Moderna genetika: Adam, Eva i Noa

4246
pregleda
Adam Eva Noa genetika

Što kaže moderna genetika o ljudskoj rasi? Cijela ljudska rasa nastala je od dvoje ljudi, Adama i Eve. Kako su Noa i njegova obitelj nastavili rasu?

Za većinu ljudi iznenađenje je čuti da postoji mnoštvo dokaza da je cijela ljudska rasa nastala od dvoje ljudi prije nekoliko tisuća godina (od Adama i Eve), da je postojao ozbiljan pad populacije (usko grlo) u nedavnoj prošlosti (u vrijeme Potopa) te da se dogodilo raspršivanje ljudi diljem svijeta nakon toga (Babilonska kula).1 Iznenađenje je tim veće jer većina dokaza dolazi iz redova znanstvenika koji podržavaju teoriju evolucije. Činjenica je da suvremeni genetičari otkrivaju obilno svjedočanstvo biblijske povijesti. Svatko tko želi, može spoznati te činjenice ako zna gdje treba pogledati!

Za naše potrebe najvažnija mjesta za pogledati su u Y kromosomu (koji se nalazi samo u muškaraca i koji se prenosi izravno od oca na sina) te mitohondrijske DNK (male petlje DNK koja se gotovo uvijek nasljeđuje samo od majke; muškarci ih ne mogu prenijeti na svoju djecu). Ova dva djelića DNK bilježe neke zapanjujuće činjenice o našoj prošlosti.

Tijekom posljednjeg desetljeća prikupljena je ogromna količina informacija koje nam omogućuje odgovore na pitanja o kojima ranije nismo mogli ni razmišljati. Alati suvremene genetike omogućuju nam postavljanje pitanja o prošlosti jer naši geni nose zapis koji odražava odakle potječemo i kako smo došli do mjesta gdje smo sada. Alati koji su nam na raspolaganju veoma su snažni.

Evolucijska karta svjetskih migracija iznenađujuće je slična biblijskom izvještaju raspršivanja ljudi iz Babela. Evolucijska teorija o „afričkom porijeklu“ govori nam da je postojalo samo jedno raspršivanje ljudi koje se fokusiralo na Bliski istok i prolazilo kroz njega, s tri glavne mitohondrijske loze, s ljudima koji su putovali u malim skupinama na prethodno nenaseljena područja, te da se to dogodilo u nedavnoj prošlosti. Svaka točka ovog popisa predviđena je biblijskim izvještajem o Babilonskoj kuli. (slika: www.mitomap.org).

STVARANJE I GENETIKA

Postoje dva kratka odlomka iz izvještaja o stvaranju iz kojih možemo izvući neke zaključke o ljudskoj genetskoj povijesti. Imajmo na umu da se ovi reci ne mogu koristiti za kopnene životinje (jer ne znamo koliko je vrsta u početku stvoreno) ili bilo koje plivajuće životinje („što mile i vrve vodom“— Postanak1:21). Ove tvrdnje mogu se primijeniti samo na ljude:

„Jahve,Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.“ – Postanak 2:7

„Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku.“ – Postanak 2:21-22

Ove jednostavne tvrdnje imaju duboke posljedice. One postavljaju ograničenja na raznolikosti koje nalazimo kod danas živućih ljudi. Biblija jasno tvrdi da je ljudska rasa nastala od samo dvije osobe. Ali koliko su različite bile te dvije osobe? Postoji zanimljiva mogućnost da je Eva bila klon Adama. Znanost kloniranja uključuje uzimanje DNK iz organizma i koristi ga za proizvodnju gotovo savršene kopije izvornika. Ovdje Bog uzima komad mesa, sa stanicama, organelima i, što je najvažnije, Adamovu DNK, i koristi ga za stvaranje žene. Naravno, ona ne može biti savršen klon jer bila je djevojka! Ali što ako je Bog uzeo Adamov genom i koristio ga za stvaranje Eve? Sve što je morao učiniti bilo je izvaditi iz Adama kromosom Y i udvostručiti njegov kromosom X i evo žene!

