Otpad posljednjih dana – jedno u zloduhu

440
pregleda

Rimokatoličko-protestantski otpad. Neki karizmatski pastori i teleevanđelisti koji surađuju s Rimokatoličkom crkvom su Kenneth Copeland, Todd White, Mike Bickle, James Robison, Pat Robertson i čitav niz samoprozvanih apostola NAR (Nova apostolska reformacija) pokreta.

Karizmatski ogranak je zajednički nazivnik rimokatolicizma i protestantizma. Propagiraju lažno jedinstvo i lažnu ljubav koja se NE zasniva isključivo na istini Božje Riječi, već na onome u čemu se slažu, a to su karizmatska učenja, poput dara govora u jezicima, iscjeljenja, beskrajnih proricanja, počivanja u duhu, prosperitet i sl.

Kenneth Copeland je jedan od najpopularnijih učitelja današnjeg karizmatskog pokreta „Riječ vjere“ (Word of Faith, WOF) i jedan od najpoznatijih predvodnika ekumene. Milijuni ljudi slijepo slijede ovog čovjeka veličajući ga kao Božjeg čovjeka i pomazanika. Đavao se uvelike koristi njime kako bi ujedinio sve kršćane i vratio ih natrag pod Rimsko okrilje, „Majku“ crkvu.

Tony Palmer je bio infiltrirani rimokatolik među protestante s misijom ujedinjavanja kršćana, učeći kako možete biti katolik, karizmatik, evanđeoski kršćanin i pentekostalac u isto vrijeme. Drugo ime za ovaj nauk je sinkretizam – jedinstvo ili fuzija između različitih religija, kultura ili filozofija.

Papa Franjo je zadužio biskupa Tony Palmera i nadbiskupa Roberta L. Wise da rade na jedinstvu i obnovi odnosa između rimokatolika i protestanata. Inače, Tony Palmer je poginuo u prometnoj nesreći nekoliko tjedana nakon ove službe. Slučajno?

JEDNO U DUHU ILI ZLODUHU?

Glavna podjela kršćanskih denominacija je na Katoličku crkvu, protestantske crkve, Anglikansku i Pravoslavnu. Sve one tvrde da su prave. Koja je prava? Prava je samo ona u Duhu Svetome.

„A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja, onima koji vjeruju u ime njegovo. Koji bijahu rođeni ne od krvī, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego od Boga“ (Ivan 1,12-13).

„Vjetar puše gdje hoće i čuješ mu šum, ali ne znaš odakle dolazi ni kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha“ (Ivan 3,8).

„Jer svi koji su Duhom Božjim vođeni, oni su sinovi Božji“ (Rimljanima 8,14).

„Sam Duh svjedoči s duhom našim da smo djeca Božja; a ako djeca, onda i baštinici — baštinici Božji, a subaštinici Kristovi; ako doista s njim trpimo, da se s njim i proslavimo“ (Rimljanima 8,16-17).

Crkvena podjela jest sotonska jer je samo Sotona razdijeljen, dok vjernici u Duhu Božjemu, koji su zapečaćeni Duhom Svetim u Kristovo Tijelo, nanovorođeni vjernici – nikada ne mogu biti razdijeljeni. Denominacije i razne crkvene frakcije mogu biti razdijeljeni. Kristovo tijelo ne može biti nikada.

„Ta u jednom smo Duhu svi mi u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi ili Grci, bilo robovi ili slobodnjaci. I svi smo JEDNIM DUHOM napojeni“ (1.Korinćanima 12,13).

„Svi ste naime sinovi Božji, po vjeri, u Kristu Isusu. Jer koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste. Nema više: ni Židov ni Grk, nema: ni rob ni slobodnjak, nema: ni muško ni žensko — jer svi ste vi JEDNO u Kristu Isusu“ (Galaćanima 3,26-28).

„Nanovo ste rođeni, ne iz sjemena raspadljiva, nego neraspadljiva, riječju Božjom koja živi i ostaje dovijeka“ (1. Petrova 1,23).

Nanovorođeni vjernici imaju istoga Božjega Duha, a reći da su u sebi razdijeljeni je laž i hula protiv Boga.

