Grad Korint – povijesni i arheološki dokazi Pavlove misije

234
pregleda

Grad Korint nam otkriva nevjerojatne povijesne dokaze Pavlovog putovanja i širenja evanđelja. Idemo Pavlovim stopama u Grčku na njegovom drugom misijskom putovanju oko 50. godine. Prva je lokacija u Ateni, točno mjesto na kojem je Pavao propovijedao Atenjanima da postoji samo jedan Bog i da ga je moguće spoznati. Stoji i natpis Pavlovih riječi koje je izgovorio na Areopagu.

Pavao je išao na najpoznatija tadašnja mjesta kako bi propovijedao evanđelje Isusa Krista. Kada je stigao na Areopag u Ateni, održao je jednu od najsnažnijih propovijedi.

Pavao se svaki dan raspravljao na trgu s ateistima, a u sinagogi s lažnim vjernicima. Ateisti bi ga izrugivali, iako su bili znatiželjni o kakvom sad novom „bogu“ priča.

„A dok ih je Pavao u Ateni iščekivao, duh se njegov razdraži u njemu promatrajući kako je grad pun kumira. Raspravljao je tako u sinagogi sa Židovima i pobožnicima, a na trgu svaki dan s onima koji bi se ondje zatekli. A neki od epikurejskih i stoičkih filozofa raspravljahu s njime. I jedni govorahu: ‘Što bi ovaj brbljavac htio kazati?’ Drugi pak: ‘Čini se da je navjestitelj tuđih bogova.’ Jer im je evanđeljem navješćivao Isusa i uskrsnuće. Uzeše ga i odvedoše na Areopag govoreći: ‘Možemo li doznati kakav je to novi nauk što ga ti govoriš? Ta nekim čudnim stvarima puniš nam uši. Željeli bismo stoga doznati što bi to imalo biti’“ (Djela 17,16-20).

Atenjani su bili vrlo praznovjerni, štovali su boga kojeg ne poznaju. Štovali ga po hramovima, svetinjama, oltarima. Ne podsjeća li vas to na današnje rimokatoličanstvo? Na kršćane koji štuju Boga, a ne poznaju Boga. One koji misle da je Bog u crkvi i za oltarima i u svetinjama (euharistijama, kipovima, ikonama i sl.).

„A svi Atenjani i tuđinci pridošlice ni na što drugo ne trate vrijeme nego da kažu ili čuju što novo. Tada Pavao stade posred Areopaga te kaza: ‘Ljudi, Atenjani! U svemu ste, kako vidim, veoma praznovjerni. Prolazeći naime i promatrajući vaše svetinje, nađoh i oltar na kojem je napisano: Nepoznatomu Bogu. Koga dakle ne znajući štujete, toga vam ja navješćujem. Bog koji stvori svijet i sve što je na njemu, on koji je Gospodar neba i zemlje, ne prebiva u rukotvorenim hramovima niti ga ljudske poslužuju ruke, kao da bi što trebao on koji svima daje život i dah i sve. I od jedne krvi stvori svaki ljudski narod da prebiva po svem licu zemlje pošto omeđi unaprijed postavljena vremena i međe prebivanja njihova, da traže Gospodina ne bi li ga kako napipali i našli, premda nije daleko ni od jednog od nas. Ta u njemu živimo i mičemo se i jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše: ‘Ta i rod smo njegov’“ (Djela 17,21-28).

„Ako smo dakle rod Božji, ne smijemo smatrati da je božanstvo slično zlatu ili srebru ili kamenu — umjetničkoj tvorevini i čovječjoj zamisli. Zanemarivši dakle vremena neznanja, Bog sada zapovijeda ljudima svima i svagdje da se pokaju, jer je ustanovio dan u koji ima suditi svijetu po pravdi, po čovjeku kojega odredi pruživši jamstvo svima uskrisivši ga od mrtvih. No kad čuše ‘uskrsnuće mrtvih’, jedni se rugahu, a drugi rekoše: ‘Opet ćemo te o tome slušati.’ I tako Pavao izađe između njih. A neki ljudi prionuše uza nj i uzvjerovaše; među njima i Dionizije Areopagit i žena imenom Damara i drugi s njima“ (Djela 17,29-34).

EVANĐELJE DOLAZI U KORINT – DJELA 18,1-17

„A nakon toga Pavao napusti Atenu i dođe u Korint“ (Djela 18,1).

Iz Atene idemo u Korint, istim putem kojim je išao apostol Pavao. Nakon svog govora na Areopagu, Pavao dolazi u napredni, kozmopolitski grad da propovijeda evanđelje Korinćanima.

