John MacArthur, John Piper i kalvinizam

490
pregleda

Dva najveća zagovornika i promotora kalvinizma su John Piper i John MacArthur. Kalvinizam uči da isključivo Bog odlučuje tko će biti spašen, a tko neće. A i nakon toga, budući da ste spašeni u vječnoj prošlosti, što god činili u sadašnjosti ili budućnosti u smislu neposlušnosti, vječnost vam je sigurna. Jer nikada ne možete izgubiti spasenje, čemu uči jedna od kalvinističkih točki „očuvanje svetih“, ili OSAS (eng. Once saved, always saved) – „jednom spašen, zauvijek spašen“.

Nasuprot kalvinizma stoji arminijanizam. Arminijanci tvrde da imamo slobodnu volju odlučiti želimo li biti spašeni (što je bliže svetopisamskim istinama), dok kalvinizam uči da je Bog predodredio pojedince za spasenje prije postanka svijeta. U svakom slučaju, obje su doktrine ljudska učenja proizašla s protestantskom reformacijom u 16. stoljeću. Jedna od Jean Calvina, druga od Jacoba Arminiusa. Ipak, jednom kad upoznate Isusa, shvaćate da vam nisu potrebni ljudski izumi (-izmi), dogme i filozofije da biste razumjeli istine Božje Riječi, nego vam je za to isključivo potrebno Božje vodstvo po Duhu Božjem. Ubrzo shvaćate da ste duhovno nadrasli ove popularne učitelje kojima ove jednostavne istine ne mogu biti otkrivene jer se hrane i grade na kopijama tuđih razumijevanja i tumačenja kroz povijest, stoga iznjedre tradiciju na tradiciju, dogmu na dogmu, krivovjerje na krivovjerje.

Ako ste dovoljno duhovno pronicljivi, neće vam trebati puno da ova dva „propovjednika“, inače bliskih prijatelja i suradnika, označite i uklonite se.

Primjerice, John Piper je pokušao objasniti što znači riječ „predodređen“ u Rimljanima 8 i Efežanima 1. Kaže da mora prihvatiti da čovjek nema vlastitu slobodnu volju, i da jedino Bog odlučuje tko će biti spašen, a tko izgubljen. Božja odluka da nas spasi nema apsolutno nikakve veze sa zlom koje činimo. Podržava ideju da ništa ne možemo učiniti da utječemo na Boga povodom našeg spasenja. A svaki stih koji tome proturječi, jednostavno je misterija (otajstvo) koju treba ignorirati.

Poslušajte John Pipera koliko je čovjek zbunjen i pokušava zbuniti one koji ga slušaju. Govori o omiljenom kalvinističkom tekstu iz Rimljanima 8,29-30 koji djeluje kao da nemamo slobodnu volju. Kaže da ne razumije tekst, ali tu je, i on je u krivu, Biblija u pravu. To je točno, John Piper je definitivno u krivu po pitanju razumijevanja biblijskog teksta o predodređenju.

„Čudim se što od onoga koji vas je pozvao u milost Kristovu, tako brzo prelazite na drugo evanđelje; koje, zapravo, nije drugo, nego ima nekih KOJI VAS ZBUNJUJU i htjeli bi iskriviti Kristovo evanđelje.“ /Galaćanima 1,6-7

Nisu u stanju povezati Božju Riječ u cjelinu i razumjeti nešto što je „običnim“ vjernicima prilično jednostavno, dok se nazivaju učiteljima.

Sami o sebi govore kako su zbunjeni, a o drugima kako uzimaju učenja od Isusa koja im se sviđaju, a odbacuju koja im se ne sviđaju. Smiješno, jer upravo oni to rade.

Treba ih upitati što su oni konkretno učinili u vezi Isusovih učenja da se odreknu svega, da prodaju bogatstvo koje posjeduju i daju siromasima, a ne da gomilaju bogatstvo, i to ni manje ni više nego zarađeno u ime Boga i na račun kršćanstva, putem donacija i prodaje knjiga (za informaciju, MacArthur posjeduje nekoliko vila s bazenima, godišnji prihod mu je 160 tisuća dolara, a imovina teži 15 milijuna dolara; Piper zarađuje 120 tisuća dolara godišnje, vrijednost imovine procjenjuje se na 5 milijuna dolara), da ne rade za najamničke crkvene plaće, da ne mole u javnosti da bi ostavili impresiju, da ne koriste titule kao što su pastor, učitelj ili doktor teologije, da se ne hvale kada daju nešto siromasima, da idu i propovijedaju evanđelje i druge uče svemu što nas je Isus učio. Tko izabire pogodne stihove kad su u pitanju ova učenja?

