Sotonsko podrijetlo Božića

Sotonsko podrijetlo Božića. Trebaju li kršćani zapravo slaviti Božić?

Isus nije rođen 25. prosinca. Božić je poganski blagdan. Božićna tradicija poput kićenja bora, ukrasnih lampica, darivanja nema apsolutno ništa s Isusovim rođenjem. Naprotiv, ove prakse imaju duboke korijene u drevnim poganskim obredima. Kako su se ovi zimski običaji uvukli u kršćanstvo predstavljajući ih kao najvećim kršćanskim blagdanom?

Kako se Božić približava, bilo da ste vjernik ili nevjernik, vjerojatno ste uključeni u sve ove vezane prakse i tradicije. Donosimo pet ključnih argumenata da Božić nema nikakve veze s Isusom ili Njegovim rođenjem.

ZAŠTO SE BOŽIĆ DANAS SLAVI?

Većina će vam reći da se na Božić slavi Isusovo rođenje. To je vrijeme obiteljskog okupljanja, kićenja borova, razmjene darova, pjevanja, objedovanja. Ne zaboravimo Djeda Božićnjaka, glavnu zvijezdu Božićne sezone.

Božić je postao univerzalni blagdan – onaj koji spaja vjerske tradicije s društvenim normama. Obilježava ga šoping groznica i mnogi će vam reći kako se nešto posebno i magično osjeća u zraku. Zbog tog „lijepog osjećaja“ Božićna sezona iz godine u godinu traje sve duže. Do prije samo desetak godina borovi su se kitili i lampice palile na Badnji dan, danas je to mjesec dana prije. A mnogi izjavljuju da bi voljeli da euforija traje čitavu godinu.

Puno toga vezano za Božić nema veze s Isusom ili kršćanstvom uopće. Borovi, pokloni, čak i datum 25. prosinca, imaju korijene davno prije kršćanstva. Danas se slavi među svim nacijama i kulturama, neovisno jeste li kršćanin ili nekršćanin. Sezona topline, velikodušnosti i svjetla. Razmjenjuju se darovi kao iskaz ljubavi i zahvalnosti. Posvuda se čuje Božićna glazba, a za trgovce je najprofitabilnija sezona u godini.

JE LI ISUS ROĐEN 25. PROSINCA?

Gledajući povijesne i biblijske dokaze, Isus nije uopće rođen u prosincu. U Evanđelju po Luki, pastiri su bili napolju kada se Isus rodio.

• I bijahu u tome kraju pastiri, koji prebivahu u polju čuvajući noću stražu nad svojim stadom. /Luka 2,8

Ovaj maleni detalj je značajniji nego što izgleda. U Izraelu bi pastiri po noći bili vani samo u toplijim mjesecima, dakle između proljeća i rane jeseni. Mjesta poput Betlehema su prehladni u zimsko doba za ispašu na otvorenom.

Drugi je dokaz Josipovo i Marijino putovanje u Betlehem na popis.

• U one dane iziđe odredba cara Augusta da se popiše sav svijet. /Luka 2,1
• I Josip je uzašao iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju, u grad Davidov, koji se zove Betlehem (jer on bijaše iz doma i obitelji Davidove), da se upiše zajedno s Marijom, svojom vjenčanom ženom, koja bijaše trudna. /Luka 2,4-5
• I dok bijahu ondje, navršiše se dani da ona rodi. I rodi ona svoga sina, prvorođenca, povi ga u pelene i položi u jasle, jer za njih ne bijaše mjesta u svratištu. /Luka 2,6-7

Rimske vlasti bi zahtijevale popisivanje u praktičnije, toplije doba. Duga putovanja usred zime, osobito pješice ili na magarcu, bila bi iznimno teška, ako ne i opasna. Znajući to, Isus je najvjerojatnije rođen u proljeće ili čak ljeto.

Dan 25. prosinca usvojen je mnogo kasnije kako bi bio usklađen s postojećim poganskim zimskim slavljem.

Ako Isus nije rođen tog dana, zašto slavite Njegov rođendan?

Ako pobliže istražimo Bibliju, vidimo da Bog upozorava protiv ovakvih praksi – proslava i obreda koji imaju poganske korijene. Ovo nije ništa novo pod suncem, čak su i u biblijsko doba ljudi bili upozoravani da se ne priklanjaju poganim slavljima po ljudskoj tradiciji i religijama. Kroz čitavu Bibliju Bog zapovijeda svom narodu da ne usvajaju poganske prakse.

