Jesmo li pozvani slaviti Dan reformacije?

376
pregleda
Dan reformacije

Na današnji dan kada sotonisti i ateisti slave Noć vještica, slavi se Dan reformacije – vjerski pokret koji je nastao u Europi tijekom 16. stoljeća, a proizašao iz Rimokatoličke crkve. Ove godine protestanti slave 502. godinu reformacije od kada se Martin Luther sa svojih 95 teza pobunio protiv rimokatoličkih redova i usprotivio rimokatoličkim herezama koje nemaju osnove u Bibliji.

Danas luterani (potomci Luthera) i kalvinisti (potomci Calvina) slave svoje reformatore. Da nije bilo reformatora, oni nikad ne bi izašli iz Rimokatoličke crkve. Prema njihovom razumijevanju, Crkva je nastala i reformirala se tek u 16. stoljeću.

Istina je da je Rimokatolička crkva od svog osnutka u 4. stoljeću držala autoritet i monopol nad Božjom Riječi i prevodila ju isključivo na latinski jezik kako običan puk ne bi mogao razumjeti jednostavne Božje riječi dane svakom čovjeku da se spasi. Progonili su i spaljivali na lomačama sve oni koji su prevodili Bibliju. Kad ljudima oduzmeš znanje, njima možeš manipulirati. No, Božja Riječ je postojala i prije reformacije. Zar je moguće da od 4. do 16. stoljeća nije bilo nijedne nanovorođene osobe? Ili smo čekali 1.600 godina reformatore i reformiranu teologiju da se ljudi počnu reformirati (obraćati)?

Ovi štovatelji reformatora su potpuno uklonili Duha Svetoga. Kristova Crkva je nastala silaskom Duha Svetoga na Zemlju u 1. stoljeću, a ne s reformatorima u 16. stoljeću.

Da ne govorimo o tome koliko je reformirana teologija puna kalvinističkih rupa unutar svog nauka. Pa tako kalvinisti danas slave svog lažnog učitelja, oca svoje teologije da Krist nije umro za svakog čovjeka i da Božja milost ne vrijedi za sve ljude, već samo za izabrane, a izabrani su kalvinisti. Izabrali su sami sebe.

Osim toga, iste te reformirane crkve koje danas slave izlazak iz Rimokatoličke crkve, također stoje prve u redu da se vrate u rimokatoličko okrilje svoje Majke. Najveće licemjerje modernog protestantizma je slaviti reformaciju, to jest pobunu protiv rimokatoličkih krivovjerja, a u isto vrijeme sudjelovati u ekumeni s rimokatolicima.

Ne zaboravimo da Krist gradi svoju Crkvu, a ne čovjek; ne službena religija, organizacija, denominacija ili teologija, već Bog. Duh Sveti je kao „vjetar koji puše gdje hoće i čuješ mu šum, ali ne znaš odakle dolazi ni kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha. /Ivan 3,6-8

„Jer mi smo Božji suradnici; vi ste Božja njiva, Božja građevina. Po milosti Božjoj koja mi je dana, kao mudar graditelj postavih temelj, a drugi nadograđuje. No neka svaki pazi kako nadograđuje. Jer NITKO NE MOŽE POSTAVITI DRUGOGA TEMELJA osim onoga koji je položen, a taj je Isus Krist.“ /1. Korinćanima 3,9-11

„Crkva je tijelo njegovo [Kristovo], punina Onoga koji sve u svima ispunja.“ /Efežanima 1,23

Crkva je nadograđena na starozavjetnim prorocima i apostolima, a ne na reformatorima.

„Tako dakle više niste tuđinci i pridošlice, nego sugrađani svetih i ukućani Božji, NADOGRAĐENI NA TEMELJU APOSTOLĀ I PROROKĀ, A UGAONIK JE SAM ISUS KRIST. U njemu je sva građevina sastavljena i raste u hram svet u Gospodinu, u njemu ste i vi sazidani za prebivalište Božje u duhu.“ /Efežanima 2,19-22

„Kuća Božja, crkva Boga živoga, STUP I UPORIŠTE ISTINE.“ /1. Timoteju 3,15

Dakle, u 16. stoljeću s pojavom protestantizma samo je iznjedrila nova službena religija. A Bog je svoju Crkvu gradio i za vrijeme mračnog srednjeg vijeka.

Možda nije bilo službenih prijevoda, ali Božja Riječ se prenosila i ljudi su se isto obraćali. Bog je oduvijek imao svoje načine kako doprijeti do čovjeka, a najčešće se služio upravo neukim i neobrazovanim ljudima, od apostola i prvih učenika nadalje, a ne učenim teolozima i stručnjacima kojima se pripisuju zasluge. Učeni i religiozni ljudi (pismoznanci i farizeji) su razapeli Krista jer su smatrali da znaju bolje od Njega. Iako su prakticirali svoja religiozna štovanja, pravila, zakone, obrede, srca su im bila tako daleko od Boga, jednako kao i danas. Ljudska slava se zamjenjuje za Božju slavu. Slava se daje ljudima, a ne Bogu koji jedini zaslužuje SVU slavu.

