Što znači da se kršćani trebaju pokoravati vlastima? Postoje li u Bibliji opravdani slučajevi neposlušnosti zlim vlastima?
Pojedini kršćani u ovo turbulentno doba koriste Rimljanima 13 kao izgovor da se uvijek i u svemu povinuju, podilaze i slušaju vladine odredbe – koliko god se zakoni, odredbe i mjere suprotstavljali zdravom razumu kojeg smo primili od Boga, očuvanju naše čiste savjesti pred Bogom i Duhu Božjem u nama po kojem smo sposobni raspoznavati svaku laž i nepravdu do najsitnijih detalja, bolje od bilo kojeg „racionalnog“ nevjernika u svijetu.
Povijest nam pokazuje da su se mnoge državne naredbe nakon sustavne indoktrinacije provodile zakonito, unatoč tome što su bile nepravedne, štoviše ozbiljno psihopatski poremećene i monstruozne. Sjetimo se… Crnačko ropstvo je bilo zakonito. Holokaust je bio zakonit. Rasna segregacija (aparthejd) je bila zakonita. Svako kršenje se kažnjavalo prema kaznenim zakonima. Gledajući unatrag sada je svima jasno da su vlasti koje su to dozvoljavale, nametale ili provodile bile opake, nepravedne i tlačiteljske.
Najveći zločini u povijesti čovječanstva počinjeni u ime vladajućih (ratovi, genocidi, holokaust, robovlasništvo) nisu proizlazili iz neposlušnosti pojedinaca, već upravo iz poslušnosti indoktriniranih masa. Danas nitko ne može opravdati njihove postupke niti nadoknaditi počinjenu štetu. Povijest se iznova ponavlja.
U Bibliji na mnogim mjestima nalazimo suprotstavljanje bezbožnim vladarima zbog neistina, nepravdi, sijanja nacionalističke mržnje, razdora, nasilja, diskriminacije, rasizma, diktature, opresivnih zakona nad narodima i slično. U nastavku ćemo navesti samo nekoliko.
1. SLUČAJ HEBREJSKIH PRIMALJA
U doba nastanka egipatskih piramida, ako ste se ikad pitali kako su nastale, budući da ih svijet predstavlja jednom od najvećih misterija u povijesti čovječanstva, odgovor nalazimo u Izlasku 1.
„Ustade tada nad Egiptom novi kralj, koji nije poznavao Josipa. I reče on svome narodu: ‘Gle, narod djece Izraelove brojniji je i moćniji od nas. Dajte, postupimo mudro s njima; da se ne namnože pa da se, kada izbije kakav rat, ne pridruže našim neprijateljima i zarate protiv nas te tako odu iz zemlje.“ /Izlazak 1,8-10
Strah od sve brojnijeg i moćnijeg izraelskog naroda naveo je ovog zlog faraona da ih sve više tlači i ugnjetava.
„Stoga su postavili nad njima nadglednike da ih tlače svojim bremenima. I sagradiše oni faraonu gradove-skladišta, Pitom i Ramzes. No što su ih više tlačili, to su se oni više množili i rasli. I bijahu ovi jadni zbog djece Izraelove. I tjerali su Egipćani okrutno djecu Izraelovu da im služe. I zagorčavali su im život teškim poslovima s ilovačom i opekama, i svakovrsnim radovima u polju: svaki njihov posao, na koji su ih silili da im služe, bio je surov.“ /Izlazak 1,11-14
U svom jadu od kompleksa superiornosti vidjevši da im ne mogu ništa, kralj konačno donosi zakon da ih se legalno likvidira. Egipatski kralj izdaje nalog hebrejskim primaljama, Šifri i Pui, da ubiju svu mušku hebrejsku novorođenčad. Ipak, ove su se primalje suprotstavile silniku.
„Ali primalje su se bojale Boga te nisu učinile tako kako im je zapovjedio kralj Egipta, nego su ostavljale na životu mušku djecu… Zbog toga je Bog iskazao dobro primaljama; a narod se množio i postajao sve moćniji.“ /Izlazak 1,17.20
Njihov strah od Boga bio je veći od strahovlade. Vlasti su bile nepravedne, one su bile pravedne. Bog im je nadoknadio riskiranje njihovih života.
