjesto radikalno naviještati Krista i pokajanje?