Jednom spašen – zauvijek spašen (OSAS) – istina ili dogma?

Jednom spašen – zauvijek spašen (OSAS) – istina? Ne, povijesna anomalija koja potječe još od Jeana Calvina iz 16. stoljeća.

Postoji jedno ogromno lažno učenje u crkvama već duže vremena. Prvih 1.500 godina crkvene povijesti, OSAS je bio prilično stran crkvenim vjerovanjima i učenjima. Do danas crkva je masovno zagađena lažnim naucima, lažnim dogmama i lažnim tradicijama. Neki vjernici kažu da postoje lažni nauci sekundarne naravi, to jest ne toliko važni, no kad uđete u samu srž bilo kojeg lažnog nauka, koliko god izgledao bezazlen ili suptilan, uviđate da mogu biti opasniji i pogubniji za crkvu, nego oni očiti. Sam Isus nam kaže da se čuvamo farizejskog kvasca, budući da je vrlo malo kvasca dovoljno da kontaminira cijelu crkvu.

Nalazimo se u vremenu kada je crkvenjaštvo izgovor za podilaženje lažnim naucima. Ljudska tradicija i crkvena uvjerenja postala su zamjena za ono što je zdravi nauk unutar Božje Riječi.

Svako je krivovjerje, bilo veliko ili malo, plod tjelesnosti, i neminovno jedno povlači drugo. Na kraju imate nagomilana krivovjerja, ali i dalje tvrdite da ste ispravni s Bogom. Niste, dokle god se ne pokajete od istih i počnete naučavati Božju Riječ u istinitosti i cijelosti.

Tako je izniklo vjerovanje „jednom spašen – zauvijek spašen“ (OSAS), odnosno da ne možete izgubiti spasenje, kao jedna od pet točaka kalvinizma. Ono kaže da kada osoba jednom donese odluku da prihvati Isusa u svoje srce i povjeruje da je umro za njezine grijehe i uskrsnuo trećeg dana, sve završava ovdje. Važno da ste spašeni.

Radi se o tome da na ovoj početnoj točci sve započinje, a ne da sve završava. Vjerom započinje proces posvećenja u kojem morate ustrajati do kraja. Kad osoba upozna Krista kao svog Gospodara i Spasitelja, ulazi u osobni odnos i hod s Bogom.

Posljedice ovog OSAS učenja u crkvama su: konformizam, samozadovoljstvo, tolerancija, odvajanje.

Pogledajmo neke stihove na kojima baziraju ovu doktrinu.

• Jer Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenoga Sina da tko god u njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni.“ /Ivan 3,16
• Ja im dajem život vječni; i neće propasti nikada i nitko ih neće oteti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih je dao, veći je od svih; i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Oca mojega.“ /Ivan 10,28-29

Dakle, dovoljno je prihvatiti Krista i slobodni ste u svojim vjerovanjima, grijesima, tradicijama, navikama, ponašanjima. Ova doktrina je nanijela više štete na kršćanski život i odnos s Bogom, nego bilo koja druga koja je očigledna. Stvara duhovno nerazvijenu i nezrelu djecu. Kršćane u tjelesnosti. Nejake u Riječi. Nesposobne prihvatiti tvrdu hranu i razumijevati Božje istine. One koji posrću u vjeri u Krista, spotičući se upravo na ono što zagovaraju da im se ne može dogoditi i time ispunjavajući Božju Riječ:

• Neka, stoga, onaj tko misli da stoji, pazi da ne padne. /1. Korinćanima 10,12

Samozadovoljni i umišljeni vjernici kojima ne treba tvrda hrana jer su ionako spašeni.

