Podrijetlo: Dizajn, slučajnost i prvi život na zemlji

Kako je nastao život na Zemlji? Daje li nam znanost odgovore? Film „Podrijetlo“ na jednostavni način objašnjava dizajn, slučajnost i prvi život na Zemlji.

„Svemir je vrlo lako mogao ostati beživotan. Ovdje smo samo izvanrednim dodirom sreće.“ – Richard Dawkins, evolucionistički biolog

Astronomi procjenjuju da promjer vidljivog svemira premašuje 90 milijardi svjetlosnih godina. To je više od 500 milijardi trilijuna km od jednog kraja svemira do drugog. Činjenica da uopće ne možemo izračunati svemir bi trebala biti zapanjujuća. Toliko toga ne znamo, toliko smo mali u odnosu na bespuće svemira, a mislimo da smo centar svega.

Naša malenkost u odnosu na neizmjerni svemir bi nas trebala poniziti i spustiti na Zemlju. Nemamo se čime ponositi osim da izvan Boga ne znamo ništa.

Svemir se sastoji od najmanje 170 milijardi galaksija, a mnoštvo njihovih zvijezda i planeta uvelike nadmašuju pješčana zrnca svih plaža na svijetu. Koja je vjerojatnost da je život nastao baš na Zemlji? Jesmo li nevjerojatne sreće ili postoji nešto više od puke slučajnosti i nasumične interakcije materije i energije?

Spektakularnom računalnom animacijom i vrhunskim istraživanjima, dokumentarni film „Podrijetlo“ istražuje pitanje koje stoljećima zbunjuje znanost: Kako je započeo život na Zemlji?

Postoji mnoštvo teorija i ogromna raznolikost gledišta od kojih mnoga međusobno proturječe. Moramo se vratiti u prošlost, ali izravnog dokaza nema jer nitko nije svjedočio stvaranju. Upravo zato vjernici prihvaćaju po vjeri ono što Bog kaže.

„Vjerom shvaćamo da su svjetovi oblikovani riječju Božjom, tako da ovo što je vidljivo nije načinjeno od nečega pojavnoga.“ /Hebrejima 11,3

„Ali nije najprije bilo duhovno, nego naravno, a zatim ono duhovno.“ /1. Korinćanima 15,46

Ono što nikad ne opažamo u prirodi jest da nežive kemikalije oblikuju živu stanicu. Imamo kreaciju, a nemamo postanak osim u biblijskoj knjizi Postanka. Unatoč nedostatku dokaza o stvaranju, većina sekularnih znanstvenika vjeruje da je život počeo tako što je energija pokrenula neživu materiju u oceanima, Zemljinoj kori i atmosferi.

Prema pravilima znanosti nije dozvoljeno koristiti zdravi razum, logiku ili inteligenciju. Iako ne postoji dokaz kako je život nastao, kao član znanstvene zajednice morate slijepo vjerovati nasumičnim procesima koji su oblikovali živu stanicu. Naziv za takvo vjerovanje je znanstveni materijalizam – filozofija koja za odgovor nastanka života priznaje samo materiju i energiju. Iz tog kuta gledano, kako je nastao život iz materije i energije? Život se sastoji od stanica, ali kako je nastala ta stanica?

Pogledajmo složeni proces koji potiče rast, pokret, metabolizam i reprodukciju: vitalne životne funkcije. Kako funkcioniraju proteini koji su dizajnirani da odmotaju i preslikaju genetski podatak u DNK lancu?

Unutar živog organizma pronalazimo takav složeni mehanizam da je jednostavno nevjerojatno vjerovati u teoriju nasumične organizacije molekula u pravo vrijeme i na pravom mjestu – da bi svaka od njih radila „posao“ za koji je zadužena potaknuta sama od sebe.

Molekula nema inteligenciju. Ne zna planirati ni organizirati samu sebe. Ako stavite aminokiseline u epruvetu, protresete i zagrijavate ih u narednih 100, 1.000, 10.000 ili čak milijun godina, NIŠTA se neće dogoditi. Aminokiseline, nukleotidi i lipidi sami po sebi ne predstavljaju život. Inertni su. Ne umnažaju se, ne pohranjuju informacije, zapravo su glupi. Nisu se probudili jednoga dana i odlučili se sakupiti i oblikovati stanicu.

Najjednostavnija stanica koju poznajemo ima više od 300 različitih proteina. Kakvi su izgledi da se samo jedan protein formira isključivo slučajnim kemijskim međudjelovanjem? Proteini su samo dio priče, stanica se sastoji i od ugljikohidrata, složenih šećera, nukleinskih kiselina DNK i RNK, lipida. Čitave lepeze različitih kemikalija koje zajedno tvore živu stanicu. Matematički izračuni su zapanjujući. Više o izgledima da bilo što može nastati slučajno, nepredvidivo i bez ikakvog inicijalnog uzroka ili inteligencije u videu.

ZAKLJUČNO – PRAVI PROBLEM

Bog nam je u kreaciji dao toliko kompleksnosti za istraživanje, tako da nevjera nema apsolutno nikakvog opravdanja. Zapravo, ako bi itko trebao vjerovati u Boga, to su sami znanstvenici koji znaju za ove složene mehanizme i izglede gotove ravne 0 da se materija posloži sama od sebe, ali ga svejedno odbacuju. Zašto? Zato što uopće nije stvar dokaza, nego duhovnog sljepila pod utjecajem Neprijatelja koji drži um čovjeka pod kontrolom.

„A ako je zastrto naše evanđelje, zastrto je onima koji propadaju, u kojima je bog ovoga svijeta zaslijepio NEVJERNIČKE umove da im ne zasvijetli svjetlo slavnog evanđelja Krista, koji je slika Božja.“ /2. Korinćanima 4,3-4

Više na temu stvaranja i nastanka života na tagu: STVARANJE.