Kozmologija – vrhunska „znanstvena“ podvala

Kozmologija je grana astronomije koja se bavi porijeklom, svojstvima i razvojem svemira u cjelini. Pogledajmo vrhunsku podvalu koju nam plasira moderna znanost. Iako se današnja kozmologija čvrsto zasniva na danas poznatim zakonima fizike, odbacuje izvor zakona fizike, to jest postojanje samog Autora tih zakona.

U današnjoj kozmologiji vlada tzv. kozmološki princip koji pokušava ustoličiti ateizam kao dogmu, a ne kao znanstvenu teoriju, te nema uopće veze s onim što opažamo u prirodi.

Teze kozmologije su sljedeće:

– ne postoji Tvorac

– svemir nije dizajniran

– ne postoji svrha

– ne postoji povlašteno mjesto u svemiru

Prve dvije teze idu direktno protiv Božje Riječi koja započinje: „U početku stvori Bog nebo i zemlju.“ Direktna negacija samog početka Biblije i Boga Stvoritelja. Ako prihvatimo da ne postoji Bog i da svijet nije stvoren, znači da ne postoji ni svrha svemira, ni sunca, ni neba, ni zemlje, ni vašeg života, ni vas. Sve postoji bez ikakve svrhe. Ne postoji ni posebno mjesto za čovjeka u svemiru.

Nismo svjesni koliko je moderna znanost izopačena i ide direktno protiv Boga.

„Kad gledam nebesa tvoja, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde koje ti učvrsti: Što je čovjek da ga se spominješ, i sin čovječji da ga pohađaš? Ta učini ga malo manjim od anđelā, slavom i čašću njega okruni.“ /Psalam 8,3-5

Nismo beznačajni u svemiru. Stvoreni smo od Boga i za Boga. Kolika je ljubav Božja prema nama da je sam Bog u obličju Isusa Krista ušao u našu kreaciju i bio među nama i poput nas, ali bez grijeha da bi otkupio ovo opako čovječanstvo koje se odmetnulo od Boga.

U svemu što opažamo postoje fizičke konstante koje su savršeno podešene na način da omogućavaju kompleksan život. Ukoliko pokušate izmijeniti te konstante za samo jedan promil, mijenjate karakter čitavog svemira i svega što postoji, primjerice, ne bi postojala gravitacija. Dakle, svemir u kojem živimo mora imati čitav niz konstanti koje su jako fino podešene da bi omogućile postojanje kompleksnih, inteligentnih bića. Da biste priznali te konstante, morate priznati Nekoga tko je morao podesiti te konstante, to jest Boga. Inače se suprotstavljate vlastitom razumu.

Veliki prasak ne stvara finu uređenost u svemiru, već eksploziju koja stvara nered. Veliki prasak ne stvara, već razara.

Da bi znanstvenici objasnili postojanje svemira izuzevši Boga iz jednadžbe, došli su na ideju da je naš svemir samo jedan od beskonačnog broja svemira, u kojem se fizikalne konstante sasvim slučajno podešene. Drugim riječima, splet niza slučajnih okolnosti u multisvemiru doveo je do savršene preciznosti svemira u kojem živimo. Da bi izbjegli Boga, uveli su beskonačan broj svemira u kojem će jedan omogućiti kompleksan život. Ako Bog postoji, ne treba vam niz nesavršenih svemira, Bog stvara savršen svemir iz prve. Koncept multisvemira je mitološke prirode jer je nedokaziv.

Netko je famozno izjavio: „Znanost ne govori ništa, znanstvenici govore.“

Drugim riječima, znanstvenici često imaju vlastiti temelj, to jest teze od kojih kreću i grade svoje teorije i mišljenje. Znanost može biti objektivna, ali znanstvenici su često subjektivni. Jer ako kreću dokazivati teorije na pogrešnom temelju, to jest izbace inteligentnog Dizajnera iz cijele priče, kao inicijalni uzrok svega, tada će čitav niz donesenih zaključaka neminovno biti pogrešan.

Nemojmo biti naivni da su znanstvenici bezrezervno pošteni i istiniti u praćenju znanstvene metodologije. Znanost sadrži mnogo mitologije, praznovjerja i bajki, pogotovo kad znanstvenici iz onog što eksperimentalno ispituju i opažaju odbacuju Kreatora svega.

Više u videu na temu govori prof. dr. Tomislav Terzin, profesor genetike, molekularne biologije i biologije razvoja Sveučilišta Alberta u Kanadi, autor knjiga „Znanstvena cenzurirana otkrića“ i „Medonosna pčela – evanđelje prirode“. Inače je održao mnoga predavanja i tribine na temu odnosa znanosti i vjere, odnosno Biblije i znanosti, i čvrste znanstvene utemeljenosti Biblije.

Više njegovih predavanja možete naći OVDJE.