2. SLUČAJ SKRIVANJA MOJSIJA
Nakon neuspjelog zakona danog primaljama, vlasti proširuju zakon o zdravstvenim mjerama, to jest kontroli rađanja, kako bi Bill Gates moderno nazvao, u korist poboljšanja reproduktivnog zdravlja.
„I zapovjedi faraon svemu svom narodu, rekavši: ‘Svakog sina koji se rodi bacite u rijeku, a svaku kćer ostavite na životu.“ /Izlazak 1,22
Mojsijevi roditelji su se više bojali Boga, stoga su bili prisiljeni lagati vlasti i sakrivati Mojsija, prije nego što su ga po vjeri pustili niz rijeku kada je Božjom providnošću dospio u ruke suosjećajne faraonove kći koja ga je naposljetku odgojila.
Više na temu Mojsija nađite na tagu: Kad je nepokornost vlastima opravdana?.
3. SLUČAJ PROMAŠENOG ŠAULOVOG VODSTVA
U 1. Samuelovoj 14, kralj Šaul izdaje apsurdnu naredbu da svi moraju na obvezni post dana kad su trebali potući Filistejce. Bio je to kontraefekt jer je izgladnjivao vlastite ljude za boj.
„A Izraelci toga dana bijahu izmoreni; jer je Šaul bio zakleo ljude, rekavši: ‘Proklet bio onaj tko pojede ikakvu hranu do večeri, dok se ja ne osvetim na svojim neprijateljima.’ Tako nitko od naroda ne okusi hrane. /1. Samuelova 14,24
Njegov sin Jonatan nije čuo za novi zakon, te je umočio štap u ukusno saće s medom koje je pronašao u šumi. Šaul je ne znajući prokleo vlastitog sina, mada njegova kletva nije imala nikakvog utjecaja jer zapovijed jasno nije bila od Boga.
„Tada jedan iz naroda reče: Tvoj otac je strogo zakletvom zakleo narod, rekavši: ‘Proklet bio onaj tko danas pojede ikakvu hranu.’ I bijaše narod iznemogao.“ /1. Samuelova 14,28
„Tada Jonatan reče: ‘Moj otac je unesrećio zemlju: pogledajte kako su mi se oči zasvijetlile zato što sam okusio malo toga meda. Što bi tek bilo da je danas narod slobodno jeo od plijena svojih neprijatelja što ga je našao? jer ne bi li sada bio mnogo veći pokolj među Filistejcima?“ /1. Samuelova 14,29-30
Ispostavilo se da je vladina odredba bila veoma loša i kontra onoga što se moglo koristiti na dobro. Jer su ljudi nakon zapljene neprijateljeve živine zbog izgladnjelosti upali u grijeh jedući s krvlju.
Loša procjena samoživog vladara koji se sjetio tražiti Boga nakon promašaja.
„I zaiska Šaul savjet od Boga: ‘Trebam li se spustiti za Filistejcima? Hoćeš li ih predati u ruku Izraelovu?’ No on mu toga dana ne odgovori.“ /1. Samuelova 14,37
I dalje nije vidio vlastitu krivicu, nego tražio život vlastitog sina. Ipak, narod se pobunio jer nije bilo nikakve logike ni pravde u tome da se ubije onoga koji je prekršio kraljevu zapovijed kada je upravo kršenje donijelo pobjedu Izraela. Jonatan je slušao Boga, Šaul nije.
„A narod reče Šaulu: ‘Zar da umre Jonatan, koji je izveo to veliko spasenje u Izraelu? Ne daj, Bože: kao što je živ GOSPODIN, neće njemu pasti na zemlju ni vlas s glave; jer je on danas djelovao s Bogom.’ Tako narod izbavi Jonatana da ne umre.“ /1. Samuelova 14,45
Više o Šaulu i kako je završio na tagu: Tko je sve počinio samoubojstvo u Bibliji?.
4. SLUČAJ ZLE KRALJICE VAŠTI DA BUDE IZLOŽBENI PREDMET
Kralj Ahasver je pripremio sedmodnevnu gozbu za sav narod – jelo se, pilo, zabavljalo. Dobrano pod utjecajem alkohola zahtijeva da mu dovedu kraljicu da ponosno pokaže njenu ljepotu narodu, prijateljima, knezovima.
