Već mjesecima svakodnevno slušamo udarnu vijest o ogromnom dugu najvećeg hrvatskog koncerna Agrokor. Prikupljaju se podaci o financiranju i dugovanjima, rade analize, osnivaju komisije i povjerenstva, pišu se knjige. Rješenja nema, a agonija traje… i traje. Nitko ne želi pokriti multimilijarderski dug prema vjerovnicima. Naravno. Zašto bi netko uopće pokrivao tuđi dug?
Stoga je propast neminovna. To je stanje svakog čovjeka čiji osobni dug nije pokriven. Ishod je uvijek silazna putanja, pad i propast. Činjenica je da dugogodišnje dugovanje Agrokora nije nastalo preko noći; ono se desetljećima politički dozvolilo i štitilo, a sada svi peru ruke, skidaju ljagu sa sebe, prozivaju, prebacuju krivnju i optužuju. Nema krivca, nema odgovornih.
No, dug postoji i netko ga mora platiti, kao i neizvjesne sudbine brojnih ljudskih života koji preživljavaju od Agrokorove plaće do plaće. Ako država preuzme koncern i podmiri dug, znači da su dug prisiljeni podmiriti porezni obveznici. No, kad bi bar svi naši problemi kretali od jednog čovjeka, bilo bi sve jednostavno i lako rješivo, zar ne? Lako za porezni dug, što je s našim stvarnim dugom?
Tko uopće želi preuzeti tuđi dug?
Zemaljski dug je ništa u usporedbi s vječnim dugom kojeg smo stvorili prema Bogu. I što duže čovječanstvo postoji, to je veće Božje strpljenje i milost za ljudski rod, ali istovremeno veći i naš dug prema Bogu. Sve više smo zli i nepravedni, i sve više se zadužujemo. Nismo ga u stanju ničime podmiriti. A pravda mora biti zadovoljena. Netko mora platiti cijenu. Tko?
Isus Krist preuzima tuđi dug. Cijenu grijeha. Cijenu koja nas košta vječnoga života. Cijenu koja se nikakvim analizama ne može izmjeriti. Cijenu koja je narasla u bescjenje. Cijenu koju nitko drugi nije u stanju pokriti.
Ako ne vjerujemo da je Isus Krist platio cijenu umjesto nas, onda ćemo osobno morati podmiriti cijenu nepravednosti kad stanemo pred Vrhovnog ovršitelja. Kao vječni dužnik prema Vječnom vjerovniku.
Agrokor je dužan više nego što vrijedi. Veći mu je dug od imovine. To je upravo stanje svakog čovjeka, stanje svakog srca. Dužni smo Bogu više nego što vrijedimo. Dužni smo više nego što imamo za ponuditi. No, ako je vaša imovina Isus Krist, niste ništa dužni. Cijena je već podmirena. Cijena je zadovoljena. Dug otpisan. Božja ekonomija u savršenoj ravnoteži.
Sa života na visokoj nozi na prosjački štap
Luksuz, imanja, posjedi, otok, vile, dvorci, vikendice, apartmani, jahta, automobili, helikopter, umjetnine, lovište, putovanja – sve se to pripisuje Todorićevoj privatnoj imovini. Sve ispraznosti i prolaznosti. Zar su stvari ovog svijeta uistinu vrijedne našeg kratkog i prolaznog života?
Kad je afera otvorena, Todorić se povjerio jednom prijatelju: „Imam ti potrebu reći da sam u užasnom stanju. Mogao bih ostati bez svega, kuće, posla, postoji mogućnost da ću iz svega izaći kao podstanar…“, prenosi Jutarnji.hr.
Kako je došlo do toga?
Pogrešan fokus. Pogrešno vodstvo. Pogrešno usmjerena ulaganja. Pogrešni motivi. Promašeni ciljevi. Promašena svrha. Zato slijedi vječno pravilo: Što tko sije, to i žanje. Ako sijemo u ono što propada, žanjemo propast.
„Tko ljubi srebro, srebra se neće nasititi; i tko ljubi obilje, nikad mu dosta prihoda. I to je ispraznost… Sladak je san radniku, jeo malo ili mnogo, dok bogatašu njegovo obilje ne dȃ spavati. Postoji teško zlo što ga vidjeh pod suncem: bogatstvo čuvano za gospodare njegove na vlastitu propast“ (Propovjednik 5,10-13).
„Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje moljac i hrđa nagrizaju i gdje tati potkapaju i kradu. Već zgrćite sebi blago na nebu, gdje ni moljac ni hrđa ne nagrizaju i gdje tati ne potkapaju niti kradu. Jer gdje vam je blago, ondje će vam biti i srce“ (Matej 6,19-21).
