Što je istinsko pokajanje?

Što je istinsko pokajanje? Što znači zapravo pokajati se?

Pokajanje nije emocija. Pokajanje nije grižnja savjesti. Pokajanje nije puka žalost. Pokajanje je odluka! Ne proizlazi iz osjećaja, nego volje.

Mnoga obraćenja danas u crkvama su lažna. Jer nikada nije promijenjena njihova volja. Ljudi žele teologiju ostajanja u grijesima i tješenja u lažima. Mnogi su doživjeli tek neko emotivno iskustvo, ushićenost, doživljaj, ali ne i istinsko iskustvo sa živim Bogom koje trajno mijenja srce. To su oni koji odlaze na određena mjesta da bi doživjeli emociju zamjenjujući je silom Duha Svetoga. Zato postoje brojna svetišta poput Međugorja, Fatime, Lurda, kao i duhovne obnove, koncerti suvremene duhovne glazbe i slične manifestacije koje privlače ljude da bi se tamo osjećali dobro iako su im srca još uvijek ista, nepromijenjena, tvrda. To su oni nestalni, neodlučni, nestabilni, nepostojani – koji ne primaju ništa od Boga. Dvolični, podvojeni, kolebljivi. Bog im se ne otkriva, niti im daje mudrost i razumijevanje Božje Riječi.

• Slični su i oni posijani na kamenitu tlu, koji riječ, kada je čuju, odmah s radošću prime; ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kada nastane nevolja ili progonstvo zbog riječi, odmah se sablazne. /Marko 4,16-17
• Ali neka ište s vjerom, bez kolebanja. Jer je onaj koji se koleba sličan morskome valu što ga vjetar valja i amo-tamo baca. Jer neka ne misli taj čovjek da će primiti išta od Gospodina. Neodlučan čovjek nepostojan je na svim svojim putovima. /Jakovljeva 1,6-8

Grčka riječ „pokajanje“ doslovno znači promjena uma. Ili, promijeniti mišljenje, promijeniti način na koji razmišljate. Do sada ste razmišljali na način da ugodite sebi, od sada ćete živjeti da ugodite svom Spasitelju. To je odluka koju morate donijeti. Ne možete se pokajati bez istinske promjene uma.

Hebrejska riječ „pokajanje“ znači odvratiti se, promijeniti smjer, okrenuti se prema Bogu.

Vjera dolazi nakon pokajanja. To vidimo kroz cijelu Bibliju. „Pokajte se i vjerujte.“

• Stoga kaži domu Izraelovu: ‘Ovako govori Gospodin BOG: Pokajte se i obratite se od svojih idola; i odvratite svoja lica od svih svojih gadosti. /Ezekiel 14,6
• “Zbog toga ću vam ja suditi, dome Izraelov, svakome prema njegovim putovima”, govori Gospodin BOG. “Pokajte se i odvratite se od svih svojih prijestupa; tako vam opakost neće biti na propast. /Ezekiel 18,30
• i govoreći: “Ispunilo se vrijeme, blizu je kraljevstvo Božje: pokajte se i vjerujte evanđelju.” /Marko 1,15
• Tada im Petar reče: “Pokajte se, i neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha i primit ćete dar Svetoga Duha. /Djela 2,38
• Pokajte se, stoga, i obratite da se izbrišu vaši grijesi kada od Gospodinove prisutnosti dođu razdoblja okrepe /Djela 3,19

Pokajanje znači promijenjeno srce iz korijena. Srce koje želi služiti Gospodinu. Srce koje se okreće od fokusa na zemaljsko i stavlja fokus na nebesko.

Mnogi ljudi tvrde da se bore s vjerom, no problem je u tome da se nikada zapravo nisu pokajali za grijehe i okrenuli smjer. Vjeruju, ali i dalje žive na način da ugađaju sebi. Takozvana besplodna vjera. Vjera bez plodova dostojnih pokajanja. Licemjerna vjera. Vjera bez promjene uma i donošenja odluke da će slijediti Krista.

