Sumerani i „Ep o Gilgamešu“ u odnosu na Bibliju

Objavio

23/08/2020

6139

pregleda

U nastavku odgovaramo na pitanje koje smo primili od pratitelja stranice: Ako su Sumerani stariji od Biblije, kako Biblija može biti točna? Iako bi se puno više moglo napisati na ovu temu, za sada smo odgovorili kratko i konkretno.

PITANJE: Ako pouzdano, putem neposrednih dokaza, artefakta, arheoloških nalazišta itd., znamo da su Sumer i sumerska kultura nastali cca. 4.000 godina prije Krista, a da je sumersko remek djelo književnosti „Ep o Gilgamešu“ napisan cca. 2.000. god prije Krista, ep u kojem je plastično opisana kreacija, veliki potop, Utnapistim koji je napravio veliku arku i spasio kreaciju od totalnog uništenja itd. Dakle, sve ono što je Biblija prezentirala par hiljada godina kasnije, samo sa malo izmijenjenim ulogama i imenima (Utnapistim = Noa, itd.). Što nam to govori o izvornosti Biblije, ako je očigledno da je potpuno ista priča napisana par hiljada godina ranije?

ODGOVOR: Istina je da se sumerski zapisi smatraju povijesno najstarijim. Ali ako datiramo neki zapis u najstarije doba, ne znači automatski njegovu apsolutnu točnost. Prema Bibliji znamo koliko je civilizacija stara jer nam rodoslovlje iz Postanka 5 i 11 govori da je čovječanstvo staro nekih 6.000 godina. Nije nam potrebna sumerska civilizacija da znamo koliko je točno staro čovječanstvo. Ali sumerski zapisi kao najstariji pronađeni potvrđuju istinitost Biblije. Ako je njihov zapis najstariji kojeg imamo, ne znači da su kao narod najstariji. Postojale su generacije prije Sumerana, a nakon Noe – o tome možete vidjeti u Postanku 10. Biblija potvrđuje Sumerane, primjerice u Postanku 10,10.

ŠTO ZNAMO O SUMERANIMA?

Sumerani potječu od Noinog sina Hama. A živjeli su na području južne Mezopotamije, odnosno današnjeg južnog Iraka. Došli su iz sjeverne Mezopotamije ili Asirije i izgradili nekoliko gradova-država. Hammurabi je bio posljednji sumerski kralj. Njegovu zemlju napali su i oduzeli Babilonci oko 1700. godine prije Krista.

Poznati su po razvoju klinastog pisma, jednog od prvih pisanih jezika. Klinasto pismo koristi znakove u obliku klina i preživljava na paljenim glinenim pločama ili stupovima na kojima se pisalo alatom poput stilusa. Najstarije književno djelo „Ep o Gilgamešu“ potječe od Sumerana. Ep pripovijeda o herojskom kralju i uključuje priču o velikom potopu sličnom onome u Postanku. Navodno je napisan 1.800 g. prije Krista; s druge strane, smatra se da je Mojsije napisao knjigu Postanka 1.400. prije Krista.

Zbog sličnih karakteristika neki povjesničari smatraju da je Gilgameš bio zapravo Nimrod.

„Bijaše on [Nimrod] silan lovac pred Gospodom. Zato se veli: ‘Kao Nimrod, silan lovac pred Gospodom.’ A početak njegova kraljevstva bijaše Babel i Erek i Akad i Kalne, u zemlji Šinaru.“ /Postanak 10,10

Sumerani su bili moćni ratnici, vješti u poljoprivredi, arhitekturi i književnosti. Najpoznatiji sumerski gradovi bili su Ur, Uruk, Nipur, Lagaš, Kiš i Akad. Biblija nam govori da je grad Ur Abrahamovo rodno mjesto. Abraham je živio u Mezopotamiji kad ga je Bog pozvao da napusti mjesto i ode u novu zemlju koju će mu Bog pokazati (zemlju Kanaansku, današnji Libanon i Izrael) (Postanak 12,1-3; Hebrejima 11,8-9).

