Porijeklo Božića – od Rima do reformacije

Božić je jedan od najprihvaćenijih blagdana u godini, slave ga i vjernici i nevjernici diljem svijeta. Ljudi se goste, zabavljaju, darivaju, posjećuju najmilije. Tradicionalno se obilježava spomen na rođenje Isusa Krista iako se izvorno porijeklo uvelike razlikuje od toga. Koje je pravo porijeklo Božića i kako se došlo do toga da se svetkovina pretvori u proslavu Kristova rođenja?

Dan 25. prosinca podudara se sa zimskim solsticijem, danom od velike religiozne važnosti u drevnim poganskim kulturama kako su se dani počeli produljivati. Poganske religije obično se vezuju za godišnja doba i cikluse. Tako su npr. Stonehenge u Engleskoj, hramovi Maja u Sjevernoj Americi ili grčki i rimski hramovi izgrađeni prema kretanju Sunca, Mjeseca i zvijezda. S takvim fokusom na nebeska tijela nije nikakvo čudo da se jedan od najvećih blagdana diljem svijeta obilježava u doba godine kada se prisutnost Sunca na nebu sve više povećava.

Zimski solsticij povezuje se s rođenjem boga Sunca, koje se pojavljuje nakon perioda velike tame. U drevnom Egiptu zimski solsticij značio je svetkovinu Horusa, sina Izide, božice prirode. Bogovi Oziris i Izida i njihov sin Horus uobičajeni su likovi u poganskim religijama, samo su se kroz povijest mijenjala njihova imena. Mit o Ozirisu kaže da je kralj oženio svoju sestru Izidu, a nakon njegove smrti Izida je s njime začela dijete Horusa.

Ovo je iskrivljena i plagijat verzija kršćanstva u kojem je Isus Krist, Sin Božji, rođen od djevice i umro za grijehe svijeta; ali uskrsnuo od mrtvih nakon tri dana.

Smatra se da je mit o Ozirisu nastao po uzoru na biblijski lik Nimroda, moćnog lovca i graditelja Babilona koji je navodno oženio svoju majku, Semiramidu i proslavljen kao bog nakon svoje smrti. Priča o Semiramidi i Nimrodu, majci i sinu proširila se po svijetu kao najveća religiozna opozicija judaizmu i kršćanstvu. Babilonci su svetkovali zimski solsticij u spomen rođenja sina Izide gozbom, darovima, zabavom, glazbom, domjencima i sl. Pronađite sličnosti u ovo današnje božićno doba kad se svi vesele, obilno jedu, piju, goste, časte, pjevaju…

Rimljani su također slavili zimski solsticij nazvavši ga Saturnalije, časteći Saturna, boga agrikulture. Od 17. prosinca do 25. prosinca bio je to tjedan raskalašenosti, zabave i bezakonja podržano čak i od strane vlasti, kada se sud zatvarao i proglasio zakon da nitko neće biti kažnjen za nanesenu štetu prema osobi ili imovini tijekom proslave. Kako se kršćanstvo sve više širilo i počelo unositi promjene u Rimsko Carstvo, tako je rimska kultura pomalo počela akceptirati kršćanska obilježja i miješati ih s poganskima. Mogli bismo reći da su to bili pogani koji su površno i olako prihvatili kršćanstvo, odnosno prihvatili vjeru, ali ne i doslovno osobu Isusa Krista kojeg će slijediti. Rimski papa Julije I. službeno je 350. godine proglasio da se Kristovo rođenje slavi 25. prosinca. Tako je poganska proslava zimskog solsticija postala Božić.

Biblija nam nigdje ne govori da je Isus rođen 25. prosinca, niti nam navodi datum, niti tome pridaje važnost, niti nam nalaže da trebamo obilježavati.

Postoje jedino naznake da je bilo negdje u toplije doba. No to nije promijenilo odluku pape koji je pretvorio raskalašenu rimsku pogansku svetkovinu Saturnalije u Božić. Mnogi pogani su na taj način privučeni u crkvu i zadržani uvjeravajući ih da se njihove svetkovine neće mijenjati. Katolici su prihvatili i poganska božanstva uzdignuvši Djevicu Mariju, Isusovu majku kao božicu, te tako napravili paralelu sa štovanjem majke i sina iz drevne mitologije. Ljudi su božićne blagdane na početku slavili poput Saturnalija, jedući i opijajući se, pjevajući i plešući goli po ulicama. Božić nije bio jedini kojeg su rimokatolici pretvorili i pomiješali sa starom poganskom religijom. Diljem svijeta rimokatolicizam se miješa s poganskim religijama dozvoljavajući ljudima da se pridruže crkvi bez zahtijevanja da se promijeni ponašanje i način slavljenja.