Imaju vjeru, ali nemaju Krista. Imaju vjeru, ali nemaju Život. Imaju vjeru bez djela – mrtvu vjeru. Koriste vjeru za dobar osjećaj ili ispunjavanje želja. Koriste ju kada im ne ide dobro u životu. Tada se mole. Ali između ne traže Boga, ne trebaju Boga, ne žive za Boga.

BIBLIJA O POKAJANJU

Pogledajmo što Biblija još kaže o pokajanju.

• Rodite, dakle, plodove dostojne pokajanja; /Matej 3,8
• Idite i naučite što znači ono: ‘Milosrđe hoću, a ne žrtvu’; jer nisam došao zvati pravednike, nego grešnike na pokajanje.” /Matej 9,13
• Kada je Isus to čuo, reče im: “Ne trebaju zdravi liječnika, nego oni koji su bolesni. Nisam došao zvati pravednike, nego grešnike na pokajanje.” /Marko 2,17
• I, otišavši, propovijedali su da se ljudi trebaju pokajati; /Marko 6,12
• Nisam došao zvati pravednike, nego grešnike na pokajanje.” /Luka 5,32

Samopravednici ne trebaju pokajanje, sami sebi su dovoljni i samozadovoljni.

• Kažem vam, tako će u nebu biti veća radost zbog jednoga grešnika koji se kaje negoli zbog devedeset i devet pravednika koji ne trebaju pokajanje. /Luka 15,7
• i da će se u njegovo ime propovijedati pokajanje i oproštenje grijehâ među svim narodima, počevši od Jeruzalema. /Luka 24,7
• Kada su oni čuli sve to, umiriše se i dadoše slavu Bogu, rekavši: “Dakle i poganima je dao Bog pokajanje na život.” /Djela 11,18
• svjedočeći i Židovima i Grcima o pokajanju Bogu i vjeri u našega Gospodina, Isusa Krista. /Djela 20,21
• nego sam najprije onima u Damasku, i u Jeruzalemu, i po svim judejskim krajevima, a potom poganima, navješćivao neka se pokaju i obrate Bogu te čine djela dostojna pokajanja. /Djela 26,20

Bog je taj koji je strpljiv i dobar prema nama iznova nam dajući nove šanse i čekajući nas da mu se vratimo.

• Ili prezireš bogatstvo njegove dobrote i podnošenja i dugotrajne strpljivosti, ne shvaćajući da te Božja dobrota k pokajanju vodi? /Rimljanima 2,4
• Sada se radujem; ne zato što ste se ožalostili, nego što ste se ožalostili na pokajanje: jer ste se ožalostili po Bogu da ni u čemu ne budete oštećeni od nas. /2. Korinćanima 7,9
• Jer žalost koja je po Bogu donosi pokajanje na spasenje i ne treba je požaliti, a žalost ovoga svijeta donosi smrt. /2. Korinćanima 7,10

Postoje dvije vrste žalosti – sebična žalost koja vodi u smrt, i žalost po Bogu koja donosi pokajanje i vodi u život.

• u krotkosti preodgajati one koji se protive, ne bi li im Bog možda podario pokajanje da spoznaju istinu /2. Timoteju 2,25
• Stoga, pustivši početna načéla nauka o Kristu, pođimo k savršenstvu ne postavljajući iznova temelja pokajanju od mrtvih djela, i vjere u Boga, /Hebrejima 6,1
• Jer nemoguće je one koji su jednom prosvijetljeni, i koji su okusili dar nebeski te postali dionicima Duha Svetoga, i okusili dobru riječ Božju i snage budućega svijeta, ako otpadnu, ponovno obnoviti na pokajanje, budući da sami iznova razapinju Sina Božjega i javno ga ruglu izlažu. /Hebrejima 6,4-6
• Pomno gledajte da tko ne ostaje bez milosti Božje, da kakav korijen gorčine ne proklije i uznemiri vas te se time okaljaju mnogi, da tko ne bude bludnik ili svetogrdnik kao Ezav, koji je za jedan obrok prodao svoje pravo prvorodstva. Jer znate da je poslije, kada je htio baštiniti blagoslov, bio odbijen; jer nije našao mjesta pokajanju, premda ga je sa suzama tražio. /Hebrejima 12,15-17
• Nije Gospodin spor u pogledu svog obećanja, kako ga neki sporim smatraju; nego je strpljiv prema nama, ne želeći da itko propadne, nego da svi dođu k pokajanju. /2. Petrova 3,9

ZALUTALI SIN

Prispodoba o razmetnom sinu nam najbolje ilustrira pokajanje kao čin volje. Mlađi sin je uzeo sve svoje naslijeđe i potratio ga na raskalašen život. Završio je hraneći svinje. Što je ključno u ovoj priči?