Sumerani su izgradili Veliki zigurat Ura u istoimenom gradu za štovanje boga Mjeseca po imenu Nana. Povjesničari smatraju Sumerane „proto-Eufratejcima“ koji su živjeli u blizini rijeka Tigris i Eufrat. Postanak 2,14 spominje obje ove rijeke kao dvije od četiri koje su izvirale iz rajskog vrta. Područje je bilo i još uvijek je poznato kao „plodni polumjesec“ i „kolijevka civilizacije“, kao i mjesto na kojem su izumljeni kotač, navodnjavanje i drugi izumi, prema Compellingtruth.org.

PRESUDNA POUZDANOST, A NE STAROST ZAPISA

Kako su bile seobe naroda nakon Babilonske kule tako su se iz generacije u generaciju prenosili razni zapisi, primjerice o stvaranju, potopu, Babilonskoj kuli, ljudima koji su živjeli duže vremensko razdoblje itd., kako od strane vjernih ljudi (čiji nam je izvještaj dan u Božjoj Riječi), tako i od strane pogana i nevjernika.

Ipak, ne mjerimo pouzdanost nekog zapisa na starosti zapisa. Nije pitanje je li stariji mitološki ep ili izvještaj iz Postanka, nego pouzdanost onoga što zapis govori.

Nije pitanje koji su najstariji zapisi koje imamo, nego jesu li događaji o kojima je nešto zapisano istiniti. Biblijski izvještaji se uvijek iznova potvrđuju kao istiniti za razliku od mitoloških priča i likova.

Koliko se sve što je zapisano može testirati? Možete li takvu preciznost u povijesnim izvještajima, vjerojatnosti ispunjenih događaja koji su proricani tisućama godina ranije, te sklad u izvještajima među različitim autorima kroz period od 1.500 godina (od 1.400 g. pr. Kr.–90. g. pos. Kr.), kakve nam daje Biblija, pronaći u bilo kojem drugom povijesnom zapisu? U Bibliji imamo krajnje detaljna proročanstva koja su se ispunila, ili se ispunjavaju, ili će se tek ispuniti. Imamo i osobna svjedočanstva brojnih ljudi čiji su životi promijenjeni za 180 stupnjeva zato što su se pouzdali u Isusa Krista.

Koji to mitološki ep ili mitološki lik mijenja živote?

Dakle, preostaju nam dvije opcije, vjerovati mitološkim pričama i legendama kao što je Ep o Gilgamešu, ili Bibliji kao istinitom izvještaju koja nije nastala u jednom trenutku u povijesti kao legenda ili ep, nego se pisala kroz duže vremensko razdoblje, točnije 1.500 godina, od strane 40 različitih autora, na 3 jezika, na 3 kontinenta; pisali su je i kraljevi i pastiri, i uglednici i neuglednici, a prenosi uvijek istu poruku razumljivu svakome, što je dokaz o Božjem nadahnuću i vodstvu.

Koji je to još povijesni izvještaj pisan tisućama godina, a u svojoj naravi jedinstven od početka do kraja i bez proturječja?

Biblija nam daje neiscrpan izvor informacija koje nam arheologija i povijest iznova potvrđuju; samo knjiga Postanka daje toliko podataka koji se tretiraju se kao povijesni, geološki i arheološki izvještaji, za razliku od mitoloških epova koji nam to ne nude, osim izmišljenih priča o mitološkim likovima na razini bajki za djecu. Biblija nam daje stvarne povijesne izvještaje o stvarnim ljudima, stvarnim mjestima i stvarnim događajima.

Gilgameš je izmišljeni karakter koji cijelo vrijeme traga za odgovorima po pitanju života i smrti, ali ne pronalazi odgovore. Ep o Gilgamešu ne odgovara ni na jedno životno pitanje, završava pesimistički i depresivno, ostavlja čovjeka bez smisla, bez spoznaje i bez nade.

U konačnici, uvijek imate opciju – vjerovati autoru Epa o Gilgamešu, poganinu koji se molio bogu mjeseca, ili Isusu Kristu, Stvoritelju tog mjeseca i Stvoritelju svega, Kralju nad kraljevima, Alfi i Omegi. Možete vjerovati Gilgamešu koji je očajnički gledao na vječni život i koji je silovao svaku ženu koja mu se svidjela, ili Isusu Kristu koji je činio samo dobro, iscjeljivao, hranio gladne, opraštao, podizao mrtve, i ono najvažnije, došao izbaviti čovjeka iz njegovog grešnog stanja i dati mu vječni život.