Kult štovanja reformatora – sva slava Bogu ili Lutheru?

217
pregleda
kult štovanja reformacija

Kult štovanja reformatora. Jedini reformator vrijedan štovanja je Duh Sveti. Bog je zaslužan za očuvanje svoje Riječi, a ne reformatori.

Ovih smo dana tijekom obilježavanja Dana protestantske reformacije imali priliku naići na svakakve izjave, primjerice, da nije bilo Martina Luthera, ne bismo imali Bibliju; ili da nije bilo Luthera, ne bismo imali reformaciju kršćanstva; ili da nije bilo Luthera, ne bi bilo Kristove crkve; ili da nije bilo Luthera, kršćanstvo ne bi bilo u ovom obliku kakvo imamo danas.

Doista, da nije bilo Luthera, danas ne bi bilo ovakvo kršćanstvo – razdijeljeno, krivovjerno, neobraćeno, institucionalno. Na slici ispod možete vidjeti kakvo je to današnje kršćanstvo, a slika govori više nego tisuću riječi – „nijedna denominacija nije u pravu i sve su u pravu“. Ako malo dublje proniknete ilustraciju, shvaćate da je period ranog kršćanstva do Efeškog sabora djelovanje Duha Svetoga, a nadalje sotonskog duha razdiobe.

kult štovanja reformacija

To nije reformacija, nego DEFORMACIJA kršćanstva.

Ono što nije uspjela Rimokatolička crkva u prvih 1.600 godina, dokrajčila je i rascjepkala „reformirana“ crkva. Jer svi denominacijski pravci počivaju na svojim teološkim idolima, dogmama i doktrinama. Crkve razdijeljene u nauku, razdijeljene u duhu, razdijeljene u vjeri, razdijeljene u tijelu. A najlicemjernije od svega, mnoge od njih u ekumenističkom savezu s istom Rimokatoličkom crkvom iz koje su navodno proizašle. Svjedoče same protiv sebe kakvog su duha i da zapravo duhovno nikad nisu izašle iz lažnog sustava jer po Božjem Duhu nikad nisu ni bile ono što su trebale. Zato ih Biblija s pravom naziva Bludničke kćeri – kćeri Mati Bludnice.

Budući da je Luther donio tzv. četiri sole: „samo Isus“, „samo Pismo“, „samo milost“ i „samo vjera“, po razumijevanju mnogih protestanata mi danas sve ovo ne bismo znali. Dakle, ništa nije do Boga koji otkriva svoje tajne onima koji ga traže i ljube, ništa nije do Duha Svetoga kojeg prima svatko po vjeri u Krista, nego do Luthera kojeg smo čekali 1.600 godina da nam objavi istinu? Uviđate li slavu koja se pripisuje običnom, grešnom čovjeku?

Kad ste se nanovorodili i primili Božjeg Duha, je li vam ove istine objavio Bog ili Luther?

Ako ste trebali čovjeka da vam objasni ove jednostavne koncepte, onda je uopće upitno vaše spasenje. Onda ste samo kršćanski klonovi koji po defaultu ponavljaju ono što su primili od drugih, a ne što im je objavljeno po Božjem Duhu. Naučeni (nominalni) kršćani, a ne po Duhu reformirani (obnovljeni).

Svaki iskreni vjernik bi bez jednog Martina Luthera ili bilo koga na ovom svijetu trebao znati da nam je isključivo Božja Riječ autoritet, da smo spašeni samo milošću po vjeri i da sva slava ide Bogu. To jednostavno znamo po nanovorođenju i Duhu koji je u nama. Duh Sveti je taj koji nas uvodi u svu istinu i poučava o svemu, a ne Luther i ostali reformatori.

Ako vas Duh Sveti ne reformira, Luther vas neće nikada. Jedinu trajnu reformaciju donosi Isus Krist, a ne čovjek.

„Ali kad se pojavila dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga, on nas spasi, ne po djelima koja mi u pravednosti učinismo, nego po svojemu milosrđu — kupelji ponovnog rođenja i obnove [REFORMACIJE] po Duhu Svetome, kojega izobilno izli na nas po Isusu Kristu, Spasitelju našemu, da opravdani njegovom milošću, po nadi, budemo baštinici života vječnoga.“ /Titu 3,4-7

Kristova crkva ne postoji od navodnog obraćenja rimskog cara Konstantina i osnutka Rimokatoličke crkve iz 4. stoljeća, jednako kao što ne postoji ni od Luthera i reformatora iz 16. stoljeća. Kristova crkva postoji od 1. stoljeća, dana kada je Duh Sveti sišao na ovu zemlju na dan Pedesetnice, to jest 50-ti dan od Kristovog uskrsnuća. Krist je osnivač i utemeljitelj svoje crkve, Krist je Glava crkve; a ne papa ili Luther. Ljudi su se nanovo rađali kako prije reformacije, tako i poslije reformacije, jer je za to zaslužan Duh Sveti kojeg primamo po vjeri, a ne nečija teologija ili institucija ili denominacija.

