Monstruozni zakon, moderna žena i abortus

432
pregleda
moderna žena abortus

Amerika donijela monstruozan zakon prekidanja života tik do bebinog rođenja. Abortus kao pogansko žrtvovanje djece bogu Moleku. Moderna žena i samorealizacija žene u današnjem društvu.

Stravičan zakon u Americi

Država New York legalizirala je pobačaj do rođenja. Do zadnjeg dana trudnoće majka se može odlučiti na pobačaj. New York je prva država koja dozvoljava kasni pobačaj. New York ima 95 klinika za pobačaj, što je drugi najveći broj na saveznoj razini. Samo Kalifornija ima više, 152 klinike.

Pravni argument za izvršavanje abortusa u kasnom stadiju mogao bi biti ugroženost majčinog života i zdravlja. No, to je samo izgovor jer zakon izbjegava definiciju „zdravlja“. Kvalifikacija može biti fizičko zdravlje, emocionalno zdravlje, psihičko zdravlje, financijsko zdravlje. Stvar je u tome da odredba „život i zdravlje“ neće učinkovito spriječiti nijednu ženu da u bilo kojem trenutku počini abortus iz bilo kojeg razloga.

Drugo, kasni prekid trudnoće nikada nije potreban kako bi se zaštitio život ili zdravlje žene. Nikakav kasni abortus nikada nije počinjen radi spašavanja života žene. Nikada se nije dogodilo i nikada se neće dogoditi. Ponavljamo: nikada ne postoji nikakva okolnost u kojoj bi kasni abortus bio medicinski nužan. Moglo bi biti potrebno u slučaju nekakve kataklizmičke komplikacije ukloniti dijete iz majčine utrobe. Ali nikada nije potrebno ubiti dijete prije nego što ga uklonite. Ne postoji medicinski razlog za poduzimanje tog dodatnog koraka preventivnog ubijanja djeteta, prenosi Dailywire.com.

U ovom kasnom stadiju trudnoće bebi se ubrizgava otrov izravno u lubanju ili torzo. Potom pati od strašno bolne smrti, koju će zasigurno osjetiti zbog svog razvijenog živčanog sustava. Cijeli idući dan majka nosi leš u utrobi. Idućeg dana se ultrazvukom provjerava je li dijete mrtvo. Ako nije – ako se grči i pati u agoniji posljednja 24 sata boreći se za život – onda će mu se opet ubrizgati otrovna injekcija. Sljedećeg dana majka rađa svoje mrtvo dijete. Ponekad ga rađa u klinici, ali ako ne stigne na vrijeme, klinika oduševljeno preporučuje da rodi na toaletu.

Koja je razlika da se predzadnji dan izvadi dijete i ubije?

Ovaj zakon to dozvoljava. Pitanje je samo hoće li roditi mrtvo ili živo dijete. Davanje smrtonosne injekcije djetetu može biti prikladniji put, ali zasigurno nije sigurnije ili zdravije ili nužnije.

A sad zapazite apsurd i izopačenost ovoga zakona. Kad se radi o smrtonosnoj injekciji, smrtna kazna proglašena je neustavnom u New Yorku. Ne smijete ubrizgavati smrtonosne injekcije u osuđene serijske ubojice, pedofile, silovatelje, tinejdžere koji vrše masakre po školama ili bilo koje drugu vrstu zločinaca. Ali možete dati smrtonosnu injekciju nedužnom djetetu. Zločin silovanja djeteta neće vam donijeti injekciju. Danas je zločin biti začet u pogrešnoj utrobi.

Danas Amerika, sutra Europa

Abortus u bilo kojem stadiju trudnoće od trenutka začeća je UBOJSTVO!

Borba za život započinje već u majčinoj utrobi. Mi kao kršćani znamo čiji je to rad. Znamo tko je protiv Života. Znamo tko dolazi da „ukrade i zakolje i uništi“ (Ivan 10,10). Znamo tko se bori da ljudsko biće uopće ne ugleda svjetlo dana.

Beba koja je posve razvijena i osjeća bol nekim ljudima očito ne predstavlja ništa. Zamislite ljude koji izvršavaju abortuse posve razvijene bebe tik do rođenja. Je li moguće da postoje ljudi koji bi mogli izvršavati ovako stravična krvoločna ubojstva? Nažalost. Teško demonizirani. Zaslijepljeni u svom pomračenom umu, žešće otupjele savjesti. Bez savjesti, bez suosjećanja. Monstrumi u zdravstvenoj instituciji, među onima koji bi trebali liječiti ljude i raditi na dobrobit svakog čovjeka i društva.

