Zašto ljudi mrze Boga?

Nije stvar što ljudi ne vjeruju u Boga, nego što mrze Boga. Zašto ljudi mrze Boga?

Zanimljivo kod ateista jest da, kad uđete u razgovor, shvaćate da oni nisu nevjerni koliko gnjevni na Boga. A ako su gnjevni na Boga, znači da ipak vjeruju da postoji. Pomisao na bilo kakvo božanstvo/autoritet iznad njih samih je činjenica koja ih gnjevi.

Ljudi obično mrze Boga jer su doživjeli neku vrstu razočarenja života. Najčešće su ih razočarali drugi ljudi, stoga krive Boga koji je dopustio tu nevolju, patnju, bol na njih. Njihova pogrešna percepcija je da su oni dobri i to ne zaslužuju. A ako su oni dobri i Bog je dobar, takav Bog ne bi to dopustio.

Postavlja se pitanje koja je svrha čovjeka i zašto čovjek misli da je dobar ili zaslužuje nešto. Zbog ponosa i oholosti nije svjestan svoje malenkosti i grešnosti, a istovremeno ogromne Božje milosti. Jer ako Bog ne bi dopustio da zli ljudi hodaju ovim svijetom, prvo bi morao krenuti od ateista koji su zli prema Božjim standardima. Zlo im je samo što ne vjeruju u Boga koji nam se objavio putem stvorene kreacije i savjesti po kojoj rasuđujemo dobro i zlo, to jest moralnog standarda po kojem sude.

Patnja i bol ovoga svijeta su rezultat čovjekove pobune protiv Boga. Bog je mogao odmah iskorijeniti zlo – uništavajući prvog čovjeka Adama koji se pobunio protiv Boga, ali danas onda ne bismo imali slobodoumne ateiste i filozofe; ili providjeti rješenje koje je postojalo prije postanka svijeta – Isusa Krista kao nadomjesnu žrtvu za našu pobunu.

Bog jest dobar, mi nismo dobri. Bog zaslužuje sve, mi ne zaslužujemo ništa. Bog nam je dao sve – svoga Sina i mi smo ga ubili. Što želimo više?

„Onaj tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a onaj tko ne vjeruje, već je osuđen, jer nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. A ovo je ta osuda: svjetlo je došlo na svijet, ali su ljudi više voljeli tamu negoli svjetlo, jer im djela bijahu zla. Jer svatko TKO ČINI ZLO, MRZI SVJETLO i ne dolazi k svjetlu da se ne osude njegova djela; ali onaj tko čini istinu, dolazi k svjetlu da se očituju njegova djela da su u Bogu učinjena.“ /Ivan 3,18-21

Dakle, ateisti su stvorili neku pogrešnu verziju Boga koji bi trebao ispunjavati njihova očekivanja (jer su veliki u svojim očima, štoviše, veći od Boga), a ako Bog ne ispuni ta očekivanja, Bog jednostavno ne postoji.

Ateisti ne shvaćaju da nisu u poziciji da im Bog ispunjava očekivanja, nego da su u pobunjeničkoj poziciji – osuđeni na propast. Osuđeni zbog nevjere u Isusa Krista kojeg nam Bog nudi kao rješenje da se povratimo iz svog palog stanja u prvobitno stanje za koje smo i stvoreni, a to je vječnost s Bogom.

Svi doživljavamo patnju na ovome svijetu, razlika je u tome kako se nosimo i razumijemo li svrhu te patnje – da nas kao nevjerne ponizi ne bismo li u nemoći zazvali i pronašli Boga; da nas kao vjerne približi Bogu kako bismo bili više bili nalik Isusu i suobličili se s Njegovim patnjama. Kao što se Isus naučio poslušnosti kroz patnju, na isti način se i mi moramo naučiti poslušnosti kroz patnju. Možete ostati nevjerni i gnjeviti se na Boga, ili možete biti vjerni i slaviti Boga.

Za one koji vjeruju…

„I obrisat će im Bog svaku suzu s očiju; i neće više biti smrti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti: jer ono prijašnje je prošlo.’ I reče onaj koji sjedi na prijestolju: ‘Evo, sve činim novo.’ I reče mi: ‘Piši; jer su te riječi istinite i vjerne.’ I reče mi: ‘Dovršeno je. Ja sam Alfa i Omega, početak i svršetak. Ja ću žednome dati s izvora vode života besplatno. Onaj tko pobjeđuje baštinit će sve; i bit ću njegov Bog, a on će biti moj sin.“ /Otkrivenje 21,4-7

A za one koji ne vjeruju…

„A strašljivima, i nevjernima [ATEISTIMA], i okaljanima, i ubojicama, i bludnicima, i vračarima, i idolopoklonicima, i svim lažljivcima, udio je u jezeru koje gori ognjem i sumporom: to je druga smrt.“ /Otkrivenje 21,8

Izvolite, birajte. I zapamtite, ne pita se vas jer ste pali/grešni/zli/opaki… ali vam se nudi ničim zaslužena milost.

Više na vezane teme na tagu: ATEIZAM.