„Vjetar puše gdje hoće i čuješ mu šum, ali ne znaš odakle dolazi i kamo ide: tako je svaki koji je rođen od Duha.“ /Ivan 3,8

„A Gospodin je danomice pridruživao crkvi [JEDNINA] one koji se spasavahu.“ /Djela 2,47

Brojni su protestanti zamijenili Luthera za Duha Svetoga, kao i rimokatolici za papu, ili adventisti za Ellen G. White, ili branhamisti za Williama Branhama itd.; a čak i muslimani tvrde da se stihovi kada Krist govori o Duhu Svetom kojeg će poslati, odnose na Muhameda.

Dakle, pitanje na koje bi svaki racionalni kršćanin trebao znati odgovoriti: Spašava li nas denominacija ili Krist? Čovjek, papa, svećenik, reformator, pastor – ili Krist?

Zašto kršćani daju slavu čovjeku AKO razumiju da nije ništa do čovjeka? Zašto isti kršćani primjerice ne slave starozavjetne proroke, ili apostole, ili Pavla, kao što značaj pridaju Lutheru? Uviđate li besmisao takvog ponašanja i idolopokloničku navezanost na čovjeka/teologiju/denominaciju?

Koja je onda denominacija od preko 40 tisuća prava? Ili su sve prave ili nije NIJEDNA. Činjenica jest da su sve denominacije zatvorene u sebe, i kao što tvrde čak i unutar svojih saveza, neovisne i samostalne, te time NAJVEĆI DJELITELJI KRŠĆANA, oni koji prave razdor. Kakva neovisnost i samostalnost u Kristovom Tijelu? Opet svjedoče sami protiv sebe i vlastite ih riječi razotkrivaju. Ne treba im veća osuda. To nisu crkve, već razdijeljene sekte u svojim teologijama i doktrinama. A samo je Sotona razdijeljen i njegove sinagoge.

Pavao je jako dobro razumio o kakvom se duhu radi:

„Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega, Isusa Krista, da svi govorite isto i da ne bude među vama razdorâ; nego budite posve ujedinjeni u istoj misli i u istome uvjerenju. Jer rekoše mi za vas, braćo, oni iz Klojine kuće, da među vama ima prepiranjâ. Velim to da svaki od vas govori: ‘Ja sam Pavlov’, ‘Ja Apolonov’, ‘Ja Kefin’, ‘Ja Kristov’. ZAR JE KRIST RAZDIJELJEN? Zar je Pavao bio razapet za vas? Ili bijaste u Pavlovo ime kršteni?“ /1. Korinćanima 1,10-13

„I ja vama, braćo, nisam mogao govoriti kao duhovnima, nego kao tjelesnima, i to kao maloj djeci u Kristu. Mlijekom sam vas nahranio, a ne jelom: jer ga još niste mogli podnijeti; a ni sada ne možete, jer ste tjelesni. Jer odakle među vama ZAVIST, I PREPIRANJE, I RAZDORI? Niste li tjelesni i ne hodite li ljudski? Jer kad jedan govori: ‘Ja sam Pavlov’, a drugi: ‘Ja sam Apolonov’, niste li tjelesni?“ /1. Korinćanima 3,1-4

Ni do današnjeg dana većina kršćana ne može razumjeti ove stvari jer su duhovne bebe u Kristu, zaostali u kršćanskom razvoju, tjelesni, navezani na bezbrojne -IZME: protestantizam, baptizam, adventizam, katolicizam i tako redom. Navezani na ljude, teologije, titule, tradiciju. Navezani na crkvenu komfor zonu i potrebu pripadnosti svačemu i bilo čemu osim Kristu; ili preciznije rečeno, istini i pravednosti u Isusu Kristu.

Kristova crkva je JEDNA U DUHU. Kristova crkva nije službeno registrirana religiozna ustanova koja se financira iz državnog proračuna i prakticira zajedništvo s poganima (ekumenu). Kristova crkva nije institucija ili organizacija, već živo Kristovo Tijelo – nanovorođeni pojedinci, Crkva svih svetih, svih koji su povjerovali u Krista, pokajali se za grijehe i vrše Božju volju.

„Jedno tijelo i jedan Duh, kao što ste i pozvani na jednu nadu svojega poziva; jedan Gospodin, jedna vjera, jedno krštenje, jedan Bog i Otac sviju, koji je nad svima i po svima i u svima vama.“ /Efežanima 4,4-6

„A tko prione uz Gospodina, jednoga je duha.“ /1. Korinćanima 6,17

„Ta u jednom smo Duhu svi mi u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi ili Grci, bilo robovi ili slobodnjaci. I svi smo jednim Duhom napojeni.“ /1. Korinćanima 12,13

„A vi imate pomazanje od Svetoga, i znate sve. Ne napisah vam jer ne znate istinu, nego jer je znate i jer nikakva laž nije od istine.“ /1. Ivanova 2,20-21

„A vi — pomazanje koje primiste od njega u vama ostaje i ne treba da vas tko poučava. Nego kao što vas to isto pomazanje uči o svemu, a istinito je i nije laž, pa kao što vas je ono naučilo, ostat ćete u njemu.“ /1. Ivanova 2,27

Jedini reformator vrijedan štovanja je Duh Sveti. Bog je zaslužan za očuvanje svoje Riječi, a ne reformatori. Proslavite stoga Boga!

 

Više na vezane teme na tagu: Dan reformacije.

Komentari

komentari