Svjedočanstvo i upozorenje da ste u crkvenom kultu

U nastavku slijedi svjedočanstvo i iskustvo jedne sestre u Kristu unutar lažne crkve. Uočite alarmantne znakove koji ukazuju da se nalazite u crkvenom kultu.

Želim podijeliti s vama kako sam tražeći Boga u vjerskoj organizaciji imala loše iskustvo. Želim da vidite kako se može zloupotrijebiti Biblija i manipulirati ljude u ime Božje. I kako vjerovanje u lažna učenja utječe na ljude.

Bila sam mlada i nisam dobro poznavala Bibliju. Iskreno sam tražila Boga. Bila sam doselila u veći grad zbog posla jer ga na žalost u mome mjestu za mene nije bilo. Dakle, u tom gradu sam bila pridošlica i nisam imala obitelji, rodbine ni prijatelja, a ni krov nad glavom. Tek sam se nedavno obratila i tražila sam si zajednicu, željela sam kršćansko društvo. I tako sam dospjela u jednu vjersku organizaciju, nazivali su se kršćanima.

Tada nije bilo interneta da istražim o kakvom se učenju radi i s kakvim ljudima imam posla. U početku tamo i nije bilo tako loše. A čovjeku treba neko vrijeme da upozna njihovo učenje i propovjednike, i čitav sustav. A i grijehe i nepravilnosti su znali dobro skrivati. Tada nisam znala ništa o lažnim učiteljima. Mislila sam da su to oni koji propovijedaju druge bogove, a ne Krista. Nije mi palo na pamet da i među onima koji propovijedaju Krista itekako može biti lažnih učitelja i jako iskrivljenih učenja. A i to je bilo vrijeme kad su se na našim prostorima tek bila počela pojavljivati kojekakva lažna učenja.

CRKVA PUNA SEBE I JEDINA ISPRAVNA

Službenicima u ovoj vjerskoj organizaciji usta su bila prepuna duhovne samohvale: tu se propovijeda samo Biblija, tu se propovijeda cjelovito Evanđelje, tu se propovijeda o darovima Duha Svetoga, tu se moli za oslobođenja, iscjeljenja, čudesa, to je jedno od najjačih učenja u Europi, tu Bog moćno djeluje, tu je pomazanje tako snažno, tu su ljudski životi dramatično promijenjeni, tu Krist gradi svoju crkvu, njihovog je pastora sam Bog pozvao da u tom gradu započne crkvu, njihov je pastor predani Božji sluga, Bog pastoru daje nadnaravne objave i govori mu što da propovijeda itd. Dakle, sebe i svoju zajednicu su poistovjećivali s Božjim kraljevstvom. Na žalost, bila sam među onima koji su u to povjerovali i trebalo mi je neko vrijeme da uvidim da to zapravo i nije tako.

LAŽNO UČENJE O DESETKU

Jedno od temeljnih učenja bilo im je o desetku. Tako se financirala ta služba i tom su učenju posvećivali jako puno vremena. Naučavali su da Bog traži da vjernici daju deset posto svojih prihoda Bogu, a to je lokalna crkva u koju idu. To znači njima, jer su se identificirali s Bogom. To se odnosilo na sve vjernike, bez obzira koliki im bili prihodi i u kakvim životnim situacijama bili. Nije bilo izuzetaka. To je išlo toliko daleko u krajnost da su govorili i npr. korisnicima socijalne pomoći koji su bili podstanari i imali više djece da Bog i od njih traži da daju desetak. Zauzvrat su u ime Gospodnje obećavali blagoslove, govorili da se onda Bog dužan pobrinuti za njih, da će im onda Bog otvoriti ustave nebeske i izliti punom mjerom blagoslov tako da neće moći sve ni primiti.

S druge strane, zastrašivali su ljude da će biti udareni prokletstvima ako ne daju desetak jer na taj način prikraćuju samog Boga i Bog ih ne može blagosloviti makar bi htio.