• Mlijekom sam vas nahranio, a ne jelom: jer ga još niste mogli podnijeti; a ni sada ne možete, jer ste tjelesni. /1. Korinćanima 3,2-3
• Jer trebalo bi da dosad već budete učitelji, a vama ponovno treba da vas netko poučava što su početna načela Božjih riječi; i postali ste takvi da vam mlijeka treba, a ne čvrste hrane. Jer svatko tko je još pri mlijeku, nevješt je u riječi pravednosti; jer je dojenče. /Hebrejima 5,12-13

Većina ljudi koji zagovaraju ovaj nauk su redovni i uzorni u pohađanju crkve, služenju u crkvi, pomaganju crkve, bogoštovljima; više su religiozni nego što održavaju osoban odnos s Bogom. Mnogi od njih su odrasli u tradicionalnim kršćanskim obiteljima održavajući odnos sa crkvom i religijom, umjesto osobom Isusom Kristom. Oni vjeruju u sve što crkva uči, ali nikada vođeni Duhom Svetim da ih vodi i poučava kroz Božju Riječ. Imaju izvanjsku pobožnost bez unutarnje promjene koja donosi plod pravednosti.

Jednokratna vjera je drugi naziv za ovo krivo učenje – jednom kad ste povjerovali, nemoguće je izgubiti spasenje. Uči da vjernik ne može upasti u toliko veliki grijeh da bude izgubljen ili odluta od vjere. Radi se o tješenju savjesti i škakljanju ušiju da ste unatoč vašem nepokajanom grijehu spašeni, a jedino što možete izgubiti su nagrade u nebu.

To upravo Sotona želi da mislite – kako ne morate njegovati osoban odnos s Bogom, ustrajati u vjeri, usmrćivati djela tijela, težiti za svetošću, suzdržavati se, dovršiti trku.

• Jer doći će doba kada ljudi neće podnositi zdrav nauk, nego će prema vlastitim požudama sami sebi nagomilati učitelje, jer će ih svrbjeti uši; i odvratit će svoje uši od istine i okrenuti se bajkama. Ali ti budan budi u svemu, /2. Timoteju 4,3-5

Budnost, postojanost, spremnost, pripravnost je sve suprotno od onoga što „jednom spašen – zauvijek spašen“ uči, imajući za cilj uspavljivati vjernika umjesto ga razbuditi.

Putem ovog lažnog uvjerenja najlakše se utvrđivati u grijehu i nastaviti gubiti odnos s Bogom te konačno završiti u nevjeri/otpadu. Sotona uvijek ima reverzibilan proces – kad vas uvjeri u lažno uvjerenje, tada upravo upadate u zamku istog uvjerenja. Tako da vi postanete žrtva vlastitog krivovjerja, a stihovi kojima se služite za obranu upereni su direktno protiv vas. Drugim riječima, oni koji ponosno misle da stoje, najviše su skloni da padnu i otpadnu. Naravno, postoje stihovi koji govore o našoj sigurnosti i zaštiti u Božjim rukama, ali ni na koji način ne uzurpiraju našu volju da živimo u tjelesnosti umjesto u Duhu, što u konačnici rezultira otpadom i nemogućnošću ponovnog pokajanja.

• Jer nemoguće je one koji su jednom prosvijetljeni, i koji su okusili dar nebeski te postali dionicima Duha Svetoga, i okusili dobru riječ Božju i snage budućega svijeta, ako otpadnu, ponovno obnoviti na pokajanje, budući da sami iznova razapinju Sina Božjega i javno ga ruglu izlažu. /Hebrejima 6,4-6

Sigurnost u spasenje i mogućnost gubitka spasenja dvije su različite stvari. Sigurni ste onda kada hodate u poslušnosti sa svojim Bogom. Nesigurni trebate biti onda kada skrećete sa uskog Puta. Onda kada ustrajete u grijehu i nastavljate nizati grijehe bez pokajanja sve više otupljujući savjest.

Da bi opravdali svoje krivovjerje, zagovornici OSAS-a odlaze u toliku krajnost da će reći kako se poslanica Hebrejima uopće ne odnosi na kršćane, time počinivši grijeh oduzimanja od Božje Riječi i automatski oduzimanja vlastitog udjela iz knjige života.