Hipokratova zakletva? Pogledajmo što kaže Enciklopedija.hr:

„Prisegom se liječnik obvezuje da sve liječničke postupke usmjerava prema svojim silama i znanju, na dobrobit bolesnika, u prvome redu ne nanoseći mu štetu, a posebice se naglašava kako neće primjenjivati eutanaziju i abortus, da se neće upuštati u operacije za koje nije dovoljno osposobljen, pa neće iskorištavati svoj položaj radi zadovoljenja svojih materijalnih ili spolnih prohtjeva i da će čuvati liječničku tajnu.“

Liječnička prisega nema nikakve veze sa stvarnošću.

Životinja danas ima veća prava od djeteta u majčinoj utrobi. Danas se veća ljubav iskazuje prema životinjama nego ljudima. Gdje ide ovaj svijet? Koliko daleko još, Gospodine Isuse? Kolika mjera zla? Koliko je čovjek sposoban učiniti zla? Postoji li granica tvoje milosti?

„I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu da čine što ne dolikuje, puni svake nepravde, bludnosti, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, UBOJSTVA, svađe, prijevare, zlobnosti; došaptavači, ogovarači, bogomrsci, nasilnici, oholice, hvalisavci, izmišljači zala, roditeljima neposlušni, nerazumni, nepouzdani, bešćutni, nepomirljivi, nemilosrdni. Spoznavši odredbu Božju da oni koji takvo što čine zaslužuju smrt, oni NE SAMO ŠTO TO ČINE NEGO I ODOBRAVAJU ONIMA KOJI ČINE“ (Rimljanima 1,28-32).

Blud – pravi uzrok problema

Problem grijeha je puno dublji nego što mislimo. Kako spriječiti ili bar ublažiti ovaj genocid čovječanstva u majčinoj utrobi? Edukacija definitivno ne pomaže. Sekularna znanost ne može pomoći jer ne vjeruje Bogu. Sustav ne može pravilno educirati mlade ljude jer ne rješava uzrok problema, već posljedicu. Neželjena trudnoća, abortus, promiskuitet, spolne bolesti – sve su posljedica bludnog ponašanja, a blud je posljedica naše neposlušnosti i pobune protiv Boga.

Kad je u pitanju legalizacija abortusa, ne radi se uopće o znanosti koliko o ljudskim zakonima koji su iznad Božjeg zakona. Legalizaciji ubojstva. Znanstvena struka jako dobro zna da život nastaje u trenutku začeća, ali to nije dovoljno „pravni“ argument da se obrani ljudski život u majčinoj utrobi. Kreiraju se ljudski zakoni iznad znanstvenih činjenica, a sve skupa iznad Božjeg zakona – sa ciljem praćenja društvenog trenda i pogodovanja seksualnom nemoralnom ponašanju.

Ono što sustav radi jest prevencija abortusa putem promidžbe i obrazovanja o zaštiti, te time poručuje da je ispravno i „zdravo“ prakticirati odnose, ali se morate pravodobno zaštititi. Kad sustav ima poremećene vrijednosti, onda šalje i poremećene poruke društvu. Sve skupa je poremećeno jer se ne temelji se na istini. Sljedeće generacije bit će još gore, a time i zakoni.

Kao kršćani znamo da je najbolja prevencija Božji zakon – „njih DVOJE bit će jedno tijelo“. No ovaj svijet ne počiva na Božjem zakonu, već na zlu koje sve više raste.

Tko još danas Božju Riječ uzima za znanstvenu i mjerodavnu knjigu? Ljudi ne žele znanje; žele raditi što žele, vršiti svoju volju.

S porastom bezakonja i bezumlja u svijetu, raste blud, a time i broj neželjenih trudnoća i abortusa. Samo prošle godine je pobačeno 42 milijuna ljudi. Abortus je daleko najveći uzrok smrti u povijesti čovječanstva. Veći od raka, AIDS-a, prometnih nesreća i samoubojstva zajedno. Statistički, najveću stopu izvršenih pobačaja čine žene koje nisu rodile, maloljetnice i neudane žene. Potom slijede udane žene s dvoje djece.

Preko 95 posto pobačaja danas uključuje žene koje jednostavno ne žele imati dijete. Manje od 5 posto pobačaja vrši se zbog silovanja, incesta ili ugroženog majčinog zdravlja. No, ni u tih 5 posto slučajeva pobačaj nikada ne bi trebao biti prva opcija.