Ne znam je li Eva bila genetski identična Adamu. Jedini razlog zbog kojeg sam to naveo je taj što imamo dvije mogućnosti u našem biblijskom modelu ljudske genetske povijesti: jedan izvorni genom ili dva. Oba rezultata još uvijek znatno se razlikuju od najpopularnijih evolucijskih modela,2 ali moramo raspraviti niz mogućnosti koje Biblija dopušta.

Vaš genom je poput enciklopedije (gotovo doslovno). I kao kod enciklopedije, genom je podijeljen u pojedinačne sveske koje nazivamo kromosomi, ali imamo dvije kopije svakog sveska (s iznimkom X i Y kromosoma; žene imaju dva X, a muškarci imaju jedan X i jedan Y). Zamislite da uspoređujući dva pripadajuća sveska stranicu po stranicu pronađete jednu riječ u određenoj rečenici u kojoj piše drugačije u svakom svesku (možda „zadatci“ umjesto „zadaci“). Možete li zapaziti da, ako je Eva klon Adama, bile bi najviše dvije moguće varijante u bilo kojem dijelu genoma? Međutim ako Eva nije klon, bilo bi najviše četiri moguće varijante u bilo kojem dijelu genoma (jer svaki od izvornih kromosoma dolazi u četiri primjerka). To još uvijek omogućuje mnogo raznolikosti u ukupnom poretku, ali ograničava varijacije na svakom određenom mjestu na 2, 3 ili 4 izvorne varijante.

Odgovara li to dokazima? Apsolutno! Većina varijabilnih mjesta u genomu nalazi se u dvije verzije i te verzije su raširene diljem svijeta. Postoje neka vrlo varijabilna mjesta koja se naizgled tomu suprotstavljaju, ali većina njih nalazi svoje podrijetlo u mutacijama koje su se dogodile u različitim podpopulacijama nakon Babela.

Postoje indicije, međutim, da Eva nije klon. AB0 sustav krvnih grupa školski je primjer gena s više od dvije varijacije.3 Postoje tri glavne varijacije gena za krvnu grupu (A, B i 0). Međutim, mnogi, ali ne svi, ljudi s krvnom grupom 0 nose nešto što izgleda kao mutirana A varijanta (mutacija sprječava proizvodnju obilježja za A grupu izvan stanica). Dakle, ovdje je gen s više od dvije verzije, ali jedan od glavnih verzija očito je mutacija. To vrijedi i za mnoge druge gene, iako, kao i obično, postoje iznimke. Važna stvar koju trebamo zapamtiti je da u biti sve genetske varijacije koje nalazimo među ljudima danas vode podrijetlo od dvije osobe, ako izuzmemo mutacije koje su se dogodile nakon našeg raspršivanja diljem svijeta. To je iznenađenje za mnoge.

POTOP I GENETIKA

Kao i u izvještaju o Stvaranju, postoji samo nekoliko redaka o Potopu koji nam pomažu s našim modelom. No, kao što smo prije vidjeli, ovi reci vrlo su značajni. Otprilike nakon deset generacija nakon stvaranja, dogodilo se usko grlo u ljudskoj populaciji. Od nepoznatog broja ljudi, cijela svjetska populacija smanjena je na osam duša sa samo tri para za reprodukciju.

„I pred vodama potopnim uđu s Noom u korablju njegovi sinovi,njegova žena i žene sinova njegovih.“ – Postanak 7:7

„Sinovi Noini, koji su iz korablje izišli, bijahu: Šem, Ham i Jafet. Ham je praotac Kanaanaca. To su trojica Noinih sinova i odnjih se sav svijet razgranao.“ – Postanak 9:18-19

Možemo izvući mnoge važne zaključke iz tih tvrdnji. Na primjer, na temelju Postanka 7 i 9, koliko je Y kromosoma bilo na arki? Odgovor: jedan. Da, bila su četiri muškarca, ali Noa je prenio svoj Y kromosom svakom od svojih sinova. Ako nije bilo mutacija (sasvim je moguće), svaki od sinova nosio je isti Y kromosom. Ne znamo koliko se mutacija dogodilo prije Potopa. S dugim životnim rasponom pretpotopnih patrijarha, možemo razumno pretpostaviti da se dogodilo malo mutacija, ali je sveukupna kreacija, uključujući i ljudski genom, bila pod prokletstvom pa nije mudro zaključiti da nije bilo mutacija prije Potopa. Količina mutacija nije jasna, ali ako je do njih došlo, Potop je izbrisao većinu tragova (sve u slučaju Y kromosoma).

