Torinsko platno – krivotvorina ili istina?

3689
pregleda
Torinsko platno krivotvorina

Što je Torinsko platno?

Torinsko platno je tkanina u koju je navodno bio zamotan Isus nakon smrti na križu, te tako ostavila otisak njegovog lica i tijela. Tkanina potječe iz razdoblja između 1262. do 1384. godine, a čuva se u posebnom spremniku u katedrali u Torinu i rijetko je izložena javnosti. Prikazuje prednju i stražnju stranu bradatog čovjeka, s prekriženim rukama na prsima. Na njoj su mrlje koje nalikuju tragovima krvi po zapešćima, stopalima i bokovima.

Krivotvorina i senzacija

No, najnovija visoko-tehnološka forenzička studija krvi kaže da je Torinsko platno samo srednjovjekovna krivotvorina. Korištenjem specifičnih instrumenata studija je pokazala kako smjer i ponašanje krvi koja teče nije u skladu s dokazima, visoko razlučivim fotografijama tkanine, prenosi Journal of Forensic Sciences.

Kao portal, nikad nismo ni smatrali da je Torinsko platno stvarni prikaz Isusa Krista. Ako neko znanstveno istraživanje ne možemo dokazati Biblijom, onda je samo špekulacija, a ne 100% istina. Izvanbiblijski dokazi trebaju poduprijeti Bibliju, a ne obrnuto. Kršćani svoja uvjerenja primarno trebaju temeljiti na Božjoj Riječi, a ne na znanosti ili kvazikršćanskim senzacijama.

Evo još nekih činjenica koji ga opovrgavaju kao znanstveni dokaz.

Prvo, Torinsko platno prikazuje obris njegove brade, lica, prekriženih ruku i njegovih rana. No evo što kaže Biblija:

„Tada stigne za njim Šimun Petar, uđe u grobnicu i ugleda lanene povoje gdje leže, i ručnik koji bijaše na njegovoj glavi, ali nije ležao uz lanene povoje, nego ZASEBNO smotan na jednome mjestu“ (Ivan 20,6-7).

Torinsko platno je samo jedna tkanina koja prekriva glavu i tijelo, a Biblija kaže da su dva zasebna dijela.

Drugo, Izaija je prorekao da će mu počupati bradu.

„Pružio sam svoja leđa onima koji su udarali, i svoje obraze onima koji su bradu čupali: nisam zaklanjao svoje lice od sramote i pljuvanja“ (Izaija 50,6).

Torinsko platno prikazuje čovjeka s bradom, a Biblija kaže da su mu počupali bradu.

Prva Korinćanima 11,14 kaže da je sramota muškarcu ako ima dugu kosu, a ovaj tip je imao dugu kosu. Isus nije imao dugu kosu. Običaj je muškarcima bila kratka kosa. Ako je Isus imao dugu kosu, zašto ga je Juda morao poljubiti da ga izdvoji iz gomile?

Isus je bio iz Nazareta, Nazarećanin; a ne nazirej kao Samson. Nije se razlikovao od drugih.

Torinsko platno je tkanina u kojoj je netko moguće pokopan, moguće i razapet, ali to nije Isus.

Naši grijesi su ga unakazili

Uostalom, da je Bog htio da znamo kako je Isus fizički izgledao, ne bismo li imali taj opis negdje u Bibliji? Onda bi prvi apostoli i evanđelisti pisali o tome u evanđeljima. Ali Bog je znao da čovjek lako napravi kult štovanja od slike, ikone, kipa i sl., i naravno da nam nije ostavio taj podatak.

Sam Bog nam u drugoj zapovijedi kaže da ne pravimo lik ni od čega što je na nebu. On sam bi išao protiv sebe i bio proturječan kad bi nam ostavio svoj prikaz na nekom platnu, i to 1.300 godina nakon Krista.

Ono što kršćane treba zanimati jest Isusov karakter, narav i osobnost. Upoznati ga osobno što više i slušati ga, slijediti; a ne se baviti njegovim raznim fiktivnim opisima. Nije ličio na čovjeka kad je preuzeo na sebe naše grijehe. To je slika koja nas treba zanimati. A njegov izgled, njegove ilustracije kao bebe ili odraslog čovjeka nečije su najobičnije izmišljotine.

Ako želimo znati kako je Isus izgledao, pogledajmo njegov stvarni opis:

„Ne bijaše u njega stasa ni krasote da bismo se u nj zagledali, ni ljepote da bismo ga se zaželjeli. Prezren bješe i odbačen od ljudi, čovjek mukā i znanac boli, i kao onaj od kog svatko lice otklanja; prezren bješe i nismo ga cijenili“ (Izaija 53,2-3).

„Njegovo lice bijaše izobličeno više negoli ikojem čovjeku“ (Izaija 52,14).

Naši grijesi su ga unakazili do neprepoznatljivosti. Kako se onda na Torinskom platnu jasno vidi čovjek?

Blaženi oni koji nisu vidjeli Isusa, a vjeruju

Najbliži opis koji prikazuje njegovu ljepotu nakon uskrsnuća nalazi se u Otkrivenju 1,14-16. Kad bismo ga stvarno vidjeli u njegovoj slavi, pali bismo kao mrtvi, isto kao i Ivan:

„Glava mu i vlasi bijele kao bijela vuna, kao snijeg, a oči mu kao plamen ognjeni; i noge mu nalik mjedi ulaštenoj, kao u peći užarene; i glas mu kao šum voda mnogih; i u desnoj svojoj ruci imaše sedam zvijezda, i iz usta njegovih oštar mač dvosjekli izlazi; i lice mu kao sunce kad sjaji u svoj svojoj snazi.“

Sve slike „Isusa“ ovog svijeta ne mogu prikazati njegovu istinsku veličinu i ljepotu. Jednostavno je čovjeku u svojoj ograničenosti nemoguće Boga svesti na jednu dvodimenzionalnu sliku i prikazati ga u doslovnom smislu. Bog nije uzalud rekao da ne pravimo njegov lik, već da ga štujemo u Duhu i istini (Ivan 4,24). Jer svaka takva izrada iz naše je mašte, na našu sliku; a ne njegovu.

„Reče mu Isus: ‘Toma, jer me vidiš, vjeruješ. Blaženi oni koji ne vidješe, a uzvjerovaše’“ (Ivan 20,29).

„Njega, premda ne vidjeste, ljubite; u njega, premda ga sada ne gledate, vjerujete i kličete od radosti neizrecive i proslavljene, postižući svrhu svoje vjere: spasenje duša“ (1. Petrova 1,8-9).

Komentari

komentari