Po čemu se to istinska Kristova Crkva razlikuje? Kao sljedbenici Isusa Krista moramo biti sposobni obraniti istinu i prenijeti ju drugima u ljubavi. To je najveća svrha Kristove Crkve.
Prvo, Crkva je mjesto gdje se govori istina.
Za razliku od nevjernika koji iskrivljuju istinu, potiskuju istinu, odbijaju slijediti istinu, protive se istini i negiraju istinu, Crkva treba štovati istinu, govoriti istinu i hodati u istini.
Drugo, Crkva je mjesto gdje se govori istina o Isusu.
Treće, Crkva je mjesto gdje se govori istina o spasenju.
„Pokajte se, i neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha, i primit ćete dar Duha Svetoga“ (Djela 2,38).
Pokajanje je promjena uma, promjena načina na koji razmišljamo o Isusu. To je promjena ponašanja. Pokajanje donosi žaljenje po Bogu, koje stvara želju za promjenom. Ono je drugačije od svjetovnog žaljenja, koje znači da nam je žao jer smo uhvaćeni za nešto krivi, a ne stvara želju za promjenom. Pokajanje je i promjena prioriteta; više ne živite sami za sebe, već za Isusa. Crkve su danas pune ljudi koji su prihvatili Krista, ali se nikad nisu promijenili. Možda su podigli ruku, izrekli molitvu spasenja, ali se nikada nisu pokajali. Krštenje je izjava o našem novom početku u Kristu. Svjedočanstvo drugima da smo umrli sebi i da sad živimo Kristu.
Četvrto, Crkva je mjesto gdje se prakticira zajedništvo.
„I bijahu postojani u apostolskome nauku i zajedništvu, i lomljenju kruha i molitvama“ (Djela 2,42).
Prva crkva se okupljala svakodnevno, a ne jednom tjedno. Crkva je bila svakodnevna stvarnost, a ne jednotjedna rutina. Bili su postojani u nauci apostola, što znači da su zajedno proučavali Pisma. Živjeli su zajedno. Dijelili život. Zajedno jeli. Molili zajedno. I to molili za snagu i odvažnost da govore o Isusu Kristu.
Peto, Crkva je mjesto gdje se govori istina o nama.
„I svaki bi dan postojano i jednodušno bivali u Hramu i po kućama lomili kruh te uzimali hranu u radosti i prostodušnosti srca, hvaleći Boga i uživajući naklonost svega puka“ (Djela 2,46-47).
Narod im je bio naklonjen, što znači da su ljudi vidjeli kako se rani kršćani brinu jedni za druge i bili su oduševljeni.
„A u mnoštva onih koji su uzvjerovali bijaše JEDNO SRCE I JEDNA DUŠA. I nijedan nije ni za što od dobara svojih govorio da je njegovo, nego im sve bijaše zajedničko“ (Djela 4,32).
Bili su darežljivi, dijelili jedni s drugima čistog srca. Njihov odnos je bio drugačiji i poseban, stoga nije ni čudo da su im se ljudi divili i poželjeli biti Kristovi sljedbenici.
Kristova Crkva želi biti poznata po veličanju Gospodina Isusa Krista i hrabrom naviještanju biblijske istine. Ali mora biti spremna na odricanje od komfora ovoga svijeta, spremna na progone i odbacivanje. Spremna da će nas svijet mrziti. Ljudi vam se rugaju zato što ste kršćani? Slava Bogu! Napokon počinjete ličiti na Isusa Krista. No, ako se uklopite u ovu kulturu toliko da vam je neugodno biti drugačiji za Krista, nalazite se u poziciji suobličavanja sa svijetom, a ne s Kristom.
Na CC uključite prijevod.
Više o Kristovoj Crkvi pročitajte u članku Karakteristike zdrave crkve.
Ukoliko ne vidite komentare i ne možete kliknuti Like, potrebno je napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook i omogućiti korištenje kolačića (cookies). To možete učiniti na linku: https://www.facebook.com/settings/cookie. 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome, to možete učiniti na linku: chrome://settings/cookies. Uključite Block third-party cookies in Incognito.