Zašto papa želi mijenjati Gospodnju molitvu?

174
pregleda
papa Gospodnja molitva

Zašto papa želi mijenjati Božju Riječ? Koji je prijevod Biblije točan? Zašto se molimo da nas Bog ne uvede u napast?

Do sada još nitko nije izravno dirao u Božju Riječ i mijenjao Isusove riječi, izuzev Jehovinih svjedoka i mormona, koji imaju svoje iskrivljene prijevode. Pa čak su i homoseksualci izbacili svoju verziju Biblije, a vjerovali ili ne, postoji i tzv. Sotonistička Biblija.

No, danas se rimokatolički glavar koji je proglašen jednim od najvećih svjetskih vođa i smatra se predstavnikom Isusa Krista na zemlji, usudi mijenjati jedan od najpoznatijih odlomaka u Bibliji – Gospodnju molitvu. Papa Franjo se ponaša kao da je on sam pisao Bibliju, pa sad treba ispraviti napisano.

Isus nam je u Mateju 6,9-13 dao primjer i obrazac kako da molimo. Gospodnja molitva se spominje u dva evanđelja i oba kažu: „ne uvedi nas u napast“ (Matej 6,13; Luka 11,4).

Prema papi taj izraz suflira da je Bog taj koji nas navodi na grijeh. „Umjesto da nas očuva na pravom i uskom putu, tekst ima bogohulnu konotaciju“, izjavio je papa.

Dakle, prema papi, Isusove riječi su bogohulne?

Isusove riječi koje su izravno prevođene sa grčkog sada nazivaju greškom nastalom zbog ekumenskog kompromisa. „Riječi ‘ne uvedi nas u napast’ mogu proizvesti konfuziju i zbunjenost“, kaže Franjo.

Jedini koji zbunjuje ljude je upravo rimokatolički poglavar. Možda je papa svetiji od samoga Boga, možda Isus nije znao kako se dobro izraziti, pa će ga papa malo ispraviti.

Dvije tisuće godina smo čekali papu Franju da izvrne Isusove riječi. Nitko nikada nije vidio problem u molitvi koju nam je Isus ostavio dok ga papa nije iznio na svjetlo dana.

Neprijatelj će učiniti sve da posumnjate i ne vjerujete Božjoj riječi. Ubacit će sumnju i nevjericu u vaš um. Kao što je bilo od početka tako je do danas, Sotona vas pita: „Je li Bog doista to rekao?“

Postoje li razlike u prijevodima? Koji je prijevod točan?

Rimokatolička crkva je prevodila Bibliju sa hebrejskog i aramejskog (Stari zavjet) i grčkog (Novi zavjet) – na latinski kako ju običan puk ne bi razumio. Tako je nastala tzv. Latinska Vulgata – na njoj se temelje mnogi današnji prijevodi. U tim prijevodima (primjerice, Jeruzalemska Biblija) nedostaje 64.500 riječi, odnosno 45 stihova.

Do sv. Jeronima kada nastaje latinska Vulgata temelj svim prijevodima bila je Septuaginta (hebrejska Biblija). Septuaginta je prvi i potpuni prijevod Starog zavjeta s hebrejskog na grčki jezik, a nastao je od 3. do 1. stoljeća prije Krista. Židovi ga smatraju autentičnim izvorom Biblije. Septuaginta je potvrđena Kumranskim spisima nađenim 1947. g. u spiljama pored Mrtvog mora. To je prijevod kojeg su koristili sami Isus i apostoli.

Naša je preporuka da uspoređujete sve prijevode, ali ipak ističemo sljedeće:

  • Hrvatski prijevod Ivan Vrtarić – Bibliju možete naručiti OVDJE
  • Varaždinska Biblija – ON LINE verzija.

Postavlja se pitanje, je li točan prijevod onaj kojeg je Rimska crkva zabranjivala običnom narodu kako bi ih držala pod autoritetom i kontrolom, i kojeg dalje nastavlja mijenjati? Ili prijevod Biblije koji je nastao u progonstvu, mučenju, spaljivanju, prolijevanju krvi i brutalnom ubijanju onih koji su je prevodili i širili? Prosudite sami.

Razlike u prijevodima između latinske Vulgate (Jeruzalemske Biblije) i kasnijih prijevoda nastalih kroz reformaciju nisu tolike da su ključne za vaše spasenje, jer je Duh Sveti taj koji nam otkriva Božju Riječ. Potrebno je Božje otkrivenje za tumačenje Božje Riječi. Biblija je pisana Duhom, očuvana Duhom i tumači se Duhom. Inače, za sve ostale – one koji se nisu podložili Kristovom poglavarstvu, nevjernike i lažne kršćane – Biblija je samo mrtvo slovo na papiru.

Kršćani, ne dozvolite pismoznancima da vas zbunjuju i poljuljaju vašu vjeru i poremete vaš odnos s Bogom.

Nijedan prijevod nije savršen, ali savršena je riječ Božja. Čvrsto vjerujemo da je Bog u stanju očuvati svoju riječ kroz povijest do danas, jer je to Njegovo obećanje.