Koliko se mitohondrijskih DNK lozi nalazilo u arki? Odgovor: tri. Da, bile su četiri žene, ali Biblija ne bilježi da je Noina žena imala još djece nakon Potopa (u ovom slučaju, kći). Zapazite izjavu u Postanku 9:19: „To su trojica Noinih sinova i od njih se sav svijet razgranao.“ To je jasan pokazatelj da Noina žena više ništa nije doprinijela svjetskoj populaciji. Doduše nije bilo zabrane braka između krvnih srodnika4 tako da je jedna ili više njenih snaha mogla biti njezina kći, ali to ne mijenja činjenicu da na prvi pogled očekujemo najviše tri mitohondrijske loze u trenutnoj svjetskoj populaciji. Postoji mogućnost da ih je bilo i manje ako je bilo vrlo malo mutacija prije Potopa ili ako su neke od snaha u bliskom srodstvu. U principu, ne očekujemo više od četiri.

Koliko je različitih vrsta kromosoma X bilo na arci? Ovisi. Ako sve to zbrojimo, dobivamo osam. Ako bi slučajno Noina žena prenijela svoj X kromosom svakom od svoja tri sina (25 % vjerojatnosti), onda je bilo sedam. Ako je Noa imao kći nakon Potopa (što ne očekujemo, ali postoji mogućnost), moglo bi biti čak devet vrsti X kromosoma. Bilo kako bilo, ovo je znatna količina genetskog materijala. A budući da se X kromosom rekombinira (kod žena), vidimo potencijal za veliku količinu genetske raznolikosti unutar X kromosoma na svijetu.

Odgovara li to dokazima? Apsolutno! Ispada da su Y kromosomi slični u cijelome svijetu. Prema zagovornicima evolucije, nema „drevnih“ (tj. jako mutiranih ili vrlo različitih) Y kromosoma koji su pronađeni.5 Ovo je pomalo zagonetno evolucionistima te su zato morali posegnuti za prizivom na više „reproduktivne varijante“ među muškarcima nego kod žena, visoke stope „konverzija gena“ u Y kromosomu ili možda „selektivno brisanje“ koje je istrijebilo druge muške linije.6 Za biblijski model, to je lijepa korelacija i možemo je uzeti tako kako jest.

Dokazi iz mitohondrijske DNK uklapaju se u naš model jednako lijepo kao i podaci o kromosomu Y. Kao što smo uočili, postoje tri glavne mitohondrijske DNK loze koje nalazimo diljem svijeta. Zagovornici evolucije označili ih s „M“, „N“ i „R“, pa ćemo ih tako dalje imenovati. Oni ne govore da su došli iz arke. Oni tvrde da su nastali iz starije linije koja se nalazi u Africi, ali to temelje na pretpostavci (raspravljao sam o tome detaljno u nedavnom članku u Journal of Creation7). Također, ispada da se M, N i R razlikuju u samo nekoliko mutacija. To nam daje neke naznake o broju mutacija koje su se dogodile u generacijama prije Potopa.

Pretpostavimo da je bilo deset ženskih generacija od Eve do žena na arci. M i N se razlikuju u oko 8 mutacija (to je vrlo mali dio od oko 16.500 slova kod mitohondrijskog genoma). R je udaljen samo jednu mutaciju od N. Ovo ukazuje na to koliko mutacija se dogodilo prije Potopa. S obzirom na pretpostavku da se mutacije javljaju u jednakim stopama u svim linijama, M i N odvaja četiri mutacije od Eve (možda četiri mutacija u svakoj liniji od deset generacija). Ali što je s R? R je vrlo sličan N. Jesu li N i R sestre ili možda srodnije međusobno nego što su s M? Nikada nećemo znati, ali svakako je fascinantno razmišljati o tome.