Ovi ljudi nikad ne čitaju Božju Riječ unutar konteksta, nego najčešće izvade nekolicinu stihova na kojima grade svoju lažnu doktrinu, ili jednostavno namjerno manipuliraju. Primjerice, ako se vratite samo jedan stih prije onoga gdje nam se kaže da nas nitko ne može oteti iz Isusove ruke, nalazite sljedeće:

• Ovce moje slušaju moj glas, ja ih poznajem i ONE IDU ZA MNOM. /Ivan 10,27

Ovdje se jasno radi o sadašnjoj kontinuiranoj radnji, a ne prošlo-svršenoj radnji. Slušamo Isusov glas i hodamo za Isusom – radnja koja se odvija sada, u kontinuitetu, u procesu, a ne u nekoj svršenoj prošlosti, ograničena na datum kad ste jednom povjerovali evanđelje. Vjerovati u Isusa znači živjeti kao što je On živio. Hodati Njegovim stopama u poniznosti i poslušnosti. Provesti vrijeme nakon spasenja u posvećenju i svetosti. I na to nas čitava Biblija poziva i upozorava. Isus nam daje vodstvo, upute, zapovijedi, nauk, upozorenja po kojima trebamo živjeti, a na nama je da ih slijedimo.

Danas postoji više Isusovih fanova, nego istinskih sljedbenika. Isus nam daje dobar osjećaj i to je sve što nam treba. Odricanje i umiranje sebi je potpuno izostavljeno. Umjesto da izgube svoj život poradi Krista i žive samo za Krista, oni vole svoj život i žive za sebe.

• Tada reče Isus svojim učenicima: “Hoće li tko ići za mnom, neka se odrekne samoga sebe i uzme svoj križ i slijedi me. Jer tko god hoće svoj život spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život zbog mene, naći će ga. /Matej 16,24-25

Kada ga slijedimo i slušamo Njegov glas, ne ostavljamo prostor đavlu da se utvrdi u našim srcima ili životima. Ako ne slijedimo Njegove riječi, tada smo zasigurno već oteti, odstupili i odlutali od vjere.

Možda vjerujete u Njega, ali mu niste predani u cijelosti. Postoji nešto u vašem životu što niste spremni staviti pred Njega. Zadovoljni ste vašim nedjeljnim odlaskom u crkvu dopuštajući pastoru da vam govori ono što trebate znati. Crkveni idolopoklonici.

Idolopoklonstvo i krivovjerja su djela tijela za koje se treba pokajati i odvratiti, inače nećemo baštiniti Božje kraljevstvo. /Galaćanima 5,19-21

Kršćani nemaju problem s nerazumijevanjem koliko s neprihvaćanjem biblijskog teksta koji se ne uklapa u njihovo već oblikovano, tj. crkveno indoktrinirano, mišljenje. Traže učitelje, crkve, doktrine koje odgovaraju njihovim životnim stilovima.

Idolopoklonstvo je sve što stavljamo ispred Boga – crkva, teologija, tradicija, tjelesnost.

Pored brojnih stihova i upozorenja kroz čitavu Bibliju da možete otpasti od vjere, valjda ne postoji lakši način da vas razuvjeri po pitanju ovog lažnog nauka od Isusovih upozorenja sedmorim crkvama u Otkrivenju, poglavlja 2–3. To nisu poruke nevjernicima, nego upravo crkvama – onima koji vjeruju. Pet od sedam pisama su upozorenja.

• Onaj tko ima uho neka čuje što Duh govori crkvama.” /Otkrivenje 3,22

Crkva u Efezu je crkva bez ljubavi.

• Sjeti se, stoga, odakle si pao, pokaj se i čini prvotna djela; inače ubrzo dolazim k tebi i uklonit ću tvoj svijećnjak s njegova mjesta ako se ne pokaješ. /Otkrivenje 2,5

Djeluje li vam ovo kao „jednom spašen, zauvijek spašen“?

Crkva u Pergamu je kompromitirajuća crkva. Kompromitira svoja učenja i ne drži se strogo Božje Riječi. Idolopoklonička i ekumenistička.

