Umro Stephen Hawking i prestao biti ateist

1852
pregleda
Stephen Hawking

Umro je Stephen Hawking. Jedan od najpoznatijih i najutjecajnijih znanstvenika današnjice. Unatoč teškoj degenerativnoj bolesti i nepokretnosti od rane mladosti, smatra se jednim od najinteligentnijih ljudi i najvećih fizičara svih vremena. Najviše je poznat po doprinosima na poljima kozmologije i kvantne gravitacije, osobito u kontekstu crnih rupa, te popularnim pisanim djelima u kojima iznosi svoje teorije o svemiru.

Ovaj veliki znanstvenik, teoretičar, kontroverzni fizičar, velikan – vjerovao je u računala, vjerovao je u svemir, vjerovao je u vanzemaljce… ali ne i u Boga. Bio je poznati deklarirani ateist. Stoga, sa biblijske perspektive zaslužuje još jednu opravdanu titulu: lažni učitelj koji je svojim ateističkim teorijama utjecao i zaveo mnoge.

Što je Stephen Hawking govorio o Bogu?

Od mnogih njegovih citata izdvojili smo samo neke koji govore o Bogu, direktno ili indirektno:

„Bog možda postoji, ali znanost može objasniti svemir bez potrebe za stvoriteljem.“

„Mi smo samo napredna vrsta majmuna na malom planetu oko jedne prosječne zvijezde. Ali možemo razumjeti Svemir. To nas čini jako posebnima.“

„Religija vjeruje u čuda, no ona nisu kompatibilna sa znanosti.“

„Bog uopće nije potreban za funkcioniranje svemira.“

„Na mozak gledam kao na računalo koje će prestati s radom kad sve komponente propadnu. Nema raja ili drugog života za pokvarena računala. To je bajka za ljude koji se boje mraka.“

„Što je Bog radio prije samog postanka? Pripremao pakao za ljude koji postavljaju takva pitanja?“

„Postoji fundamentalna razlika između religije koja se bazira na autoritetu, i znanosti, koja se temelji na promatranju i razlogu. Znanost će pobijediti, jer funkcionira.“

„Vjerujem da je najjednostavnije rješenje da Bog ne postoji. Nitko nije stvorio svemir i nitko ne upravlja našom sudbinom. Ovo me dovodi do velike spoznaje da vjerojatno ne postoji raj ni život poslije smrti. Imamo ovaj jedan život da se divimo velikom planu svemira i na tome sam neizmjerno zahvalan.“

„Prije no što razumijemo znanost, prirodno je vjerovati da je Bog stvorio svemir. No, sad znanost daje puno uvjerljivije objašnjenje.“

Posebno je „zanimljiva“ ova posljednja izjava u kojoj Hawking kaže da prije nego što razumijemo znanost, prirodno vjerujemo da je Bog stvorio svemir. To znači da kada napokon razumijemo znanost, prestajemo vjerovati u Boga jer „…znanost ima puno uvjerljivije objašnjenje“, prenosi MEDIA 53.

Ipak, današnji znanstvenici su poput patuljaka u usporedbi s intelektualnim velikanima prošlosti – kršćanima koji su vjerovali u doslovno Božje stvaranje opisano u Postanku. Sami utemeljitelji znanosti, kao što su Newton, Pasteur, Linnaeus, Faraday, Pascal, Kelvin, Maxwell, Kepler, Lister, Boyle i još mnogi, vjerovali su u autoritet Biblije, božanstvo i djelo spasenja Isusa Krista.

Prema Hawkingu (a sličnu izjavu je dao i Richard Dawkins), Newton, Pasteur i ostali spomenuti velikani nisu znanstvenici. Kakva tragedija. Kakva šteta čovjeka i promašenih izjava.

Na sljedećoj poveznici možete pročitati izvrstan članak dr. Henryja M. Morrisa sa instituta ICR (Institute for Creation Research), kao i listu znanstvenika koji su vjerovali u biblijskog Boga: https://biblijaiznanost.net/znanstvenici-povijest-vjerovali-bibliju/.

