Je li znanost otkrila Boga?

Je li znanost otkrila dokaz o Bogu? Einstein nije vjerovao da je to moguće. Stephen Hawking je rekao da bi to moglo biti najveće znanstveno otkriće svih vremena.

Kakvo je to otkriće zbunilo najveće znanstvene umove prošlog stoljeća? I zašto ih je izazvalo da promisle o porijeklu našeg svemira? Novi, snažniji teleskopi otkrivaju tajne o našem svemiru koje su podigle nova pitanja o porijeklu života. Je li znanost pronašla dokaz o Bogu?

JE LI ZNANOST OTKRILA BOGA?

Ali čekajte malo! Nije li znanost dokazala da ne trebamo Boga za objašnjenje svemira? Munje, potresi, pa čak i djeca se objašnjavaju kao djela Božja. No, sada znamo bolje. Što je to u ovom otkriću da je toliko bitno drugačije, i zašto je zapanjilo znanstveni svijet?

Zbog ovog otkrića i onog što su molekularni biolozi saznali o sofisticiranom kodiranju unutar DNK sada mnogi znanstvenici priznaju da je svemir dio veličanstvenog dizajna.

Jedan kozmolog je to rekao ovako: „Mnogi znanstvenici, kad priznaju svoje stavove, naginju teleološkom ili dizajnerskom argumentu.“ [1]

Začudo, mnogi znanstvenici koji govore o Bogu nemaju nikakvih vjerskih uvjerenja. [2]

Dakle, koja su ta fantastična otkrića da znanstvenici odjednom govore o Bogu? Tri revolucionarna otkrića iz područja astronomije i molekularne biologije ističu:

1. Svemir je imao početak.

2. Svemir je upravo prikladan za život.

3. Kodiranje DNK otkriva inteligenciju.

Izjave vodećih znanstvenika koji su došli do ovih otkrića mogle bi vas šokirati. Pogledajmo.

JEDAN POČETAK

Od početka civilizacije čovjek s divljenjem promatra zvijezde, pitajući se što su i kako su tamo došle. Iako za čiste noći ljudsko oko može vidjeti oko 6.000 zvijezda, Hubble i drugi moćni teleskopi pokazuju da postoje bilijuni zvijezda grupiranih u više od 100 milijardi galaksija. Naše Sunce je poput zrna pijeska nasred svjetskih plaža.

Međutim, prije 20. stoljeća, većina je znanstvenika vjerovala da je naša galaksija Mliječni put čitavi svemir, te da postoji samo oko 100 milijuna zvijezda.

Većina znanstvenika je vjerovala da naš svemir nikada nije imao početak. Vjerovali su da materija, prostor i energija postoje oduvijek.

No, u ranom 20. stoljeću, astronom Edwin Hubble otkrio je da se svemir širi. Matematičkim procesom unazad je izračunao da je sve u svemiru, uključujući i materiju, energiju, prostor, pa čak i samo vrijeme, zapravo imalo početak.

Cijela se znanstvena zajednica šokirala. Mnogi znanstvenici, uključujući Einsteina, reagirali su negativno. U onome što je Einstein kasnije nazvao „najvećom pogreškom svog života“, izumio je jednadžbe kako bi izbjegao implikaciju početka. [3]

Možda je najglasniji protivnik početka svemira bio britanski astronom Sir Fred Hoyle, koji je događaj stvaranja sarkastično nazvao „veliki prasak“. Tvrdoglavo se držao svoje ustaljene teorije da svemir postoji oduvijek. Tako su smatrali i Einstein i ostali znanstvenici sve dok dokazi o početku nisu postajali sve veći. Implikacija početka „slona u sobi“ jest da je nešto ili netko izvan znanstvenog istraživanja moralo sve to započeti.

Konačno, 1992. godine, satelitski eksperiment COBE je dokazao da je svemir zaista imao jednokratni početak u nevjerojatnom bljesku svjetlosti i energije. [4] Iako neki znanstvenici to nazivaju trenutkom stvaranja, većina se odnosi prema njemu kao „velikom prasku“.

