Gdje su propovjednici poput Ivana Krstitelja?

P

ostoje li propovjednici poput Ivana Krstitelja danas? Propovjednici koji su spremni izgubiti glavu poradi Krista. Propovjednici koji propovijedaju istu poruku predsjednicima, premijerima, prinčevima, kao i običnim ljudima i „laicima“? Propovjednici koji ne surađuju s vlastima, nego ih prekoravaju za grijehe, korupciju, nepravdu i laži – kao Ivan Krstitelj koji je ukorio vlasti i završio bez glave. Propovjednici koji se ne boje izgubiti reputaciju, popularnost, ugled, čast; koji ne sagibaju koljeno ni pred kim osim pred Kristom. Propovjednici kojima nije cilj prestiž, priznanje, nagrada, plaćenička služba ili teološko obrazovanje. Propovjednici kojima nije težnja na brojkama, lajkovima, pregledima i ljudskoj slavi; koji se ne boje izgubiti financije (donacije, prihode od prodaje kršćanskih materijala, sredstva iz državnog proračuna), umjesto što prikupljaju financije za održavanje crkvi na aparatima i beskonačne projekte kojima opet samo žele pridobiti brojke za svoje denominacije, a ne stvarno izgubljene duše za Krista.

Imamo toliko lokalnih crkava, podijeljenih denominacija, kršćanskih organizacija i udruga, kultova i sekti; toliko učitelja, teologa, motivacijskih propovjednika, a tako malo onih koji su spremni na gubitak svega poradi Krista – jer će propovijedati s oštrinom – da se čovjek mora pokajati za svoje grijehe i vjerovati evanđelje Isusa Krista inače bespovratno srlja u pakao.

Lažni nauci su podijelili kršćane na denominacije. Okrutni vuci koji ne štede stado odvlačeći učenike da revnuju za njih. Crkva se pozatvarala u denominacije… i spava. Oni su spašeni, slave okićene borove i „Božiće“ i čekaju Krista!

Umjesto Kristovog evanđelja i zdravog nauka, crkva je postala kao švedski stol – stvar ukusa; fleksibilna, prilagodljiva, tolerantna, spuštenih kriterija, pri čemu birate što god želite i što vas tjelesno (duševno, emotivno) ispunjava. Želite dobro slavljenje i glazbu? Teologiju koja vam škaklja uši? Određene crkvene „očeve“, učitelje (gurue) i idole? Crkvene ambicije i titule? Zabavu, sportske aktivnosti i druženje? Ljude i teologije „pune“ ljubavi? Široki spektar izbora imate na raspolaganju. Poruka evanđelja postala je razvodnjena, mlaka i motivacijska samo kako bi privukla što veći broj ljudi u crkvu. Crkve se svode na ljude koji će podržati njihove službe, projekte i konferencije. Kršćanstvo se svodi na ugađanje ljudima, a najmanje Bogu.

Isus je rekao da idemo pronoseći evanđelje, a ne da se zatvaramo u teologije i denominacije. Doduše, čistoća Kristovog nauka itekako je važna za duhovni razvoj i napredak obraćenog kršćanina. Biblija kaže da tko god pretjera i ne ostane u Kristovu nauku, nema Boga. Toliko važno. Dakle, onog koji je povjerovao evanđelje morate uputiti na ispravnu pouku i izgradnju. No kamo biste ga trebali poslati? Koga im preporučiti? Koji su to najamnici koji će se brinuti za stado iz čiste, nehinjene, iskrene ljubavi? Koji su to pastiri koji neće bježati kad naiđe opasnost? Koji nisu plaćenici, nego će poučavati, izgrađivati, poticati, ohrabrivati besplatno?

Gdje su vođe koji polažu život za braću i sestre, osim što gledaju crkvenu korist, brojke i slavu?

Isus nije rekao da samo izbavljamo duše iz vječnog ognja, nego ih poučavamo svemu što nam zapovijeda i učinimo ih Njegovim učenicima. Postajanje doslovnim Kristovim učenikom je proces. Proces posvećenja. A u kojem možete napredovati samo ako ste na ispravnim temeljima evanđelja i doktrine.

Danas kao da se crkva svela na većinu ljudi koji uopće nemaju Krista u svojim životima, kojima iznova trebaju početna načela evanđelja – duhovno mlijeko, dok im svim silama svojom teologijom i filozofijom pokušavamo ugurati hranu koju ne mogu prožvakati. Kome propovijedate o posvećenju i ustrajanju ako vam je crkva puna ljudi koji nikad nisu primili evanđelje? Svodi li se vaša crkva na plato za evangelizaciju ili istinite kršćane koji trebaju zdravu duhovnu hranu za rast? Morate razgraničiti stvari i razgraničiti crkvu. Nitko ne stavlja učenike 1. razreda osnovne škole u isti razred sa srednjoškolcima. Jednostavno ne ide. Jedni neće razumjeti ništa, drugima će vaša propovijed biti mlačna voda.

Ako nismo iskreni u službi i namjerama za Boga, stavljamo se u opasnost kontraefekta – da stvaramo učenike pakla dvostruko gorim od sebe. Drugim riječima, propovijedate svojim članovima evanđelje, ali im zaključavate kraljevstvo nebesko. Plod vaše prijetvornosti i lažnih motiva? Licemjerje i farizejstvo. Crkve pune neobraćenih ljudi. Religiozni ljudi koji su gori od bilo koje druge skupine ljudi.

Koliki su propovjednici i vođe danas uopće svjesni svoje povjerene im odgovornosti od Boga? Crkva treba biti ukorena za grijeh, a ne tetošena u grijesima.

Istinski propovjednik nikada neće biti prihvaćen, slavljen i imati veliku podršku i velike brojke ljudi oko sebe. Njega mrze, progone i odbacuju. Takav naziva zlo zlim, a dobro dobrim. Naziva grijehe pravim imenom i poziva na pokajanje. Osuđuje zlotvora i opravdava pravednoga. Ne opravdava zloga za crkvenu plaću, dok pravedniku oduzima pravednost.

Ako se neobraćeni ljudi vraćaju u vaše crkve i dalje neobraćeni, znači da ste loš propovjednik. Propovijedate u prazno.

Ljudima koji se ne žele pokajati za grijehe, poruka evanđelja je mrska i neprijatna, ne mogu je slušati, bježe od nje. Crkva prihvaćena od svijeta je oksimoron. Oprečna fraza. Proturječje. Samo je svijet prihvaćen od svijeta, Kristova Crkva nikada ne može biti!

Više na vezane teme na tagu: CRKVA.