„Sedmoga dana, kada kraljevo srce bijaše raspoloženo od vina, zapovjedi… neka dovedu pred kralja kraljicu Vašti, s kraljevskom krunom, da narodu i knezovima pokaže njezinu ljepotu; jer ona bijaše krasna za vidjeti. Ali kraljica Vašti odbi doći na kraljevu zapovijed…“ /Estera 1,10-12
Kraljica se osjetila uvrijeđeno da ju se promatra kao puki objekt. No bez kraljeve reakcije na ovaj kraljičin potez mogao je proizaći feministički bunt, te da po uzoru na kraljicu žene u narodu odbiju poslušnost svojim muževima. Isto tako i kneginje svojim muževima knezovima. Kako do toga ne bi došlo, kralj izdaje novu zapovijed – da se njegovu ženu legalno zamijeni s drugom. U konačnici je morala platiti visoku cijenu za svoj građanski neposluh. Kralj oduzima Vašti njezin kraljevski položaj i protjeruje je iz svoje prisutnosti.
„…neka kralj njezinu kraljevsku čast dade drugoj, boljoj od nje. Kada se ta kraljeva odredba koju on donese objavi diljem svega njegova kraljevstva (jer ono je golemo), sve žene će iskazivati poštovanje svojim muževima, i velikima i malima.“ /Estera 1,19-20
Time je svim narodima bila upućena poruka: da svaki muškarac bude gospodar u vlastitoj kući.
Je li kraljica trebala biti objektivizirana i poslušati kralja koliko god njegova zapovijed bila čisto iživljavanje u alkoholiziranom stanju, štoviše, oblik psihičkog nasilja i diskriminacije nad ženama? Trebaju li žene slušati svoje muževe pod cijenu njihovih nerazumnih odluka?
Iako konačna kraljeva odluka donekle ima smisla u smislu sveopćeg bunta od strane žena, kralj je taj koji je u startu povukao loš potez nepoštovanja prema kraljici, do čega možda ne bi ni došlo da sedam dana nije uživao alkohol i bio bezuman.
5. SLUČAJ MORDEKAJEVOG „BUNTA“ I ESTERE PRED KRALJEM
Nakon što je Vašti izbačena, kralj raspisuje zapovijed da traži novu kraljicu za zamjenu. Estera postaje ozbiljna kandidatkinja. U ovoj knjizi imamo nekoliko primjera neposlušnosti vlastima, štoviše sve počinje sa zavjerom Mordekaja i Estere da se ne otkriva njezin židovski identitet kako bi imala veće šanse kao potencijalna kraljica.
„Estera nije otkrila svoj narod ni svoje podrijetlo; jer joj Mordekaj bijaše naredio neka to ne otkriva.“ /Estera 2,10
Estera je bila skromna i stekla naklonost sviju u kraljevom dvoru.
„A kada je na Esteru, kćer Abihajla, strica Mordekaja koji ju je uzeo sebi za kćer, došao red da uđe kralju, ona ne zaiska ništa osim onoga što je odredio kraljev dvorski upravitelj Hegaj, čuvar žena. I steče Estera naklonost u očima svih koji su je vidjeli.“ /Estera 2,15
„I zavolje kralj Esteru više od svih ostalih žena te ona u njegovim očima stekne više milosti i naklonosti negoli sve djevice; tako da on stavi kraljevsku krunu na njezinu glavu i učini je kraljicom umjesto Vašti.“ /Estera 2,17
Uskoro se pripremao novi nepravedni zakon, huškanje kralja na mržnju i plan uništenja izraelskog naroda. Mordekaj nije poštovao kraljevu zapovijed da prigiba koljena i iskaže štovanje Hamanu, zlom kraljevu zamjeniku. To je bio dovoljan razlog za gnjev i prijezir nad Židovima.
„I reče Haman kralju Ahasveru: ‘Ima jedan narod razasut i raspršen među narodima u svim pokrajinama tvoga kraljevstva. Njihovi zakoni su drugačiji od zakonâ svih naroda, a ne drže se ni kraljevih zakona: zbog toga nije od koristi kralju što ih podnosi.“ /Estera 3,8
„I bijahu po glasnicima razaslana pisma u sve kraljeve pokrajine da se sve Židove, i mlade i stare, malu djecu i žene, uništi, poubija i zatre u jednome danu, i to trinaestoga dana dvanaestoga mjeseca, to jest mjeseca adara, i da im se zaplijene dobra.“ /Estera 3,13
Za ovo je velika svota novca bila u igri da potplati plaćenike-ubojice.
