Pravoslavni Božić – „Hristos se rodi; Vaistinu se rodi“!?

Pravoslavni Božić – „Hristos se rodi; Vaistinu se rodi“!?

Znate li kakve običaje pravoslavni vjernici imaju za Božić? To je cijela nauka. Ako vam je rimokatolički Božić poganski, onda još niste vidjeli što se sve po običaju prakticira na pravoslavni Božić. Pogledajmo samo neke običaje i prakse.

Sam pravoslavni Božić je trodnevni praznik, a ako računamo i Badnji dan, kojim se završava zimski post, onda je to četverodnevna svetkovina okrenuta prvenstveno domu i porodici.

Pripreme za Božić počinju četrdeset dana prije 7. siječnja, kada počinje Božićni post, koji predstavlja pročišćenje duha i tijela. Centralna proslava u srpskoj narodnoj tradiciji počinje dva dana ranije (5. siječnja) na Tucindan. Na taj dan se po selima kolje i sređuje pečenica. Na glavu praseta ranije određenog za pečenicu stavi se grudva soli, a onda se ušicama sjekire udari po soli i glavi, a prase ubije. Tog dana ne valja tući djecu da preko godine ne bi imala čireve, a iz kuće se sklanja sav pribor za jelo.

Božić se praznuje kao uspomena na dan rođenja Gospoda Isusa Krista, Sina Božjeg. Još se smatra praznikom rađanja novog života, praznikom djece i djetinjstva, praznikom roditeljstva kod pravoslavaca, a posebno Srba.

U KRUGU OBITELJI

Prvi dan Božića je dan radosti rađanja, obnavljanja života, dok se drugi dan provodi u svečanom, tihom domaćem raspoloženju, a u crkvama služi Liturgija zahvalnosti Bogorodici. Drugog dana Božića pravoslavni vjernici obilježavaju Sabor Presvete Bogorodice, a treći dan je posvećen Svetom prvomučeniku i arhiđakonu Stefanu. Prvog dana Božića se  ne ide u goste. Izuzetak je položajnik, prvi i jedini gost u kući, koji treba donijeti sreću, napredak, radost i ljubav, pa porodice nastoje za položajnika izabrati neku blisku osobu i dobronamjernu prema ukućanima.

Običaj je da se na Božić ljudi umjesto uobičajenog pozdrava, pozdravljaju sa „Hristos se rodi“ i „Vaistinu se rodi“, a nijedan praznik nema više narodnih običaja koji su se održali do danas. Oni se razlikuju na teritoriji Srbije u zavisnosti od kraja, ali su najzastupljeniji polaganje badnjaka, zastiranje domova slamom, kvocanje i pijukanje, miješenje česnice i dolazak položajnika.

BADNJI DAN

Dan uoči Božića, 6. siječnja, zove se Badnji dan. Naziv je dobio po tome jer se toga dana siječe badnjak i unosi u kuću. Sa ovim danom već počinje Božićno slavlje. Žene u kući mijese božićne kolače, torte, pripremaju trpezu za Božić.

ŠTO JE BADNJAK?

Badnjak je obično mlado, hrastovo ili cerovo drvo, koje se na Badnji dan ujutro rano siječe i donosi pred kuću. U gradskim sredinama Badnjak se kupuje u crkvi. Uvečer, uoči Božića, badnjak se zajedno sa slamom i pečenicom unosi u kuću.

BADNJA VEČER

Badnja večer, praktično spaja Badnji dan i Božić. Zato se u srpskom narodu kaže za neke osobe, koje su prijateljski bliske i vezane da su kao „Božić i Badnji dan“. Uvečer, kada padne mrak, domaćin sa sinovima unosi u kuću pečenicu, badnjak i slamu. Badnjak se stavlja na ognjište, ali pošto ognjišta nema u današnje vrijeme, stavlja se pored šporeta ili peći, i odmah se jedno drvo loži. Tamo gdje nema peći ili šporeta, badnjak se stavlja pored pečenice.

SLAMA

Poslije badnjaka u kuću se unosi slama. Domaćica u slamu pod stolom, gdje se večera, stavlja razne slatkiše, sitne poklone i igračkice, koje djeca traže i pijuču kao pilići. Slama simbolizira onu slamu u pećini na kojoj se Krist rodio.

VEČERA UOČI BOŽIĆA

Kada se unesu pečenica, badnjak i slama, ukućani svi zajedno stanu na molitvu, otpjevaju tropar „Roždestvo tvoje…“, pomole se Bogu, pročitaju molitve koje znaju, čestitaju jedni drugima praznik i Badnju večer i sjedaju za trpezu. Večera je posna, obično se priprema prebranac, svježa ili sušena riba i druga posna jela.

Neki pravoslavni vjernici su od 28. studenog započeli Božićni post koji traje do pravoslavnog Božića 7. siječnja. Tokom ovog perioda vjernici se uzdržavaju od mesa i mliječnih proizvoda i ne jedu jaja.

BOŽIĆ

Prvi dan Božića je uvijek 7. siječnja. Na Božić ujutro, prije svitanja, zvone sva zvona na pravoslavnim hramovima, puca se iz pušaka i prangija i objavljuje se dolazak Božića i Božićnog slavlja. Domaćin i svi ukućani oblače najsvečanije odijelo, i odlaze u crkvu na jutrenje i Božićnu liturgiju. Poslije službe u crkvi se prima nafora (osvećeni kruh) i prvo se ona uzima na Božić. Ljudi se pozdravljaju riječima: „Hristos se rodi!“ i otpozdravljaju: „Vaistinu se rodi!“

POLOŽAJNIK

Na Božić, rano prije podne, u kuću dolazi specijalni gost, koji se obično dogovori s domaćinom, a može biti i neki slučajni namjernik. On se posebno dočekuje u kuću i zove se položajnik. Položajnik simbolički predstavlja one mudrace koji su pratili zvijezdu sa Istoka i došli novorođenom Kristu da mu se poklone. Domaćica poslužuje položajnika i daruje ga prikladnim poklonom. Po vjerovanju, on je osoba koja na Božić, i za cijelu narednu godinu, donosi sreću u kuću.