• I nemojte hoditi po običajima naroda koji izgonim pred vama: jer su oni sve to činili, i stoga su mi se zgadili. /Levitski zakonik 20,23

Najbolji primjer dolazi iz Jeremije kada su ljudi u drevno doba sjekli drva u šumi i kitili ga srebrom i zlatom.

• Ovako govori GOSPODIN: “Nemojte se učiti putu pogana i nemojte strepiti pred nebeskim znacima, jer pred njima strepe pogani. Jer običaji tih naroda su isprazni: čovjek posiječe drvo u šumi, djelo ruku obrtnikovih oblikovano sjekirom. To kite srebrom i zlatom; učvršćuju ga čavlima i čekićima da se ne klima. Uspravni su kao palme, ali ne govore: treba ih nositi, jer ne mogu hodati. Nemojte ih se bojati; jer ne mogu zlo činiti, niti je u njima da dobro čine.” /Jeremija 10,2-5

U Ponovljenom zakonu, Bog direktno opominje Izraelce da ne usvajaju poganske običaje i tradicije.

• Kada GOSPODIN, Bog tvoj, pred tobom istrijebi narode koje ideš zaposjesti, i kada ih naslijediš i nastaniš se u njihovoj zemlji, pazi na sebe da, nakon što oni budu uništeni pred tobom, ne upadneš u zamku nasljedujući ih; i da ne bi istraživao o njihovim bogovima govoreći: ‘Kako su ti narodi služili svojim bogovima? I ja ću tako.’ /Ponovljeni zakon 12,29-30
• Ti nemoj tako činiti GOSPODINU, Bogu svojemu: jer oni su svojim bogovima činili sve ono što je gadost GOSPODINU, ono što on mrzi; jer čak su i svoje sinove i svoje kćeri spaljivali u ognju svojim bogovima. Što god vam zapovijedam, to obdržavajte i vršite: tome ništa ne dodaj niti od toga išta oduzimaj.” /Ponovljeni zakon 12,31-32

Bog traži štovanje isključivo za sebe – u istini i iskrenosti. Čitav koncept proslave Isusova rođenja na dan koji je u skladu sa poganskom svetkovinom zimskog solsticija ide izravno protiv biblijskih načela.

Kaljanje kršćana ovim blagdanima udaljava ih od istinitog štovanja Boga i konačno vjere. Reći ćete kako nema ništa loše u proslavi Isusova rođenja, no ima sve loše ako to nije Njegov dan rođenja i ako svijet slavi svoje bogove. Malo laži je dovoljno da ukalja istinu.

ODAKLE POTJEČE BOŽIĆ?

Davno prije nego što je Isus rođen, svijet je obilježavao svetkovinu zimskog solsticija. Zimski solsticij (suncostaj) obično pada na dan 21. prosinca, a označava najdužu noć i najkraći dan u godini na sjevernoj hemisferi. Obilježava se u brojnim kulturama diljem svijeta, čak i danas (primjer, Stonehenge – na tisuće druida u tradicionalnoj odjeći, šamana i drugih znatiželjnika se okuplja kako bi proslavili zimski solsticij).

Za ljude koji žive u sjevernim (skandinavskim) zemljama zima je nekad bila teška, tamna i hladna. Zamislite tadašnji život bez modernih komfora poput električne energije, centralnog grijanja, tehnike, mobitela itd. Zimski solsticij obilježava prekretnicu – kada dani u godini ponovno postaju duži, obećavajući sunce, toplinu i novi život. Za drevne kulture solsticij je imao posebnu simboliku, označavajući ponovno rođenje sunca. Isti duhovni značaj ima do danas – s obiljem svjetlećih ukrasa naviješta se početak dužih dana, to jest postupni povratak sunčevog svjetla. Tako bi narodi u Skandinaviji palili velike lomače kako bi sunce zadobilo snagu. Te lomače su kasnije utjecale na pojavu Božićnih lampica i svijeća.

Drevni solsticijski običaji također su uključivali unošenje zimzelenog drveća (jelki) u domove. Ta su drveća simbolizirala život, čak i u jeku zime predstavljajući nadu i snagu života kroz mračno razdoblje. U mnogim kulturama ovi običaji imaju dubok duhovni značaj čašćenja prirode i zemljinih ciklusa.