Još jedan niz dokaza ističe se kod genetske raznolikosti, a koja je pronađena kod ljudi diljem svijeta. U biti pronađeno je još manje nego što su (zagovornici evolucije!) predvidjeli. Opći nedostatak različitosti među ljudima iz afričkog modela je zato što je čovječanstvo prošlo kroz katastrofalno izumiranje i usko grlo s oko 10.000 (a možda i svega nekoliko tisuća)8 preživjelih ljudi. Međutim, razlog za taj nedostatak različitosti je dvojak. Prvo, ljudska rasa je započela sa samo dvije osobe. Drugo, ljudska rasa nije tako stara i nije se nakupilo mnogo mutacija, unatoč visokoj stopi mutacija. Treće, zapravo se dogodio događaj koji je uzrokovao usko grlo: Noin potop!

BABILONSKA KULA I GENETIKA

Babilonska kula je omiljena priča pred spavanje generacijama. No, je li to više od bajke? Je li moguće da postoje dokazi za ovaj izvještaj o pobuni i presudi? Kao i kod izvještaja o stvaranju i Potopu, postoji samo nekoliko redaka koji se odnose na naš model genetike. No, kao i ostali, i ovi reci vrlo su značajni iako su jednostavni.

„Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste.“ – Postanak 11:1

„Onda rekoše: ‘Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!’“ – Postanak 11:4

To zvuči kao da su imali homogenu kulturu. Ali što biste očekivali u toj situaciji? Biste li očekivali da se slobodno miješaju? Jesu li jezik ili kulturne barijere bile prisutne da bi spriječile Šemove sinove da žene Jafetove kćeri? Možete li očekivati da se Hamove kćeri slobodno udaju za sinove bilo kojeg od tri muškaraca? Napomena u Postanku 11:4 ukazuje na to da su znali o mogućnosti širenja i uzeli u obzir da će biti odvojeni jedni od drugih te zato namjerno činili suprotno! Međutim, ovo je bilo protiv izričite Božje naredbe kojom je naredio da se ljudi šire (nasele zemlju). Dakle, Bog je uzeo stvari u svoje ruke.

„Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije. Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji te ne sazidaše grada.“ – Postanak 11:7-8

Iz biblijskog izvještaja o Babelu proizlaze ogromne konsekvence. Prvo, objašnjava nevjerojatnu kulturnu povezanost drevnih naroda koja se vidi kroz primjerice gradnju piramida, zajedničke drevne legende o Potopu, antička nekršćanska rodoslovlja koje povezuju ljude sve do biblijskih osoba (npr. mnoge kraljevske kuće poganske sjeverne Europe pozivaju se na Jafeta, sina Noe9).

Dramatičan porast svjetske populacije u posljednjih nekoliko desetljeća dobro je poznata činjenica. Iz biblijske perspektive, trenutna ljudska populacija lako se uklapa u standardni model rasta stanovništva pomoću vrlo konzervativnog parametra.10 Ustvari, počevši sa 6 osoba i uz udvostručenja populacije svakih 150 godina, brzo dolazimo do broja sadašnje ljudske populacije (stopom rasta manjom od 0,5 % godišnje!). Ljudska populacija brzo bi se povećala nakon Potopa s obzirom na brzinu kojom je ponovno uspostavljena poljoprivreda, stočarstvo, industrija i civilizacija. Dakle, moramo postaviti pitanje: „Zašto danas ima tako malo ljudi na svijetu?“ Odgovor je da je svijet mlad i da ovdje nismo mnogo tisuća godina.

Kada se raspršenje dogodilo? Naš najbolji trag o tom događaju nalazimo u Postanku 10:25. Kad se govori o petoj generaciji potomka Šema, čovjeku po imenu Peleg, kaže se: „Jer se za njegova vijeka zemlja razdijelila.“ Na što se to odnosi? Mnogi ljudi vjeruju da se to odnosi na podjelu kopnenih masa (tektonske ploče). To može biti istina, ali to bi zahtijevalo veliku količinu geoloških aktivnosti nakon Potopa u povijesnom vremenu koje nije navedeno u zapisima. Tumačenje kojemu dajem prednost je da se ovaj odlomak odnosi na podjelu ljudi nakon gradnje Babilonske kule. Samo nekoliko redaka nakon spominjanja Pelega, biblijski odlomak sažima se navodom o raspršenju u Babelu. To se uklapa u kontekst i u znanost. U kontekstu Peleg je usko povezan s Babelom.