Stoga, mlade ljude prvenstveno treba educirati o posljedicama bludnog ponašanja, ali jedini način kako spriječiti prakticiranje bluda jest osobno pokajanje i obraćenje od grijeha ka Bogu.

Inače, kako drugačije spriječiti jednu mladu ženu ili muškarca da ne stupa u seksualne odnose prije braka u okviru današnjih društvenih normi? Jer ti svijet nameće da je blud uobičajena i prihvatljiva pojava, štoviše ako nisi dio toga, nešto nije s tobom u redu. Mladi ljudi nemaju nikakav motiv zašto bi si uskraćivali promjenu partnera prije braka ako uopće do braka dođe, budući da se društvene vrijednosti ubrzano kreću silaznom putanjom. Bračna institucija sve više gubi na vrijednosti. Zašto bi si netko nametao obaveze i odgovornosti, te moguće sudske troškove postupka razvoda ako ne mora?

Kršćani trebaju ustati i govoriti protiv abortusa. No to nije dovoljno. Jer teško se boriti protiv bluda u smislu apstinencije od seksualnog ponašanja ako nemamo Krista u svom životu. Dakle, kako god okrenemo, uvijek se moramo vratiti na Krista i evanđelje koje je sila spasenja svakome tko povjeruje. Sila kojom se možemo oduprijeti grijehu.

Moderna žena van svojih granica

Najveći problem današnjeg društva je fokus na realizaciju žena u smislu obrazovanja, karijere, uspjeha, dok je briga za obitelj marginalizirana. Sa ženom u centru društva, koja može biti financijski neovisna, stabilna, samostalna i uspješna, obitelj je sekundarna. Žena je promijenila svoju svrhu, to više nisu obiteljske dužnosti, već poslovna karijera i samorealizacija. Majke danas ne odgajaju svoju djecu, to uglavnom rade državne institucije. Ili se ženu iscrpljuje do krajnjih granica, uvjeravajući da je sposobna za sve; karijera, posao, muž, djeca, dom, prijatelji, hobi – što je to za modernu ženu?

Današnja žena je van svojih granica. A ako nije, onda s njom nešto nije u redu. Svakako s njom puno toga nije u redu jer moderna žena ima sve osim Krista. Kad bi imala Krista, ne bi imala fokus na sebi i vlastitoj realizaciji pod cijenu žrtvovanja svog nerođenog djeteta. Kad bi imala Krista, znala bi svoju primarnu svrhu i vršila bi Božju volju, a ne volju ovoga svijeta.

Slijediš li Adama ili Krista?

Dodatni problem su samohrane majke koje moraju preuzeti mušku ulogu u životu svoje djece. Prehraniti i pobrinuti se za obitelj. Muškarci se sve više lišavaju odgovornosti zbog lagodnog života. Imaju i oni svoje bogove kojima služe. Na prvom mjestu požudu. Tako olakšavaju i podržavaju odluku i nerijetko tjeraju žene da izvrše abortus. Uostalom, uglavnom je muška populacija ta koja kreira zakone.

Pravi muškarac treba zaštititi i brinuti za svoju obitelj. Pravi muškarac preuzima odgovornost za svoje postupke, pa čak i kad nije kriv. Adam nije pravi muškarac (Postanak 3,12). Krist je pravi muškarac (1. Petrova 3,18).
Pravi muškarac slijedi Krista. Koga ti slijediš?

Da bi netko slijedio Krista i vršio Božju volju treba mu pokajanje i vjera u Krista. Zato jedino što je u našoj moći i dužnost kao kršćana jest prvenstveno dijeliti evanđelje, jer bez pokajanja ljudi će se teško odlučivati na život bez bluda, bez abortusa, i općenito bez grijeha. No također vas moramo upozoravati na grijeh i propast zbog grijeha. Ne želimo vašu krv na našim rukama.

„Kad zlotvoru reknem: ‘Zlotvore, zacijelo ćeš umrijeti!’, a ti ne progovoriš kako bi opomenuo zlotvora da se odvrati od svojega puta, taj će zlotvor umrijeti s bezakonja svojega, ali ću njegovu krv tražiti iz tvoje ruke. No ako ti opomeneš zlotvora da se odvrati od svojega puta, a on se ne odvrati od puta svojega, on će umrijeti s bezakonja svojega, ali ti si spasio život svoj“ (Ezekiel 33,8-9).