„No Isus im, znajući njihove misli, reče: ‘Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opusti i svaki grad ili dom u sebi razdijeljen neće opstati“ (Matej 12,25).

Zašto se „vidljiva“ crkva dijeli? Zato što je u sebi razdijeljena, ne može opstati. Vidljiva crkva je podijeljena. Nevidljiva crkva je jedno u Duhu.

SVI PUTEVI VODE U RIM IZUZEV ISUSOVOG PUTA

Kad vam rimokatolici prigovore da postoji na tisuće protestantskih frakcija, recite im da je to istina, ali ih također podsjetite da je prva razjedinjenost, prvi raskol došao upravo iz Rimokatoličke crkve (Velika šizma). Drugo, ako ćemo zagrepsti još malo dublje u povijest, Rimokatolička crkva je praktički razjedinjena od samog osnutka.

Rimokatolička crkva zvanično nastaje na Nicejskom saboru 325. g. pod vladavinom cara Konstantina. Prva veća podjela nastala je na Efeškom saboru 431. – današnje Asirska crkva istoka, Stara crkva istoka i Kaldejska crkva. Druga podjela nastala je na Kalcedonskom saboru 451. – Armenska apostolska crkva, Sibirska istočna pravoslavna crkva i Koptska crkva. Treća podjela je poznati Veliki raskol 1054. kada se podijelila na katoličku (zapadnu) i pravoslavnu (istočnu) crkvu. Taj zadnji raskol nije nastao zbog protukatoličkih „krivovjerja“ koliko zbog pitanja vlasti – hoće li vladati rimski papa ili carigradski patrijarh.

Toliko je različitih naziva katoličkih crkvi da ih ne možemo ovdje sve pobrojati. No glavna je podjela na 22 istočne katoličke crkve i 1 Rimokatoličku (Latinsku, zapadnu) crkvu. Više o njihovoj razjedinjenosti možete naći OVDJE. Ovdje nisu uključene podjele Pravoslavne crkve nakon Velikog raskola.

Sljedeća najpoznatija podjela dolazi u doba Luthera i reformatora iz 16. stoljeća koji odbacuju autoritet pape i protestiraju protiv rimokatoličkih krivovjerja koja nemaju uporište u Bibliji.

A to što su protestantske crkve također u svojoj suštini razjedinjene samo potvrđuje činjenicu da je protestantizam proizašao iz rimokatolicizma, odnosno biblijski govoreći, radi se konkretno o odnosu majke i kćeri. Može li se kćer ponašati drugačije od majke ili po principu majke? Naravno da će kćer koja je rođena od majke prakticirati isti obrazac razdijeljenosti.

Dakle, nije stvar podjele unutar protestantizma, koliko činjenica odakle ta podjela izvorno potječe. Ako je nešto proizašlo iz podjele, onda naravno da iz toga slijedi isti obrazac podjele. Ako je nešto nastalo dijeleći se, to će se logički opet podijeliti. Nakon što su se podijelili do krajnjih granica, sad to isto već stoljećima pokušavaju zakrpiti. Umjetno. Prividno. Lažno.

Povijesna crkvena razjedinjenost je toliko obimna da trenutno nemamo mjesta spomenuti sve crkvene nazive i institucije. A i ne znamo kome bi to uopće bilo zanimljivo. Umjesto toga, radije pogledajmo ono važnije, a to je što Isus ima za reći o svemu tome.

Ekumenizam se obično poziva na tzv. Velikosvećenićku molitvu – Isusovu molitvu Ocu za one koji su Njegovi.

„A ovo je vječni život: da poznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i onoga koga si poslao — Isusa Krista“ (Ivan 17,3).

Pogledajmo neke važne činjenice o kome Isus govori, te za koga i što Isus konkretno moli?

ISUS MOLI ZA ONE KOJI SU NJEGOVI

„Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, i meni si ih dao, i riječ su tvoju držali. Sada upoznaše da je od tebe sve što si mi dao. Jer riječi koje si mi dao, dao sam njima. I oni ih primiše i uistinu upoznaše da sam od tebe izašao te uzvjerovaše da me ti posla“ (Ivan 17,6-8).