• Pokaj se ili dolazim k tebi uskoro, i borit ću se s njima mačem svojih usta. /Otkrivenje 2,16

Crkva u Tijatiri je korumpirana crkva. Pod utjecajem duha Jezabele.

• Evo, ja je bacam u postelju, a one koji su zajedno s njom bludničili u veliku nevolju ako se ne pokaju zbog svojih djela. I djecu ću njezinu smrću pobiti; i znat će sve crkve da sam ja onaj koji istražuje bubrege i srca: i dat ću vam svakome po vašim djelima. /Otkrivenje 2,22-23

Zvuči li vam to kao „jednom spašen, zauvijek spašen“?

Crkva u Sardu je mrtva i uspavana crkva.

• Sjeti se, stoga, kako si primio i poslušao, i čvrsto to drži, i pokaj se. Ne budeš li, dakle, bdio, doći ću na tebe kao lopov, i nećeš znati u koji ću čas doći na tebe. /Otkrivenje 3,3

Crkva u Laodiceji je mlaka i bljutava crkva.

• Znam tvoja djela, da nisi ni studen ni vruć. Htio bih da si studen ili vruć; ali stoga što si mlak, ni studen ni vruć, povratit ću te iz svojih usta. /Otkrivenje 3,15-16

Imate li uho da čujete što Duh govori crkvama? Ovo nisu poruke upućene nevjernicima, bezbožnicima, izgubljenima, nego vjernicima. Mnogi koji tvrde da poznaju Isusa mogu biti žrtve ovakvih crkava (denominacija).

Možete biti u crkvi bez ljubavi – koja ima sve razumijevanje, nabubanu teologiju, ali bez iskrene ljubavi prema Bogu i bližnjima. Možete biti dio kompromitirajuće crkve poput crkve s evanđeljem prosperiteta. Možete biti u korumpiranoj crkvi pod utjecajem lažne proročice. Možete biti dio mrtve crkve – koju učestalo viđamo posvuda. Ili možete biti u mlakoj crkvi – onoj koja voli Boga, ali također voli i svijet.

• Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je sama po sebi. /Jakovljeva 2,17

Mnogi ne sumnjaju da im se može dogoditi upravo ovo na što Isus upozorava u crkvama. Zbog komfora u svijetu, materijalizma, uživanja u onom što svijet nudi, odvučeni požudom tijela, nesvjesni su da su izgubili istinsku vjeru. Biblija upravo proriče da će se to događati u posljednja vremena. Crkvena pobožnost bez stvarne promjene srca. Mnogi pod vodstvom palete lažnih učitelja i lažnih doktrina i lažnih tradicija koje im golicaju uši da slušaju ono što njihova tjelesnost želi slušati. Mnogo je načina na koje možete izgubiti vjeru. Od svjetovnih požuda, sotonskih praznika kojima mislite da štujete Boga do religioznih praksi i ispraznih teologija (filozofija).

Isus nas jasno potiče da pobjeđujemo i ustrajemo do kraja. Ako je nemoguće izgubiti spasenje, onda nema nikakve potrebe za nadvladavanjem, izdržavanjem i očuvanjem do kraja.

• Onome tko pobijedi dat ću jesti sa stabla života, koje je usred raja Božjega. /Otkrivenje 2,7
• Onome tko pobijedi, neće nauditi druga smrt. /Otkrivenje 2,11
• Onome tko pobijedi dat ću jesti od skrivene mane; i dat ću mu bijeli kamen, i na kamenu napisano novo ime, koje ne zna nitko osim onoga koji ga prima. /Otkrivenje 2,17
• Onome tko pobijedi i do svršetka bude čuvao moja djela dat ću vlast nad narodima: /Otkrivenje 2,26

Od vjere možete odstupiti upravo se priklanjajući lažnim naucima kao što je „jednom spašen, zauvijek spašen“. Biblija nas upozorava da moramo izdržati, boriti se, ustrajati.

