Ateizam – nevjera u Boga ili gnjev prema Bogu?

Ateizam u suštini nije nevjera u Boga, nego gnjev na Boga. Potiskivanje istine. Bezumlje u srcu. Pomračenje uma. Ateisti ne žele odgovore, oni se jednostavno žele gnjeviti. Biblija kaže da se ateist u svojim filozofijama (umovanjima) pogubio, kao što možemo vidjeti na primjeru u videu ispod. Želi ispasti pametan, i što je najgore, uvjeren je u tu „pamet“, a zapravo ispada bezuman.

Jer svaka razumna osoba preispituje, istražuje, traga za odgovorima. Razumna osoba želi znati odgovor na pitanje dizajna života, porijekla svemira, precizne uređenosti svemira, logičkih zakonitosti, moralnog standarda, savjesti, slobodne volje, sposobnosti rasuđivanja itd.

Dakle, ateist se mora nositi s teretom ovog dokazivanja. Nije dovoljno reći da Bog ne postoji, mora dokazati kako postoji sve što postoji. Odakle? Vjernik sve to dokazuje inteligentnim Stvoriteljem izvan naše kreacije – izvan vremena, prostora i materije. Jedan od osnovnih Newtonovih zakona je zakon akcije i reakcije. Uzročno-posljedična veza. Ateisti imaju posljedicu bez inicijalnog uzroka. Kreaciju bez kreatora. Nemaju objašnjenje nizašto. Ili ako imaju, njihova su objašnjenja apsurdna i nerazumna, filozofski nastrojena tako da samo djeluju mudri.

Činjenica jest da svi gledamo u istu kreaciju, ono što se razlikuje jesu naši odgovori na tu kreaciju. Uvjerenja na pitanja: Tko smo?, Zašto smo?, Odakle smo?, i Gdje idemo? Pitanja života i smrti. Odgovori koje zapravo ateisti nemaju. Njihov je jedini odgovor ostati gnjevni do groba.

Svi promatramo iste dokaze, ono što razlikuje naše uvjerenje jest tumačenje tih dokaza. Svi promatramo istu realnost, razlika je u odgovoru na tu realnost.

Kao da imate tijelo osobe koja je ubijena. Negiranje ubojice neće riješiti slučaj. Svaki istražitelj će na osnovu dokaza tražiti ubojicu. Na isti način će osoba tražiti Boga. Ateist može negirati Boga koliko god hoće, ali ostaje mu da objasni kreaciju, savjest, moralni standard, smrt itd. Pitanja s kojima vjernik nema nikakav problem, budući da odgovore jasno nalazi u Božjoj Riječi. Prihvaća po vjeri Isusove riječi – jedinom izravnom svjedoku koji je iskusio smrt i vratio se u život. Kako bismo i mi koji vjerujemo prošli kroz ista vrata u vječni život.

Tamo gdje Biblija govori o bezumnicima zapravo govori o ateistima.

„Reče bezumnik [ateist] u svome srcu: ‘Nema Boga.’“ /Psalam 53,1

„Sjeti se toga da se neprijatelj rugao, GOSPODINE, i da je bezuman narod hulio ime tvoje.“ /Psalam 74,18

„Svaki pametan čovjek djeluje sa znanjem, a bezumnik se razmeće svojom ludošću.“ /Izreke 13,16

„Mudar se boji zla i sklanja se od njega, a BEZUMNIK SE GNJEVI i samosvjestan je.“ /Izreke 14,16

„Bezumniku nema zadovoljstva u razboritosti, nego da mu se srce samo razotkrije.“ /Izreke 18,2

„Mudrome čovjeku su oči u njegovoj glavi, a bezumnik hoda u tami.“ /Propovjednik 2,14

„Jer pokvarenjak će govoriti podlosti i srce će mu činiti opačinu, da provodi licemjerje i da govori zablude protiv GOSPODINA.“ /Izaija 32,6

„Jer je Bogu mudrost ovoga svijeta ludost. Jer je pisano: ‘On hvata mudre u njihovu lukavstvu.’ I ponovno: ‘Gospodin poznaje misli mudrih, da su isprazne.’“ /1. Korinćanima 3,19-20

„Postao sam bezumnik hvaleći se.“ /2. Korinćanima 12,11

Ateisti su hvalisavi, puni sebe, nadmeni, ponosni. Umišljeni da sve znaju, kao što možemo vidjeti iz priloženog. Zato nam Božja Riječ jasno govori da takvi nikad ne dolaze do spoznaje Boga. Bog se ponosnima protivi, a poniznima se otkriva i pruža milost.

Više na vezane teme na tagu: APOLOGETIKA.