Znanost ne govori ništa – znanstvenici govore

413
pregleda
znanstvenici znanost
Foto: Pixabay

Iskrenost ne možete staviti u epruvetu. Znanost ne govori ništa – znanstvenici su ti koji govore.

Ovo su dva važna zaključka koje možemo izvući iz e-mail skandala o globalnom zagrijavanju.

„Želite reći da znanost nije objektivna?“ Nije ukoliko znanstvenici nisu objektivni, a prečesto nisu. Ne želim osporavati sve znanstvenike, ali istina je da su neki od njih manje iskreni. Ponekad lažu da bi dobili ili zadržali posao. Ponekad lažu da dobiju novac. Ponekad lažu da podupru svoja politička uvjerenja. Ponekad ne lažu namjerno, ali donose krive znanstvene zaključke jer traže samo ono čemu se nadaju pronaći.

Studija: 33% korumpiranih ili lažnih znanstvenika

Nedolično ponašanje znanstvenika češće je nego što mislite. Istraživanje koje su proveli istraživači sa Sveučilišta u Minnesoti pokazalo je da 33% znanstvenika priznaje da se bavi nekom vrstom neadekvatnog ponašanja u znanstvenim istraživanjima, uključujući više od 20% srednjoškolskih znanstvenika koji su priznali da „mijenjaju dizajn, metodologiju ili rezultate studije kao odgovor na pritisak od strane svojih izvora financiranja.“ Razmislite o tome koliko više znanstvenika to čini, ali odbija priznati! (Tvrde istraživači u svojim nalazima.)

Otvorene laži i obmane zasigurno se nalaze u slučaju vezanom za „klimatske promjene“. Razotkrivene e-pošte upućuju na odabir samo nekih podataka, manipuliranje podacima, rad iza scene kako bi se cenzurirala različita gledišta, sumnju u ono što kažu mjerenja jer ne odgovaraju njihovom unaprijed definiranom zaključku. Novinar Matt Drudge je ovo nazvao „najvećim skandalom u modernoj znanosti“.

Zapravo mislim da postoji još jedan veliki znanstveni skandal, ali njegove netočnosti nisu sasvim jasne. U ovom skandalu, umjesto izravnih laži, znanstveni zaključci su prokrijumčareni kao filozofske pretpostavke. To je slučaj s polemikom u vezi porijekla života i novih oblika života. Jesu li prirodne sile utjecajem na nežive kemikalije stvorile život ili je život rezultat inteligentne aktivnosti? Jesu li novi oblici života evoluirali od nižih životnih oblika prirodnim silama ili je za to bila potrebna inteligencija?

Dr. Stephen Meyer napisao je nevjerojatnu, najprodavaniju knjigu pod nazivom Signature in the Cell koja se bavi tim pitanjima. Nakon što je stekao doktorat na Sveučilištu Cambridge iz filozofije znanosti, dr. Meyer je na vrhu znanstvenog „hranidbenog“ lanca. U našem radio intervjuu 8. kolovoza 2009., rekao mi je da već više od jednog desetljeća radi na svojoj knjizi koja se sastoji više od 600 stranica.

Filozofija kao temelj znanosti

Što kvalificira čovjeka koji ima doktorat iz „filozofije znanosti“ da piše o porijeklu života ili makroevoluciji? Sve. Ono što neki znanstvenici i mnogi u javnosti ne shvaćaju jest da se znanost ne može raditi bez filozofije. Svi se podaci moraju protumačiti. A velika rasprava između zagovornika inteligentnog dizajna (kao što je dr. Meyer) i darvinista (kao što je oxfordski profesor Richard Dawkins) nije rasprava o dokazima – svi gledaju iste dokaze. To je filozofska rasprava. To je rasprava o tome koji će uzroci biti razmatrani prije nego što pogledamo dokaze.

Znanstvenici traže uzroke, a logički postoje samo dvije moguće vrste uzroka – inteligentni uzrok ili neinteligentni uzrok (tj. prirodni uzrok). Prirodni uzrok može objasniti geološko čudo kao što je Grand Canyon, ali samo inteligentni uzrok može objasniti geološko čudo kao što su lica američkih predsjednika na planini Rushmore. Isto tako, prirodni zakoni mogu objasniti zašto tinta ostaje na papiru u knjizi dr. Meyera, no samo inteligentni uzrok može objasniti informacije u toj knjizi (tj. dr. Meyer!).

Kako se to odnosi na pitanje o porijeklu života? Dosta vremena nakon Darwina, otkrili smo da se „jednostavni“ jednostanični organizmi sastoje od masivne količine DNK informacija koje su određene složenosti – drugim riječima, sadrže komplicirani softverski program ili doista dugu poruku. I Richard Dawkins priznaje da informativni sadržaj „nepravedno nazvane primitivne amebe“ može ispuniti 1000 svezaka enciklopedije!

Koji je uzrok tome? Ovdje nastupa filozofija. Dr. Meyer je otvoren za obje vrste uzroka. Richard Dawkins nije. Knjiga dr. Meyera objašnjava zašto prirodne sile nemaju kapacitet za obavljanje ovog posla, nego to ima samo inteligencija. Međutim, Dawkins i njegova darvinistička skupina filozofski isključuju inteligentne uzroke i prije nego što pogledaju dokaze. Dakle, bez obzira koliko otkriveni dokazi upućuju na inteligenciju (primjerice, duga poruka unutar samo jedne stanice), uvijek će zaključiti da uzrok mora biti neka vrsta prirodnog procesa. Drugim riječima, njihov zaključak je rezultat njihove filozofske pretpostavke.

Nemam dovoljno vjere da to povjerujem

Iako Dawkins nema opravdano prirodno objašnjenje za život ili poruku sadržanu u živim stanicama, kaže kako zna da to ne može biti inteligencija. Ta filozofska pretpostavka dovodi do nevjerojatnog zaključka: Vjerovati da je 1000 svezaka enciklopedije rezultat slijepih, prirodnih sila je isto kao vjerovati da je Kongresna knjižnica rezultat eksplozije u tiskari. Nemam dovoljno vjere da to povjerujem.

„Ovo je argument da Bog objašnjava rupe koje ne može znanost!“, mogao bi Dawkins protestirati. Ne, nije. Osim što nedostaje prirodno objašnjenje za „jednostavni“ život – 1000 enciklopedija vrijednih informacija je pozitivan empirijski provjerljiv dokaz za inteligentni uzrok. Primjerice, razmotrite uzrok knjige Iluzija o Bogu koju je napisao Richard Dawkins. Nedostaje nam prirodno objašnjenje za knjigu (naravno znamo da zakoni tinte i papira nisu mogli napisati knjigu). Činjenica je isto tako da znamo da poruke dolaze samo iz uma. Stoga, s pravom govorimo o inteligentnom autoru, a ne slijepom prirodnom procesu.

Zašto je to toliko teško vidjeti Dawkinsu i drugim darvinistima? Možda odbijaju vidjeti. Možda, poput „znanstvenika“ globalnog zatopljenja, imaju svoje vlastite političke ili moralne razloge zbog kojih negiraju očito. Ili možda nikada nisu shvatili da ne možete raditi znanost bez filozofije. Kao što je Einstein rekao: „Čovjek od znanosti je površan filozof“. I površni filozofi znanosti mogu često doći do krivih znanstvenih zaključaka. To je zato što znanost ne govori ništa – znanstvenici govore.

Autor: Frank Turek: Izvor: crossexamined.org

Komentari

komentari