Zemlja – previše jedinstvena i posebna?

656
pregleda
Zemlja jedinstvena posebna
Foto: Pixabay

Zemlja, koju još nazivamo plavim planetom, jedinstvena je među svim planetarnim tijelima koji su otkriveni. Njezina udaljenost od Sunca, raspon temperature koji omogućuje tekuću vodu i raznolik raspon organskog (živog) svijeta ukazuju na inteligentnog dizajnera koji je stvorio svijet kao idealno mjesto za život.

Astronom Thomas Clarke sa Sveučilišta Orlando u središnjoj Floridi nedavno je dao zapanjujuću izjavu:

„Malo je deprimirajuće pomisliti da su planeti poput Zemlje nešto previše posebno.“ (1)

Dokaz da je Zemlja posebna

Zašto bi to bilo „deprimirajuće“? Oni koji vjeruju Bibliji trebaju biti impresionirani Zemljom – uostalom, Zemlja je stvorena prva (prije Sunca, Mjeseca i zvijezda) i posebno je dizajnirana za smještaj na milijune vrsta živih bića.

Prvo moramo razumjeti da astronomi koji su evolucionisti namjerno isključuju Stvoritelja, i umjesto toga vjeruju da se Sunčev sustav formirao sam od sebe:

„Astronomi se slažu da su planeti i sateliti našeg Sunčevog sustava formirani u vrtlogu prašine i plina oko Sunca. […] u unutarnjim područjima, prašnjave čestice su se stopile i pomiješale, stvarajući vruće grumenčiće stijene koji su se hladili i spajali. Tako su nastali Merkur, Venera, Zemlja i Mars.“ (1)

Prema evolucionistima, to znači da je Sunčev sustav nastao iz kolapsa oblaka prašine i plina koji se zove maglica (nebula), od kuda i pojam nebularna teorija. Kolaps (nered) većine toga stvorio je Sunce (2), dok su se unutarnji planeti formirali od fragmenata koji su se sudarali i spajali.

Špekulacije znanosti

Međutim, što je više znanstvenika o tome istraživalo, to ih je više shvaćalo da postoji problem. Nije bilo razloga da se stjenovite čestice rastale – što bi ih točno užarilo? Ako ništa drugo, tada bi Sunce bilo hladnije nego danas. (3) Stoga bi jedino mali planet koji je vrlo blizu Sunca, poput Merkura, mogao postati dovoljno vruć. No, što su planeti dalje od Sunca, znanstvenici priznaju da postoji sljedeći problem:

„Iako bi se stijene veličine asteroida nagomilale unutar Sunčevog sustava, ne bi se rastalile i nakupile kako bi formirale planete… čvrste stijene bi samo bile uvećane jedne pored drugih ili se sudarale i odskakale poput lopte.“ (1)

Astronomi – evolucionisti pretpostavljaju da je eksplozija supernova eksplodirala u krugu od 50 svjetlosnih godina od Zemlje i stvorila maglicu s radioaktivnim aluminijem-26, i da to je stvorilo vrućinu dok se raspadala. No, to zahtijeva vrlo veliki niz slučajnosti, što je razlog zašto su šanse za to „ogromne“. (1)

Međutim, dr. Clarke nije mogao podnijeti pomisao da je Zemlja na povoljnom mjestu u svemiru, čak ni u evolucionističkom scenariju, kao što pokazuje navod s početka ovog članka. To itekako ima veze s humanističkim/ateističkim uvjerenjem da se život na Zemlji, uključujući čovječanstvo, jednostavno „dogodio“. Stoga nisu mogli očekivati da naša Zemlja bude posebno opremljena niti da zauzima posebno mjesto u svemiru. Dakle, on preferira više „špekulativnu“ ideju! (1)

Činjenice o Zemlji

Masa: 5,976×10 na 24 kg (1/333.400 Sunce, 81x Mjesec)

Radijus: 6.378 km (ekvator) 6.356 km (pol) (1/109 Sunce, 3,66x Mjesec)

Srednja udaljenost od Sunca: 149,6 milijuna km (1 astronomska jedinica (AJ))

Površina zemljišta: 148 milijuna km2 (29% ukupne površine)

Najviša točka: 8.848 m (Mont Everest)

Najniža točka: more-11.034 m (Marijanska brazda); zemljište-397 m (Mrtvo more)

Gravitacijsko ubrzanje na površini: 9,8 m/s2 (1/27 Sunce, 6x Mjesec)

Skrivene pretpostavke sekularne kozmologije

To negiranje Zemljinog posebnog mjesta ide čak i dalje, i temelji se na samoj teoriji velikog praska. Većina ljudi ne shvaća da ova teorija ovisi o filozofskoj pretpostavci koja se zove kozmološko načelo – koje kaže da ne postoji posebno mjesto ili smjer u svemiru. To znači da svemir nema središte ni granice. (4)

Međutim, u skladu s Biblijom možemo krenuti od drugačije pretpostavke – čovječanstvo jest posebno u Božjim očima, a Zemlja kao naš „dom“ pokazuje dokaze jedinstvenosti, uključujući i svoj položaj. Ujedno sa središtem i bez središta, svemir je u skladu s opažanjem da gotovo sve galaksije uzmiču od Zemlje, tako da su zaključci na temelju toga čisto filozofski. (5) Ali sama se ideja da je naša galaksija u blizini središta svemira uklapa u sve dokaze, dajući smisao kvantnim crvenim pomacima koji se teško mogu objasniti svemirom bez središta. (6)

Zaključak

Naravno da nema ništa deprimirajuće u vezi Boga koji je stvorio Zemlju posebnom za život, kao što to kaže Biblija! Pravi znanstveni dokazi, za razliku od neznanstveno utemeljenih, samo su još jedna potvrda da ništa u pravoj znanosti ne proturječi Bibliji – naprotiv, uvijek iznova potvrđuje biblijsku povijest.

Autor: Jonathan Sarfati; Izvor: creation.com

Također, na temu dokaza u vezi mlade Zemlje možete pročitati OVDJE.

(1) Earth was a freak, New Scientist 177(2388):24, 29. ožujka 2003.
(2) Uz veliki problem da planeti imaju većinu ugaonog momenta Sunčevog sustava — vidi Spencer, W., Revelations in the Solar System, Creation 19(3):26–29, 1997.
(3) Sarfati, J., Our steady sun: a problem for billions of years, Creation 26(3):52–53, 2004; Faulkner, D., The young faint sun paradox and the age of the solar system, Journal of Creation 15(2):3–4, 2001.
(4) Ne smije se miješati s pojmom beskonačnog svemira, što većina onih koji zagovaraju veliki prasak odbacuju. Dvodimenzionalna površina lopte također je konačna, unatoč tome što nema ni središte ni granice.
(5) Čak je i Even Edwin Hubble, koji je otkrio širenje svemira, priznao da „takvo stanje [crveni pomaci] znači da zauzimamo jedinstveno mjesto u svemiru… No, neprihvaćenu pretpostavku povoljnog položaja treba izbjegavati pod svaku cijenu. […] je nedopustivo; štoviše, predstavlja odstupanje od teorije, jer teorija pretpostavlja homogenost.“ The Observational Approach to Cosmology, Clarendon, Oxford, 50., 51. i 59. str., 1937.
(6) To se odnosi na redovite „razmake“ u „pomaku“ u frekvenciji (otuda boja) njihove svjetlosti, a time i udaljenosti koja se pripisuje dalekim galaksijama. Vidi Humphreys, R., Our galaxy is the centre of the universe, ‘quantized’ redshifts show, Journal of Creation 16(2):95–104, 2002.

Komentari

komentari