„Riječi GOSPODINOVE su riječi čiste; kao srebro u zemljanoj peći pretopljeno, sedam puta pročišćeno. Ti ćeš ih čuvati, GOSPODINE; ti ćeš ih očuvati od ovoga naraštaja zauvijek“ (Psalam 12,6-7).

Što znači „ne uvedi nas u napast“?

Zašto se molimo da nas Bog ne uvede u napast? Biblija nam na drugim mjestima kaže da nas Bog ne može kušati na zlo. To je istina, ali sjetimo se da je Duh Gospodnji odveo Isusa u pustinju da ga đavao iskuša (Matej 4,1).

Dakle, od Boga ne dolazi zlo niti nas Bog kuša na zlo, ali Bog dozvoli zlo i kušnju. U tome je velika razlika. Kad ne bi dozvolio zlo, morao bi nas učiniti poslušnim robotima bez slobodne volje. Lucifer je imao slobodnu volju i pobunio se protiv Boga i zaveo čovjeka. Kad Bog ne bi dozvolio zlo, ne bismo se mogli odlučiti na ljubav prema Njemu koja uvijek zahtijeva suglasnost dviju strana. Kad Bog ne bi dozvolio zlo, nikad ne bi mogao očitovati svoju ljubav i pravednost.

Naša slobodna volja nas je odvela u zlo. Kušač, stara Zmija, palo stvorenje nas je zavelo. I da Bog trenutno uništi zlo, morao bi trenutno uništiti čovječanstvo. Da nas je uništio odmah na početku naše pobune, ostao bi posve pravedan. Ali umjesto opravdanog uništenja, odlučio je iskazati nam milost i izbaviti nas od uništenja, te nas vratiti našoj prvotnoj svrsi za koju smo stvoreni, a to je zajedništvo s Bogom u vječnosti – Božja slava.

Bog je dozvolio zlo i poslao svoga Sina koji je predviđen prije postanka svijeta da uništi zlo i izbavi nas od zla. Isus Krist je nadvladao svaku kušnju i pobijedio zlo da bi se kao savršena žrtva mogao prinijeti za nas nesavršene. Oni koji su priznali Isusa Krista, pozvani su podnositi kušnju. Mi jesmo kušani, ali se u Isusu Kristu možemo oduprijeti kušnji.

„Blažen čovjek koji podnosi kušnju; jer kad bude prokušan, primit će vijenac života što ga Gospodin obeća onima koji ga ljube. Neka nitko, kad je kušan, ne kaže: ‘Bog me iskušava.’ Jer Bog ne može biti iskušavan zlom niti pak sȃm ikoga iskušava. Nego svakoga iskušava njegova požuda koja ga privlači i mami. Zatim požuda, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh, izvršen, rađa smrt. Ne varajte se, braćo moja ljubljena! Svako dobro darivanje i svaki savršen dar odozgo je, silazi od Oca svjetlila u koga nema promjene ni sjeni od mijene“ (Jakovljeva 1,12-17).

Dakle, Bog nije stvorio zlo, ali ga dopušta. Tako je dopustio Sotoni da kuša Joba. Job se nije odrekao Boga i na kraju je bio blagoslovljen više nego na početku. Njegova vjera se testirala i pročistila kroz razne kušnje.

Pogledajmo još neke biblijske stihove za bolje razumijevanje što znači kušnja i biti kušan. Grčka riječ koja se prevodi „kušnja“ još znači iskušenje, napast, testiranje, ispitivanje, dokazivanje.

„Bog ga je ostavio da ga iskuša, kako bi saznao sve što mu je u srcu“ (2. Ljetopisa 32,31).

„Dušu je našu na životu održao i nije dao da nam posrne noga. Jer ti si nas iskušao, Bože, pročistio nas kao što se pročišćava srebro. Uveo si nas u mrežu, stavio breme na slabine naše. Pustio si da nam ljudi zajašu za vrat, išli smo kroz vatru i kroz vodu, ali si nas doveo u izobilje“ (Psalam 66,9-12).

„I tu ću trećinu provesti kroz oganj, i pročistit ću ih kao što se pročišćava srebro i iskušati ih kao što se iskušava zlato. Oni će zazvati moje ime, i ja ću im se odazvati. Reći ću: ‘To je moj puk’, a oni će reći: ‘Gospod je Bog moj’“ (Zaharija 13,9).

„Bdijte i molite da ne dođete u iskušenje! Duh je, doduše, spreman, ali je tijelo slabo“ (Matej 26,41).

„I kad je završio sa svom kušnjom, đavao se udalji od njega na neko vrijeme“ (Luka 4,13).

„A na stijeni, to su oni koji, kad čuju, s radošću primaju Riječ, ali tȋ nemaju korijena. Oni neko vrijeme vjeruju, ali u vrijeme kušnje otpadaju“ (Luka 8,13).