Kad su Mordekaj i narod čuli što se sprema, počeli su postiti, plakati, vapiti, kajati se pred Bogom. Kraljica Estera je odlučila smjelo intervenirati, prekršiti zakon, pokušati ispraviti ovu veliku nepravdu i zatražiti milost za svoj narod.
„Idi okupi sve Židove koji se nalaze u Šušanu, i postite za mene; i nemojte jesti ni piti tri dana, ni noću ni danju. I ja i moje djevojke isto ćemo tako postiti; i tako ću ući kralju, što nije prema zakonu: ako poginem, neka poginem.“ /Estera 4,16
Nepravedni neprijateljski zakon usmjeren protiv Židova potaknuo je Esteru da se pobuni i ide kontra kraljeve naredbe. Razlika između prethodne kraljice Vašti je što je djelovala poradi sebe, dok je Estera djelovala poradi naroda žrtvujući sebe. Iako je kralj djelovao nepravedno i unaprijedio nepravednog Hamana iznad svih knezova, Estera je, za razliku od Vašti, imala Božju zaštitu.
„Tada kraljica Estera odgovori i reče: ‘Ako sam, kralju, našla naklonost u tvojim očima, i ako je to po volji kralju, neka mi se na moju molbu dade život, a po mojem zahtjevu moj narod; jer smo prodani, ja i moj narod, da nas se uništi, pokolje i zatre. Da smo prodani kao kmetovi i kmetice, šutjela bih, premda neprijatelj ne bi mogao nadoknaditi štetu kralju.’“ /Estera 7,3-14
„Tada kralj Ahasver odgovori i reče kraljici Esteri: ‘Tko je taj, i gdje je taj koji se u svome srcu drznuo učiniti takvo što?’ I reče Estera: ‘Taj protivnik i neprijatelj je ovaj opaki Haman.’ Tada se Haman prestravi pred kraljem i kraljicom.“ /Estera 7,5-6
Pripremajući stupicu za Mordekaja, Haman ju je postavio sebi. Vješala koja je pripremio za njega zapravo je pripremao sebi. Jer su njegovi motivi bili zli, rasistički, puni gnjeva, pakosti, zlovolje i mržnje. Kad je kralj saznao za agendu istrebljenja koja se pripremala Mordekaju i Židovima, zbog naklonjenosti prema Esteri i saznanja da je Mordekaj prijavio izdajnike protiv kralja, odlučio je okrenuti stvar u njihovu korist.
6. SLUČAJ ZLATNOG KIPA NABUKODONOSORA
U Danielu 3, tiranski kralj Nabukodonosor podiže masivni zlatni kip da bi mu se svi poklonili. Izlazi proglas, to jest medijski natpis da se, kad se zvono oglasi, svi moraju pokloniti i štovati kraljevu veličinu. Tri hebrejska prijatelja, Šadrak, Mešak i Abed-Nego, odbijaju naredbu i bivaju bačeni u vatru zbog nepokornosti kralju.
„Ima nekih Židova koje si postavio nad poslovima babilonske pokrajine: Šadrak, Mešak i Abed-Nego. Ti ljudi, o kralju, nisu ti iskazali poštovanje: oni ne služe tvojim bogovima i ne klanjaju se zlatnome kipu što si ga podigao.“ /Daniel 3,12
Oni se ne klanjaju nikome osim svome Bogu. Sva volja je u rukama njihovog Gospodara, a nije umišljeni Nabukodonosor.
„Ako je tako, naš Bog kome služimo može nas izbaviti iz razgorjele užarene peći; i izbavit će nas iz tvoje ruke, o kralju. Ali ako i ne bi, znaj, o kralju, da mi nećemo služiti tvojim bogovima niti se klanjati zlatnome kipu što si ga postavio.“ /Daniel 3,17-18
Njegov gnjev protiv Božjih ljudi ga je doveo na koljena da proslavi Boga, da mu se otvore oči na stvarnost i vidi samog Isusa Krista.
