Noć vještica, reformacija i Dan mrtvih – koja je veza?

1470
pregleda
Noć vještica reformacija ekumena Dan mrtvih
Foto: Pixabay

Što je zajedničko Noći vještica, reformaciji i Danu mrtvih? Noć vještica, protestantska reformacija, ekumena, rimokatolički blagdan Svi sveti – koja je veza? Jesmo li uopće pozvani slaviti reformaciju?

Noć vještica – najveći sotonistički blagdan

Već smo objavljivali na temu Noći vještica kao najvećem sotonističkom blagdanu kad se zazivaju zli duhovi i mrtvi. Noć vještica nije još samo jedan bezazleni zabavni dan za djecu, već se iza svega krije jedna velika okultna pozadina. Statistike pokazuju da najviše djece u svijetu nestaje upravo na taj dan. Ta se djeca kasnije ritualno prinose na oltar Sotoni. Nažalost taj sotonistički praznik odavno se uvukao u školske sustave diljem svijeta, te profesori u školama djeci taj praznik prikazuju kao nešto zabavno.

Stoga, roditelji, na vama je odgovornost da svoju djecu poučite i da im kažete pravu istinu o tom blagdanu. Noć vještica je blagdan pakla. Bježite od svega što ima veze sa Sotonom i demonima!

„Nemojte se učiti putu pogana… Jer običaji tih naroda su isprazni“ (Jeremija 10,2-3).

„I nemajte udjela u besplodnim djelima tame, već ih radije razotkrivajte“ (Efežanima 5,11).

„I ne suobličujte se s ovim svijetom, nego se preobrazujte obnovom svoga uma da uzmognete rasuđivati što je volja Božja: što je dobro i ugodno i savršeno“ (Rimljanima 12,2).

Jesmo li pozvani slaviti reformaciju?

Na dan kada sotonisti i ateisti slave Noć vještica, slavi se Dan reformacije – vjerski pokret koji je nastao u Europi tijekom 16. stoljeća, a proizašao iz Rimokatoličke crkve. Ove godine protestanti slave točno 500 godina reformacije od kada se Martin Luther sa svojih 95 teza pobunio protiv rimokatoličkih redova i usprotivio rimokatoličkim herezama koje nemaju osnove u Bibliji.

Istina je da je Rimokatolička crkva od svog osnutka u 4. stoljeću držala autoritet i monopol nad Božjom Riječi i prevodila ju isključivo na latinski jezik kako običan puk ne bi mogao razumjeti jednostavne Božje riječi dane svakom čovjeku da se spasi. Kad ljudima oduzmeš znanje, možeš njima manipulirati. Progonili su i spaljivali na lomačama sve oni koji su prevodili Bibliju.

No, Biblija je postojala i prije reformacije. Zar je moguće da od 4. do 16. stoljeća nije bilo nijedne nanovorođene osobe? Ili smo čekali reformatore i reformiranu teologiju da se ljudi počnu reformirati (obraćati)? Da ne govorimo o tome koliko je reformirana teologija puna rupa unutar svog nauka.

Zaboravljamo da Krist gradi svoju Crkvu, a ne čovjek; ne službena religija, denominacija ili teologija, već Bog. Duh Sveti je kao „vjetar koji puše gdje hoće i čuješ mu šum, ali ne znaš odakle dolazi ni kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha“ (Ivan 3,6-8).

„Jer mi smo Božji suradnici; vi ste Božja njiva, Božja građevina. Po milosti Božjoj koja mi je dana, kao mudar graditelj postavih temelj, a drugi nadograđuje. No neka svaki pazi kako nadograđuje. Jer NITKO NE MOŽE POSTAVITI DRUGOGA TEMELJA osim onoga koji je položen, a taj je Isus Krist“ (1. Korinćanima 3,9-11).

„Crkva je tijelo njegovo [Kristovo], punina Onoga koji sve u svima ispunja“ (Efežanima 1,23).

„Tako dakle više niste tuđinci i pridošlice, nego sugrađani svetih i ukućani Božji, NADOGRAĐENI NA TEMELJU APOSTOLĀ I PROROKĀ, A UGAONIK JE SAM ISUS KRIST. U njemu je sva građevina sastavljena i raste u hram svet u Gospodinu, u njemu ste i vi sazidani za prebivalište Božje u duhu“ (Efežanima 2,19-22).

„Kuća Božja, crkva Boga živoga, STUP I UPORIŠTE ISTINE“ (1. Timoteju 3,15).