Koliki je bio broj stanovnika u to vrijeme? Mogli bismo očekivati brzi rast broja stanovnika, ali ne možemo znati točno. Navedeno je 16 sinova od tri brata: Šema, Hama i Jafeta. Ako pretpostavimo da je bilo isto toliko i kćeri, Noa bi imao 30 unučadi. U prije navedenoj kalkulaciji stope rasta, bilo bi oko 150 djece do Šeline generacije, oko 750 do Eberove generacije te oko 3.750 do Pelegove generacije. Naravno, ove se generacije preklapaju pa bi recimo bilo između 1.000 i 10.000 ljudi u vrijeme gradnje Babilonske kule. To se lijepo uklapa s dostupnim podacima. To je visoka stopa rasta, ali nije bilo ratova, a bolesti su tek počele uzimati svoj danak.

Postoji još jedan redak u ovom poglavlju o kojemu moramo raspravljati:

„To su rodovi Noinih sinova prema svojim lozama i narodima. Od njih su se razgranali narodi po zemlji poslije potopa.“ – Postanak 10:32

Vidite li implikacije u ovom jednostavnom retku? U Babelu Bog nije razdvojio narode prema jeziku. On je koristio jezik da ih odvoji po očinskim (muškim) precima! To je monumentalno značajno i ključ je razumijevanja ljudske genetske povijesti. Očinsko sortiranje dovodi do određene loze prema Y kromosomu na različitim zemljopisnim lokacijama. Budući da su se muškarci i žene iz tri glavne obitelji mogli slobodno miješati prije toga, to je također dovelo do miješanja mitohondrijskih linija. To je slično kao da je Bog stavio sve ljude u golemu proračunsku tablicu i odabrao funkciju „sortiraj prema ocu.“ Tada je uzeo taj popis i po njemu podijelio i odvojio narode.

Već smo vidjeli da Y kromosomi imaju vrlo malo međusobnih varijacija. Sada dodajte činjenicu da je ova mala varijacija gotovo uvijek geografski određena. To je zato što, nakon što su se narodi odijelili prema Y kromosomu, mutacije su se dogodile u različitim linijama. Budući da su linije poslane na određena zemljopisna područja, mutacije su geografski određene. Trenutna distribucija Y kromosomskih linija velika je potvrda biblijskog modela.

Mitohondrijska DNK (mtDNK) to dodatno potvrđuje. Već smo naučili da postoje tri glavne loze mtDNK. Sada dodajte činjenicu da su ove tri loze više ili manje slučajno distribuirane diljem svijeta. Također, razne mutacije unutar svake od tri glavne obitelji mtDNK su geografski definirane.11 Drugim riječima, nakon što su te tri mješovite mitohondrijske linije podijeljene kod širenja Y kromosoma, svaka linija u svom području počela je skupljati nove mutacije, baš kao što bismo predvidjeli.

NAKON POTOPA

Posljednja preostala značajna referenca u Bibliji koja će nam pomoći izgraditi naš model ljudske genetske povijesti naziva se tablica naroda. Nalazimo je u Postanku 9 i 10. Tablica naroda je zapis o plemenima nakon Babela, izvještaj koji opisuje skupinu iz koje potječu i kamo su otišli. Ako je Biblija točan povijesni izvor, moglo bi se očekivati da ćemo biti u mogućnosti pronaći značajnu količinu dokaza za tablicu naroda u genetskim podacima.

Međutim, istina nije tako jednostavna i važno je da imate nekoliko stvari na umu. Prvo, izvještaj je napisala osoba na Bliskom istoku i iz bliskoistočne perspektive. On je nepotpun jer postoje ogromni dijelovi svijeta koji nisu razmatrani (subsaharska Afrika, sjeverna Europa, većina Azije, Australija, obje Amerike i Oceanija). Ona također odražava trenutačni isječak tog vremena. Napisan je nakon što je započela disperzija, ali ne nužno prije nego je završila. Doista, mnogo toga se u međuvremenu promijenilo. Skupine ljudi su migrirale, kulture izumirale, jezici se mijenjali, odvojene se kulture spajale itd. Ljudska povijest puna je uspona i padova jer su se ljudi miješali ili ratovali, oduprli invazijama ili bili osvojeni. Ljudska povijest nakon Babela vrlo je komplicirana. Moderna genetika može odgovoriti na neka od velikih pitanja, ali odgovori na mnogo detaljnija pitanja ostat će nepoznati.