Tada na žalost nisam znala da je to njihovo učenje o desetku lažno od početka do kraja. Nisam primijetila da pomažu siromašnima kako nalaže Biblija. Pogotovo ne svetima u potrebi. Baš naprotiv, od njih su tražili desetak naučavajući da tko će drugi financirati evangelizaciju i širenje Božjeg kraljevstva na zemlji ako ne kršćani. Zvuči logično, ali nije biblijski. Tada je u toj zajednici bilo malo ljudi te je bio enorman pritisak na to malo vjernika da daju što više novaca kako bi se platili svi troškovi poslovanja, tj. najam prostora, režijski troškovi, plaće zaposlenika i drugo.

Čak su neko vrijeme neke pastorice naučavale da desetak treba davati od BRUTO plaće. Po mojoj procjeni tamo je barem 90% ljudi bilo siromašno ili u najboljem slučaju jedva krpalo kraj s krajem.

MODERNE JEZABELE

U to sam vrijeme bila siromašna i imala neke vrlo teške životne situacije. Bila sam sama u tom gradu, nisam imala riješeno stambeno pitanje, uzdržavala sam se samo od svoje plaće – nisam imala obitelj niti ikoga tko bi mi mogao pomoći. Od plaće si nisam mogla priuštiti ni najmanju garsonijeru pa sam si unajmljivala sobe. To je bilo jako loše iskustvo.

U takvim uvjetima jednom mi je jedna pastorica, nazovimo je pastorica A, koja je naučavala da desetak treba davati od BRUTO plaće, čak rekla: „Boga nije briga u kakvoj si ti financijskoj situaciji! Desetak se mora davati!“ Nisam povjerovala pastorici A da Boga nije briga, međutim, tada na žalost još uvijek nisam znala da je to što mi je rekla znak da je ona lažni učitelj, grabežljivi vuk. Pa nisu Bogu važniji ‘crkveni’ projekti nego ljudi!

Inače, pastorica A je živjela s roditeljima u prostranom stanu u centru grada. Stan je bio u vlasništvu njene majke ili roditelja – nisu bili podstanari i nisu imali stambeni kredit, znači nisu živjeli u grču hoće li imati novac za platiti podstanarstvo ili kredit ili će završiti na cesti. Pored toga imali su i kuću u nekom drugom mjestu. Pastorica A je bila jedinica u oca i majke, razmažena. Sama nam je pričala kako su se roditelji lijepo brinuli o njoj, lijepo je hranili i oblačili.

Hodaju za svojim požudama i bez straha se napasaju!

Međutim, pastorica A bila je zaposlenik te vjerske organizacije i, makar je bila dobro zbrinuta, htjela osigurati da u ‘crkvenoj’ blagajni bude dovoljno novaca i za isplatu njezine plaće. Onda se još bolje hranila i oblačila, išla frizeru na skupe frizure, i općenito živjela udoban i bezbrižan život. Meni su njezin životni stil i standard bili apsolutno nedostupni. A znam da tamo nisam bila najsiromašnija, bilo je itekako siromašnijih od mene. Zapravo je napravila još veću nejednakost među vjernicima. Mene i ostale siromašne dovela je u još goru situaciju time što smo davali desetak, dok se njezina lijepa situacija još poboljšala, a to što je izvukla lažnim učenjem, proždrla je u svojim požudama, potrošila na tjelesne užitke. Ni ona ni ostali propovjednici nisu se držali naputka iz 2. Korinćanima 8,13 koji govori da prilikom davanja onaj tko daje ne bude zbog toga u oskudici, nego da među vjernima bude jednakost.

„Ta nije to da drugima bude olakšanje, a vama nevolja, nego jednakost. U sadašnjem vremenu vaš suvišak za njihovu oskudicu, da i njihov suvišak jednom bude za vašu oskudicu, tako da bude jednakost, kao što je pisano: Tko je nakupio mnogo, nije mu preteklo; a tko je nakupio malo, nije mu nedostajalo.“ /2. Korinćanima 8,13-15

Zapravo se ne sjećam da sam u cca 5 godina tamo ikad čula da poučavaju taj stih. Toliko o propovijedanju CJELOVITOG evanđelja.

Druga pastorica, nazovimo je pastorica B, također zaposlenica te ‘crkve’, isto je naučavala da se desetak daje od BRUTO plaće. Kako to učenje nije mogla potkrijepiti nekim stihom iz Biblije, jer ga u Bibliji ni nema, ispričala nam je jednu svoju viziju. Ona je davala desetak ali je svejedno bila u oskudici. Onda je pitala Boga kako je to moguće, pa On se obećao pobrinuti da ima dovoljno svega ako daje desetak, a ona ipak živi u oskudici? Onda joj je, kako je rekla, Bog pokazao da Ga zakida zato jer ne daje desetak od BRUTO plaće.