Mnoge tradicije koje danas slijedimo dolaze direktno iz drevnog Rima. U Rimu se popularno slavila rimska svečanost i državni blagdan u čast boga Saturna (boga agrikulture) zvana Saturnalije.

Ovu proslavu u trajanju od tjedan dana, od 17. do 23. prosinca, pratila je gozba, darivanje i ukrašavanje doma zelenilom. Zvuči poznato?

No ono što mnogi ne znaju, Rim nije bio prijateljski nastrojen prema ranim kršćanima. Ustvari, Rimsko carstvo je bilo poznato po brutalnom progonu kršćana. Mrzili su kršćanstvo gledajući na njega kao izravnu prijetnju njihovom autoritetu i stilu života. Povijesni izvještaji opisuju kako su tijekom javnih događanja, Rimljani puštali lavove na kršćane i tako zabavljali publiku u arenama. Ova okrutnost je bila široko rasprostranjena i kršćani su mnogo propatili pod Rimskom vladavinom. Rim je uostalom bio uvelike odgovoran za Isusovo razapinjanje i kasnije egzekuciju brojnih ranih vjernika. No kako je broj obraćenih kršćana rastao, Rim se suočio s dilemom. Kršćanstvo se toliko brzo širilo da su Rimske vlasti potpuno izgubile kontrolu da ga ugase. Tada su shvatili da ako ne mogu poraziti ovog rastućeg „neprijatelja“, mogu se lažno stopiti i zakraljiti se na vrhu kršćanstva. Stoga su počeli pripajati kršćanske elemente u popularne poganske svečanosti poput Saturnalija.

Spajanjem kršćanskih uvjerenja i rimske tradicije, carstvo je moglo zadržati običaje i dati kršćanstvu rimski duh. To je pogodovalo mnogim lažnim kršćanima, kao što vidimo sve do danas.

Ipak, Biblija nam daje mnoga upozorenja protiv uključenosti u poganske prakse ili miješanja štovanja namijenjenog Bogu.

• Ovako govori GOSPODIN: “Nemojte se učiti putu pogana i nemojte strepiti pred nebeskim znacima, jer pred njima strepe pogani. Jer običaji tih naroda su isprazni: /Jeremija 10,2-3

Bog je znao koliko lako ljudi mogu biti odvučeni od istine, stoga je uvijek upozoravao svoj narod da se odvrate od idolskog štovanja i praznovjerja. Opominjao ih da ostanu vjerni Božjim zapovijedima, umjesto da usvajaju običaje koji slave druge bogove.

Rimska odluka da kombiniraju njihove tradicije s kršćanstvom postavila je temelje za ono što danas zovemo Božić.

KAKO MITRAIZAM IMA VEZE S BOŽIĆEM?

Za one koji ne znaju, prije nego što se kršćanstvo proširilo, Rim je bio poznat po vjerovanju u mnoštvo bogova. Praksa znana kao politeizam. Rimljani su štovali panteon božanstava i imali duboku tradiciju štovanja svakog boga sa specifičnom ceremonijom i običajima. Danas te bogove Rimska crkva naziva svecima. Jedan od tih bogova bio je Mitra, božanstvo čija priča ima šokantne veze s modernom Božićnom tradicijom. Mitraizam je štovanje Mitre – bog popularan među rimskom vojskom i elitom. Mitra se smatrao bogom svjetla, odanosti i zaštite. Često prikazivan u umjetnosti kao onaj koji ubija bika, simbolizirajući snagu i pobjedu nad zlom. Zanimljivo, Mitra je bio rođen 25. prosinca. Njegovo rođenje slavilo se kao čudo – povratak svjetla nakon najduže noći u godini. Mitraizam je usko povezan sa zimskim solsticijem.

Tijekom svečanosti kojom se slavilo rođenje Mitre, Rimljani bi se okupljali, darivali, objedovali i palili svijeće ili vatre. Zvuči poznato? Danas se radi isto paleći ukrasne lampice nagoviještajući time povratak dužih dana.

Božić je samo nastavak onoga što se radilo kroz štovanje Mitre. Isti duh vremena, samo pod drugim imenom. Rimske vlasti su prepoznale priliku da koriste priču o Mitri i etabliraju je u kršćanstvo. Nekoć proslava rođenja Mitre, sada proslava rođenja „Isusa“ (namjerno pod navodnicima jer se za Božić ne štuje pravi Isus). Sada se komotno moglo nastaviti s tradicijom istovremeno promovirajući kršćanstvo.