• Duh izričito govori da će u posljednjim vremenima neki odstupiti od vjere priklanjajući se zavodničkim duhovima i đavolskim naucima, licemjerno lažući ožigosani u vlastitoj savjesti, /1. Timoteju 4,1-2

Ne možete odstupiti od vjere ako prethodno nikad niste bili u vjeri. Nevjernici ne odstupaju od vjere.

Pet ludih djevica su isto čekale mladoženju (Krista) kao i pet mudrih. U čemu je bila razlika? Lude su ostale bez ulja – pomazanja Duha Svetoga. Vjerovale su u Spasitelja, ali ostale bez posvećenja. Duhovno su pozaspale umjesto bdjele i bile spremne u svakom trenutku. Mislile su da mogu platiti, zaraditi ili zaslužiti ulazak u Božje kraljevstvo. Otišle su kupiti od drugih (svećenika, popova, pastora) umjesto da su koristile zabadava izvorno od Krista. Potratile su ono što su primile, opustile se i suživjele sa svijetom.

• A dok su one otišle kupiti, dođe mladoženja. One koje bijahu pripravne uđoše s njim na svadbu: i zatvoriše se vrata. Poslije dođoše i ostale djevice, rekavši: ‘Gospodine, Gospodine, otvori nam.’ Ali im on odgovori i reče: ‘Zaista, kažem vam, ne poznam vas.’ Bdijte, dakle, jer ne znate ni dan ni sat u koji Sin čovječji dolazi. /Matej 25,10-13

Zašto bi Isus upozorio da čvrsto držimo spasenje, vjeru i nauk koje imamo ako nam nitko ne može oduzeti?

• Evo, dolazim uskoro: čvrsto drži to što imaš, da ti nitko ne uzme vijenac. /Otkrivenje 3,11

Ako se poslanica Hebrejima odnosi samo na Židove, ali ne i kršćane, što ćemo s Petrovom poslanicom koja upozorava na isto?

• Jer ako su po spoznaji Gospodina i Spasitelja, Isusa Krista, odbjegli od prljavština svijeta pa se ponovno u njih upleli i dali svladati, ovo posljednje postalo im je gore od prvoga. Jer bolje bi im bilo da nisu upoznali put pravednosti negoli što su se, spoznavši ga, odvratili od svete zapovijedi koja im je bila predana. /2. Petrova 2,20-21

Sveti Duh je naš vodič, učitelj, tješitelj, pomoćnik – ako se Njemu prepustimo da nas vodi, Sotona nas zasigurno neće ugrabiti iz Isusove ruke. No onog trenutka kada čovjeka, crkvu, doktrinu, teologiju postavimo za autoritet i na mjesto vodstva našeg života s Bogom, itekako nas mogu ugrabiti. Ako dozvolimo da nas drugi uče i tumače Božju Riječ umjesto Duh Sveti koji nam je dan po vjeri u Krista, lako ćemo upadati u đavolske zamke i pomalo se odvraćati od vjere i suobličavati sa svijetom.

Kao i svaki lažni nauk, i ovaj ima za cilj udaljiti vas od Boga i pobjede na koju ste pozvani u Kristu. Shvatite jedno, možete biti jedini na svijetu, ali ako vas vodi Božji Duh, na ispravnom ste putu. Stvar je vašeg individualnog i osobnog odnosa s Bogom. Isključivo vaše poniznosti i iskrenosti pred Njim da čeznete za istinom. Crkva ili religija neće zagovarati za vas. Širok je put koji vodi u zablude i vječnu propast.

Pokajte se od grijeha, crkvenih indoktrinacija, dogmi, lažnih učenja, svega čemu vas drugi uče. I budite spremni za svog Mladoženju koji je na putu. Budite dio proročanstva o spremnoj Crkvi, ne plaćenoj, mrtvoj, zaspaloj, mlakoj, idolopokloničkoj, ekumenističkoj.

• Radujmo se i kličimo, i dajmo mu slavu: jer došla je svadba Jaganjčeva, i žena se njegova pripravila.” /Otkrivenje 19,7

Više na slične teme na tagu: OSAS.