Nakon nekog vremena ipak su rekle da se desetak ne treba davati od BRUTO, nego od NETO plaće. Pri tome se nitko nije ispričao niti pokajao što su do tada krivo naučavali odnosno što mijenjaju učenje. Bila sam šokirana ovakvom neprofesionalnošću. Nisam mogla ne napraviti usporedbu sa svojim svjetovnim poslom gdje se strogo teži ostvarivanju visokih profesionalnih kriterija. Kod mene na poslu ovo ne bi prošlo! A ovi ovdje tako nemarno obavljaju poslove Gospodnje, umjesto da u svom radu za Božje kraljevstvo revnuju više nego svijet u svom radu. Nisam mogla ne primijetiti da su tamošnji službenici priučeni i vrlo neozbiljni službenici, nisu imali unaprijed utanačeno učenje koje će propovijedati.

OBAVEZNA UGRADNJA U CRKVU

Još jedno temeljno, a također lažno, učenje im je bilo da se svaki vjernik MORA ‘ugraditi’ u crkvu tj. uključiti u neku službu i besplatno služiti. O tome je također ovisila služba, jer je bilo malo ljudi i poslovi su morali biti obavljeni, pa je također bio enorman pritisak na ljude da što više besplatno služe. Zauzvrat su obećavali kako će Bog rješavati njihove probleme i situacije. I ovdje su naučavali da kod Boga nema izgovora ni iznimaka tj. službenike nije bilo briga tko je u kakvoj životnoj situaciji i ima li vremena i snage da služi. Pa su se tako ljudi koji su i inače bili umorni i opterećeni dodatno iscrpljivali služenjem, a zanemarivali i sebe i svoje zdravlje i svoje obitelji.

OBAVEZNA PODLOŽNOST I POSLUŠNOST VOĐAMA

S učenjem o obaveznoj ugradnji u crkvu bilo je povezano i učenje o obaveznom podređivanju vjernika nekom duhovnom autoritetu, i bespogovorna poslušnost, gotovo bez obzira što duhovni autoritet činio. A Bog će onda blagosloviti vjernika jer Bog cijeni i nagrađuje poslušnost. Nije se podučavalo da se kod njihovih službenika treba preispitivati duhove koji kroz njih djeluju niti je li učenje u skladu s Biblijom. Podrazumijevalo se da je njihove duhovne autoritete sam Bog postavio i da su i oni i njihova učenja ispravni. Za onog tko nije bio podređen autoritetu učili su da je buntovan, a buntovnost je kao grijeh vračarstva. Pri tome sam pastor koji je to najžešće naučavao nikome od ljudi nije bio podređen, a s vremenom sam shvatila da nije podređen ni Kristu.

Učili su i kako se o duhovnim autoritetima ne smije ništa negativno govoriti, jer to znači dizanje ruke na Božje pomazanike. Kao da obični vjernici nisu Božji pomazanici i njih se slobodno izrabljuje, tlači i gazi. Štoviše, učili su da su službenici vrijedni dvostruke časti i da iskazivanje dobra njima vrlo ugađa Bogu što će Bog blagosloviti. Zapravo su službenici kod njih uživali povlašteni status. To je učenje dovodilo do toga, kako sam primijetila, da su vjernici više bili skloni darivati službenike nego siromašne i potrebite, npr. davali su novac ili besplatno činili usluge službenicima, dok se siromašnima i drugim potrebitima takva dobročinstva baš i nisu činila.

