Gdje su danas propovjednici poput Ivana Krstitelja?

Postoje li propovjednici poput Ivana Krstitelja danas? Propovjednici koji su spremni izgubiti glavu poradi Krista. Propovjednici koji propovijedaju istu poruku predsjednicima, premijerima, prinčevima, kao i običnim ljudima? Propovjednici koji ne surađuju s vlastima, nego ih prekoravaju za grijehe, nepravdu i laži, kao Ivan Krstitelj koji je ukorio vlasti i završio bez glave. Propovjednici koji se ne boje izgubiti reputaciju, popularnost, ugled, čast. Propovjednici kojima nije cilj prestiž, priznanje ili teološko obrazovanje. Propovjednici kojima nije težnja na brojkama i slavi; koji se ne boje izgubiti financije, umjesto da prikupljaju financije za održavanje crkvi na aparatima i beskonačne projekte kojima opet samo žele pridobiti brojke za svoje denominacije, a ne stvarno izgubljene duše za Krista.

Imamo toliko lokalnih crkava, podijeljenih denominacija, kultova, sekti; toliko učitelja, teologa, motivacijskih propovjednika, a tako malo onih koji su spremni na gubitak svega poradi Krista jer će propovijedati s oštrinom – da se čovjek mora pokajati za svoje grijehe i vjerovati evanđelje Isusa Krista inače bespovratno srlja u pakao.

Lažni nauci su podijelili kršćane na denominacije. Crkva se pozatvarala u denominacije i spava. Oni su spašeni, slave okićene borove i „Božiće“ i čekaju Krista.

Umjesto Kristovog evanđelja i zdravog nauka, crkva je postala kao švedski stol – stvar ukusa, fleksibilna, prilagodljiva, spuštenih kriterija, pri čemu birate ono što želite. Dobro slavljenje? Teologiju koja vam odgovara? Idole? Zabavu i druženje? Ljude „pune“ ljubavi? Široki spektar izbora na raspolaganju. Poruka evanđelja je postala mlaka i motivacijska samo kako bi privukla što veći broj ljudi u crkvu. Crkve se svode na ljude koji će podržati njihove službe. Kršćanstvo se svodi na ugađanje ljudima, a najmanje Bogu.

Isus je rekao da idemo, a ne da se zatvaramo u teologije i denominacije. Doduše, čistoća Kristovog nauka itekako je važna za duhovni razvoj spašenog kršćanina, jer onog koji je povjerovao evanđelje morate nekamo poslati na pouku i razvoj, a kamo ćete ga poslati? Koji su to najamnici koji će se brinuti za stado iz čiste iskrene ljubavi? Gdje su vođe koji polažu život za braću i sestre, a ne da gledaju samo korist, brojke i slavu? Isus nije rekao da samo izbavljamo duše iz vječnog ognja, nego ih poučavamo svemu što nam zapovijeda i učinimo ih Njegovim učenicima.

Ali danas kao da se crkva svela na većinu ljudi koji uopće nemaju Krista u svojim životima, kojima iznova trebaju početni temelji evanđelja, duhovno mlijeko, dok im svim silama svojom teologijom i filozofijom pokušavamo gurati hranu koju ne mogu prožvakati. Kome propovijedate o posvećenju ako vam je crkva puna ljudi koji nisu primili evanđelje? Je li vaša crkva plato za evangelizaciju ili istinite kršćane koji trebaju hranu za rast? Morate razgraničiti stvari i razgraničiti crkvu. To kao kad bismo stavili učenike 1. razreda osnovne škole u isti razred sa srednjoškolcima. Jednostavno ne ide. Jedni neće razumjeti ništa, a drugima će vaša propovijed biti mlaka voda.

Ako nismo iskreni u službi i namjerama za Boga, stavljamo se u opasnost kontraefekta – da stvaramo učenike pakla dvostruko gorim od sebe. Drugim riječima, propovijedate svojim članovima evanđelje, ali im zaključavate kraljevstvo nebesko. To su crkve pune neobraćenih ljudi. Religiozni ljudi su gori od bilo koje druge skupine ljudi.

Koliki su propovjednici i vođe danas uopće svjesni svoje povjerene im odgovornosti od Boga? Crkva treba biti ukorena za grijeh, a ne tetošena u grijesima.

Istinski propovjednik nikada neće biti prihvaćen i imati veliku podršku i velike brojke ljudi oko sebe. Njega mrze, progone i odbacuju. Naziva grijehe pravim imenom i poziva na pokajanje. Ako se neobraćeni ljudi vraćaju u vaše crkve i dalje neobraćeni, znači da ste loš propovjednik. Propovijedate u prazno.

Ljudima koji se ne žele pokajati za grijehe, poruka evanđelja je mrska, ne mogu je slušati, bježe od nje. Crkva prihvaćena od svijeta je oksimoron. Oprečna fraza. Proturječje. Samo je svijet prihvaćen od svijeta, Kristova Crkva nikada ne može biti.