Dakle, u 16. stoljeću s pojavom protestantizma samo je iznjedrila nova službena religija. A Bog je svoju Crkvu gradio i za vrijeme mračnog srednjeg vijeka.

Možda nije bilo službenih prijevoda, ali Božja Riječ se prenosila i ljudi su se isto obraćali. Bog je oduvijek imao svoje načine kako doprijeti do čovjeka, a najčešće se služio upravo neukim ljudima, od apostola i prvih učenika nadalje, a ne učenim teolozima i stručnjacima kojima se pripisuju zasluge. Učeni i religiozni ljudi (pismoznanci i farizeji) su razapeli Krista jer su smatrali da znaju bolje od Njega. Iako su prakticirali svoja religiozna štovanja, pravila, zakone, obrede, srca su im bila tako daleko od Boga. Jednako je i danas. Ljudska slava se zamjenjuje za Božju slavu. Slava se daje ljudima, a ne Bogu koji jedini zaslužuje SVU slavu.

Danas imamo dostupnu Bibliju, a većinski puk svejedno ne želi istražiti sam za sebe, nego se pouzdaje u svećenike, teologe i učitelje da im rastumače ono što misle da ne mogu razumjeti. Budimo oprezni! Bog kaže da je pouzdanje u čovjeka umjesto u Boga jako opasno i prokleto (Jeremija 17,5).

Navodno da nije bilo reformatora, ostali bismo u mraku. Nikada ne bismo saznali istinu. No zahvaljujući njima danas možemo slobodno čitati Bibliju na svom jeziku. Stvarno? Nije li se Bog samo poslužio određenim ljudima kroz povijest kako bi sproveo svoj naum? Jednako kao što je upotrijebio Mariju kao sredstvo u danom trenutku da Isus dođe u tijelu. Ne koristi li Bog svoje ljude i danas na svoju slavu? Kome trebamo zahvaliti na Bibliji koju imamo danas – rimokatolicima, reformatorima, prevoditeljima, autorima Biblije? Nije li autor Božje Riječi sam Bog? Nije li sam Bog mogao očuvati svoju Riječ kroz povijest? Kome dajemo slavu?

„Ja sam došao u ime Oca svojega, a ne primate me. Dođe li tko drugi u svoje ime, njega ćete primiti. Kako vi možete vjerovati kad PRIMATE SLAVU JEDNI OD DRUGIH, a slavu koja dolazi od jedinoga Boga ne tražite?“ (Ivan 5,43-44).

Bog se otkriva malenima i poniznima. Ne mogu to razumjeti oni koji slavu traže i primaju od ljudi.

„U ono vrijeme Isus, odgovorivši, reče: ‘Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a razotkrio to malenima. Da, Oče, jer tako je pred tobom bilo ugodno’“ (Matej 11,25-26).

Mnogim kršćanima danas je Martin Luther stup njihove vjere, jednako kao što je papa rimokatolicima. A mislili smo da samo rimokatolici imaju svoje svece koje časte i slave. Pa postavlja se pitanje tko nas onda uvodi u svu istinu? Martin Luther i ostali reformatori, ili Duh Sveti? Vrlo zbunjujuće za mnoge vjernike.

„No kada dođe on, DUH ISTINE, UPUĆIVAT ĆE VAS U SVU ISTINU, jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što god čuje i objavljivati vam ono što dolazi. On će proslavljati mene jer će od mojega primati i objavljivati vama“ (Ivan 16,13-14).

Proslava reformacije – uvertira u ekumenu

Mogli smo vidjeti kako su pojedini protestantski vođe primili priznanja i nagrade povodom ove obljetnice. Međutim, ova proslava jedino za što se mogla iskoristiti jest dijeljenje Evanđelja i iznošenje konkretnih biblijskih istina kojima se Luther usprotivio. No, od svih onih koji su se odazvali medijima, to nažalost nismo čuli. Naprotiv, cijela reformacijska proslava nalikuje na očitu ekumensku proslavu, to jest slaganje i sjedinjenje između protestanata i rimokatolika. Globalna priprema za povratak protestanata u rimokatoličko „majčino“ krilo. A u cilju Novog svjetskog poretka – jedna vlada, jedna religija – da bi se ujedinile sve religije svijeta, prvo se moraju ujediniti kršćanske religije.

Danas imamo situaciju da protestanti zajedno s rimokatolicima slave Dan reformacije. Dakle, rimokatolici slave nastanak protestantizma, to jest činjenicu da se netko pobunio protiv njih? Nema nikakve logike.

Paradoks je tim veći što protestanti prozivaju rimokatolike zbog štovanja svetaca, a protestanti isto imaju svoje svece koje štuju, jedino što im fali jest jedan „papa“ koji bi ih držao na okupu.

