Olimpijske igre – žrtvovanje i opijum za mase

Olimpijske igre – žrtvovanje i opijum za mase.

Sagledavajući duhovno, uviđamo da se kroz sportska natjecanja općenito slavi čovjek, kolektivna identifikacija, priznanje, nacionalni identitet, osjećaj pripadnosti, i naposljetku, SLAVI SE IME. Isto ono ime za koje su se zajedničkim snagama i naporima borili ljudi iz knjige Postanka, poglavlja 11, kada su gradeći Babilonsku kulu htjeli proslaviti sami sebe, svoj napor, svoj identitet, i ono najvažnije, ostati u zajedništvu i jedinstvu… sve dok im Bog nije pobrkao planove. To se događa kada čovjek uzdiže svoje ime, kad štuje svog boga titula i priznanja, kad ulaže u zemaljsko i gradi „kule“, tj. idole od zemlje.

No moramo znati: Bog svoje slave ne daje nikome i ničemu! Onaj koji se ponizi, taj će biti uzvišen pred Bogom, a ne onaj koji traži vlastitu slavu, bilo na razini nacije ili pojedinca.

• Ja sam GOSPODIN, to mi je ime: svoju slavu neću dati drugome,… /Izaija 42,8

U čovjekovoj prirodi je težnja ka osjećaju pripadnosti u društvu, sigurnosti u ovom svijetu, potvrdi da negdje pripada, identifikaciji u skupinama, budući da se osjeća snažnije i moćnije u kolektivu nego kao pojedinac. Kada ne pripadamo Kristu, onda ćemo neminovno tu pripadnost tražiti u svijetu, ljudima, nacijama, natjecanjima, trofejima, kako kroz osobni tako i kroz kolektivni uspjeh. Tražit ćemo svoje mjesto i svoje ime „pod suncem“. I u tome nikako ne želimo biti omraženi, osramoćeni ili gubitnici. Želimo biti prihvaćeni i priznati. Želimo pobijediti! Želimo priznanje i nagradu. Želimo ovozemaljsku slavu.

Ne zvuči li to kao isti onaj sotonski glas koji je kušao Isusa u pustinji?

• i reče mu: “Sve ću ti to [ovozemaljsku slavu] dati ako padneš ničice i pokloniš mi se.” Tada mu Isus reče: “Odlazi, Sotono; jer je pisano: ‘Gospodinu Bogu svome klanjaj se i njemu jedinom služi.’” /Matej 4,9-10

Tko je realni pobjednik? Hoćemo li polagati nadu u lažnu pobjedu ili istinsku?

• Jer što god je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet. I ovo je pobjeda koja je pobijedila svijet: vjera naša. Tko je onaj tko pobjeđuje svijet, ako li ne onaj tko vjeruje da Isus jest Sin Božji? /1. Ivanova 5,4-5

Poznato je da su se u antičko doba sportske igre posvećivale bogu Zeusu, kojem su podignuli veličanstveni kip u Olimpiji. Olimpija je bilo svetište u drevnoj Grčkoj i središte svih onih koji su htjeli častiti svog vrhovnog boga. Olimpijske igre koje su se tamo održavale datiraju čak iz razdoblja 776. godine prije Krista. A postojao je i Zeusov oltar napravljen od pepela, od ostataka žrtvovanih životinja.

Priznali mi ili ne, ali današnje sportske igre i natjecanja su ista vrsta boga, idola kojim su mnogi opsjednuti i kojeg štuju.

Slično su bili poznati gladijatori u starom Rimu, koji su radi zabave gledatelja izvodili borbe s mačevima, kopljima, koristeći tadašnje vojne i borilačke vještine. Borbe su trajale sve do krvi, a kod kasnijih rimskih careva ova se igra degradirala do te mjere da je cilj gladijatorskih igara bila SMRT.

Gladijatorske igre postale su obred žrtvovanja ljudskih života, a kršćani koji su se bacali lavovima osobito su bili poslastica za mase žedne krvi. I to se u ondašnje doba smatralo sportom, a arene su bile jednako pune kao i današnji stadioni. Takve su krvoločne igre proslavljale poganska božanstva i bile ostaci poganskih obreda, da bi s razvojem kršćanstva bile ukinute.

Ako su se tadašnja sportska natjecanja smatrala poganskim slavljenjem, po čemu se onda ona razlikuju danas? I danas se slične žrtve ostavljaju na terenu – ostavlja se krv i znoj, iz istog razloga kao i onda: DA BI SE STEKLA POBJEDA I ZADOBILA SLAVA OD LJUDI.

Žrtvuju se ljudi – jer da bi netko pobijedio, drugi mora izgubiti; da bi se netko veselio, drugi mora tugovati. Kada omiljena momčad izgubi, ljudi nemilice padaju u depresiju i očaj.

• Dražili su ga na ljubomoru tuđim bogovima, gadostima su ga na srdžbu izazivali. Zlodusima su žrtvovali, a ne Bogu; bogovima koje nisu poznavali, novim bogovima koji su se nedavno pojavili, kojih se oci vaši nisu bojali. Za Stijenu koja te rodila ne mariš, i zaboravio si Boga koji te oblikovao. /Ponovljeni zakon 32,16-18

Velika se cijena plaća za nečiju pobjedu, jer nešto što bi trebala biti bezazlena zabava, u pozadini je zapravo puna kriminala, korupcije, nepoštenja, klađenja, ovisnosti o kladionicama, namještanja, politike, mafije, pa čak i ubojstava. To je cijena koju većina ljudi zanemaruje kada čezne za zemaljskom nagradom i priznanjem od ljudi.

Ipak, treba razlučiti da sport kao fizička aktivnost nije grešan; štoviše, preporuča se u svrhu rekreacije i kvalitetnog odražavanja ljudskog zdravlja. Ono što je grešno u sportu jest natjecateljski duh, korupcija i slava koja se pridaje igračima.

Slava koja se oduzima Bogu i daje čovjeku. Time se sport klasificira u samo još jednu vrstu religije u nizu na koju se troši milijarde dolara kako bi zabavljala gladne i krvožedne mase. Efikasna sotonska (prijevarna) taktika koja odvlači pažnju od Boga i istinskih vječnih vrijednosti.

• Jer tjelesno vježbanje malo koristi, a pobožnost je svemu korisna: ima obećanje života; ovoga sadašnjega i onoga budućega. Vjerodostojna je ta riječ i vrijedna potpunog prihvaćanja. Ta za to se trudimo i podnosimo sramotu; jer se pouzdajemo u Boga živoga, koji je Spasitelj svih ljudi, osobito onih koji vjeruju. To zapovijedaj i naučavaj. /1. Timoteju 4,8-11

Zapamtite, prvaci i olimpijci su veličanstveni u očima svijeta, ali samo na tren. Počnu trenirati kao djeca, cijeli život ne radeći ništa drugo osim treniranja da bi osvojili prvenstvo. Tolika žrtva za 5 minuta slave, za medalju koju objese oko vrata … I TO JE TO! To se ne može usporediti s vječnošću.

Ovako osvajate zlatnu medalju svog života, ili bolje rečeno vijenac slave:

• Reče mu njegov gospodar: ‘Dobro si učinio, slugo dobri i vjerni. U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti: uđi u radost gospodara svojega.’ /Matej 25,23

Prihvatite Isusa Krista i zavirite u duhovnu pozadinu demona koji se masovno štuju. Idolopoklonstvo u punom smislu riječi.

Više na vezane teme na tagu: SPORT.