CIJEĐENJE KOMARCA

S druge strane, dok su u ime Gospodnje ubirali novac i tražili da im ljudi služe i tretiraju ih kao sluge Božje, zauzvrat prema tim vjernicima nisu osjećali gotovo nikakvu obavezu. Bio je to prilično jednosmjeran odnos. Njihova je obaveza bila davanje duhovne hrane u vidu poučavanja, savjetovanja, eventualno molitve i sl., (no sada mislim da je ta duhovna hrana bila duhovno smeće). A BOG je bio taj koji je bio dužan pobrinuti se za vjernike ako su oni ispunjavali svoje obveze tj. davali desetak i bili ugrađeni u ‘crkvu’ i besplatno služili i bili podređeni duhovnom autoritetu itd. Ljudima su jasno davali do znanja da nemaju što očekivati od zajednice niti od nekog iz zajednice. Pastor je naučavao s propovjedaonice: „Nemoj pitati što tvoja crkva može učiniti za tebe – pitaj što ti možeš učiniti za svoju crkvu!“

Ovi su otišli korak dalje od onih kojima će Isus reći: „Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni… jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!“ Ovi ne samo da su potpuno ignorirali potrebe siromašnih, nemoćnih, napuštenih, bolesnih i drugih u potrebi, oni su na takve, jer su im uglavnom takvi i dolazili u ‘crkvu’ tražeći Boga, stavljali dodatan teret učeći ih da Bog od njih traži da daju desetak i besplatno služe u ‘crkvi’. Čak i u svijetu postoji izreka: „Ako čovjeku ne možeš pomoći – nemoj mu ni odmoći!“ Ovi su postupali gore od svijeta.

Ne biraju sredstva kojima dolaze do cilja!

U vrijeme kad sam išla tamo prolazila sam kroz vrlo teško razdoblje. Moji su problemi bili egzistencijalne prirode, drugim riječima, proizlazili su iz toga što sam bila siromašna i nisam imala nikog da mi pomogne. Imala sam zdravstvenih poteškoća i psihički sam se osjećala loše. Bila sam mlada i nisam znala da je to zbog stresa kojem sam bila izložena na više područja i da je posve normalno da sam zato bolesna i osjećam se loše, i da je pravo rješenje izbaciti stres iz života.

Međutim, tamo nije bilo razumijevanja za loše stvari kao što su bolest, siromaštvo, stres i životne poteškoće. Tamo su naučavali kako je Isus umro za nas da bi mi imali pobjedu u svim životnim situacijama, snagu, iscjeljenje, prosperitet i tko zna što sve ne, pa su forsirali ljude da si sami to izbore u životu. Ono što tada također nisam znala je da mi je ta religiozna organizacija također bila veliki uzročnik stresa, točnije slušanje tih lažnih učenja i držanje nekih od njih, kao npr. davanje desetka što je povećavalo moje siromaštvo, besplatno služenje što me je dodatno iscrpljivalo, gubljenje vremena tamo umjesto da odmaram itd.

„Jao vama, knjižnici i farizeji! Licemjeri! Jer dajete desetinu od metvice i kopra i kumina, a propustili ste najvažnije u Zakonu: pravdu i milosrđe i vjernost. Ovo je trebalo učiniti, a ono ne propuštati. Slijepe vođe, koji cijede komarca, a gutaju devu!“ /Matej 23,23-24

LAŽNI PROSPERITET, ISCJELJENJA, ČUDESA

S vremenom sam tamo postajala sve više nezadovoljna. Počela sam uviđati odstupanja od Biblije, nelogičnosti u učenju, a i primjećivati ponašanje vodstva koje me vrlo čudilo jer je to neprihvatljivo i za pristojne neobraćene ljude, a za kršćane pogotovo. Shvatila sam da mnoštvo njihovih učenja ne funkcionira, npr. o blagoslovima, prosperitetu, uspjehu, kreiranju pozitivnih okolnosti pozitivnim ispovijedanjem, iscjeljenju itd. Blagoslova koje su obećavali u ime Gospodnje u mom životu nije bilo, niti u mjeri u kojoj sam tamo ulagala, a kamoli više od toga, kako su obećavali. Nisam ni tražila Krista radi prosperiteta, samo ne volim da me se obmanjuje lažnim obećanjima, i to još u ime Gospodnje.

Što se tiče iscjeljenja, oslobođenja i čudesa o kojima su toliko govorili, njih baš i nisam vidjela. Ljudi u potrebi baš i nisu primali iscjeljenja. Ni ja nisam bila iscijeljena od svojih zdravstvenih tegoba. Iscjeljenjima od neizlječivih ili smrtonosnih bolesti baš i nisam svjedočila. Primijetila sam i da ljudi iz te zajednice masovno odlaze. Sve me ovo zbunjivalo, nisam znala što da radim i pitala sam Boga za vodstvo.