Obojica priznaju da postoje kontradikcije u njihovom tumačenju riječi „predodređeni“ i „izabrani“. Sva teologija sadržana im je u suverenosti Božjoj – Bog određuje, Bog predodređuje i Bog izabire. Čovjek je lišen bilo kakve mogućnosti da se odluči za Boga, da se pokaje i vjeruje evanđelje.

Drugim riječima, ne možete se pokajati bez Božje intervencije da vam protivno vaše volje imputira svoga Duha. Tako prema kalvinizmu ne primate Duha po vjeri, nego po izabranju.

Teologija predodređenja i izabranja potpuno potiskuje konkretna Isusova učenja, jer ako vas je Bog predodredio za spasenje, tome se ništa ne može oduzeti ni dometnuti. Završena stvar – što god činili u vašem odnosu s Bogom i koliko god nastavili griješiti. Sve Isusove zapovijedi kako da se ponašamo, kao i poslanice upozorenja upućene vjernima, su dakle, suvišne.

S druge strane, čitava Biblija nam govori da kad smo povjerovali u Kristovu žrtvu za naše grijehe, tek je početak našeg kršćanskog hoda u kojem moramo dovršiti trku. Jednom kad smo primili evanđelje, tek je startna pozicija od koje nastavljamo u posvećenju bez kojeg nitko neće vidjeti Gospodina. Stoga je kalvinizam vrlo opasno učenje i oduzimanje od Božje Riječi jer se potkralo i utvrdilo u većini modernih crkvi, naročito iz reformacijske baštine.

Iako svjesni da proturječe sami sebi, i dalje propovijedaju ovu pogubnu teologiju koja surađuje i na drugim poljima s dugoročnim ciljem vašeg nazadovanja i otpadanja od vjere. Jeste li ikada čuli ovu dvojicu da propovijedaju konkretnu poslušnost Isusu vezanu za spasenje?

„Ako me ljubite, držite moje zapovijedi. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugog Tješitelja, da on ostane s vama zauvijek: Duha istine, koga svijet ne može primiti, jer ga ne vidi niti ga poznaje. Ali vi ga poznajete; jer s vama boravi i u vama će biti.“ /Ivan 14,15-17

Poslušnost prije nego što primamo Duha? Je li moguće da je Isus to rekao? U doba milosti kada se ljudi spašavaju isključivo Božjom milošću ili eventualno milošću po vjeri, valjda su ovi stihovi koje najviše mrze.

„Onaj tko ima moje zapovijedi i čuva ih, on je taj koji me ljubi; a tko ljubi mene, njega će ljubiti moj Otac; i ja ću ga ljubiti i sebe mu očitovati.“ /Ivan 14,21

„Odgovori mu Isus i reče: ‘Ako me tko ljubi, držat će moje riječi i Otac moj će ljubiti njega; i doći ćemo k njemu i kod njega se nastaniti.“ /Ivan 14,23

Ova jedna Isusova rečenica dovoljna je da sruši čitavu kalvinističku dogmu. Ljubav je slobodna volja svakoga čovjeka. Ljubav ne može egzistirati bez privole obiju strana.

A opet, Isus kaže da onaj koji ga ljubi jest onaj koji ga sluša. Ili Bog ljubi samoga sebe umjesto nas? Zvuči kao neki narcisoidni i egoistični „bog“. Naše je mišljenje da kalvinisti ne vole Boga, ne vole nikoga osim sebe, poput tipičnih narcisoidnih karakternih ličnosti. Oni su suvereni u svojoj okolini u neutaživoj želji za apsolutnom vlašću, moći, dominacijom i kontrolom nad svim. Projekcija samih sebe, a ne Boga.

I Piper i MacArthur koriste riječ „misterija“ (ili otajstvo) u pogledu ovog učenja. Piper kaže da vaša sposobnost da vjerujete kalvinizam snažno ovisi o vašoj sposobnosti da tolerirate takve misterije.