Kontroverze Stephena Hawkinga

Kao netko tko je otvoreno negirao postojanje Boga, polazišna točka u svim znanstvenim radovima i istraživanjima nikada mu nije bila: „U početku stvori Bog…“ Stoga možemo li uopće vjerovati takvom znanstveniku? Kakva je to ljudska genijalnost genijalnija od Izvora svake genijalnosti? Kakav je to ograničeni ljudski um inteligentniji od neograničenog Tvorca svake inteligencije?

Hawking je imao izjave koje su u kontradikciji s Božjom Riječi, jer kada znanost nema ispravan temelj, neminovno se dalje mora razvijati u pogrešnom pravcu. Tako je jedna od njegovih najvećih promašenih bezbožnih teorija, teorija o Velikom prasku – iz ničega je nastalo nešto, svemir je stvorio samoga sebe, atomi su se nekim čudom slučajno povezali u savršeni red i stvorili svijet kakvog danas poznajemo bez upliva vanjske inteligentne sile.

Na pitanje: „Što je bilo prije nego što je ičega bilo?“, Hawking se oslonio na teoriju poznatu kao „uvjet bezgraničnosti“, te objasnio: „Granično stanje svemira je… da nema granicu.“ Drugim riječima, izvan onoga što je ograničeno (vremenski, materijalno i prostorno) postoji nešto što je neograničeno (bezvremenski, nematerijalno i bezprostorno). Hawking je ipak vjerovao u neograničenost izvan ljudske ograničenosti, ali paradoksalno nije vjerovao u Boga.

Također je rekao: „Događaji prije velikog praska jednostavno nisu definirani jer nema načina da itko izmjeri ono što se tada dogodilo. Budući da događaji prije velikog praska nisu proučavani, moglo bi ih se i ‘izrezati’ iz teorije i reći da je vrijeme počelo s velikim praskom.“ Dakle, otvoreno priznaje ljudsko neznanje i da znanstvenici mogu samo nagađati što je bilo u početku, s nastankom vremena ili izvan vremena kojem nikad nitko nije svjedočio.

Ipak, iz prvih stihova Biblije znamo kako je nastalo vrijeme, prostor i materija. „U početku [vrijeme] stvori Bog nebo [prostor] i zemlju [materiju]“ (Postanak 1,1).

Kako ograničeni um može spoznati neograničenost?

U njegovim teorijama ipak postoje neke dodirne točke s Božjom Riječi, jer je nemoguće nešto objasniti i razumjeti izvan našeg ljudskog razumijevanja i dokučivosti. Kako ograničeni um može spoznati neograničenost? Isto kao da mravu pokušate objasniti tko ste vi kao čovjek. Na kojem jeziku biste trebali govoriti da vas mrav razumije? Ili biste trebali postati mrav i govoriti da izvan mravinjaka postoji još nešto.

Na isti način, da bi nam se neograničeni Bog objavio, morao je postati jedan od nas, ući u naše vrijeme, prostor i materiju, postati ograničen ovim tijelom i govoriti nama razumljivom jeziku o sebi. Iako ga nismo u stanju posve razumjeti u svojoj ljudskoj ograničenosti, u Njega možemo vjerovati. On je stvaran i postoji, a obznanio nam ga je Isus Krist. „Ja sam put i istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni“ (Ivan 14,56). Kakav nam konkretno dokaz treba da bismo povjerovali u te jednostavne riječi?

„Premda u obličju Božjem, nije se otimao da bude jednak Bogu, nego sama sebe obezvrijedi uzevši obličje sluge i postavši ljudima sličan. I našavši se u obličju poput čovjeka, ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, smrti na križu“ (Filipljanima 2,6-8).

„Zato Bog njega i preuzvisi, i darova mu ime koje je iznad svakoga imena, da se u imenu Isusovu prigne svako koljeno onih na nebu i na zemlji i pod zemljom, i da svaki jezik prizna: ‘Isus Krist je Gospodin!’ — na slavu Boga Oca“ (Filipljanima 2,9-11).