AGRESIJA, MANIPULACIJA I DEGRADACIJA

U odluci mi je pomoglo jedno ‘savjetovanje’ s pastorom kada je, na moje veliko iznenađenje, taj tzv. pastor bio verbalno vrlo agresivan, i to bez ikakva razloga i povoda. Derao se na mene, upadao mi u riječ tako da nisam uspjela reći ono što sam htjela, lažno me optuživao i prišivao mi stvari kojih uopće nije bilo u mom životu, vrijeđao me, omalovažavao, izrugivao me, zlobno mi se i podrugljivo cerekao, čak je i potpuno samoinicijativno izvukao jedan detalj iz mog privatnog života i omalovažavao me i ismijavao zbog toga kako bi me dodatno degradirao, makar se nije radilo ni o čemu sramotnom, ružnom ili lošem.

Ne znam što je izazvalo takvu navalu bijesa, možda je u mojim riječima čuo sumnju u svoja učenja ili nešto zbog čega se osjetio ugroženim. Vidjelo se da se niti ne trudi obuzdati svoj bijes i da uživa u tome da me gazi. Jednostavno se s njime nije moglo normalno razgovarati. Bila sam šokirana jer sam tada prvi put vidjela da reagira tako agresivno, nerazumno i potpuno bezbožno.

Neki duh im sigurno govori, ali ne Sveti!

Taj je događaj bio prekretnica vezano uz tu ‘zajednicu’. Ovo mi je otvorilo duhovne oči. Tada sam shvatila da taj čovjek nema apsolutno nikakve veze s Bogom. Postalo mi je jasno da ovaj od Duha Svetog niti čuje niti mu taj Duh govori, niti od Boga dobiva ikakve nadnaravne objave, nego jednostavno lupa napamet i pri tome misli da sve što mu je palo na pamet dolazi od Boga. Nisam mogla ne primijetiti da taj čovjek nije prošao nikakvu edukaciju za kršćansko savjetovanje. Iako se ovakvo ponašanje ne može opravdati nedostatkom edukacije. Nisam mogla ne napraviti usporedbu sa svojim svjetovnim poslom. Tamo se ni moji šefovi nisu tako ružno ponašali – i tamo se takvo nešto smatra potpuno neprihvatljivim. Agresija i vrijeđanje su i među normalnim neobraćenim ljudima neprihvatljivi.

No prema vjerovanju te zajednice to je veliki Božji sluga kojem bih se trebala podrediti i još mu davati novac i služiti, pa bi me onda Bog blagoslovio zbog moje poslušnosti. Koji apsurd!

Sada mogu reći da je to ‘savjetovanje’ bilo najbolje što mi se tamo dogodilo. Barem sam progledala. Shvatila sam da mi takva osoba ne treba u životu. Makar tada još nisam bila svjesna koliki ogroman dio njihovih učenja je lažan, ovo mi je bio razlog da odem. Bilo mi je potpuno neprihvatljivo da se netko izderava na mene i vrijeđa me, i to još bez ikakve osnove. Bila bih otišla i ranije, ali s vremenom sam se navikla i razvile su se nezdrave veze – godinama sam tamo bila ‘ugrađena’ i predano služila, smatrala sam to zajednicom, mislila sam da su mi ti ljudi prijatelji, braća i sestre. Međutim, ubrzo se pokazalo kako je to bila još jedna velika laž i zabluda. Pokazalo se kako predanost na žalost nije bila obostrana.

ODBAČENOST I DODATNA KAZNA

Naime, kad sam prestala dolaziti, NIKAD mi se više NITKO od vodstva te tzv. zajednice nije javio, a nije ni nitko od vjernika, osim jednog čovjeka koji me nazvao nakon par godina i pitao što je sa mnom. Očito im ni ja ni moja predanost i ulaganje nisu značili baš ništa. Kasnije, kad se pojavio Facebook, povezala sam se s mnoštvom ljudi koje sam tamo upoznala a koji su također otišli odande. Nije li posao dobrog pastira da ostavi 99 ovaca i ide tražiti onu izgubljenu, ako su već smatrali da sam ja ta koja je pogriješila i odlutala? Ali ne, ovi se time ne bave. Naprotiv, ljude koji su otišli nastoje još i dodatno kazniti tako da ih maksimalno izoliraju. Njihov ‘pastor’ naučava da su oni koji su otišli i nisu nigdje ugrađeni buntovni a to je kao grijeh vračarstva, pa se kršćani s njima ne bi trebali družiti.

