Tragedija na zapadu važnija od pokolja kršćana?

Zašto se kršćane diljem svijeta diskriminira? Zašto mediji cenzuriraju progonstva kršćana? Zašto je tragedija na zapadu poput one u Manchesteru važnija od pokolja poput onoga u Minyi u Egiptu? Jesu li kršćani na Zapadu spremni na ono što i kršćani na Bliskom istoku?

Diskriminacija kršćana

Kada je 22 ljudi umrlo u koncertnoj dvorani u Manchesteru u Engleskoj, medijska pokrivenost je bila ogromna. Čuo se vapaj da se nešto mora učiniti! Novinari su pratili istragu. Redovito se izvještavalo o novim informacijama. Slomljena srca gledali smo žrtve na fotografijama u boji, od kojih su mnoge žrtve bile samo djeca, a slušali smo i svjedoke kako opisuju njihov užas. Svijet je tugovao dok se priča razvijala tjedan dana.

Pet dana kasnije, 29 kršćana u Egiptu stradalo je kada su teroristi napali njihov autobus. Četrdeset i dvije osobe ozbiljno su ozlijeđene, a ubojice pobjegle. Ta je priča nestala za manje od 48 sati. Nema fotografija u boji. Nema intervjua s vlastima. Nema tragičnih pojedinosti.

Prava istina

Ovo je ono što vjerojatno nigdje niste čuli. Grupa kršćana – roditelji, djedovi, bake i djeca putovali su u dva autobusa na molitvu. Njihova vozila su zaustavila teroristi izvan grada Minya. Nakon što su ubojice okružili autobuse, putnici su iz jednog autobusa bili prisiljeni izlaziti jedan po jedan. Dok su stizali do vrata i suočavali se s maskiranim naoružanim osobama, postavljeno im je pitanje: „Jesi li musliman?“ Nitko od njih nije bio. Svatko je tada dobio priliku odreći se Isusa Krista i obratiti se na islam.

Svaki je putnik priznao Krista i odbio se obratiti na islam. Zatim su ih jednog po jednog odvukli nekoliko metara dalje i ubili metkom u glavu ili im prerezali grlo. Njima devetnaestero odraslih i desetero djece bilo je naređeno da postanu muslimani ili umru. Jedan po jedan ubijeni su trenutno. Zločinci su zatim pucali na drugu autobusnu grupu, ozlijedivši njih 42, prije nego što su pobjegli prema utočištu.

Zašto su tragedije poput one u Manchesteru zanimljivije ili važnije od pokolja poput onoga u Minyi u Egiptu? Pretpostavljam da bi to mogao biti rasizam ili diskriminacija. Ili nam je možda samo stalo do tragedija koje uključuju slavne osobe i lijepe ljude. Ozbiljno vjerujem u oba razloga.

Medijska nezainteresiranost za progonstvo kršćana

Mediji bježe od kršćanskih mučenika jer su snažni svjedoci da je kršćanstvo istinito. Kada slučajni polaznici koncerata postanu žrtve terorizma, nađu se na krivom mjestu u krivo vrijeme. A mi ostali smo tužni, ali opet sretni što smo izbjegli tragediju. No, kad kršćani umru jer se odbiju odreći svoje vjere, to govori o snazi i slobodi koju obični ljudi otkrivaju u Kristu. Nijedna zdrava osoba dobrovoljno ne umire zbog nečega što zna da je laž. Povijesno gledajući, smrt kršćanskih mučenika nadahnula je mnoge da slijede Spasitelja. Sekularni mediji ne žele prenositi ništa takvo! Stoga će objaviti nejasan naslov o ljudima koji stradaju u napadu autobusa i prekriti lošu vijest kako bi se izbjegla Radosna vijest.

Lagodan život kršćana na Zapadu

Kršćani u Americi također okreću leđa, jer se priče o mučenicima u drugim zemljama loše odražavaju na kvalitetu naše vjere ovdje na Zapadu. U zemljama gdje se kršćane progoni, vjernici riskiraju svoje živote i sigurnost svoje djece da prisustvuju službama štovanja, pa čak i javnim molitvenim sastancima. Slave Krista na otvorenom, potpuno svjesni da su crkve i kršćanska okupljanja lake mete. No, u slobodnim zemljama ležerno preskačemo okupljanje nedjeljom kako bismo vodili našu djecu na nogometni trening ili se odmorili od blage glavobolje. Zamislite samo da su u Minyji u Egiptu postojale sportske lige mladih, ona nesretna djeca mogla su spasiti svoje živote propuštanjem crkve i igranjem nogometa!

Crkve u Americi izvješćuju da je „redovito pohađanje bogoslužja“ sada određeno dvaput mjesečno. Razmislite o tome: da štovatelji u Egiptu i Kini postanu jednako predani Kristu kao i mi, stopa mučeništva mogla bi se smanjiti za pola!

Jesmo li spremni dati život za Krista?

Najteže pitanje s kojim se suočava zapadna crkva danas nije: „Zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima?“ Odgovor na to pitanje već znamo: Božji karakter, vjera i svrha. Teže pitanje je ovo: Što je uopće kršćanin?

Isus je rekao da nitko ne može doći k njemu ako nije spreman odricati se, uzeti križ i slijediti ga. U vjerskom getu zapadnjačkog života taj se stih iz Biblije shvaća ozbiljno jednako kao priča o egipatskoj djeci koja su spremna nasilno umrijeti samo da ne razočaraju Isusa.

Izvor: T2gospel.wordpress.com

Više na vezane teme na tagu: PROGONSTVO KRŠĆANA.