Godine 606. papa Grgur I. piše misionaru u Engleskoj koji će postati prvi biskup u Londonu kako će obratiti Britance. Savjetuje mu da se idolopoklonički hramovi nikako ne smiju uništiti. Samo ih treba pošpricati svetom vodicom, a oltare i relikvije deponirati. Hramove treba očistiti od štovanja demona i posvetiti ih službi istinskom Bogu. Na taj će način, nakon što ljudi vide da im hramovi nisu razoreni, lakše prihvatiti novonastalu religiju. A budući da su prinosili mnoge žrtve volova demonima, dat će im se prikladna zamjena, primjerice svetkovine svetih mučenika, štovanje relikvija, razne blagdane i sl.

Drugim riječima, nemojte razotkrivati i uništavati poganske idole, nego razvodnite poruku evanđelja, izobličite istinu kako bi bila lakše prihvatljiva. Ne viđamo li isti scenarij u modernom kršćanstvu?

Nakon protestantske reformacije u 16. stoljeću mnogi reformirani kršćani postali su nezadovoljni proslavom Božića. Osobito su se usprotivili običaju kojeg je uveo papa Pavao II. 1466. natjeravši Židove da goli trče ulicama Rima. Američki puritanac je 1687. napisao da su rani kršćani iz Rima zadržali poganske prakse i isprva slavili Saturnalije, a ne Kristovo rođenje.

Mnoge europske zemlje pomalo su prihvaćale pogansku svetkovinu iako o njoj nemamo ništa u Bibliji, primjerice Švicarska 1647., Škotska tek 1958., zatim Amerika. Iako su puritanci u pojedinim dijelovima zemlje potpuno zabranjivali proslavu, ona se pomalo prihvaćala. Tijekom Američke revolucije u 18. stoljeću proslava je odbačena pošto se na nju gledalo kao izvorno engleskog porijekla.

Kako se kršćanstvo prihvaćalo, razvodnjavalo i postajalo sve liberalnije, tako je i proslava Božića zauzela svoje mjesto u većini modernih kršćanskih denominacija. Danas većina protestanata slavi rimokatolički Božić iako dobro znaju da se na taj dan nije rodio Krist. Iako su izašli iz Rima, Rim nije izašao iz njih. Još uvijek su zadržali od Rima običaje i tradicije koje ugađaju njihovim požudama.

„I ne suobličujte se s ovim svijetom, nego se preobrazujte obnovom svoga uma da uzmognete rasuđivati što je volja Božja: što je dobro i ugodno i savršeno.“ /Rimljanima 12,2

Kako ćete raspoznavati Božju volju ako se uporno usklađujete s običajima ovoga svijeta?

„Ali tada, dok još niste znali Boga, služili ste bogovima koji to po naravi nisu. No sada, kad ste Boga upoznali — štoviše, Bog je upoznao vas — kako se opet vraćate nemoćnim i bijednim počelima kojima opet iznova hoćete robovati? Dane obdržavate, i mjesece, i vremena, i godine. Bojim se za vas da se nisam možda uzalud trudio oko vas!“ /Galaćanima 4,8-11

Budimo robovi istine, a ne običnih dana koji nemaju veze s istinom.

„Odreknimo se bezbožnosti i svjetovnih požuda, poživimo razumno i pravedno i pobožno u sadašnjemu svijetu.“ /Titu 2,12

„Vrijeme što vam u tijelu preostaje proživite ne više po ljudskim požudama, nego po volji Božjoj. Ta dosta nam je što smo proteklo vrijeme života proveli vršeći volju pogana, hodeći u razvratnostima, požudama, pijančevanjima, pijankama, opijanjima i bezakoničkim idolopoklonstvima.“ /1. Petrova 4,2-3

Više na temu Božića možete naći na linku: https://biblijaiznanost.net/tag/bozic/.