Katastrofalne posljedice ateizma, komunizma i darvinizma na ljudsko društvo

670
pregleda
posljedice ateizma komunizam darvinizam

Oni koji podržavaju ateizam i darvinizam vole tvrditi kako ovi koncepti, za razliku od religija, nisu opasni po društvo jer su zasnovani na znanosti. No, je li ovo istina? Odgovor je da su se posljedice ovih ideoloških gledišta zapravo pokazale katastrofalnim po ljudski rod, i to u vrlo kratkom razdoblju. Pogledajmo neke od najekstremnijih primjera koji ovo ilustriraju.

TRETMAN AUSTRALSKIH ABORIDŽINA

Teorija evolucije je, na žalost, praktično od samog početka počela davati pogubne rezultate. Opće je poznato da su europske kolonijalne sile po pravilu tretirale domorodce drugih kontinenata kao divljake na nižem stupnju društvenog razvoja, i njihovu društvenu različitost koristili kao temelj za uništavanje njihovih kultura, kao i za otimanje zemlje i dobara.

No, u Australiji je ova već užasna formula uzdignuta na daleko gnjusniju razinu u drugoj polovici 19. stoljeća kada je popularnost teorije evolucije uzela maha. U svojoj knjizi One Human Family, australski doktor Carl Wieland dokumentira da su evolucionisti, željni dokazati teoriju evolucije, tvrdili da australski Aboridžini nisu ljudi, već bića na nižem stupnju razvoja, tj. „prijelazna karika“. Ovo nije bila tvrdnja neke marginalne manjine, već je bilo prihvaćeno na državnoj razini, jer se teza smatrala znanstvenom.

Ovo je otvorilo sezonu lova na Aboridžine. Hvatali su ih, ubijali, iskuhavali, a zatim njihove kosti i mozgove prodavali svim većim muzejima i sveučilištima diljem Europe i Sjeverne Amerike. Neke Aboridžine su vodili kao atrakcije i pokazivali kao živi primjerak prijelazne vrste. U Australskim muzejima, njihove kosti su označavane kao „australska divlja životinja“. Kada je vlada Australije ograničila lov na Aboridžine, Edward Ramsey, kustos Australskog muzeja u Sydneyu, u pismu se požalio prijatelju kako mu „vlada uskraćuje profit“ koji je njegov muzej ostvarivao prodajom kostiju Aboridžina.

KOMUNIZAM – „VRHUNAC“ ZNANSTVENOG PRISTUPA DRUŠTVENIM PROBLEMIMA

Komunizam su njegovi pristaše proglasili vrhuncem znanstvenog pristupa organiziranju društva. Kažu da je zasnovan na znanosti: teoriji evolucije, ateizmu, materijalizmu, sekularnom humanizmu i sl., te se time sve što je božansko apsolutno odbacuje, a slobodan ljudski razum ovim pristupom trijumfira. Komunistički racionalistički pristup objašnjava dijalektiku ljudskog društva, a u isto vrijeme smatra da nudi i savršeno rješenje za organiziranje država.

Ovdje nećemo razmatrati ekonomski aspekt komunizma, već pogledati kakve je praktične posljedice donio ovaj „znanstveni pristup“ u drugim sferama gdje je implementiran. Dr. R. J. Rummel, profesor političkih znanosti, ovu materiju je izučavao i skovao izraz democid – ubojstvo naroda od strane vlastite vlade. Prema njegovom istraživanju, komunistički režimi, kvazivlade, gerile i druge grupacije, između 1900. i 1978. godine, ubile su oko 110 milijuna ljudi diljem svijeta. Ova brojka ne uračunava ubijanje neprijateljskih vojnih snaga tijekom svjetskih i drugih internacionalnih ratova.

Kakve veze ova statistika ima s ateizmom i darvinizmom?

Komunističke vođe i njihovi suradnici, koji su ove zločine počinili, za temelj svog svjetonazora imali su ateizam i darvinizam. Kao što smo spomenuli, vjerovanje u apsolutni moral u okviru tih sustava ne postoji, kao što ne postoji ni apsolutna vrijednost ljudskog života.

Tako su Staljin, Pol Pot, Mao Ce Tung i drugi mogli bez grižnje savjesti raditi to što su radili. Neki će reći da su ovi ljudi bili samo umno poremećeni i da ih ne možemo računati u „normalne“ateiste. No, ovaj argument ne drži vodu. Da je u pitanju samo „jedan Staljin“, mogli bismo prihvatiti argument da ova pojava nije vezana za ateističku ideologiju, već je izolirano djelo jednog luđaka.