„De sada, bogataši, zaplačite i jaučite nad nevoljama koje na vas dolaze! Bogatstvo vaše istrunu, a haljine vaše moljci izgrizoše; zlato vaše i srebro zahrđa, i hrđa će njihova biti svjedočanstvo protiv vas te će kao oganj izjesti tijela vaša. Zgrnuste blago u posljednje dane! Evo, plaća radnika koji su pokosili polja vaša, koju im uskratiste, viče, i vapaji onih što požnješe dopriješe do ušiju Gospoda Sabaota. Raskošno ste živjeli na zemlji i lagodan vodili život; utoviste srca svoja kao na dan klanja“ (Jakovljeva 5,1-5).
„A Isus mu, čuvši to, reče: ‘Još ti jedno nedostaje: prodaj sve što imaš i razdijeli siromasima — i imat ćeš blago na nebu; pa dođi i slijedi me.’ A kad on to ču, ražalosti se jer bijaše silno bogat. A Isus, vidjevši ga kako se ražalostio, reče: ‘Kako će teško oni koji imaju bogatstvo ući u kraljevstvo Božje! Ta lakše je devi kroz iglenu ušicu proći nego bogatašu ući u kraljevstvo Božje’“ (Luka 18,22-25).
„Nitko ne može služiti dvojici gospodara; jer, ili će jednoga mrziti a drugoga ljubiti, ili će se jednoga držati a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu“ (Matej 6,24).
„Koji se uzda u svoje bogatstvo, taj propada; a pravednici će se kao lišće zazelenjeti“ (Izreke 11,28).
Što Biblija kaže o dugu?
„Bogataš vlada nad siromasima; i tko uzajmljuje, sluga je zajmodavcu“ (Izreke 22,7).
„Opaki uzaima, a ne vraća; a pravednik je milostiv, pa daje“ (Psalam 37,21).
„Naglo stečeno bogatstvo iščezava, a tko trudom sabire, povećava“ (Izreke 13,11).
„Ne budi među onima koji daju ruku, među onima koji jamče za dugove: ako nemaš čime namiriti, zašto da uzme postelju tvoju ispod tebe?“ (Izreke 22,26-27).
„Dobro upoznaj stanje stoke svoje i srcem se brini o stadima, jer blago ne traje dovijeka; ta zar se kruna prenosi u sve naraštaje?“ (Izreke 27,23-24).
„Tko umnožava bogatstvo svoje lihvom i pridavkom, sabire ga onomu koji je milostiv ubogima“ (Izreke 28,8).
„Neka srebroljublje ne bude vaše življenje, budite zadovoljni onim što imate. Ta sȃm je rekao: Neću te zapustiti niti ću te ostaviti“ (Hebrejima 13,5).
„Podajte dakle svakomu što ste dužni: komu porez — porez, komu carina — carina, komu strah — strah, komu čast — čast. Nikomu ništa ne dugujte, osim da ljubite jedni druge. Jer tko ljubi drugoga, ispunio je Zakon“ (Rimljanima 13,7-8).
„Ne brinite se dakle govoreći: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘Čime ćemo se zaogrnuti?’ Jer sve to traže pogani. Ta zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Već tražite najprije kraljevstvo Božje i pravednost njegovu, a ovo će vam se sve nadodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra, jer sutra će se brinuti za svoje. Dosta je svakomu danu zloće njegove“ (Matej 6,31-34).
„Ta ništa nismo donijeli na svijet, jasno je da ništa ni iznijeti ne možemo. I kad imamo hranu i odjeću, time budimo zadovoljni. A oni koji se hoće bogatiti upadaju u iskušenje i zamku i mnoge nerazumne i štetne požude što strovaljuju ljude u zator i propast. Naime, korijen svih zala jest srebroljublje; za njim se sežući, neki odlutaše od vjere te sami sebe isprobadaše mukama mnogim. A ti, o čovječe Božji, bježi od toga! I teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću“ (1. Timoteju 6,7-11).
„Jer cijena je grijeha smrt, a dar Božji život vječni u Kristu Isusu Gospodinu našemu“ (Rimljanima 6,23).
Zaključak
Bogatstvo je prolazno, svemu dođe kraj, pa tako i Todorićevom carstvu. Iz ovakvih primjera možemo izvući mudru pouku kako završavaju zemaljske vrijednosti. Stoga nemojmo potratiti živote na skupljanje prolaznog blaga na zemlji, a zanemariti blago koje traje zauvijek. Cijena je previsoka. Propast neizbježna.
Radije uložimo naše resurse, sposobnosti i talente u ono što je uistinu vrijedno i dugoročno isplativo. Služimo Božjoj imovini, a ne vlastitoj. I ne ostanimo Bogu ništa dužni.
Više na vezane teme na tagu: BOGATSTVO.
Ukoliko ne vidite komentare i ne možete kliknuti Like, potrebno je napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook i omogućiti korištenje kolačića (cookies). To možete učiniti na linku: https://www.facebook.com/settings/cookie. 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome, to možete učiniti na linku: chrome://settings/cookies. Uključite Block third-party cookies in Incognito.