Pogansko žrtvovanje djece bogu Moleku

Abortuse su vršili i u drevna vremena. U Starom zavjetu pogani su žrtvovali svoju djecu kanaanskom bogu Moleku, danas čine to isto žrtvujući i prolijevajući krv vlastite djece da bi ugodili bogovima egoizma, sebeljublja, narcizma, hedonizma, lagodnog i bezbrižnog života. Isti demon je u pitanju, demon koji zahtijeva prolijevanje krvi nerođene djece. Krvolok. Čovjekoubojica od početka. Lažac.

Više na ovu temu na poveznici: Abortus – pogansko žrtvovanje djece.

„I ne dopusti da se ikoga od potomstva tvojega provede kroz oganj za Moleka, da ne oskvrneš ime Boga svojega. Ja sam Gospod“ (Levitski zakonik 18,21).

„Kaži dakle sinovima Izraelovim: ‘Tko bi god od sinova Izraelovih ili od pridošlica koji borave u Izraelu dao koga od potomstva svojega Moleku, neka se smrću kazni; puk te zemlje neka ga kamenjem zaspe“ (Levitski zakonik 20,2).

„I ja ću okrenuti lice svoje protiv toga čovjeka i istrijebiti ga isred puka njegova, jer je jednoga iz potomstva svojega dao Moleku da bi onečistio Svetište moje i oskvrnuo moje sveto ime“ (Levitski zakonik 20,3).

„Ako pak puk te zemlje nekako zatvori oči svoje nad tim čovjekom da ne vidi kako ovaj daje nekoga od potomstva svojega Moleku te ga ne pogubi, onda ću ja odvratiti lice svoje od toga čovjeka i od obitelji njegove, i istrijebit ću isred puka njegova njega i sve koji se za njim bludu odaju bludničeći s Molekom“ (Levitski zakonik 20,4-5).

„Nemoj tako postupati prema Gospodu, Bogu svojemu, jer svaku gnusobu, koju Gospod mrzi, oni su činili svojim bogovima; ta i svoje su sinove i kćeri svoje na ognju spaljivali svojim bogovima“ (Ponovljeni zakon 12,31).

„I činio je Salomon što je zlo u očima Gospodnjim i nije potpunoma išao za Gospodom kao njegov otac David. Onda Salomon sagradi uzvišicu Kemošu, gnusobi moapskoj, na gori što je nasuprot Jeruzalema, i Moleku, gnusobi sinova Amonovih. Isto učini i za sve žene tuđinke koje su palile kȃd i žrtvovale svojim bogovima. Stoga se Gospod razgnjevi na Salomona što se njegovo srce okrenulo od Gospoda, Boga Izraelova, koji mu se dvaput ukazao i zapovjedio mu u svezi s tim, da ne ide za drugim bogovima; ali on nije držao što mu je zapovjedio Gospod“ (1. Kraljevima 11,6-10).

„Ni [kralj Ahaz] nije činio što je prȁvo u očima Gospoda, Boga svojega, kao što je činio njegov otac David, nego je hodio putem kraljeva Izraelovih. Usto je i sina svojega proveo kroz oganj, u skladu s gnusobama naroda što ih je Gospod protjerao ispred sinova Izraelovih. Prinosio je i žrtve i palio kȃd na uzvišicama i na brjegovima i pod svakim zelenim drvetom“ (2. Kraljevima 16,2-4).

„Sagradio je [kralj Manaše] i žrtvenike svoj vojsci nebeskoj u oba predvorja Doma Gospodnjega. I proveo je kroz oganj sina svojega. Usto je i vračao i gatao i bavio se zazivanjem duhova i pogađanjem. Činio je mnogo toga što je zlo u očima Gospodnjim, da bi ga razjario“ (2. Kraljevima 21,5-6).

„Oskvrnuo je [kralj Jošija] i Tofet, koji bijaše u dolini Ben-Hinom, kako nitko ne bi svojega sina ili svoju kćer provodio kroz oganj u čast Moleku“ (2. Kraljevima 23,10).

„I okretahu mi leđa, a ne lice svoje, premda sam ih učio zarana ustajući i poučavajući ih, ali oni nisu slušali da bi primili pouku. Nego postaviše gnusobe svoje u Dom koji se mojim zove imenom, da ga oskvrnu. I sagradiše uzvišice Baalu, što su u dolini Ben-Hinom, da svoje sinove i kćeri svoje provedu kroz oganj Moleku, što im ja nisam zapovjedio niti mi je na um palo da bi činili takvu gnusobu, da Judu navode na grijeh“ (Jeremija 32,33-35).

