Povijest Božića – je li Božić poganski blagdan?

U nastavku donosimo kratku povijest i porijeklo Božića. Je li Božić poganski ili kršćanski blagdan? Što kršćani zapravo slave?

„Mnogi će mi reći u onaj dan: ‘Gospodine, Gospodine, nismo li u tvoje ime prorokovali i u tvoje ime zloduhe izgonili i u tvoje ime mnoga silna djela činili?’ I tada ću im priznati: ‘Nikada vas nisam upoznao! Odstupite od mene, vi koji BEZAKONJE činite!’“ /Matej 7,22-23

Kažemo da ljubimo Isusa, a slavimo ga na način koji mi želimo, a ne onako kako nam je rečeno u Bibliji. Kako možemo reći da ga poznajemo, a ne znati da On mrzi ova poganska slavljenja i želi da se odvojimo od svjetovnih običaja?

„Mrzim i prezirem vaše svetkovine, ni primirisati neću vašim zborovanjima. Ako mi i prinesete paljenice i prinosnice svoje, neću ih prihvatiti; na pomirnice od vaše tovljenčadi neću ni pogledati. Ukloni od mene buku svojih pjesama, ni čuti ne želim glazbu vaših harfa.“ /Amos 5,21-23

Ovisno o tome koliko ste u spoznaji istine i zabludama koje vam nudi ovaj svijet, ova vam informacija može biti potvrda ili vam može biti previše za podnijeti. Ono što vas molimo da učinite jest da se iskreno pomolite i potražite odgovore u Božjoj Riječi. Naša je svrha da pripremamo jedni druge, Kristovu Crkvu, Nevjestu za Njegov dolazak. Da budemo jasni, nismo Jehovini svjedoci, ni mormoni, ni rimokatolici, niti smo članovi ijedne denominacije. Snažno vjerujemo u spasenje samo po Kristu, koji je jedini put do Oca. Autoritet nam je Božja Riječ, ne propagiramo nikakav razdor, zato i ne propagiramo nikakvu denominaciju. /1. Korinćanima 1,10

I sami smo odrasli slaveći Božić čitav naš život, i sve što ide uz to. No od kad smo predali svoje živote Kristu, nastojimo živjeti po Njegovoj Riječi i vršiti Njegovu volju. Ne zanimaju nas ljudske tradicije, već što Bog ima za reći o svemu, pa tako i ovim blagdanima.

U kršćanstvu postoji mnogo toga što se čini u Božje ime, a temelji se na ljudskim tradicijama, a ne Božjoj Riječi.

Mnogi će vam reći kako ne postoje stihovi koji konkretno govore o tome da ne slavimo Božić. No to je krivo. Biblija itekako govori na tu temu, samo ga ne naziva Božićem, jer se nije ni slavio u doba pisanja Biblije. Ali zato govori o tradicijama i običajima, jer u to ne spada samo proslava Božića, već i mnoge druge tradicije i običaji.

Sam Isus je rekao u Marku 7,13: „Tako obeskrepljujete riječ Božju svojom predajom, koju ste vi predali; i mnogo toga sličnoga još činite.“

Proslava Božića, to jest obilježavanje Isusovog rođenja, nigdje se ne zapovijeda u Pismu; to je isključivo ljudska tradicija koja se prenosi kroz vrijeme. Apostol Pavao o tome specifično govori u Kološanima 2,8: „Pazite da vas tko ne odvuče mudroljubljem i ispraznim zavaravanjem što se oslanja na predaju ljudsku, na počela svijeta, a ne na Krista.“

Upravo je to proslava Božića – predaja ljudska. Ne postoji ni jedan stih koji nam govori da slavimo Njegov rođendan, niti nam je rečeno kojeg je dana rođen.

U Jeremiji 10,2 kaže: „Ovako veli GOSPOD: ‘Ne učite se putu poganskomu i ne plašite se znaka nebeskih, jer njih se plaše pogani.’“

Pogani su u Starom zavjetu bili svaki drugi narod izuzev Izraela, štovali su mnoštvo bogova i pogansku strukturu sastavljenu od Oca, Majke i Sina božjeg.

U nastavku ćemo dokazati da je Božić put poganski. Jahve je po Mojsiju izbavio Izrael od egipatskog ropstva i dao im 10 zapovijedi u Izlasku 32. No izraelski narod je odlučio štovati Boga na svoj način. Načinili su Boga na svoju sliku i rekli: „Ovo je bog tvoj, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske!“ /Izlazak 32,4

Napravili su oltar Bogu i prinosili žrtve, doslovno radeći sve ono što im je Bog zapovjedio da ne rade.

„I reče GOSPOD Mojsiju: ‘Gledam ovaj puk; i gle, to je puk tvrde šije. Ta pusti me sad da se moj gnjev raspali na njih te ih uništim. A od tebe ću učiniti veliki narod.’“ /Izlazak 32,9-10

No Mojsije je zagovarao za njih, pa ih je Bog djelomično kaznio, taj dan je palo oko 3.000 ljudi. Bog je htio da ga slave zato što ih je izbavio iz ropstva, ali ne na takav način.