– otišao daleko od Boga (otputova u daleku zemlju /Luka 15,13)

– (duhovno) gladovao i oskudijevao (I reče im Isus: “Ja sam kruh života: onaj tko dolazi k meni, neće gladovati; i tko vjeruje u mene, neće žednjeti nikada. /Ivan 6,35)

– konačno došao k sebi – odnosno pokajao se, shvatio što je sve imao kod Oca i koliko je bio nezahvalan; postao svjestan nereda u životu bez Boga

– vratio se Bogu koji ga je ljubio izdaleka.

• A kada je došao k sebi, reče: ‘Koliki najamnici moga oca imaju obilje kruha, a ja umirem od gladi. Ustat ću, otići svome ocu i reći mu: Oče, sagriješio sam protiv neba i pred tobom; i nisam više dostojan zvati se tvojim sinom: učini me jednim od svojih najamnika.’ /Luka 15,17-19
• I reče mu sin: ‘Oče, sagriješio sam protiv neba i pred tobom, i nisam više dostojan zvati se tvojim sinom.’ /Luka 15,21

Pokajanje je, dakle, spoznaja da ste sagriješili protiv Boga i niste dostojni Njegove milosti. Odvraćanje od zlih i grešnih djela da biste bili poslušni Bogu. Ne tradiciji, ne crkvi, ne papi, ne obitelji, ne svijetu, nego Božjoj Riječi. Ne mrtvoj religiji, nego živome Bogu po vjeri u Njegova Sina.

• jer mi ovaj sin bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađen je.’ I počeše se veseliti. /Luka 15,24

To je ishod istinskog pokajanja – veselje i blagoslov od Boga.

Pravi primjer lažnog pokajanja, koje još zovemo žaljenje ili samosažaljenje, vidimo u Judi koji je izdao Isusa.

• Tada se Juda, onaj koji ga bijaše izdao, vidjevši da je osuđen, pokaja i vrati trideset srebrnjaka svećeničkim glavarima i starješinama, rekavši: “Sagriješio sam izdavši nedužnu krv.” A oni rekoše: “Što se to nas tiče? Ti vidi što ćeš.” On baci srebrnjake u Hramu i udalji se; i ode te se objesi. /Matej 27,3-5

Juda je zažalio, ali se nikada nije promijenio. To se jasno vidi iz ploda koje je lažno pokajanje donijelo – samoubojstvo. Moguće da je prešao crtu kada pokajanje više nije mogao naći, poput Ezava koji ga je u suzama tražio. Zato što onima koji su iskusili Božju milost nije moguće više obnavljati se na pokajanje.

Nemojte čekati! Nemojte se naći u situaciji da prezrete Njegovu milost. Ako ustrajate u nepokajanju i neposlušnosti, vaše srce sve više otvrdnjuje.

• Tvrdokornošću svojom i nepokajana srca gomilaš na sebe gnjev za dan gnjeva i objavljenja pravednoga suda Boga, koji će uzvratiti svakome prema njegovim djelima: onima koji postojanošću u dobrim djelima traže slavu i čast i besmrtnost, život vječni, a onima koji su svadljivi i ne pokoravaju se istini, a pokoravaju se nepravednosti, srdžbu i gnjev. /Rimljanima 2,5-8

Onima koji stalno prkose, koji se ne žele podložiti istini ostaje samo strašni gnjev Božji. Sigurno ne želite to. Dođite k sebi na vrijeme!

Više na vezane teme na tagu: SPASENJE.