Kako kemija i fizika objašnjavaju život na Zemlji?

Kako kemija i fizika objašnjavaju našu stvarnost i život na Zemlji? Mogu li se stanice slučajnim prirodnim procesom formirati iz jednostavnih u složene? Uklapaju li se činjenice koje opažamo više u materijalistički ili kreacionistički model?

„A to što si vidio željezo pomiješano s kalnom glinom — oni će se pomiješati sa sjemenom ljudskim, ali neće prionuti jedan uz drugoga, kao što se ni željezo ne može smiješati s glinom“ (Daniel 2,43).

Kemija i fizika

Kemija je široki pojam koji se koristi za opisivanje niza znanstvenih disciplina koje se bave opažanjem i opisivanjem osobina i ponašanja atoma i molekula. Organska kemija, odnosno biokemija, bavi se kemijskom aktivnošću u živim bićima. Anorganska kemija bavi se kemijskim djelovanjem među neživim stvarima.

Fizika je opći pojam koji opisuje čitav niz znanosti koje se bave načinom mehaničkog međusobnog djelovanja, osobito s obzirom na energiju i sile. Kvantna fizika bavi se subatomskim česticama. Klasična fizika bavi se pitanjima većim od atoma.

Kemija je najsličnija klasičnoj fizici, jer se obje bave pitanjima barem velikim kao i cijeli atomi. To znači da kemija i klasična fizika dijele zajednički skup pravila. Na primjer, klasična fizika i kemija prepoznaju fizički zakon koji tvrdi da dvije materijalne stvari ne mogu istodobno zauzimati isti prostor. U području kvantne fizike ovaj zakon je očigledno neistinit. Poanta ove razlike jest pokazati da je naše razmišljanje i znanje o stvarnosti ograničeno. Drugim riječima, ono što vjerujemo da je istina ograničeno je našim iskustvima.

Kemičar obično zanemaruje kvantne fizičke zakone koji su u sukobu s klasičnim fizikalnim zakonima, jer s njegovog gledišta ne vrijede. Jednostavno nisu dio njegove stvarnosti. Zapravo, zakoni kvantne fizike koji su u sukobu s kemijom moraju se zanemariti. Kemičar je poput materijalista koji mora odbaciti nematerijalnu stvarnost. Bez obzira je li nematerijalna stvarnost istinita ili ne, sukobi predstavljaju probleme koji se jednostavno moraju odbaciti ili zanemariti.

Materija, atom i život

Materijalna stvarnost sastoji se od materije i energije. Materija se sastoji od atoma u različitim kemijskim aranžmanima. Molekula je najmanji skup atoma za održavanje kemijske strukture cijele tvari. Na primjer, hrđa se sastoji od molekula željeza i atoma kisika. Najmanja količina hrđe koja je još uvijek hrđa je molekula. Molekula može biti jednostavna kao i jedan atom ili se može sastojati od velikog broja atoma organiziranih u vrlo specifičnoj trodimenzionalnoj strukturi. Dodavanje ili uklanjanje samo jednog atoma mijenja kemijska svojstva molekule što ju čini drugačijom tvari.

Kemijski element je tvar sastavljena od samo jedne vrste atoma. Na primjer, čisti kisik je sastavljen od samo kisikovih atoma. Čisti ugljik sastoji se od čistog ugljika. Čisto zlato sadrži samo zlatne atome. Atomi se sastoje od protona, neutrona i elektrona. Atom je kemijski identificiran brojem protona u svojoj jezgri. To je zato što broj protona u jezgri određuje kemijsko ponašanje atoma. Kemijsko ponašanje pojedinih atoma određuje kako se atomi kombiniraju u molekule. Kada se atomi spoje zajedno kako bi formirali molekulu, to je specifična kombinacija atoma koja određuje kemijsko ponašanje tvari.

Većina molekula u neživim predmetima relativno je jednostavna u usporedbi s uobičajenim molekulama u živim bićima. To je upravo ono na što kreacionistički model cilja. Zemlja je počela kao bezoblična i prazna, ali se uveo i uvećao red tijekom tjedna stvaranja. Čovjek je formiran iz prašine, stoga je ono što je jednostavno korišteno kao baza za izgradnju onog što je složeno. Logično je da bi čak i na molekularnoj razini, anorganske tvari općenito bile daleko manje složene od živih bića.

Materijalistički ili kreacionistički model?

Materijalistički model pretpostavlja da je život formiran slučajnim prirodnim poretkom. Prema ovom modelu, jednostavnost je postala složena bez nadnaravnog upliva. Ako na trenutak izdvojimo problem entropije koji djeluje protiv svakog prirodnog uvećanja reda ili informacija ugrađenih u prirodu, postoji mnogo veći logički problem. Evolucija pretpostavlja male i postupne promjene tijekom vremena. To i nije problem. Evolucija nadalje pretpostavlja uvećanje reda kroz proces prirodne selekcije koji djeluje pomoću mutacije. Ovaj se pretpostavljeni proces ne opaža u prirodi, niti nalazimo beskonačne prijelazne faze koje predviđaju evolucionistički model.

Budući da se općenito vezuje za kemiju, u prirodi bi trebao postojati spektar kvaziorganskih molekula. Ako je život nastao kroz čisto prirodna sredstva, nalazili bismo žive elemente pomiješane s neorganskim tvarima. Zanimljivo je da postoji značajna i duboka razlika između jednostavne anorganske kemije i složene organske kemije. Premda jaz ovdje predstavlja problem za materijalističke modele, jaz se savršeno uklapa u kreacionistički model. Kada je Bog udahnuo život u jednostavne anorganske tvari da bi formirao žive tvari, te su tvari iznenada i potpuno promijenjene od jednostavnih do složenih. Prijelazne tvari koje predviđa materijalistički model jednostavno ne postoje.

„Jer u njemu [Isusu Kristu] je sve stvoreno, što je na nebesima i što je na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja bilo gospodstva bilo poglavarstva bilo vlasti — sve je po njemu i za njega stvoreno. I on je prije svega i sve u njemu postoji“ (Kološanima 1,16-17).

Autor: Lance Ponder; Izvor: Bible.org