„Tada se kralj Nebukadnezar zaprepasti, hitro ustade i reče svojim savjetnicima: ‘Nismo li mi u oganj bacili tri svezana čovjeka?” Oni mu odgovoriše: ‘Istina je, kralju.’ On odgovori i reče: ‘Gle, ja vidim da četiri odriješena čovjeka hodaju posred ognja, i nemaju ozlijede, a četvrti je obličjem nalik Sinu Božjemu.“ /Daniel 3,24-25
Više na ovu temu na tagu: Nabukodonosor: Da se i cijeli svijet pokloni…
7. SLUČAJ DANIELA I ZABRANJENE MOLITVE
U Danielu 6, kralj Darije donosi strogi novi zakon koji kaže da se nitko ne može moliti nikome osim kralju narednih 30 dana.
„…da se uvede kraljevski propis i donese stroga odredba da onaj tko u roku od trideset dana upravi molbu na bilo kojega Boga ili čovjeka, osim na tebe, kralju, bude bačen u jamu s lavovima.“ /Daniel 6,7
Ne samo da Daniel nije poštivao ovaj bezumni zakon, nego se molio s otvorenim prozorima ne krijući svoju vjeru i klanjanje isključivo svome Bogu. I opet izdajice huškaju kralja da Božji čovjek plati radi svojih „nedjela“ i bude bačen lavovima. No nitko mu nije mogao ništa jer je bio pod Božjom zaštitom.
„Moj Bog je poslao svoga anđela i zatvorio usta lavovima, tako da mi nisu naudili; jer je pred njim u meni nađena nedužnost; pa ni pred tobom, o kralju, nisam zlo učinio.“ /Daniel 6,22
I ova nevolja je bila na korist i svjedočanstvo mnogim ljudima, narodima, vladajućima da proslave Boga.
„Tada kralj Darije svim ljudima, narodima i jezicima što prebivaju u svoj zemlji napisa: ‘Mir vam se umnožio! Određujem da na svakom području moga kraljevstva ljudi dršću i strepe pred Danielovim Bogom; jer on je živi Bog, i postojan zauvijek, njegovo kraljevstvo je ono koje neće biti uništeno i vlast njegova ostat će do svršetka. On izbavlja i oslobađa, on čini znamenja i čudesa na nebu i na zemlji, on je izbavio Daniela od sile lavova.“ /Daniel 6,25-27
8. SLUČAJ MUDRACA (ZNANSTVENIKA) S ISTOKA
Prvi koji su prakticirali građansku neposlušnost u Novom zavjetu bili su strani mudraci koji su došli pokloniti se Isusu. Herod im zapovijeda da se vrate i kažu mu gdje se Isus nalazi (kako bi Isusa mogao ubiti). Ali oni ignoriraju ovu naredbu i vraćaju se kući drugim putem.
Više na temu mudraca na tagu: Što Biblija kaže o Sveta tri kralja?.
9. SLUČAJ IVANA KRSTITELJA
Ivan Krstitelj je završio u zatvoru jer se pobunio protiv vlasti govoreći kralju da se mora pokajati za grijeh preljuba i oduzimanje tuđe žene. Konačno, ostao je bez glave iz čistog hedonizma vladajućih. Heroda nije bila sramota pred Bogom zbog počinjenog grijeha, ali ga je bila sramota pred narodom ukoliko ne bi izvršio zakletvu koju je dao u javnosti, što je Ivana koštalo glave.
Više na ovu temu na tagu: Gdje su danas propovjednici poput Ivana Krstitelja?.
10. SLUČAJ ZABRANJENOG PROPOVIJEDANJA APOSTOLA
U Djelima 4, Petru i Ivanu se naređuje da prestanu propovijedati evanđelje.