Većina modernih kršćana (rimokatolici, pravoslavci, protestanti) nemaju nikakav problem stapati se s rimskom tradicijom, potvrđujući time od koga su zapravo proizašli. Biblija ih s pravom naziva „kćerima Bludnice“. /Otkrivenje 17,5

Kršćani, što imate s nevjernicima – lažnim kršćanima i ateistima – koji slave Božić?

• Nemojte biti neprimjereno ujarmljeni s nevjernicima: jer što zajedničkoga ima pravednost s bezakonjem? i kakvo zajedništvo ima svjetlo s tamom? A kakvu slogu ima Krist s Belijalom? ili kakav udio ima vjernik s nevjernikom? /2. Korinćanima 6,14-15

Pod rimskim utjecajem, običaji povezani s mitraizmom suptilno su se uvukli u kršćanstvo. Dakle, kada se darujete, častite, pjevate, jedete, opijate za Božić, zapravo to radite u duhu mitraizma.

ODAKLE PURITANCI U CIJELOJ PRIČI?

Puritanci su bili strogo religiozni reformatori koji su se pojavili u 16. i 17. stoljeću u Engleskoj. Protestanti sa čvrstom predanošću da potpuno žive u skladu sa Svetim Pismom. Puritanci su htjeli pročistiti crkvu u Engleskoj od svih rimokatoličkih praksi i tradicija za koje su vjerovali da su nebiblijske. Fokusirali su se na jednostavnost, disciplinu i moralnu čistoću. Vrednovali su trud, čednost i predanost Bogu iznad svega odbacujući svjetovne distrakcije. Svaki aspekt njihova života, uključujući zakone, društvene norme i svakodnevne rutine, vođeni su strogim tumačenjem Biblije. Mnogi rani kršćanski vođe, uključujući puritance, bili su duboko zabrinuti u vezi poganskih korijena Božića. Vjerovali su da blagdan odvlači ljude od istinske poruke evanđelja. Proslava ukorijenjena u obilježavanju zimskog solsticija i rimskih običaja imala je veće motive u svjetovnim užicima, nego odražavanju Kristovog nauka. Božić ima više sličnosti sa općeprihvaćenom svečanosti Saturnalije i rimskom proslavom boga Dioniza (zvanog još Bako), nego istinskim odnosom s Bogom. Puritanci su bili toliko ozbiljni da je Božić bio zabranjen u nekim dijelovima Engleske, kao i nekim ranim američkim kolonijama. Smatrali su blagdan duhovnom distrakcijom i opasnošću koja udaljava od Božje Riječi.

ZAKLJUČNO

Nakon svega izrečenog, dobro razmislite koga ove svjetovne svečanosti proslavljaju i koji su prijevarni duhovi u pitanju, a nije Duh Božji. Preispitajte koliko je vaša vjera u skladu s onim što Bog zapovijeda i jeste li dozvolili drugim utjecajima da oblikuju što ćete raditi i kako ćete se ponašati.

Počnite istraživati Božju Riječ i slijediti Krista, makar to činili sami na svijetu. Zaokrenite pravac i počnite hodati u suprotnom smjeru nasuprot većine. Preokrenite smjer. Većina nije mjerilo za istinu. Većina je mjerilo za laž i široka vrata koja vode u propast.

Možda mislite da su sva ta stapanja i uživanja u svjetovnim obrascima bezazlena, dokle god to činite „u ime Božje“ i „na slavu Božju“. Međutim, đavolske zamke su lukave, podmukle i perfidne, osmišljene da vam pomalo sve više oduzimaju vjeru. Nemojte ga podcjenjivati!

• Trijezni budite i bdijte; jer vaš protivnik, đavao, kao ričući lav obilazi naokolo tražeći koga da proždre. Oduprite mu se čvrsti u vjeri… /1. Petrova 5,8-9
• da se usrdno borite za vjeru koja je jedanput zauvijek predana svetima. Jer ušuljali su se neopazice neki ljudi… bezbožnici koji milost našega Boga izokreću u razuzdanost… /Judina 1,3-4

Više na vezane teme na tagu: BOŽIĆ.