ČESNICA

Rano ujutro na Božić, domaćica zamijesi tijesto od kojeg peče pogaču koja se zove česnica. U nju se stavlja zlatni, srebrni ili obični novčić, odozgo se bode grančicom badnjaka, i ta česnica ima ulogu slavskog kolača na Božić. Kada svi stanu za sto, domaćin zapali svijeću, uzima kadionicu, okadi ikone, kandilo i sve prisutne, preda nekom mlađem kadionicu koji kadi cijelu kuću. Ukoliko netko od ukućana zna, pjeva božićni tropar. Ukoliko ne, naglas se čita „Oče naš“.

Kad se molitva završi, pristupa se lomljenju česnice. Onaj tko dobije dio česnice u kojoj je novčić, po narodnom vjerovanju, bit će sretan cijele godine. Kada se završi lomljenje česnice, ukućani jedni drugima čestitaju praznik i sjedaju za trpezu. (Izvor: Srpska pravoslavna crkva)

ZAKLJUČAK

Tko ovo može objasniti? Kakve sve ovo ima veze sa ičime, osim slijepom poslušnošću religioznim vođama koji vas tako očito zavode, manipuliraju i lažu? Kakve veze ove prakse imaju s Božjom Riječju i Kristovim rođenjem? Čak ni rimokatoličke dogme (mitologije) nisu toliko domišljate i kreativne. Srpski običaji proslave Božića, i općenito religioznih proslava, od svetkovina, slava, svetaca, ikona, poganih običaja nadilaze sve moguće granice.

Valjda ne postoje bolji stihovi koji mogu objasniti ovo Božićno vrijeme i sažeti svu ovu navedenu tradiciju od sljedećih:

• Djeca kupe drva, očevi vatru pale, a žene mijese svoje tijesto da načine kolače Kraljici neba i da lijevaju ljevanice drugim bogovima, da mene na srdžbu izazovu. Zar mene na srdžbu izazivaju?” govori GOSPODIN, “ne izazivaju li sebe na sramotu vlastitih lica?” /Jeremija 7,18-19
• Ovako govori GOSPODIN: “Nemojte se učiti putu pogana i nemojte strepiti pred nebeskim znacima, jer pred njima strepe pogani. Jer običaji tih naroda su isprazni: čovjek posiječe drvo u šumi, djelo ruku obrtnikovih oblikovano sjekirom. To kite srebrom i zlatom; učvršćuju ga čavlima i čekićima da se ne klima. Uspravni su kao palme, ali ne govore: treba ih nositi, jer ne mogu hodati. Nemojte ih se bojati; jer ne mogu zlo činiti, niti je u njima da dobro čine.” /Jeremija 10,2-5
• Ali svi su oni odreda poživinčeni i bezumni: klada je nauk ispraznosti. /Jeremija 10,8
• „…i gle, granu si k nosu stavljaju. Stoga ću i ja postupiti jarosno: moje oko neće štedjeti, niti ću imati smilovanja; premda će oni vapiti u moje uši jakim glasom, svejedno ih neću slušati.” /Ezekiel 8,17-18

Proslavlja se Marija kao ‘bogorodica’ više nego Isus Krist. Ona je ta kojoj se zapravo daje slava na današnji dan.

Dragi pravoslavni vjernici, Isus Krist je umro za vas da bi vas oslobodio kako vaših grijeha tako i ropstva poganskim običajima, koji nemaju nikakve veze ni sa čime, osim s vradžbinama, praznovjerjem i idolopoklonstvom. Prvenstveno je umro kako bi vas oslobodio vlastite slave, odnosno slave običnih ljudi („svetaca“).

• Pazite da vas netko ne zarobi filozofijom i ispraznom prijevarom, po ljudskoj predaji, po počélima svijeta, a ne po Kristu. /Kološanima 2,8

Danas slavite poganski Božić, tokom cijele godine slavite svoje poganske slave, a kad slavite Krista? Pravoslavni običaj proslave tzv. obiteljskog sveca je poganizam preuzet od starih Slavena, mnogoboštvo. No o tome više drugom prilikom. Živite za ljudske tradicije i slave, a ne za istinskoga Boga koji nam se objavio u svojoj Riječi. Ako se smatrate PRAVO-slavnima, dajte pravu slavu Bogu koji ju jedini zaslužuje, a ne ljudima. Proslavite Boga ispravno kao što se ispravnima smatrate. Boga se slavi u istini, a ne lažima, krivovjerjima i praznovjerjima.

• Bog je Duh; i oni koji mu se klanjaju, trebaju mu se klanjati u duhu i u istini.” /Ivan 4,24

Neposlušnost Bogu poistovjećuje se s vradžbinom, vršenjem vlastite volje, a ne Božje. Pokoravanje Božjem glasu je pokoravanje Božjoj Riječi, sve ostalo je idolopoklonstvo.

• Jesu li su Gospodinu milije paljene i klane žrtve negoli pokoravanje Gospodinovu glasu? Gle, pokornost je bolja od žrtve i poslušnost od ovnujske pretiline. Jer nepokornost je kao grijeh čaranja, a samovolja je kao zločin i idolopoklonstvo. /1. Samuelova 15,22-23

Zašto vam trebaju drugi posrednici ako imate Isusa Krista? Zato što nemate Isusa Krista!

Više na vezane teme možete naći na tagu: BOŽIĆ.