„A kada vidješe Petrovu i Ivanovu neustrašivost, a uviđali su da su to ljudi neobrazovani i neuki, stadoše se čuditi, jer su ih prepoznali kao one koji bijahu s Isusom.“ /Djela 4,13
„I pozvaše ih [glavari, svećenici, pismoznanci] i zapovjediše im da više nipošto ne govore ni ne naučavaju u Isusovo ime. No Petar i Ivan im odgovoriše, rekavši: ‘Prosudite je li pravo pred Bogom slušati vas više negoli Boga. Jer mi ne možemo drugo negoli govoriti ono što smo vidjeli i čuli.’ Oni pak im, ne našavši ništa za što bi ih kaznili, ponovno strogo zaprijetiše te ih pustiše zbog naroda, jer su svi slavili Boga zbog onoga što se zbilo.“ /Djela 4,18-21
Ne odustajući da smjelo govore o Isusu, ubrzo zbog neposlušnosti vlastima bivaju išibani i osramoćeni.
„Oni pak odoše ispred Vijeća radujući se što su bili smatrani dostojnima podnijeti sramotu za Njegovo ime. I svaki dan u Hramu i u svakoj kući nisu prestajali naučavati i propovijedati Isusa Krista.“ /Djela 5,41-42
11. SLUČAJ APOSTOLA PAVLA
Rimljanima 13 uistinu govore o poštivanju vlasti, ali kao nadležnom autoritetu zemlje u pogledu pravosudnih tijela nad kriminalom, a ne bezrezervnom pokoravanju u slučaju nepravednih odredbi, mjera i zakona.
Ako se neupitno u svim slučajevima trebamo pokoravati vlastima, čak i po pitanju nepravednih, antagonističkih, diskriminatornih, segregacijskih, rasističkih, nacionalističkih i inih odredbi, onda je Pavao koji je napisao ove biblijske retke, prvi kršio iste retke, zajedno sa svim apostolima. Pavao je prkoseći građanskim vlastima bivao mnogo puta uhićen i zlostavljan zbog propovijedanja Radosne vijesti, i u konačnici ubijen, kao i ostali apostoli prije njega.
P. S. Previše je primjera u Bibliji o kojima bi se još moglo pisati, ovo je tek kraći uvid u razne situacije „neposlušnosti“ vlastima. Ljudski zakon ne može diktirati našu savjest pred Bogom. Osmišljene agende protiv čovječnosti pokušat će nas spriječiti da činimo pravdu i slijedimo Božju Riječ. Cenzure su već počele – kada se pravda promeće u nepravdu, a ljubav u mržnju. Uskoro će nam oduzeti pravo na slobodu javnog i otvorenog naviještanja Kristovog evanđelja, kao što se već događa na istoku, a i u pojedinim zapadnim zemljama, naročito gdje je veliki emigracijski priljev i gdje Kristom možete sablazniti druge religije. Hoće li to biti nepravedno? Naravno, ali neće biti razlog da zašutimo na nepravdu. Jer ako zašutimo, kamenje će se pomaknuti s mjesta prema Isusovim riječima, a to znači kraj.
12. SLUČAJ ISUS: NAŠ ULTIMATIVNI VODIČ I UZOR
Konačno, i najvažnije, imamo Isusov primjer. Isus je od svog utjelovljenja predstavljao prijetnju duhu vlasti. Već po rođenju bio je državni neprijatelj br. 1. Njegovi roditelji su ga nezakonito skrivali i bježali pred progonom od strane vlasti.
Kad je došlo Njegovo vrijeme da se preda vlastima, to je učinio. Ali ne bi mu mogli ništa da im nije dopušteno odozgor. Na kraju je kao najveći buntovnik i zločinac pogubljen od strane nepravednog sustava, koji ga je smatrao državnom prijetnjom i uzbunom u narodu, i od strane religioznih vođa kojima je „oduzimao“ slavu. Nepravedno prezren, odbačen, zlostavljan, ponižavan. Nepravedno osuđen, nepravedno kažnjen, nepravedno odstranjen iz zemlje živih.
Tako postupa nepravedni čovjek prema pravednome Bogu. Križ je ogledalo nas samih. Pogledajte u njega i nađite sebe. Vlastitu krivnju i Božju milost.
Više na vezane teme na tagu: VLASTI.
Ukoliko ne vidite komentare i ne možete kliknuti Like, potrebno je napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook i omogućiti korištenje kolačića (cookies). To možete učiniti na linku: https://www.facebook.com/settings/cookie. 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome, to možete učiniti na linku: chrome://settings/cookies. Uključite Block third-party cookies in Incognito.