Isus je molio za one koji su rođeni od Boga, one koje mu je Otac dao, one koji drže Božju Riječ, one koji su primili Isusove riječi, one koji su povjerovali i upoznali Isusa.

„I više nisam u svijetu, a ovi jesu u svijetu. I ja idem k tebi. Oče sveti, sačuvaj u imenu svojemu one koje si mi dao, DA BUDU JEDNO kao što smo i mi“ (Ivan 17,11).

ISUS MOLI ZA ONE KOJE SVIJET MRZI

„Ja sam njima dao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta“ (Ivan 17,14).

Isus je molio za one koje svijet mrzi, a svijet ih mrzi jer mrze Isusa.

ISUS MOLI ZA ONE KOJI SU U ISTINI

Kad je Isus molio da Njegovi budu jedno, prvo je molio da budemo posvećeni u istini. Dakle, nema jedinstva u Duhu bez istine.

„Posveti ih istinom svojom: tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet, i ja njih poslah u svijet. I za njih ja posvećujem samoga sebe da i oni budu posvećeni istinom“ (Ivan 17,17-19).

ISUS MOLI ZA SVE ONE KOJI ĆE POVJEROVATI U NJEGA

„A ne molim samo za ove nego i za one koji će po riječi njihovoj uzvjerovati u mene: da svi budu jedno. Kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu jedno, kako bi svijet uzvjerovao da si me ti poslao“ (Ivan 17,20-21).

Nadalje, Tony Palmer kaže da slava povezuje rimokatolike i protestante zajedno, a ne doktrine. I to je istina, povezuje ih ljudska slava, a ne Kristov nauk. Božja Riječ jasno kaže da tko ne ostaje u Kristovom nauku, nema Boga. Ne možete ostati u strogom Kristovom nauku, a spustiti granicu tolerancije na lažne nauke. Takve koji nam donose neki drugi nauk ne smijemo ni primati, niti imati išta s njima, jer automatski postajemo sudionici njihovih zlodjela.

„Čuvajte se da ne izgubimo što smo stekli, nego da primimo potpunu plaću. Tko god čini prijestup i ne ostaje u nauku Kristovu, nema Boga. Tko ostaje u nauku Kristovu, taj ima i Oca i Sina. Ako tko dolazi k vama a ne donosi toga nauka, ne primajte ga u kuću i ne pozdravljajte ga. Jer tko ga pozdravlja, dionik je zlih djela njegovih“ (2. Ivanova 1,8-11).

Slava je Božja da smo jedno u Duhu istine, a ne demonskih nauka.

„I slavu koju si ti meni dao ja sam dao njima: da budu jedno kao što smo mi jedno. Ja u njima i ti u meni, da budu savršeni u jednom i da svijet upozna da me ti posla i uzljubi njih kao što uzljubi mene“ (Ivan 17,22-23).

Nadalje, Palmer kaže da je protest završio jer su luteranske crkve zajedno s metodistima potpisale sporazum s Vatikanom. A ako nema više protesta, kako onda još uvijek postoje protestantske crkve? Zapravo je u pravu, jer većina se današnjih protestantskih crkvi, nesvjesno ili svjesno, protiv svoje volje ili svojevoljno, nalazi u ekumeni. Mnogi članovi svojih crkava ni ne znaju da ih njihovo vodstvo vodi u ekumenu, dotle da na svoje skupove pozivaju islamske predstavnike.

Ovi lažni učitelji grade neku drugu crkvu, a ne Kristovu. Grade na drugim temeljima i lažnim naucima koji su se infiltrirali u crkve.

„Jer mi smo Božji suradnici; vi ste Božja njiva, Božja građevina. Po milosti Božjoj koja mi je dana, kao mudar graditelj postavih temelj, a drugi nadograđuje. No neka svaki PAZI kako nadograđuje. Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je položen, a taj je Isus Krist“ (1. Korinćanima 3,9-11).