Danas imamo dostupnu Bibliju, a većinski puk svejedno ne želi istražiti sam za sebe, nego se pouzdaje u svećenike, teologe i učitelje da im rastumače ono što misle da ne mogu razumjeti. Budimo oprezni! Bog kaže da je pouzdanje u čovjeka umjesto u Boga jako opasno i prokleto. /Jeremija 17,5

Navodno da nije bilo reformatora, ostali bismo u mraku. Nikada ne bismo saznali istinu. No zahvaljujući njima danas možemo slobodno čitati Bibliju na svom jeziku. Stvarno? Nije li se Bog samo poslužio određenim ljudima kroz povijest kako bi sproveo svoj naum? Jednako kao što je upotrijebio Mariju kao sredstvo u svojedobno vrijeme da Isus dođe u tijelu. Ne koristi li Bog svoje ljude i danas na svoju slavu? Kome trebamo zahvaliti na Bibliji koju imamo danas – rimokatolicima, reformatorima, prevoditeljima, autorima Biblije? Nije li autor Božje Riječi sam Bog? Nije li sam Bog mogao očuvati svoju Riječ kroz povijest? Kome dajemo slavu?

„Ja sam došao u ime Oca svojega, a ne primate me. Dođe li tko drugi u svoje ime, njega ćete primiti. Kako vi možete vjerovati kad PRIMATE SLAVU JEDNI OD DRUGIH, a slavu koja dolazi od jedinoga Boga ne tražite?“ /Ivan 5,43-44

Bog se otkriva malenima i poniznima. Ne mogu to razumjeti oni koji slavu traže i primaju od ljudi.

„U ono vrijeme Isus, odgovorivši, reče: ‘Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo SAKRIO OD MUDRIH I UMNIH, a razotkrio to malenima. Da, Oče, jer tako je pred tobom bilo ugodno.’“ /Matej 11,25-26

Mnogim kršćanima danas je Martin Luther stup njihove vjere, jednako kao što je papa rimokatolicima. A mislili smo da samo rimokatolici imaju svoje svece koje časte i slave. Pa postavlja se pitanje tko nas onda uvodi u svu istinu? Martin Luther i ostali reformatori, ili Duh Sveti? Vrlo zbunjujuća enigma za mnoge vjernike.

„A Utješitelj, Duh Sveti, kojega će Otac poslati u moje ime, on će vas POUČAVATI O SVEMU i podsjetiti vas na sve što vam rekoh.“ /Ivan 14,26

„A kada dođe Utješitelj, kojega ću vam ja poslati od Oca — Duh istine, koji od Oca izlazi — On će SVJEDOČITI O MENI.“ /Ivan 15,26

„Ali ja vam kažem istinu: bolje je za vas da ja odem, jer ako ne odem, Utješitelj neće doći k vama. Ako pak odem, POSLAT ĆU GA K VAMA.“ /Ivan 16,7

„No kada dođe on, DUH ISTINE, UPUĆIVAT ĆE VAS U SVU ISTINU, jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što god čuje i objavljivati vam ono što dolazi. On će proslavljati mene jer će od mojega primati i objavljivati vama.“ /Ivan 16,13-14

Dragi kršćani, ostavite se puste teologije, tradicije i „učenih“ ljudi koji su nekad nešto rekli, i uhvatite se čvrsto Božje Riječi i ne ispuštajte iz ruku. Za tumačenje Božje Riječi potreban vam je Bog, odnosno Njegov Duh – ukoliko ste Njegovi. Biblija, a ne reformatori. Isus Krist, a ne Luther, Calvin, Zwingli, Knox, Wyclif, Hus i ostala protestantska ekipa.

Sva bogatstva punine razumijevanja i spoznaje nalaze se u Isusu Kristu, a ne u ljudima. /Kološanima 2,2-3

Ljudi koji uzdižu reformatore na razinu štovanja donose vam ljudsku tradiciju i filozofiju. Ostanite ponizni i tražite Boga. Ne nadograđujte se na ljudima, teologijama, doktrinama, denominacijama, već na Isusu Kristu.

„Dakle, kao što primiste Krista Isusa, Gospodina, tako u njemu živite, ukorijenjeni i NADOGRAĐIVANI NA NJEMU i učvršćivani u vjeri, kako ste poučeni, te obilujući njome sa zahvalnošću. Pazite da vas tko ne odvuče mudroljubljem i ispraznim zavaravanjem što se oslanja na predaju ljudsku, na počela svijeta, a ne na Krista.“ /Kološanima 2,6-8

Ne postoji taj reformator koji vas može reformirati ako niste reformirani po Duhu Svetom. Niti je Luther niti Calvin umro za vaše grijehe. Reformirajte se od idoliziranja ljudi, pogubnih teologija i utjecanja mrtvacima. Treba vam reformacija po Duhu Svetome, a ne po reformatorima.

„Ali kad se pojavila dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga, on nas spasi, ne po djelima koja mi u pravednosti učinismo, nego po svojemu milosrđu — kupelji ponovnog rođenja i obnove [REFORMACIJE] po Duhu Svetome, kojega izobilno izli na nas po Isusu Kristu, Spasitelju našemu, da opravdani njegovom milošću, po nadi, budemo baštinici života vječnoga.“ /Titu 3,4-7

Reformirajte se od slavljenja Dana reformacije i reformatora. Obratite se od teološkog idolopoklonstva i idoliziranja ljudi. Reformirajte se od reformirane teologije. Dozvolite Duhu Svetom da vas reformira i uvodi u istinu, a ne ljudima.

 

Više na sličnu temu na linku: Noć vještica, reformacija i Dan mrtvih – koja je veza?.

Komentari

komentari