Istina je da pravi Kristovi sljedbenici već imaju svog nebeskog Papu, koji ih već drži na okupu. Nisu potrebne institucije, službene religije, denominacije i ljudska ruka da bi Otac svoju djecu držao na okupu. Jer svezani smo već u jedno Tijelo, jedan Duh.

„Ta u jednom smo Duhu svi mi u jedno tijelo kršteni“ (1. Korinćanima 12,13).

„Jedno tijelo i jedan Duh, kao što ste i pozvani na jednu nadu svojega poziva; jedan Gospodin, jedna vjera, jedno krštenje, jedan Bog i Otac sviju, koji je nad svima i po svima i u svima vama“ (Efežanima 4,4-6).

Oni koji su u Kristu, koji posjeduju isti Božji Duh, ne mogu biti drugačije, nego već jesu JEDNO.

Dan mrtvih ili Svi sveti

Dan svih svetih bi trebao biti dan kada rimokatolici slave samo „svete“ koje je crkva kanonizirala. No, taj dan se pretvorio u Dan mrtvih, jer se obilaze groblja i odaje počast SVIM mrtvima. Navodno je ovaj blagdan nastao kao opozicija Noći vještica.

Noć vještica, Svi sveti, Dan mrtvih ili Dušni dan… Nema razlike, jer se svih ovih dana zazivaju mrtvi, štuju mrtvi, komunicira s mrtvima, moli za mrtve, ukrašavaju mrtvačka groblja i troše ogromni novci za mrtve.

Ako je Noć vještica poganski, što to nije poganski u Danu mrtvih? Porijeklo im je isto: ČAŠĆENJE MRTVIH.

Kristovi sljedbenici su pozvani SLAVITI ISUSA, to jest Život, a ne smrt.

„Kad ti uđeš u zemlju što ti je GO­SPOD, Bog tvoj, daje, ne uči se činiti gnusobe onih naroda. Neka se u tebe ne nađe nijedan… tko bi se bavio vračanjem ili čaranjem ili gatanjem ili čarobnjaštvom ili bacanjem uroka ili doznavanjem od duhova ili pogađanjem ili DOZIVANJEM MRTVIH. Jer gnusoba je GOSPODU tko god to čini“ (Pnz 18,9-12).

Slavi li itko Isusa?

Zaključak svega je da se svih ovih dana uvelike zazivaju demoni. Hrvati baš vole obilaziti mrtve, doticati se mrtvih, hodati po grobljima, obraćati se mrtvima i slaviti mrtve. Svatko slavi svoje; rimokatolici svoje svece, protestanti Luthera i reformatore, sotonisti svoje demone.

No, Kristovi sljedbenici SLAVE ŽIVOG ISUSA, a ne mrtvace. Ne svece, ne reformatore, ne demone; već Isusa koji nas je otkupio na križu. Isusa koji je platio cijenu grijeha koja nas odvodi u vječnu propast.

Dragi kršćani, ostavite se puste teologije, tradicije i „učenih“ ljudi koji su nekad nešto rekli, i uhvatite se čvrsto Božje Riječi i ne ispuštajte iz ruku. Za tumačenje Božje Riječi potreban vam je Bog, odnosno Njegov Duh – ukoliko ste Njegovi. Biblija, a ne reformatori. Isus Krist, a ne Luther, Calvin, Zwingli, Knox, Wyclif, Hus i ostala ekipa.

„A mi ne primismo duha svijeta, nego Duha koji je od Boga, da bismo znali što nam je Bog podario. To i govorimo, ne riječima naučenim ljudskom mudrošću, nego naučenim od Duha Svetoga, uspoređujući duhovno s duhovnim. A naravni čovjek ne prima što je od Duha Božjega jer mu je to ludost, i ne može razumjeti jer se to duhovno prosuđuje. Duhovan pak prosuđuje sve, a njega ne prosuđuje nitko. Jer tko upozna misao Gospodnju, tko li ga pouči? A mi imamo misao Kristovu“ (1. Korinćanima 2,12-16).

Doista, blago svima nama koji slavimo samo Isusa! Samo Krist donosi reformaciju nečijeg srca. Samo Krist nas vodi u ŽIVOT. Samo Krist je dostojan naše slave! Samo Krist može vratiti vid slijepima. Samo Krist može rastumačiti svoju riječ onima koji ga traže.

Neka mrtvi slijede mrtve, a mi ćemo slijediti živog Isusa!

Autor: Biblija i znanost

Komentari

komentari