Bog mrzi žrtvovanje djece

„Proklet bio tko primi mito da oduzme život krvi nedužnoj. I neka sav puk rekne: ‘Amen’“ (Ponovljeni zakon 27,25).

„Žrtvovali su i svoje sinove, i kćeri svoje zlodusima, i prolijevali krv nedužnu, krv svojih sinova i kćeri svojih, koje žrtvovahu kumirima kanaanskim; i zemlja bijaše krvlju okaljana. Tako se onečistiše djelima svojim, odaše se bludu svojim nedjelima. Tad Gospod planu gnjevom na puk svoj i zgadi mu se njegova baština. I predade ih u ruku poganima te vladahu njima oni što ih mrze. Pritisnuše ih i neprijatelji njihovi te bijahu pokoreni rukom njihovom“ (Psalam 106,37-42).

„Sine moj, ako te grješnici mame, ne pristaj; ako reknu: Hodi s nama, da vrebamo krv, da ni zbog čega uhodimo nedužnoga Sine moj, ne idi s njima na put, uzdrži nogu svoju od njihove staze. Jer njihove noge hitaju k zlu i žure prolijevati krv(Izreke 1,10-16).

„Ovo šestero mrzi Gospod, a sedmero ih je gnusoba duši njegovoj: uznosite oči, lažljiv jezik i ruke koje prolijevaju krv nedužnu…“ (Izreke 6,16-17).

„A kad u molitvi ruke svoje širite, ja od vas oči svoje zaklanjam; i kad nižete molitve, ja vas ne slušam. Ruke su vam u krvi ogrezle. Operite se, očistite se; uklonite zloću svojih djela ispred mojih očiju, prestanite zlo činiti“ (Izaija 1,15-16).

„Krvožedni ljudi mrze nedužna, a čestiti traže dušu njegovu“ (Izreke 29,10).

„Jer ruke su vaše u krvi ogrezle, a prsti vaši u bezakonju; vaše su usne govorile laž, jezik vaš mrmlja opačine. Nitko ne poziva na pravdu i nitko se ne parbi za istinu; uzdaju se u ništavilo i govore laž, zaniješe zloću i rađaju bezakonje“ (Izaija 59,3-4).

„Noge im k zlu hitaju i žure proliti krv nedužnu; misli su im misli bezakoničke, pustoš i propast na njinim su putovima. Put mira ne upoznaše i nema pravde na njihovim stazama. Iskrivili su svoje putove; tko god njima kroči, mira ne poznaje“ (Izaija 59,7-8).

„Jer ako zaista popravite svoje putove i djela svoja, ako zaista budete vršili pravdu između čovjeka i bližnjega njegova, ako ne budete tlačili pridošlicu, sirota i udovicu i ako ne budete prolijevali krvi nedužne na ovome mjestu i išli za drugim bogovima na svoju nesreću, onda ću vam dati da boravite na ovome mjestu, u zemlji što sam je ocima vašim dao zavijek i dovijeka“ (Jeremija 7,5-7).

Bog je već žrtvovao svoga Sina prolivši Njegovu krv koja može oprati naše grijehe. Nijedna druga žrtva ne može zadovoljiti Božji gnjev. Neke druge žrtve mogu zadovoljiti neke druge bogove. Isus Krist je istinska, konačna žrtva predana za nas koju trebamo prihvatiti po vjeri.

Abortus je nijekanje Isusove žrtve na križu. Pokazuje da se osoba ne pouzdaje u Boga niti žrtvu za nju, umjesto toga pouzdaje se u sebe. Nema pouzdanja da će se Bog pobrinuti za nju i njezino dijete i njihove živote. Stoga žrtvuje svoje dijete na tom oltaru lažnih bogova – neznanja, samorealizacije i lagodnosti.

Postoji kazna za pojedince i narode koji dozvoljavaju ovaj strašan grijeh. No po vjeri u Isusa Krista svaki grijeh može biti oprošten, pa tako i abortus – i roditeljima, i liječnicima, i onima koji podržavaju i sprovode ovakve zakone.

Neka se Bog smiluje onima koji donose ovakve monstruozne zakone. Neka se Bog smiluje onima koji izvršavaju ova krvoprolića. Neka se Bog smiluje roditeljima koji ne znaju što rade ubijajući vlastitu djecu. Neka se Bog smiluje narodima i budućim generacijama. Neka se Bog smiluje svima nama!

Više na temu ABORTUSA možete naći na poveznici: https://biblijaiznanost.net/category/zanimljivosti/abortus/.

Komentari

komentari