„Kad GOSPOD, Bog tvoj, istrijebi ispred tebe narode na koje ti ideš da ih zaposjedneš i ti ih zaposjedneš pa se nastaniš u njihovoj zemlji, pazi da ne padneš u zamku idući za njima nakon što budu uništeni ispred tebe i da ne tragaš za njihovim bogovima govoreći: ‘Kako su ovi narodi služili svojim bogovima, da tako i ja činim? ’ Nemoj tako postupati prema GOSPODU, Bogu svojemu, jer svaku gnusobu, koju GOSPOD mrzi, oni su činili svojim bogovima; ta i svoje su sinove i kćeri svoje na ognju spaljivali svojim bogovima.“ /Ponovljeni zakon 12,29-31

Bog jasno kaže da ga ne smijemo slaviti na način koji mi želimo iako su naše namjere iskrene. Božić je svojevrsno idolopoklonstvo, predaja ljudska, i time se Bogu gadi.

Jasno nam je da ovo mnogi ne razumiju, stoga pogledajmo povijest Božića. Proslava Božića je bila davno prije nego što se Isus rodio. Još od doba Nimroda, Semiramide i njihovog sina Tamuza, pogani su slavili rođenje njihovog „sina božjeg“ na dan 25. prosinca. Svetkovina se nije zvala Božić, bila je poganska praksa u vrijeme zimskog solsticija.

Nakon što je Nimrod ubijen, Semiramida je začela i rekla narodu da je začela po Nimrodovom duhu. Tako je krenulo štovanje božanstva Majke, Oca i Sina. Semiramida je uvjerila narod da Nimrod nije umro, već uzašao na Sunce. Dijete Tamuza su štovali kao sina božjeg, ponovno rođenog od boga Sunca. Njegovo rođenje zabilježeno je na dan 25. prosinca. Ova se priča provlači po raznim poganskim narodima, samo drugačijih imena. U Egiptu su štovali Horusa, dijete Izide i Ozirisa. U drevnoj Perziji štovali su Mitru kao ponovno rođenog od boga Sunca. U drevnoj Grčkoj slavili su rođenje Adonisa, a u Rimu rođenje Apolona. Ti poganski narodi slavili su iste bogove u okviru iste priče, samo drugačijih imena. To rođenje slavilo se tijekom zimskog solsticija. Štovanje Sunca je glavni stup svih poganskih religija.

JE LI BOŽIĆ POGANSKI BLAGDAN?

Nakon smrti i uskrsnuća našeg Spasitelja i širenja evanđelja, kršćanstvo je došlo do Rimskog Carstva koje je isto tako imalo svoje proslave boga Sunca zvane Saturnalije, a slavili su ih od 17. do 24. prosinca, uz procesije s bakljama, darivanje, veselje i kulminaciju na 25. prosinca. Kako se kršćanstvo proširilo do Rima, 274. g. rimski car Aurelijan uspostavio je kult Sol Invictus („Nepobjedivo Sunce“) kao državnu religiju Rimskog Carstva, slaveći rođenje Sunca na 25. prosinca.

U doba rimskog cara Konstantina u 4. stoljeću još uvijek se uvelike štovao kult Sol Invictus; bog Sunca je uz cara Konstantina bio na kovanicama. Nakon Konstantinove vizije križa, cijeli Rim se preobratio i službeno ustanovio religiju kršćanstva. Zbog raspadanja Rimskog Carstva želeći održati narod na okupu, car je htio ukloniti razdore i sukobe između pogana i onih koji su se nazivali kršćanima. Tako je nastala Rimokatolička crkva – kao mješavina poganskih uvjerenja i vjere u Krista. Krist je sada bio rođen od boga Sunca, a Marija kao Majka Božja. Većinu toga se ustanovilo na Prvom nicejskom saboru 325. godine.

I tako je nastao Božić, uspostavljen od Rimokatoličke crkve koja nije odbacila poganska vjerovanja, već ih ukalupila u kršćanska. Dakle, Božić je proslava rođenja boga Sunca. Rana crkva nije prakticirala ovaj blagdan, no s vremenom je ova praksa postala tradicija koja se prenosila s generacije na generaciju.

Umjesto da se današnji protestantski lideri čvrsto drže Božje Riječi, kopirali su ovu rimokatoličku praksu i podučavaju vjerne da štuju boga Sunca. Načinili su sebi zlatne bogove, kao što su bor, kič, dekoracije, darivanje, Sveti Nikola, Djed Božićnjak, sajmovi, objedi itd., misleći da štuju Boga.

Čak i Božićna jelka potječe od Semiramide i Tamuza. Navodno, kad je Nimrod ubijen, njegova je krv pala na panj bora i novi je bor izrastao preko noći. Panj je simbolizirao njegovu smrt, a novi bor njegovo oživljavanje kao nepobjedivog boga.