Vjera je prilično jednostavna, ne traži dokaze, ni pusta znanstvena istraživanja o postanku ovoga svijeta. Kreacija svjedoči da Bog postoji.

„A vjera je osnova onoga čemu se nadamo, dokaz stvarnosti kojih ne vidimo. Jer po njoj stari primiše svjedočanstvo. Vjerom doznajemo da su svjetovi pripravljeni riječju Božjom, tako da ovo vidljivo ne posta od nečega pojavnoga“ (Hebrejima 11,1-3).

Bog traži naše iskreno i ponizno srce koje želi znati istinu.

„A bez vjere nemoguće mu je ugoditi; jer tko Bogu pristupa, mora povjerovati da On jest i da je nagraditelj onih koji ga traže“ (Hebrejima 11,6).

Što će ti sva genijalnost i inteligencija u ovom kratkom vremenu ako si izgubljen za čitavu vječnost?

Što nam vrijedi sva inteligencija ovoga svijeta i briljantan um ako nam je duša izgubljena za čitavu vječnost? Što nam vrijedi sva genijalnost ako umiremo bez Krista? Kakvi znanstveni doprinosi mogu doprinijeti odredištu naše duše? Što nam vrijede sve nagrade, priznanja i ljudska slava, a nismo uspjeli odgovoriti na pitanja koja određuju našu vječnu sudbinu? Koji to znanstvenik može odgovoriti na najvažnija pitanja ikada: Tko smo?, Odakle smo?, Zašto smo?, i Gdje idemo?.

Dok uporno tražimo odgovore od ograničenih ljudi, sve odgovore već imamo u najvećoj znanstvenoj knjizi svih vremena, Božjoj Riječi. Ni prije ni poslije Hawkinga neće se naći nitko tko će nam donijeti istinu o nama, jer nam je tu istinu već donio Netko, sam Stvoritelj čitavog svemira i čovječanstva.

Istinu o nama nam ne može donijeti ni Stephen Hawking, ni Richard Dawkins, ni Christopher Hitchens, ni Sam Harris, ni Peter Singer, ni Daniel Dennett, ni Peter Atkins, ni Lawrence M. Krauss i slični ateisti, filozofi i znanstvenici… Mnogi su bili i prošli. Svi oni sada jesu, sutra nisu; Isus Krist je bio i jest. On nam je već donio svu istinu, jer On jest sama Istina.

Simbol snage ljudskog uma?

Svijet i mediji slave Hawkinga kao čovjeka koji je postao simbolom snage ljudskog uma. No, mi znamo da snaga ljudskog uma nikad ne može biti čovjek sam po sebi, kao ni njegova inteligencija. Naša snaga je jedino naš Bog, Stvoritelj svega i Spasitelj ljudskih duša, Isus Krist.

„Jer GOSPOD daje mudrost, iz njegovih usta dolaze spoznaja i razbor. Pohranio je umnost za čestite, štit je onih koji hode u nedužnosti“ (Izreke 2,6-7).

„U Njega je mudrost i snaga, On ima savjet i razboritost“ (Job 12,13).

„Daj mudromu pouku, i bit će još mudriji; pouči pravednika, i uvećat će znanje. Početak je mudrosti strah GOSPODNJI, a poznavanje Svetog je razboritost“ (Izreke 9,9-10).

„Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Vječni Bog, GOSPOD, Stvoritelj krajeva zemaljskih, nije se umorio niti je iznemogao. Njegov je razbor nedokučiv“ (Izaija 40,28).

„Strah GOSPODNJI početak je spoznaje, ali ludi preziru mudrost i pouku“ (Izreke 1,7).

„U Kristu su sva blaga mudrosti i znanja skrivena“ (Kološanima 2,3).