Pogledajmo jedan primjer kalvinističke zloupotrebe i izvrtanja konteksta:

„…kao što nas je u njemu i izabrao prije utemeljenja svijeta da budemo sveti i besprijekorni pred njim u ljubavi, predodredivši nas za posinjenje po Isusu Kristu za sebe, u skladu s dobrohotnošću svoje volje, na hvalu slave svoje milosti, u kojoj nas je učinio prihvaćenima u Ljubljenome…“ /Efežanima 1,4-6

Potpuno ignoriranje da nas je Bog izabrao u Kristu, a ne izvan Krista za spasenje. Kad pročitate čitavo poglavlje, jasno vam je da Efežanima 1 u kontekstu govori da smo izabrani, predodređeni, prihvaćeni, otkupljeni U NJEMU.

Piperu, MacArthuru i sličnima očito nedokučive Božje riječi. Možda zato što se Bog ne otkriva „velikima“, nego „malenima“.

Poslušajte MacArthura po čijoj se teologiji nitko ne može odlučiti na poslušnost Kristu. Ne može u svoj kalvinistički stav uklopiti jasne stihove da po vjeri dolazimo Kristu. Naravno, jer ne možete laž pomiriti s istinom. Također koristi riječ kako se radi o „božanskoj misteriji“. Problem je u tome što ovakvi „učitelji“ često propovijedaju, čak i ispisuju i prodaju knjige na temu kalvinizma – kako je sve do Boga, ništa na nama. A kad ih se upita kako spajaju ostale biblijske stihove koji tome proturječe, tada kažu: „Hej, ja nisam Bog, ja ne znam, to je misterija, Bog je uvijek u pravu, ja nisam.“

Pa ako ništa ne znate, onda zašutite napokon o učenjima u vezi kojih ste zbunjeni i nesigurni. Ako se već prezentirate kao vrsni teolozi i eksperti po pitanju Biblije, doktori teologije, titulirani, priznati i ugledni učitelji koji vode teološke škole i poučavaju milijune ljudi, onda se od vas i očekuje da znate. Skrivati se iza izraza „božanske misterije“ ne prolazi.

Vratimo se sada na riječi „izabrani“ i predodređeni“. Bog definitivno izabire ljude za spasenje. Mnogo zvanih, malo izabranih. Ali po kom kriteriju? Činjenicu da Bog izabire moramo staviti u kontekst čitave Božje Riječi. Pogledajmo samo neke stihove…

„Ohrabri se, kćeri, vjera te tvoja ozdravila.“ /Matej 9,22

„…propovijedajući krštenje pokajanja za oproštenje grijehâ.“ /Luka 3,3

„A bez vjere nemoguće je njemu ugoditi.“ /Hebrejima 11,6

Najpoznatiji stih, Ivan 3,16 kaže da će Bog dati spasenje SVIMA koji vjeruju u Isusa. Isto tako nam Isus kaže da ne možemo biti Njegovi učenici ako se ne odreknemo svega.

„Jednako tako ni jedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje ne može biti moj učenik.“ /Luka 14,33

Dakle, vjerovanje, pokajanje i odricanje sebe i svega. Nešto što je ovoj dvojici učitelja nepojmljivo. Da, Bog ima konačnu odluku, ali spašava nas na osnovu kriterija: vjera i sljedbeništvo Isusa.

Isus je rekao svojim učenicima:

„Niste vi mene izabrali, nego sam ja izabrao vas i postavio vas da idete i plod donosite, i da plod vaš ostane.“ /Ivan 15,16

Isus izabire, ali po jasnom kriteriju na kojem temelji svoju odluku.

„Jer su mnogi zvani, ali je malo izabranih.“ /Matej 22,14

Po kojem kriteriju su izabrani? Pogledajte kontekst prethodnog stiha. Mnogi su zvani, ali nisu izabrani jer nisu marili za Božji poziv ili nisu došli dostojno odjeveni u Kristovu pravednost za svadbenu gozbu. One koje Bog izabire su oni koji odgovaraju na Njegov poziv u zahvalnosti i poniznosti. Očito da imamo slobodnu volju da prihvatimo ili odbijemo taj poziv. Bog je pun milosrđa, ljubavi, dobrote i strpljenja, nikoga ne primorava da provede vječnost s Njime. Ne želite? Neka vam bude po vašoj volji. Njegov poziv, naš odaziv. To su izabrani.

