Evolucijska povijest bi se bez milijuna i milijardi godina potpuno raspala. Ovo su samo neki od mnogih vjerodostojnih dokaza iz različitih grana znanosti koji govore da je Zemlja mnogo mlađa nego što evolucionisti tvrde.
Dokaz 1: GEOLOGIJA – RADIOAKTIVNI IZOTOP UGLJIKA (UGLJIK-14)
Umjesto da dokazuje evoluciju, datiranje ugljikom-14 zapravo pruža neke od najjačih dokaza za stvaranje i mladu Zemlju. Radioaktivni ugljik (C-14) prirodno ne može ostati u tvari milijunima godina, jer se relativno brzo raspada. Iz tog razloga, može se koristiti samo za procjenu „dobi“ od najviše nekoliko desetaka tisuća godina.
Znanstvenici koji rade na projektu RATE (radioaktivnih izotopa i starosti Zemlje) ispitali su dijamante za koje evolucionisti smatraju da su stari 1–2 milijardi godina i da su povezani s ranom Zemljinom povijesti. Dijamanti su najteža poznata tvar i izuzetno su otporni na kontaminaciju putem kemijske izmjene.
Ipak, znanstvenici projekta RATE otkrili su značajne mjerljive razine radioaktivnog izotopa u tim dijamantima, te ih datirali na oko 55.000 godina. A to je jako daleko od evolucionističkih milijardi!
Dokaz 2: ASTRONOMIJA – UZMICANJE MJESECA
Gravitacijska sila mjeseca stvara „plimni val“ na Zemlji koji uzrokuje da se mjesec vrlo polagano zakrivljuje prema van. Zbog ovog efekta, mjesec je u prošlosti trebao biti bliži Zemlji. Na temelju gravitacijske sile i trenutne stope uzmicanja, možemo izračunati koliko se mjesec odmaknuo s vremenom.
Ako je Zemlja stara samo 6.000 godina, tada nema problema, jer bi se za to vrijeme mjesec pomaknuo oko 800 stopa (250 m). No, većina astronomskih knjiga uči da je mjesec star preko četiri milijarde godina. To predstavlja veliku dilemu – prije manje od 1,5 milijardi godina mjesec bi dodirivao Zemlju!
Dokaz 3: GEOLOGIJA – PROPADANJE ZEMLJINOG MAGNETSKOG POLJA
Poput ostalih planeta, Zemlja ima magnetsko polje koje propada vrlo brzo. Sada možemo izmjeriti brzinu kojom se iscrpljuje magnetska energija i razviti modele koji objašnjavaju podatke.
Sekularni znanstvenici su izumili „dinamo model“ Zemljine jezgre da objasne kako je polje moglo postojati tako dugi vremenski period. No, taj model ne može adekvatno objasniti podatke ubrzanog propadanja i rapidnih promjena koje je Zemlja pretrpjela u prošlosti. (Također ne može objasniti magnetsko polje drugih planeta, poput Neptuna i Merkura.
Međutim, kreacionistički model (na temelju potopa iz Postanka) učinkovito i jednostavno objašnjava podatke u odnosu na Zemljino magnetsko polje, pružajući upečatljiv dokaz da je Zemlja stara tek nekoliko tisuća godina – a ne milijarde.
Dokaz 4: BIOLOGIJA – MEKO TKIVO DINOSAURA
U posljednjih nekoliko godina dolazi do mnogih otkrića „čudesno očuvanih“ bioloških materijala u navodno drevnim naslagama stijena i fosila. Jedno takvo otkriće koje je izbezumilo evolucioniste jest fosilizirana bedrena kost tiranosaura s fleksibilnim vezivnim tkivom, razgranatim krvnim žilama, pa čak i čitavim stanicama!
Prema evolucionistima, ova tkiva dinosaura stara su više od 65 milijuna godina. No, laboratorijska istraživanja pokazuju da nije poznato – a vjerojatno niti moguće – da biološki materijal može postojati više od nekoliko tisuća godina.
Je li moguće da su evolucionisti potpuno u krivu u vezi toga kada su ovi dinosauri živjeli?
Dokaz 5: ANTROPOLOGIJA – PORAST LJUDSKE POPULACIJE
Nevjerojatno je što nam osnove matematike mogu pokazati o starosti Zemlje. Možemo izračunati godine ljudskog postojanja s udvostručenjem populacije svakih 150 godina (vrlo konzervativan izračun) kako bi se dobila procjena svjetske populacije nakon izvjesnog vremenskog razdoblja.
Biblijska starost Zemlje (oko 6.000 godina) u skladu je s brojevima dobivenim iz takvog izračuna. Za razliku od toga, čak i konzervativna evolucijska starost od 50.000 godina dolazi na zapanjujuću, nevjerojatno visoku brojku od 10 na 99-tu potenciju – što je veće od broja atoma u svemiru!
Jasno, tvrdnja da su ljudi nastanili Zemlju za nekoliko desetaka tisuća godina im je apsurd!
Dokaz 6: GEOLOGIJA – SAVIJENE ČVRSTE SEDIMENTNE STIJENE
Kada se čvrsta stijena presavije, normalno da popuca i slomi se. Stijena se može savinuti bez razbijanja jedino kada je omekšana ekstremnim zagrijavanjem (što uzrokuje ponovnu kristalizaciju) ili kada sedimenti još nisu u potpunosti otvrdnuli.
Postoje brojne lokacije diljem svijeta (uključujući i poznati Grand Canyon) gdje opažamo ogromne oblasti naslaga koji su čvrsto smotani, bez dokaza da su sedimenti prvo bili zagrijani.
To je glavni problem za evolucioniste koji vjeruju da su te sedimentne stijene nastale postupno tijekom ogromnih vremenskih eona i formirale geološki zapis. Međutim, to ima savršenog smisla kreacionistima koji vjeruju da su se ti slojevi formirali brzo u globalnom, katastrofičnom Potopu kakav se opisuje u Postanku.
JE LI STAROST ZEMLJE DOISTA VAŽNA?
Iako svaki od ovih dokaza otkriva razloge zašto Zemlja ne može biti stara milijarde godina, pravi problem nije starost Zemlje. Umjesto toga, pravi je problem autoritet. Božja nepogrešiva Riječ mora biti naš konačni autoritet, a ne nestabilan temelj ljudskog rasuđivanja. Pokušavamo li uklopiti naše interpretacije svijeta (npr. evoluciju) u Bibliju ili jednostavno dozvoljavamo Bogu da sam govori kroz svoju Riječ?
Ako ne možemo vjerovati prvim poglavljima Postanka, zašto bismo vjerovali kad Biblija govori da je vjera u Isusa Krista jedini put spasenja? (Rimljanima 10,9; Djela 4,12; Ivan 14,6).
No, kad razumijemo Bibliju onako kako je napisana, jasno je da Zemlja ne može biti starija od nekoliko tisuća godina – i sa biblijskog gledišta, znanstveni dokazi se slažu!
Izvor: Answersingenesis.org
Ukoliko ne vidite komentare i ne možete kliknuti Like, potrebno je napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook i omogućiti korištenje kolačića (cookies). To možete učiniti na linku: https://www.facebook.com/settings/cookie. 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome, to možete učiniti na linku: chrome://settings/cookies. Uključite Block third-party cookies in Incognito.