Karizma ili karizmanija?

Karizma označava darove Duha Svetoga. I na toj doktrini – darovima Duha – izgrađen je cijeli karizmatski pokret. Naravno, ne možemo negirati postojanje darova, jer kad bismo negirali samo jedan dar, morali bismo negirati sve. Ako danas ne postoji dar govora u jezicima, onda ne postoji ni dar razlikovanja duhova, ni dar prorokovanja, ni dar spoznaje, ni dar mudrosti itd. Više o darovima detaljno pročitajte u 1. Korinćanima, poglavlja 12, 13 i 14.

Što vidimo u karizmatskom pokretu?

Plodovi Duha Svetog su daleko važniji nego darovi. Plodovi Duha su način na koji možemo prepoznati one koji su Kristovi učenici; ako postoje darovi bez ploda Duha, to su lažni proroci (Matej 7,15-23). „Naprotiv, plod su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost“ (Galaćanima 5,22-23).

No, ono što generalno vidimo u karizmatskom pokretu su rušenje na pod, tresenje, nekontrolirane motoričke reakcije, neobuzdano smijanje, zavijanje itd. To definitivno nisu ni darovi, ni plodovi. Jedini duh koji je u vrijeme apostola obarao i rušio ljude bio je đavolski duh. Pročitajte biblijske izvještaje… „Zli duh obori ga pred svima“ (Luka 4,35), ili pak „zli duh baci ga na zemlju“ (Luka 9,22). Mnogi se definitivno oslanjaju na emocije, a ne na Božju Riječ.

Dar govora u jezicima

Ovaj pokret najčešće izdvaja jedan dar iznad svih drugih – dar govora u jezicima – i obično kažu da taj dar možemo imati svi, ali to jednostavno nije istina, i ne može se dokazati Božjom Riječi. Prva Korinćanima 12 jasno govori da je to dar kao i svaki drugi, i da jedni druge sa različitim darovima trebamo, a ne da se na osnovu toga razdiremo.

Neki ekstremi idu toliko daleko da kažu kako smo mi drugi zakinuti, da manje volimo Isusa, da ne čeznemo za darovima, da smo manje duhovni, da ne tražimo istinu, da nemamo dovoljno vjere – što je ništa drugo nego podcjenjivanje vjernika. Zar je Bog nepravedan pa je neke blagoslovio tim darom, a druge zakinuo? Možda Bog one koji govore u jezicima voli više? To je apsurd. A neki odlaze u još veću krajnost pa kažu da ni nismo spašeni, ili da uopće ne posjedujemo Duha.

Uz to nas se često optužuje da osuđujemo ili nemamo ljubavi prema drugoj braći. Kao što je netko dobro primijetio: Umjesto da pastiri brane svoje ovce, fenomen je obrnuti, pa tako ovce pod svaku cijenu brane svoje pastire bez obzira što ono što govore ili naučavaju nije biblijski. Nismo pozvani ne suditi; pozvani smo ne suditi licemjerno, ali suditi sudom pravednim i istinitim (Ivan 7,24; Levitski zakonik 19,15; Zaharija 7,9). Sud pravedni je Božja Riječ.

Problem u praksi

U 1. Korinćanima 14, Pavao jasno kaže da ne govorimo u jezicima bez tumača, jer odlazi u vjetar, ne izgrađuje vjernike, sablažnjava nevjerne. Kaže da je veći onaj koji prorokuje – izgrađuje, ohrabruje i tješi. Dakle, govor u jezicima bez značenja ne radi ništa od toga. „Tako i vi, budući da čeznete za duhovnim darovima, nastojte obilovati za izgradnju crkve. Neka se, stoga, onaj tko govori nepoznatim jezikom moli da može protumačiti“ (stih 12).

Nažalost, darovi Duha često se prakticiraju pogrešno, neredno i nedostojno, zloupotrebljavaju i krivotvore. Zato i jesu podjele i zato toliko denominacija. Zanimljivo da oni koji se najviše zalažu za jedinstvo kršćana, upravo najviše i dijele kršćane, unose razdore i sablazni zbog krivih učenja.

Zaključak

Karizmatski pokret bi mogla biti jedna dobra uvertira za lažnu ekumenu – poveznica koja će ujediniti mnoge kršćane. No, jedinstvo u Kristu nije moguće ako istina nije u centru. Sve ostalo nije jedinstvo, nego kopija istine; ona se ujedinjuje oko laži.

Jedno je sigurno – dolazi i već jest veliki otpad, krivovjerja, krivi učitelji – koji će široke mase povući sa sobom. I ako nismo čvrsto utemeljeni na Božjoj Riječi, bit ćemo prevareni prijevarnim duhovima i demonskim naucima.

Karizma ili karizmanija? Duh Sveti ili duh đavolski? Pogledajte i procijenite sami.

Autor: Biblija i znanost