Moram reći da je tamo bilo i nešto dobrih stvari ili stvari koje su barem imale privid dobroga. Da je sve bilo loše ne bi nitko tamo dolazio, pa niti ja. Bilo je i nešto ispravnih učenja, bilo je i dobrih ljudi koji su iskreno tražili Boga, nekad mi je netko i pomogao, Bog je ponekad odgovorio na neku moju molitvu, jer Bog vidi iskreno srce gdje god čovjek bio. Ali to upravo i zavede čovjeka – nešto malo istine ili dobroga u mnoštvu laži i lošeg. A vjerniku koji ne poznaje dobro Bibliju treba neko vrijeme da nauči raspoznavati istinu od laži.

ISCJELJENJE NAKON NAPUŠTANJA KULTA

Meni je epizoda s tom organizacijom nanijela velike štete – mom fizičkom i psihičkom zdravlju, financijama i općenito kvaliteti mog života. Međutim, apsolutno najveća šteta od svega bila je to što sam zbog lažnih učenja imala krivu, lošiju sliku o Bogu. Zbog toga je bio narušen moj odnos s Bogom. Trebalo mi je neko vrijeme da odbacim mnoga lažna učenja i da ih uopće prepoznam i da se oporavim od te ružne epizode. Tek nakon što sam napustila tu religioznu organizaciju počeo je proces mog iscjeljenja, uspjela sam uz Božju pomoć riješiti stresne situacije, popravile su mi se situacije i u drugim područjima. Zapravo tek nakon odlaska iz te organizacije došlo je do pravog oslobođenja i poboljšanja u mom životu.

Danas više ne mislim da je ta religiozna organizacija Crkva koju gradi Krist. Krist ne namiče novac i radnike za širenje svog Kraljevstva guleći siromahe i izrabljujući ljude koji su ionako umorni i opterećeni od životnih teškoća. Sad mislim da je to privatni projekt njihovog pastora koji tu na zemlji gradi svoje malo privatno kraljevstvo. Danas više ne mislim da je cilj njihove evangelizacije da što više ljudi čuje za Krista i obrati se, kako su stalno naglašavali, nego jednostavno da privuku što više sljedbenika koji će davati desetak i besplatno služiti. Sada mislim da su njihovi službenici lažni učitelji. Više se ne čudim što sam imala zdravstvenih poteškoća i konfuziju i kaos u glavi, s obzirom kojem sam duhu služila, makar iz neznanja.

ZAKLJUČNO

Želim potaknuti sve koji su u odnosu u kojem ih se izrabljuje, vrijeđa, omalovažava, dere na njih, ne mari za njih, i tome slično, da napuste taj odnos. Pogotovo ako to čine duhovni autoriteti. To se zove zlostavljanje, a Bog ne traži podložnost takvim autoritetima. Nemojte biti zastrašeni i zarobljeni lažnim učenjem da MORATE biti u nekoj zajednici i podređeni nekom duhovnom autoritetu.

Sva učenja provjeravajte u svjetlu Biblije! Nikome slijepo ne vjerujte! Provjeravajte duhove i motive onih koji vas podučavaju. Vjerovanje u lažna učenja i služenje krivim duhovima nije nimalo bezazleno. Na mene je to imalo razorno djelovanje! Svakako da je veliki blagoslov biti u zdravoj kršćanskoj zajednici koja vam pruža potporu. Ali ako u vašoj blizini nema zdrave zajednice, bolje da niste nigdje nego u lošoj zajednici koja nije od Boga. Ako imate u blizini makar jednog ili nekoliko istinskih kršćana – i to je dovoljno. Povežite se s njima. Isus je umro za vas, On vas ljubi i dragocjeni ste u Njegovim očima. Ako vas netko zlostavlja i izrabljuje – ne dolazi od Boga!

Više na temu kulta, manipulacije i karizmatskog pokreta na tagu: https://biblijaiznanost.net/tag/manipulacija/.