No, s obzirom na masivnost, kao i ponavljanje u različitim državama (SSSR, Kina, Kambodža, Vijetnam itd.), teško je ne primijetiti vezu. Čak i ako na trenutak prihvatimo argument Staljinove poremećenosti, znamo da on nije sam i vlastoručno ubio milijune ljudi. Za ubojstvo milijuna ljudi potrebni su „milijuni“ drugih ljudi da to sprovedu u djelo. Staljin i ostali čelnici nisu koristili robote. Ovdje imamo vojnike, dočasnike, časnike, policajce i mnogo drugih koji su u ovome sudjelovali uglavnom zato što su vjerovali u iste ideološke principe kao i njihove vođe.

HITLER

U sličnom svjetlu interesantno je izdvojiti Hitlera. Neki će se iznenaditi da ovdje vide spomen Hitlera, jer je Hitler nedvosmisleno vjerovao u natprirodno, te nije bio ateist. Realnost je, zapravo, da su Hitlerova osobna uvjerenja bila prilično kaotična i predstavljala su kolaž raznih religijskih elemenata koji su njemu osobno odgovarali. S jedne strane, deklarirao se kao katolik (mada čak ni to nije bilo uvijek slučaj), a s druge strane, svojim osobnim suradnicima je govorio kako mrzi kršćanstvo, jer je u pitanju „židovska religija“. Također se bavio okultizmom, što je za vjerujućeg kršćanina nepojmljivo. Hitler je ovdje spomenut zbog svoje privrženosti darvinizmu, što je on sam objasnio u svojoj knjizi Mein Kampf.

Darwinova teorija činila je „znanstveni temelj“ nacističke ideologije. Hitler je vjerovao da su Arijevci vrh evolucijskog stabla i da njegova zlodjela imaju znanstveno opravdanje i odobrenje. Ubijanjem „nižih rasa“, ali i Nijemaca koji su patili od invaliditeta i težih nasljednih bolesti (Aktion T4), Hitler je iskreno vjerovao da pomaže prirodnoj selekciji, te time uvodi „gospodarsku rasu“ u novu etapu evolucije. Po svjedočenjima očevidaca, za vrijeme nacističkih parada mogli su se vidjeti znakovi koji kažu „kajemo se što smo zgriješili protiv prirodne selekcije“! Postoji mit o tome da je Hitler bio kršćanin, no njegova djela i riječi govore upravo suprotno. Uz to, mnogi njemački (istinski) kršćani su se protivili njegovom režimu (mit o „nacistima kršćanima“ opovrgnut u članku http://creation.com/review-walker-swastika-against-the-cross).

ZAKLJUČAK

Pored prethodnih primjera, nedvosmisleno vođenih ateizmom i darvinizmom, interesantno je osvrnuti se i na primjer američkog serijskog ubojice/pedofila/kanibala, koji je svoju nastranu prirodu ispoljavao sukladno svojim ateističko-evolucionističkim uvjerenjima. Znajući što je za života učinio, dolje citirana izjava svojom logičnošću i iskrenošću jednostavno ledi krv u žilama:

„Ako čovjek misli da ne postoji Bog kojem polaže račune, onda… onda što je smisao toga da čovjek pokušava izmijeniti svoje ponašanje kako bi ga zadržao u granicama prihvatljivog? Tako sam ja uvijek mislio. Uvijek sam vjerovao u teoriju evolucije kao istinitu, da smo svi samo došli iz blata. Kada… kada umremo, znate, to je to, nema ničeg drugog…“ (Jeffrey Dahmer, intervju za Dateline, 29.11.1994.).

Ovi nam ekstremni primjeri daju nedvosmislen i trezven pogled na dalekosežne posljedice koje ateizam i teorija evolucije imaju.

Ateistički glasnogovornici vole ukazivati na sve negativne stvari koje su povijesno činjene od strane onih koji sebe nazivaju kršćanima. Kao što sam spomenuo u članku o filozofskim implikacijama teorije evolucije, činjenično gledano dobar dio tih optužbi je nesporan. Međutim, uvijek treba imati na umu da oni koji čine zlodjela, čine to u suprotnosti s biblijskim naukom, te je čak legitimno i zapitati se jesu li ti ljudi uopće kršćani. Dogmatski gledano, kršćanstvo naučava beskompromisnu ljubav prema ljudima koji nas okružuju.

Autor: Aleksandar Jovanović; Izvor: istinaobogu.rs

Komentari

komentari