Odakle potječe život? Koje je porijeklo života?

Jedna od prepreka s kojom se svjetovna znanost suočava jest porijeklo bilo čega… i svega. Na primjer, kako je taj prvobitni Veliki prasak nastao? Materijalisti ne znaju i često nagađaju. Godine 1859., Darwin uopće nije odgovorio na pitanje porijekla vrsta, iako je to bio naslov njegove knjige. Preko sto godina kasnije, jedan evolucionist u uglednom znanstvenom časopisu je napisao: „Porijeklo životinja je misterija gotovo koliko je to i nastanak samog života.“(1) Zapravo nitko ne zna kako je nastao život.

Da bi evolucija bila istinita, prije nastanka biljaka, životinja i ljudi – prije nego što je bilo koji od tih oblika života ikada postojao – morala se dogoditi neka vrsta transformacije anorganski nežive materije u organski živu materiju (na bazi ugljika). Ova pojava života iz nečeg neživog, koja se navodno naturalistički dogodila prije više od četiri milijarde godina, često je i iritantno pitanje za evolucioniste.

Sekularni znanstvenici moraju početi sa sterilnim planetom sastavljenim od usijanih stijena, Zemljom bez atmosfere i bez vode. Sve životne forme, od ameba do zebri, morale su nastati iz ovih brutalnih uvjeta. Ustvari, „otajstvo toga kako su živi organizmi nastali iz beživotnog kamena već dugo zbunjuje znanstvenike.“(2)

Zakon biogeneze glasi da život dolazi samo od života. U svom briljantnom eksperimentu, francuski kemičar Louis Pasteur uspio je ozbiljno poljuljati teoriju spontane generacije (npr. da miševi nastaju od prljavih dronjaka ili da crvi nastaju iz trulog mesa). Danas evolucionisti tvrde da je spontana generacija samo praznovjerje. Umjesto toga raspravljaju o abiogenezi ili kemijskoj evoluciji – razvoju živih bića iz neživog materijala. No, nije li to u biti ista stvar – tvrdnja da je život nastao iz nečega neživoga?

U pokušaju da spase neznanstvenu situaciju, evolucionisti tvrde da su živa bića jednostavno napravljena od neživih kemikalija. No, životinje i ljudi nekako imaju dodatnu, jedinstvenu značajku koja se zove život. Tvrde da su u dalekoj, nezapaženoj prošlosti ove nežive kemikalije našle pravi omjer, ravnotežu i temperaturu, nekako se organizirale na najsmisleniji način koji se može zamisliti i onda su nekako postale žive. I tu je kvaka. Koliko god da svjetovni znanstvenici uporno pokušavaju, jednostavno nisu u stanju pomjeriti se s početne točke u naturalističkoj potrazi za porijeklom života. To je razlog zašto većina evolucionista općenito radije ignorira pitanje porijekla života.

Život je možda najteže moguće objasniti od bilo kojeg drugog događaja u svemiru. Novinarka i evolucionistkinja Susan Mazur intervjuirala je Steve Bennera sa Westheimer Instituta za znanost i tehnologiju u vezi Gordon Istraživačke konferencije o porijeklu života koja je održana u siječnju, u Galvestonu, Texas. Benner kaže:

„Ni na koji povezan način nismo uspjeli pružiti recept kojim se dolazi od jednostavnih molekula za koje znamo da su bile prisutne na ranoj Zemlji do RNK. Postoji nepovezani model koji ima mnogo dijelova, od kojih mnogi imaju eksperimentalnu podršku, ali nam prepreku predstavljaju tri ili četiri paradoksa o kojima smo govorili u prošlosti.“(3)

RNK je ribonukleinska kiselina, koja se nalazi u cijelom živom svijetu. Evolucionisti pretpostavljaju da je to bila jedna od prvih biomolekula na ranoj Zemlji. No, kasnije u intervjuu Benner kaže: „Imate paradoks da RNK enzimi, koji su možda i katalitički aktivni, imaju veću vjerojatnost da budu aktivni na način koji uništava RNK, nego na način koji stvara RNK.“(3)

Svaki put kada svjetovni znanstvenici u epruveti pokušaju proizvesti „prapovijesne uvjete“ koji sadrže ključne elemente za porijeklo života, kao rezultat dobiju toksični katran koji se taloži na stjenkama. Ništa ni blizu života nikada nije proizvedeno. Generacije znanstvenika koji su još od Darwinovih dana pokušavali objasniti porijeklo života nađu se u slijepoj ulici.

Odakle potječe život? Znanstvenici kreacionisti tvrde da život dolazi samo od žive materije, preciznije od Onoga koji je izvor svega – davatelja i održavatelja života (Ivan 14,6).

Autor: Frank Sherwin; Izvor: icr.org

(1) Donoghue, PCJ 2007., Paleontology: Embryonic identity crisis, Nature, 445 (7124): 155.

(2) Power Behind Primordial Soup Discovered, Publikacija Sveučilišta Leeds, objavljeno na leeds.ac.uk 4. travnja 2013. godine.

(3) Mazur, S. Steve Benner, Origins Soufflé, Texas-Style, Huffington Post, objavljeno na huffingtonpost.com 6. prosinca 2013. godine.