Koliki kršćani danas unose bor u svoje domove, ukrašavaju ga, slikajući se i hvaleći svojih ruku djelo, dok Božja Riječ jasno govori o idoliziranju drveta u Jeremiji 10,2-4:

„Ovako veli GOSPOD: ‘Ne učite se putu poganskomu i ne plašite se znaka nebeskih, jer njih se plaše pogani. Jer običaji tih puka — to je ispraznost; jer jedan sjekirom siječe stablo u šumi, djelo ruku umješničkih. Ukrase ga srebrom i zlatom, pričvrste ga čavlima i čekićima da se ne pomiče.“

Ukrašene borove čak možete naći i po kršćanskim crkvama, koje samo pokazuju koliko su se stopile sa svijetom i ni po čemu se više ne razlikuju. Umjesto da se suobličavaju s Kristom i podvuku jasnu crtu u štovanju poganizma, one rade isto što i bezbožni svijet. Štuju Lucifera, koji se pretvara u anđela svjetla, ponovno rođenje boga sunca, duh Antikrista.

Sve ovo Božićno ludilo nema veze s biblijskim kršćanstvom. Vjernici koji su prevareni slaveći Božić su oni koji ne prianjaju strogo uz Božju Riječ i prave kompromise sa svijetom i grijehom. A najveća krivnja ide na crkvene vođe koji ih krivo uče i promoviraju ovaj poganizam u crkvama. Da su ispravni, jaki, čvrsti vođe koji se drže isključivo istine Božje Riječi, ne bi bili toliko prevareni svjetovnim festivalima. Bog jasno kaže da ga ne štujemo na način na koji to svijet radi.

Ne gradite idole od drveta, ukrasa, dana i blagdana. Pokajte se i obratite od svojih idola koji ne slave Boga. Ne otvrdnjujte svoja srca i uši na ovu poruku. Ne možemo slaviti Boga na načine koje mi želimo. Bog traži da ga slavimo u Duhu i istini i vratimo se istinama Božje Riječi.

„Ali dolazi čas, i sad je tu, kad će se istinski klanjatelji Ocu klanjati u duhu i istini. Jer Otac i traži takve klanjatelje svoje. Bog je duh, i koji mu se klanjaju, trebaju se klanjati u duhu i istini.“ /Ivan 4,23-24

Zapitajte se: Mislite li da slavljenje Njegovog rođendana, iako vam nikada nije rekao da to činite, znači da ga slavite u istini? Mislite li da je slavljenje Njegovog rođendana na dan koji to uopće nije niti ga znate, štovanje Boga u Duhu i istini? Zašto biste bili u ropstvu svjetovnih idola?

Ako ga uistinu ljubite, onda ga nećete slaviti na načine koje vam nije zapovjedio. Ako ga slavite svaki dan, 24/7, onda ga nemate razloga slaviti na načine na koje pogani to čine.

Shvatite da je Božićni duh zapravo zli duh koji traži da se manifestira kroz blagdane i da sudjelujete u svim manifestacijama, dekoracijama, veselju, hrani. Duh jest prisutan ovih dana, ali ne dolazi od Boga, već obličja ovoga svijeta.

„Ne ljubite svijeta ni ono što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, nema u njemu ljubavi Očeve. Jer sve što je u svijetu — požuda tijela i požuda očiju i oholost života — nije od Oca, nego je od svijeta. I svijet prolazi i požuda njegova; a tko vrši volju Božju, ostaje dovijeka.“ /1. Ivanova 2,15-17

Da ga poznajete, uvidjeli biste da je ovo samo religija. Ako ste iskreni, jako dobro znate da niste tražili Boga po ovom pitanju. Ne sudimo vas, već vas molimo da tražite od Boga odgovore u Njegovoj Riječi. Ne budite vođeni vlastitim emocijama i duhom ovoga svijeta ili duhom vaše crkve. Nije važno vaše mišljenje, vaši osjećaji, narodni običaji, crkveni običaji; Božja Riječ ima konačnu riječ, stoga odnesite to Njemu. Možda ste iskreni u svojim motivima, ali Bog ne traži samo iskrenost, već poslušnost.

Umjesto da se slijepo pouzdajete u crkvene vođe, svećenike i pastore, čitajte Božju Riječ za sebe i otkrijte Božju volju, a to nije sudjelovanje u poganskim običajima i ljudskim predajama.

Isus nije razlog Božićne sezone, neki drugi bogovi su u pitanju. Božić je razlog Božićne sezone. Slavi se Sotona, a ne Isus koji nikad ne bi dozvolio da slavimo Njegovo rođenje na isti dan kada đavolji podanici i pogani slave svoje lažne bogove. Samo su izmiješali poganizam s kršćanskim uvjerenjima da vas lakše prevare i zavedu. Ako slavite Božić, to nije zato što vam je Bog rekao, nego zato što ste naučili po tradiciji i nikada niste doveli u pitanje. Istražite sami za sebe, povijesne činjenice ne lažu!

Pokajte se i uklonite lažne tradicije koje ne slave Boga. Slavite Boga svaki dan, odvojite se od svijeta, redovno okupirajte um Njegovom Riječju, pa nećete imati vremena za prolazne požude.

Više na temu ovdje: Učite li djecu da postoji sveti Nikola ili Djed Božićnjak?