Jesmo li pozvani slaviti Dan reformacije?

98
pregleda
Dan reformacije

Na današnji dan kada sotonisti i ateisti slave Noć vještica, slavi se Dan reformacije – vjerski pokret koji je nastao u Europi tijekom 16. stoljeća, a proizašao iz Rimokatoličke crkve. Ove godine protestanti slave 501. godinu reformacije od kada se Martin Luther sa svojih 95 teza pobunio protiv rimokatoličkih redova i usprotivio rimokatoličkim herezama koje nemaju osnove u Bibliji.

Istina je da je Rimokatolička crkva od svog osnutka u 4. stoljeću držala autoritet i monopol nad Božjom Riječi i prevodila ju isključivo na latinski jezik kako običan puk ne bi mogao razumjeti jednostavne Božje riječi dane svakom čovjeku da se spasi. Kad ljudima oduzmeš znanje, možeš njima manipulirati. Progonili su i spaljivali na lomačama sve oni koji su prevodili Bibliju.

No, Biblija je postojala i prije reformacije. Zar je moguće da od 4. do 16. stoljeća nije bilo nijedne nanovorođene osobe? Ili smo čekali reformatore i reformiranu teologiju da se ljudi počnu reformirati (obraćati)? Da ne govorimo o tome koliko je reformirana teologija puna rupa unutar svog nauka.

Zaboravljamo da Krist gradi svoju Crkvu, a ne čovjek; ne službena religija, denominacija ili teologija, već Bog. Duh Sveti je kao „vjetar koji puše gdje hoće i čuješ mu šum, ali ne znaš odakle dolazi ni kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha“ (Ivan 3,6-8).

„Jer mi smo Božji suradnici; vi ste Božja njiva, Božja građevina. Po milosti Božjoj koja mi je dana, kao mudar graditelj postavih temelj, a drugi nadograđuje. No neka svaki pazi kako nadograđuje. Jer NITKO NE MOŽE POSTAVITI DRUGOGA TEMELJA osim onoga koji je položen, a taj je Isus Krist“ (1. Korinćanima 3,9-11).

„Crkva je tijelo njegovo [Kristovo], punina Onoga koji sve u svima ispunja“ (Efežanima 1,23).

„Tako dakle više niste tuđinci i pridošlice, nego sugrađani svetih i ukućani Božji, NADOGRAĐENI NA TEMELJU APOSTOLĀ I PROROKĀ, A UGAONIK JE SAM ISUS KRIST. U njemu je sva građevina sastavljena i raste u hram svet u Gospodinu, u njemu ste i vi sazidani za prebivalište Božje u duhu“ (Efežanima 2,19-22).

„Kuća Božja, crkva Boga živoga, STUP I UPORIŠTE ISTINE“ (1. Timoteju 3,15).

Dakle, u 16. stoljeću s pojavom protestantizma samo je iznjedrila nova službena religija. A Bog je svoju Crkvu gradio i za vrijeme mračnog srednjeg vijeka.

Možda nije bilo službenih prijevoda, ali Božja Riječ se prenosila i ljudi su se isto obraćali. Bog je oduvijek imao svoje načine kako doprijeti do čovjeka, a najčešće se služio upravo neukim ljudima, od apostola i prvih učenika nadalje, a ne učenim teolozima i stručnjacima kojima se pripisuju zasluge. Učeni i religiozni ljudi (pismoznanci i farizeji) su razapeli Krista jer su smatrali da znaju bolje od Njega. Iako su prakticirali svoja religiozna štovanja, pravila, zakone, obrede, srca su im bila tako daleko od Boga. Jednako je i danas. Ljudska slava se zamjenjuje za Božju slavu. Slava se daje ljudima, a ne Bogu koji jedini zaslužuje SVU slavu.

Danas imamo dostupnu Bibliju, a većinski puk svejedno ne želi istražiti sam za sebe, nego se pouzdaje u svećenike, teologe i učitelje da im rastumače ono što misle da ne mogu razumjeti. Budimo oprezni! Bog kaže da je pouzdanje u čovjeka umjesto u Boga jako opasno i prokleto (Jeremija 17,5).

Navodno da nije bilo reformatora, ostali bismo u mraku. Nikada ne bismo saznali istinu. No zahvaljujući njima danas možemo slobodno čitati Bibliju na svom jeziku. Stvarno? Nije li se Bog samo poslužio određenim ljudima kroz povijest kako bi sproveo svoj naum? Jednako kao što je upotrijebio Mariju kao sredstvo u svojedobno vrijeme da Isus dođe u tijelu. Ne koristi li Bog svoje ljude i danas na svoju slavu? Kome trebamo zahvaliti na Bibliji koju imamo danas – rimokatolicima, reformatorima, prevoditeljima, autorima Biblije? Nije li autor Božje Riječi sam Bog? Nije li sam Bog mogao očuvati svoju Riječ kroz povijest? Kome dajemo slavu?

„Ja sam došao u ime Oca svojega, a ne primate me. Dođe li tko drugi u svoje ime, njega ćete primiti. Kako vi možete vjerovati kad PRIMATE SLAVU JEDNI OD DRUGIH, a slavu koja dolazi od jedinoga Boga ne tražite?“ (Ivan 5,43-44).

Bog se otkriva malenima i poniznima. Ne mogu to razumjeti oni koji slavu traže i primaju od ljudi.

„U ono vrijeme Isus, odgovorivši, reče: ‘Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a razotkrio to malenima. Da, Oče, jer tako je pred tobom bilo ugodno’“ (Matej 11,25-26).

Mnogim kršćanima danas je Martin Luther stup njihove vjere, jednako kao što je papa rimokatolicima. A mislili smo da samo rimokatolici imaju svoje svece koje časte i slave. Pa postavlja se pitanje tko nas onda uvodi u svu istinu? Martin Luther i ostali reformatori, ili Duh Sveti? Vrlo zbunjujuće za mnoge vjernike.

„No kada dođe on, DUH ISTINE, UPUĆIVAT ĆE VAS U SVU ISTINU, jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što god čuje i objavljivati vam ono što dolazi. On će proslavljati mene jer će od mojega primati i objavljivati vama“ (Ivan 16,13-14).

Dragi kršćani, ostavite se puste teologije, tradicije i „učenih“ ljudi koji su nekad nešto rekli, i uhvatite se čvrsto Božje Riječi i ne ispuštajte iz ruku. Za tumačenje Božje Riječi potreban vam je Bog, odnosno Njegov Duh – ukoliko ste Njegovi. Biblija, a ne reformatori. Isus Krist, a ne Luther, Calvin, Zwingli, Knox, Wyclif, Hus i ostala ekipa.

Reformirajte se od slavljenja Dana reformacije i reformatora. Obratite se od teološkog idolopoklonstva i idoliziranja ljudi. Reformirajte se od reformirane teologije. Dozvolite Duhu Svetom da vas reformira i uvodi u istinu, a ne ljudima.

 

Već smo pisali na temu koja je poveznica između Noći vještica, reformacije i Dana mrtvih. Više o tome OVDJE.

Komentari

komentari