Ovo je važna točka za model stvaranja. Svijet ne gleda na Bibliju u povoljnom svjetlu. Ustvari omalovažava Bibliju, ponekad s otvorenim neprijateljstvom. Napadi su često usredotočeni na tvrdnju da Biblija nije na povijesno pouzdanim osnovama, a ako je povijest Biblije netočna, što je onda s teologijom? Razmislite o tome što je Isus rekao Nikodemu u Ivanu 3:12: „Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako će te vjerovati kad vam budem govorio nebesko?“ Mnogi ljudi danas ne vide povijest u Bibliji pa su im besmislene i duhovne implikacije. Kako bi izgledala evangelizacija ako bi se povijest Biblije pokazala nakon svega istinitom?

Autor: Dr. Robert W. Carter; Preveo: Zlatko Madžar; Izvor: Creation.com

Reference:
1. Vidi Nelson, J.W., Genetics and Biblical demographic events, Journal of Creation [formerly TJ] 17(1):21–23, 2003.
2. Najčešća verzija teorije iz Afrike da su ljudi živjeli u Africi (kao Homo erectus) oko milijun godina. Od nekoliko desetaka tisuća godina (podaci se razlikuju od autora do autora), naglo se dogodilo usko grlo koje je smanjilo populaciju na 10.000 ljudi ili manje. Moderni čovjek proizašao je iz tog uskog grla, naša populacija rasla je razmjerno malo, a onda smo napustili Afriku i kolonizirali ostatak svijeta.
3. Criswell D., ABO Blood and Human Origins, Acts & Facts 37(2):10, 2008; ; i još Sarfati, J., Blood types and their origin (Countering the Critics), Journal of Creation (then called CEN Technical Journal) 11(1):31–32, 1997.
4. Zabrana ženidbe bliskih srodnika prvi put u Levitskom zakoniku 18 i 20, oko 2.500 godina nakon stvaranja. Doista, Abraham, Izak i Jakov oženili su bliske žene iz vlastite obitelji.
5. Jobling, M.A., Tyler-Smith, C., The human Y chromosome: an evolutionary marker comes of age, Nature Reviews 4:598–612, 2003.
6. Garrigan, D. and Hammer, M.F., Reconstructing human origins in the genomic era, Nature Reviews 7:669–680, 2006.
7. Carter, R.W., The Neutral Model of evolution and recent African origins, Journal of Creation 23(1):70–77, 2009.
8. Harpending, H.C., et al., The genetic structure of ancient populations, Current Anthropology 34:483, 1993.
9. Peti dio serije o ovoj temi je tiskan u Journal of Creation (tada zvan CEN Technical Journal) ranih 1990-ih. Vidi Cooper, W.R., The early history of man: Part 1. Tablica naroda. CEN Tech J 4:67–92, 1990.
10. Batten, D., Where are all the people? Creation 23(3):52–55, 2001; creation.com/where-are-all-the-people. Možete napraviti svoju vlastitu simulaciju s programom proračunske tablice pomoću formule N = N oekt, gdje je No = veličina početne populacije (6), k = godišnja stopa rasta (napravite pokus s različitim stopama rasta i vidjet će te što se događa), i t = vrijeme (u godinama).
11. Torroni, A., et al., Harvesting the fruit of the human mtDNA tree, TRENDS in Genetics 22(6):339–345, 2006.

 

Više na temu genetike na linku: https://biblijaiznanost.net/category/znanost/genetika/.

Ukoliko ne vidite komentare i ne možete kliknuti Like, potrebno je napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook i omogućiti korištenje kolačića (cookies). To možete učiniti na linku: https://www.facebook.com/settings/cookie. 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome, to možete učiniti na linku: chrome://settings/cookies. Uključite Block third-party cookies in Incognito.