Titanik nije bio bez nade!

Titanik nije bio bez nade! Jeste li znali da je na Titaniku bio propovjednik koji je u kaotičnim trenucima potonuća broda pozivao ljude na pokajanje?

Zamislite strah i očaj ljudi na tom brodu kad su shvatili da su usred Atlantskog oceana i da im nema spasa. U noći 15. travnja 1912. godine, Titanik – najveći putnički brod na svijetu u to doba, potonuo je za nekoliko sati i sa sobom povukao više od 1.500 ljudi.

Titanik je koristio najnapredniju tehnologiju dostupnu u to doba, pa se za njega vjerovalo da je nepotopiv. Bio je to veliki šok za ljude jer je, usprkos naprednoj tehnologiji i iskusnoj posadi, na kraju ipak potonuo, uz velike ljudske gubitke. Olupinu broda pronašli su 1. septembra 1985.

Graditelj Titanika je izjavio: „Čak ni Bog ne može potopiti Titanik!“ Četiri dana kasnije shvatio je da Bog jedini može. Opasno je izazivati živoga Boga!

No Titanik nije bio bez nade. Iako osuđen na propast, na njemu se našao poznati evanđelist koji je u posljednjim trenucima svog života ljude pozivao Kristu. Preživjeli ljudi koji su se borili za život u ledenoj vodi svjedočili su kasnije o tom čovjeku koji ih je pitao: „Je li tvoja duša spašena?“

Najvažnije pitanje koje vrijedi za svakoga: Je li tvoja duša spašena?

Predaj svoj život Kristu. Nikad ne znamo što nas čeka u sljedećoj sekundi, kao što nisu znali, ni najmanje očekivali ljudi na Titaniku. Zabava i glamur usred oceana najednom su postali strah i trepet i pogibao. Tako smrt dolazi, iznenada, kad se najmanje nadaš.

Velika većina se upravo ukrcava na Titanik presuđujući sebi sigurnu pogibelj. Budi ona manjina na uskom Kristovom putu i uđi na uska vrata dok ih Gospodar ne zatvori. Izaberi život u Kristu, umjesto Titanik smrti!

Ako se sjećate kako je završio film „Titanik“ iz 1997., kada glavni akter umire na kraju u ledenoj vodi, položivši život za svoju odabranicu, na isti način Krist je na križu položio život za nas. Koliko god bila bezizlazna, bespomoćna ili beznadna situacija, On je naš jedini spas.

Naša misija kao kršćana bi trebala biti upravo poput ovog propovjednika u posljednjim satima na Titaniku. Trebali bismo vrlo ozbiljno shvatiti situaciju u kojoj se nalazimo i gledati na vrijeme kao da vremena nemamo, kao da svakoga smrt čeka odmah iza ugla. Kao što i čeka…

Ne znamo na koliko života je imala utjecaja poruka evanđelja koju je prenosio u posljednjim trenucima. Ali znamo da sljedeće Isusove riječi definitivno imaju smisla u takvim okolnostima.

„No mnogi prvi bit će posljednji, a posljednji prvi.“ /Matej 19,30

Za one koji su ukrcani u sigurni brod, našu Arku spasenja, Isusa Krista, nismo spašeni da bismo ugađali sebi za ovog kratkog životnog vijeka. Neka nam svima bude primarni cilj dosegnuti što više ljudi za Božje kraljevstvo. I neka postojano istrčimo trku s Kristom do kraja kako bismo se mogli složiti s Pavlom i s propovjednikom na Titaniku:

„Dobar boj sam vojevao, utrku sam svoju dovršio, vjeru sačuvao: stoga mi je pripravljen vijenac pravednosti, koji će mi u onaj dan dati Gospodin, pravedan sudac; i ne samo meni, nego svima onima koji ljube njegov dolazak.“ /2. Timoteju 4,7-8

Više na vezane teme na tagu: NOINA ARKA.