Na konferenciji Azuza now iz 2016. okupilo se na desetke tisuća karizmatskih protestanata i katolika. Karizmatski pokret je najbrže rastući pokret u svijetu, a širi se kao hobotnica unutar rimokatoličkih i evanđeoskih zajednica. Karizmatski pokret je poveznica – duh koji spaja rimokatolike i protestante. Zaista jesu jedna obitelj u tom lažnom duhu jedinstva. Zaista jesu jedno tijelo, jedna crkva – otpadnička crkva, Bludnica. Samo lažni duh spaja ljude neovisno stoje li na istini Božje Riječi.

„Što sprječava svijet da upozna Isusa Krista?“, pitaju se ovi tvorci lažnog jedinstva. Podjela između katolika i protestanata. Ne ljube se dovoljno. Ljubav koja NE zahtijeva istinu jest ono što ih veže.

Lažna ljubav, lažno jedinstvo i lažan mir – a svi zajedno osuđeni na propast.

„Jer kad budu govorili: ‘Mir i sigurnost!’, tada će na njih iznenada navaliti propast, kao trudovi na trudnicu, i neće umaći“ (1. Solunjanima 5,3).

„I deset rogova koje vidje na Zvijeri — tȋ će zamrziti bludnicu i opustošiti je i ogoliti; i mesa će se njezina najesti i ognjem je spaliti. Jer Bog im u srca stavi da izvrše naum njegov, i budu jedne misli, i kraljevstvo svoje daju Zvijeri dok se ne ispune riječi Božje“ (Otkrivenje 17,16-17).

Više o Bludnici i njezinoj propasti pročitajte: Bludnica – lažna i otpala Kristova crkva.

Papa ima za cilj povratak svoje protestantske kćeri u majčino krilo. A da bi zajedništva bilo, moraju zanemariti razlike i fokusirati se samo na ono što ih spaja. Isus nema veze s ovim lažnim zajedništvom koje zapravo vodi u jednu svjetsku religiju. Naprotiv, pozvani smo ne bludničiti s udovima koji nisu Kristovi; pozvani smo izlaziti iz lažnih crkvi, odvojiti se i ograditi se od lažnih nauka.

Pavao u sljedećim stihovima ne govori samo o seksualnom nemoralu. Blud u duhovnom smislu uvijek ima konotaciju odvraćanja od Boga. Blud je duhovni preljub protiv Boga i okretanje drugim bogovima. Zato se lažna kopija Kristove crkve u Otkrivenju naziva Bludnicom, a sastoji se od majke i kćeri. Stoga shvatimo ove stihove ozbiljno u smislu lažnog jedinstva – ekumene s onima koji nisu Kristovo tijelo i nemaju Kristovog Duha.

„Ne znate li da su tijela vaša udovi Kristovi? Hoću li dakle uzeti udove Kristove i učiniti ih udovima bludnice? Nipošto! Ili ne znate da tko uz bludnicu prione, jedno je tijelo? Jer bit će, kaže, dvoje jedno tijelo. A tko prione uz Gospodina, jednoga je duha. BJEŽITE OD BLUDNIŠTVA! Svaki grijeh koji učini čovjek izvan tijela je; a tko bludniči, protiv svojega tijela griješi“ (1. Korinćanima 6,15-18).

Tko bludniči, griješi protiv Kristovog tijela. Predvodnici ekumene, lažnog jedinstva kršćana i nekršćana, krivi su za duhovni blud.

„Jedini način na koji možemo iscijeliti podijeljeni narod, podijeljeni svijet jest putem ujedinjene crkve“, govore ovi cirkusanti na pozornici.

Ovaj se svijet dijeli i raspada na multimilijarderske komadiće. Tako nam je biblijski prorečeno. Nema jedinstva u razdijeljenom svijetu kojim vlada razdijeljeni Sotona. Jedinstvo je samo u Duhu Svetome i istini Božje Riječi. Samo je Duh Sveti onaj koji nanovorađa i spaja. Istinski kršćani, oni koji su spoznali istinu, izlaze iz lažne crkve, a ne vraćaju se natrag da bi zajedno s njome propali.

Pod ovakvim lažnim vodstvom i lažnim učiteljima ovce su spremne za klanje. Nemojte biti dio toga. Nemojte biti razjedinjeni u sotonskom kraljevstvu. Budite jedno u Duhu u Božjem kraljevstvu.

Komentari

komentari