Zamislite sa čime se Pavao morao susresti došavši na mjesto koje je doslovno zasnovano na kultu štovanja božice Afrodite i boga Apolona, mjesto prepuno poganizma i vještičarenja, žrtvovanja, hramske prostitucije, mnogo gore od ovoga što vidimo u današnjoj zapadnjačkoj kulturi.

Dakle, tajno bi pričao ljudima o Isusu. Ljudi su se potajice sastajali s njime, po kućama. Bilo je vrlo teško propovijedati takvim ljudima jer su bili utvrđeni u svojim poganskim krivovjerjima. U Korintu se nalazi poznati Apolonov hram, Delfi. A do kraja 19. stoljeća otkriven je čitav kompleks Apolonova svetišta.

Bračni par Akvila i Priscila je primio Pavla, koji je potom počeo raditi svoj obrt kao graditelj šatora i integrirati se u korintski život.

„Nađe nekog Židova imenom Akvila, rodom iz Ponta, koji je netom došao iz Italije, i Priscilu, ženu njegovu — jer Klaudije bijaše naredio da svi Židovi napuste Rim — i dođe k njima. I kako je bio istoga obrta, ostao je kod njih i radio. Bijahu naime šatorari po zanimanju. A svake je subote raspravljao u sinagogi uvjeravajući i Židove i Grke. No kad iz Makedonije siđoše i Sila i Timotej, Pavao je, ponukan u duhu, svjedočio Židovima da je Isus Krist. No kako su se oni protivili i hulili, otrese haljine te im reče: ‘Krv vaša na glavu vašu — ja sam čist. Od sada ću ići k poganima“ (Djela 18,2-6).

Iznad Korinta se još uvijek nazire ogroman dvorac, mjesto koje je služilo kao „sveti bordel“. Procjenjuje se da je u njemu bilo 1000 prostitutki.

Ova korintska kultura imala je hram posvećen Afroditi; dakle vidimo obrazac kulta štovanja „majke Božje“, koji je potom vodio do božice Dijane, pa Semiramide. No isti je duh u pitanju. Korint je bilo žarište obožavanja poganskih božica. Jednako danas se obožava Marija, Isusova majka.

Pavao je došao na ovo mjesto iz Atene da bi propovijedao spasenje u Isusu Kristu.

„Ako i jezicima ljudskim i anđeoskim govorim, a ljubavi nemam, postao sam mjed što zveči ili cimbal što ječi. Ako i dar prorokovanja imam i znam sve tajne i svu spoznaju; ako i svu vjeru imam da bih i gore premještao, a ljubavi nemam — ništa sam“ (1. Korinćanima 13,1-2).

Pošto su žene bile zlostavljane kao prostitutke, neka korintska pisma bila su veoma stroga što se tiče ponašanja.

Postoje arheološki ostaci tzv. Glavnog Puta i natpis: „Hebrejska sinagoga“, što je očiti dokaz da su Židovi tamo bili. Zapravo, nisu Grci i Rimljani bili toliko nasilni koliko Židovi, jer su se bojali Pavla i širenja kršćanstva. Na isti je način i Pavao bio nasilan i progonio kršćane dok nije imao viđenje Krista.

Dokazi pokazuju da su Rimljani vladali Korintom u vrijeme kad je Pavao bio tamo oko 51. godine. Mjesto je prepuno kultnog štovanja, poput kipa Frigijca (bog revolucije, mason), ili kipa Helios koji podsjeća na kip Slobode.

Zamislite da dođete na takvo mjesto i propovijedate Krista smjelo poput Pavla. U tome leži sila Božjeg Duha koji nas oprema i radi kroz naše slabosti. Sama ta hrabrost i smjelost koju je imao Pavao dok je jasno i glasno naviještao evanđelje – pozivao ljude na pokajanje i spasenje koje se nalazi samo u Kristu – treba biti pravi izazov za svakog od nas.

Pavao je živio u Korintu godinu i pol dana i propovijedao Božju Riječ. Židovi su ga htjeli osuditi jer su smatrali da unosi hereze, ali su tužbe odbačene, pa se Pavao okrenuo poganima.

Pisma koja je Pavao napisao Korinćanima, 1. i 2. poslanica, stvarni su povijesni događaji. Korint je pun arheoloških nalaza koji otkrivaju korintsku kulturu i dokazuju da je Biblija istina.

Pavao je posijao sjeme u Korintu i nastavio dalje. Malo je bilo tamošnjih pravih kršćana, dok su većina nastavili biti poganski štovatelji, isto kao i danas.

Na CC i na Settings (pokraj CC) uključite srpski prijevod.

Više na temu biblijske arheologije nađite na linku: https://biblijaiznanost.net/category/znanost/arheologija/.

Komentari

komentari