„I reče Gospodin: ‘Šimune, Šimune! Evo, Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. No ja se pomolih za tebe da tvoja vjera ne malakše; pa kad se ti povratiš, učvrsti svoju braću’“ (Luka 22,31-32).

„…služeći Gospodinu sa svom poniznošću i s mnogim suzama i kušnjama koje me snađoše zbog židovskih urota“ (Djela 20,19).

„I ne samo to, nego se dičimo i nevoljama, znajući da nevolja rađa postojanost, a postojanost prokušanost, a prokušanost nadu“ (Rimljanima 5,3-4).

„Neka dakle ne kraljuje grijeh u vašemu smrtnom tijelu, da ga slušate u požudama tjelesnim. i ne predajite grijehu udova svojih za oružje nepravde, nego sebe, kao od mrtvih oživjele, i udove svoje, predajte Bogu za oružje pravednosti“ (Rimljanima 6,12-13).

„Ne daj zlu da te svlada, nego pobjeđuj zlo dobrim“ (Rimljanima 12,21).

„Ne uskraćujte se jedno drugomu, osim po dogovoru na neko vrijeme, da se posvetite postu i molitvi pa se opet sastanete zajedno da vas Sotona ne bi iskušavao zbog vaše nesuzdržljivosti“ (1. Korinćanima 7,5).

„Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. No vjeran je Bog, on neće dopustiti da budete kušani preko onoga što možete, nego će s kušnjom dati i ishod da je možete podnijeti“ (1. Korinćanima 10,13).

„I moju kušnju, koja bijaše u tijelu mojemu, niste prezreli ni odbacili, nego me kao anđela Božjega primiste, kao Krista Isusa“ (Galaćanima 4,14).

„A pazi na samoga sebe da i ti ne budeš iskušan“ (Galaćanima 6,1).

„I ne dajite mjesta đavlu!“ (Efežanima 4,27).

„Zbog toga i ja, ne mogavši više izdržati, poslah da doznam o vjeri vašoj, da vas možda ne iskuša Kušač pa uzaludnim postade trud naš“ (1. Solunjanima 3,5).

„A oni koji se hoće bogatiti upadaju u iskušenje i zamku i mnoge nerazumne i štetne požude što strovaljuju ljude u zator i propast“ (1. Timoteju 6,9).

„I izbavit će me Gospodin od svakoga zla djela i spasiti za svoje nebesko kraljevstvo“ (2. Timoteju 4,18).

„Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan, da bude milosrdan i vjeran velesvećenik u odnosu prema Bogu da bi vršio pomirbu za grijehe puka. Jer u čemu je sȃm, iskušan, trpio, može i iskušavanima pomoći“ (Hebrejima 2,17-18).

„Zato, kao što veli Duh Sveti: Danas, ako glas mu čujete, ne otvrdnjujte srca svoja kao u onoj pobuni, kao u dan iskušenja u pustinji, gdje me iskušaše očevi vaši; isprobaše me, a četrdeset godina gledahu djela moja. Zato se rasrdih na naraštaj onaj…“ (Hebrejima 3,7-10).

„Ta nemamo takva Velesvećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego poput nas iskušavana u svemu, a ipak bez grijeha“ (Hebrejima 4,15).

„Vjerom Abraham, kušan, prinese Izaka; i jedinorođenca prinašaše onaj koji je primio obećanja“ (Hebrejima 11,17).

„Svom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u različite kušnje, znajući da prokušanost vaše vjere stvara postojanost“ (Jakovljeva 1,2-3).

„Tome se radujte, premda se sada zakratko, ako je trebalo, ražalostiste u različitim kušnjama, da se prokušanost vaše vjere — mnogo dragocjenija od zlata propadljivoga koje se u vatri kuša — nađe na hvalu i čast i slavu o objavljenju Isusa Krista“ (1. Petrova 1,6-7).

„Dakle, budući da je Krist za nas trpio u tijelu, i vi se istom mišlju oboružajte — jer tko pretrpi u tijelu, prestao je s grijehom, da vrijeme što vam u tijelu preostaje proživite ne više po ljudskim požudama, nego po volji Božjoj“ (1. Petrova 4,1-2).

„Ljubljeni, ne čudite se požaru što bukti među vama da vas iskuša, kao da vam se što neobično događa. Naprotiv, radujte se kao dionici Kristovih patnji, da se i o objavljenju slave njegove mognete radovati i klicati“ (1. Petrova 4,12-13).

„Znade Gospodin pobožne iz kušnji izbavljati, a nepravedne čuvati za dan suda da budu kažnjeni“ (2. Petrova 2,9).

„Budući da si očuvao riječ o mojoj postojanosti, i ja ću očuvati tebe od časa iskušenja koji ima doći na sav svijet da se iskušaju oni što prebivaju na zemlji“ (Otkrivenje 3,10).

Protiv kušnje se borimo isto kao i Isus u pustinji, Božjom Riječju. Naoružani punom Božjom opremom, prema Efežanima 6.

 

Više na istu temu u članku: Ima li papa pravo mijenjati Božju Riječ?.

Komentari

komentari