Koliko je Stephen Hawking uistinu bio inteligentan govori nam sam Bog:

„Bezumnik reče u srcu svojemu: ‘Nema Boga!’ Pokvareni su, ogavna im djela, nikoga da čini dobro“ (Psalam 14,1).

Ateisti „žive — u ispraznosti pameti svoje: zamračena uma, otuđeni od života Božjega zbog neznanja što je u njima, zbog otvrdlosti srca njihova“ (Efežanima 4,17-18).

„Pazite da vas tko ne odvuče mudroljubljem i ispraznim zavaravanjem što se oslanja na predaju ljudsku, na počela svijeta, a ne na Krista“ (Kološanima 2,8).

Ateizam je odluka u srcu, i to bezumna odluka.

„Jer što se o Bogu može znati, očito im je; ta Bog im očitova. Jer ono nevidljivo njegovo, njegova vječna i sila i božanstvo, umom se razabire u djelima od stvaranja svijeta, tako da nemaju isprike. Jer premda upoznaše Boga, ne proslaviše ga kao Boga niti mu zahvališe, nego postadoše isprazni u svojim umovanjima te se pomrači nerazumno srce njihovo. Praveći se da su mudri, postadoše ludi“ (Rimljanima 1,19-22).

„Ta pisano je: Uništit ću mudrost mudrih i umnost umnih odbaciti. Gdje je mudrac? Gdje knjižnik? Gdje istraživač ovoga svijeta? Zar Bog ne učini ludom mudrost ovoga svijeta? Budući da u mudrosti Božjoj svijet Boga ne upozna mudrošću, svidje se Bogu ludošću propovijedanja spasiti one koji vjeruju“ (1. Korinćanima 1,19-21).

„Jer ludo Božje mudrije je od ljudi, i slabo Božje jače je od ljudi. Ta gledajte, braćo, poziv svoj: nema mnogo mudrih po tijelu, ni mnogo moćnih, ni mnogo uglednih. Nego ludo svijeta izabra Bog da posrami mudre; i slabo svijeta izabra Bog da posrami jake; i neugledno svijeta i prezreno izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedno tijelo ne bi pohvalilo pred njim“ (1. Korinćanima 1,26-29).

Zaključak

Stephen Hawking je jednom prilikom rekao: „Moj cilj je jednostavan: potpuno spoznati univerzum, shvatiti zašto je to što jest i zašto uopće postoji.“

Šteta što nije shvatio da svemir postoji da proslavi Boga. „Nebesa kazuju slavu Božju, i svod nebeski naviješta djelo ruku njegovih“ (Psalam 19,1). Sva kreacija je stvorena da proslavi Boga. I svemir, i nebo, i zemlja, i čovjek, i životinje. Bio je dovoljno inteligentan da slavi kreaciju, a nedovoljno inteligentan da spozna Kreatora. Ili nedovoljno ponizan?

Ono što ga čeka je strašna spoznaja da Bog ipak postoji i da je mnoge odveo na krivi put. Koja tragedija će biti kad stane pred svoga Stvoritelja i spozna da je cijeli život bio u zabludi, unatoč svoj svojoj inteligenciji i genijalnosti, koja mu je podarena od Boga – ne da ju zloupotrijebi protiv Boga, već na slavu Boga.

Prije ili kasnije, svaki će ateist, pa tako i Stephen Hawking, priznati: „Isus Krist je Gospodin!“ (Filipljanima 2,11).

„Jer pisano je: Tako ja živ bio, govori Gospod, meni će se prignuti svako koljeno i svaki jezik priznat će Boga“ (Rimljanima 14,11).

S obzirom da je doživio 76 godinu, iako u takvom stanju, možemo reći da je Bog stvarno bio milostiv i čekao ga da se ponizi i da ga prizove. Je li to učinio u posljednjim trenucima svoga života, ne možemo sa sigurnošću znati. Kako god, jedno je sigurno, Stephen Hawking je sa svojim posljednjim izdahom prestao biti ateist.

Autor: Biblija i znanost

Komentari

komentari