Jednako tome riječ „predodređeni“ također se uvelike zloupotrebljava od strane kalvinista tumačeći kao da je Bog unaprijed odredio određene ljude za spasenje, štoviše čak i postupke svih ljudi (hiper-kalvinizam). Slobodna volja da se odlučite za Krista ne postoji u kalvinističkom razumijevanju. Zbunjuju ljude ovom teologijom jer ne mogu pomiriti predodređenje s našom svjesnom odlukom da se pouzdamo i slušamo Boga.

Problem ovdje je kao i kod mnogih drugih krivih učenja – razumijevanje koncepta vječnosti. Ne možemo svoditi Boga koji je izvan vremena na naše poimanje ograničenog vremena. U vječnosti nema početka i nema kraja. Vječnost je kontinuirana sadašnjost, bez vremenske skale. Znači da Bog nije mogao odlučiti nešto u vječnoj prošlosti, iliti predodrediti u prošlosti na način da se dogodi u budućnosti, kako mi tjelesno tumačimo. To je nešto što postoji oduvijek. Dakle, predodređenje je oduvijek.

Prije nego što je čovječanstvo palo u grijeh, Bog je imao rješenje oduvijek – predodređeni smo za spasenje u Kristu.

Pogledajmo dva stiha…

„Jer one koje je UNAPRIJED ZNAO, one je i predodredio da budu suobličeni slici njegova Sina: da on bude prvorođeni među mnogom braćom.“ /Rimljanima 8,29

Vidite li referencu na Božje sveznanje odmah s početka? Ako je Bog znao tko će biti spašeni, znači li to da je odlučio umjesto njih? Kao i svi stihovi koje kalvinisti tumače van konteksta, ovdje je jasno da je Božje predznanje ključno, a ne predodređenje. Bog ne predodređuje neke za spasenje (manjinu), druge za vječne muke (većinu). Na osnovu tog znanja, Bog predodređuje da budu suobličeni liku Njegova Sina. Što je to što Bog zna? Zna tko će prihvatiti Božji poziv za svadbenu gozbu.

Nikoga ne prisiljava da ga primi, niti ikoga prisiljava da ga odbaci. To je isključivo čovjekova odluka.

„A one koje je predodredio, one je i pozvao; a one koje je pozvao, one je i opravdao; one koje je opravdao, one je i proslavio.“ /Rimljanima 8,30

Vidite li opet? Božje predodređenje povezano je s pozivom. Ako nas je predodredio, onda nema potrebe za pozivom. Povežite to sa „mnogo zvanih, malo izabranih“. A ispred svega Božjim predznanjem. Predodređeni, pozvani, izabrani. Koji su to? Oni koji će vjerovati. Nema misterije u ovim stihovima kad ih povežete s ostatkom Božje Riječi. Vratimo se na stih ispred kako bi uočili koji su to zaista.

„A znamo da sve zajedno djeluje na dobro ONIMA KOJI LJUBE BOGA; onima koji su pozvani po njegovoj nakani.“ /Rimljanima 8,28

Ljubav je ono što čini razliku. Ljubav prema Bogu – a to je slobodna volja. Jer Bog ne može natjerati nikoga da ga ljubi, inače nam Isus ne bi rekao da je to prva i najveća zapovijed.

Bog nije proturječan samome sebi, kao što su to kalvinisti, Bog ne zapovijeda nešto što ljudi ne mogu izvršiti. Prije nego što nas poziva, zna koji će se odazvati, ali svakome ostavlja taj slobodni izbor kako bi oni koji odbiju bili pravedno osuđeni. U suprotnom bi Bog morao osuditi samoga sebe.

Dakle, iz kalvinističke perspektive uzeli su riječ „predodređeni“ i „izabrani“ uz potpuno ignoriranje Božjeg poziva i Božjeg predznanja tko će odgovoriti na poziv.

Kalvinisti se trebaju odreći ovog krivovjerja i pokajati za izvrtanje i pogrešno tumačenje, u najmanju ruku trebaju zašutjeti i prestati zavoditi mase kršćana na krivi put. Umjesto debatiranja o suverenosti i slobodnoj volji, bolje bi bilo da počnu slušati Isusa.

Više na vezane teme na tagu: KALVINIZAM.

Ukoliko ne vidite komentare i ne možete kliknuti Like, potrebno je napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook i omogućiti korištenje kolačića (cookies). To možete učiniti na linku: https://www.facebook.com/settings/cookie. 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome, to možete učiniti na linku: chrome://settings/cookies. Uključite Block third-party cookies in Incognito.