Astronom Robert Jastrow nam pokušava pomoći da zamislimo kako je sve počelo. „Slika sugerira eksploziju kozmičke vodikove bombe. Trenutak u kojem je kozmička bomba eksplodirala obilježio je rođenje svemira.“ [5]

SVE NI IZ ČEGA

Znanost nam ne može reći tko ili što je uzrokovalo početak svemira. No, neki vjeruju da jasno ukazuje na Stvoritelja. „Britanski teoretičar, Edward Milne, napisao je matematičku studiju o relativnosti koju je zaključio riječima: ‘Što se tiče prvog uzroka svemira, u kontekstu širenja, preostaje čitaocu da sam zaključi, ali naša slika bez Njega je nepotpuna.’“ [6]

Još jedan britanski znanstvenik, Edmund Whittaker pripisuje početak našeg svemira „Božanskoj volji koja konstituira prirodu iz ništavila.“ [7]

Mnogi znanstvenici su iznenađeni sličnošću jednokratnog događaja stvaranja ni iz čega i biblijskog stvaranja iz Postanka 1,1. [8] Prije ovog otkrića, mnogi su znanstvenici smatrali biblijski izvještaj o stvaranju ni iz čega neznanstvenim.

Iako je sam sebe nazivao agnostikom, Jastrowa su pritisnuli dokazi da prizna: „Sada vidimo kako astronomski dokazi vode ka biblijskom gledištu o porijeklu svijeta.“ [9]

Još jedan agnostik, George Smoot, znanstvenik i dobitnik Nobelove nagrade za eksperiment COBE, također priznaje podudarnost. „Nema sumnje da postoji paralela između velikog praska kao događaja i kršćanskog koncepta stvaranja ni iz čega.“ [10]

Znanstvenici koji su nekad ismijavali Bibliju kao knjigu bajki, sada priznaju da je biblijski koncept stvaranja ni iz čega cijelo vrijeme bio u pravu.

Kozmolozi, koji su se specijalizirali u istraživanju svemira i njegovog porijekla, ubrzo su shvatili da slučajna kozmička eksplozija nikada ne bi mogla proizvesti život isto kao što ga ne bi proizvela ni nuklearna bomba – osim ako je precizno dizajnirana za to. A to bi značilo da je dizajner to morao isplanirati. Počeli su koristiti riječi kao što su „Super-intelekt“, „Stvoritelj“, pa čak i „Vrhovno Biće“ kako bi opisali ovog dizajnera. Pogledajmo zašto.

PRECIZNO UREĐEN ZA ŽIVOT

Fizičari su izračunali da gravitacija i druge prirodne sile trebaju biti upravo kakve jesu, inače naš svemir i život ne bi mogli postojati. Da je brzina širenja nešto slabija, gravitacija bi povukla svu materiju natrag u „veliki lom“.

Ne govorimo o pukom smanjenju brzine širenja svemira za jedan ili dva posto. Stephen Hawking piše: „Ako bi brzina ekspanzije jednu sekundu nakon velikog praska bila manja za samo jedan dio od sto tisuća milijuna milijuna, svemir bi se ponovo urušio prije nego što bi uopće dosegao svoju sadašnju veličinu.“ [11]

S druge strane, ako bi stopa širenja bila samo djelić veća nego što je bila, galaksije, zvijezde i planeti nikada ne bi mogli nastati, a mi ne bismo bili ovdje.

A da bi život postojao, uvjeti u našem Sunčevom sustavu i planetu također trebaju biti upravo kakvi jesu. Primjerice, svi znamo da bez atmosfere kisika, nitko od nas ne bi mogao disati. A bez kisika, voda ne bi mogla postojati. Bez vode ne bi bilo ni kiše za naše usjeve. Drugi elementi kao što su vodik, dušik, natrij, ugljik, kalcij i fosfor također su bitni za život.

No, to samo po sebi nije sve što je potrebno da bi život postojao. Veličina, temperatura, relativna blizina i kemijski sastav našeg planeta, sunca i mjeseca također trebaju biti upravo kakvi jesu.

A tu su i deseci drugih uvjeta koji su potrebni za izvrsnu preciznu uređenost, inače ne bismo bili ovdje ni razmišljali o tome. [12]

Znanstvenici koji vjeruju u Boga mogu očekivati ​​takvu preciznu uređenost, ali ateisti i agnostici nisu u stanju objasniti ove nevjerojatne „slučajnosti“. Teorijski fizičar Stephen Hawking, agnostik, piše: „Nevjerojatna je činjenica da su vrijednosti tih brojeva vrlo precizno podešeni kako bi omogućili razvoj života.“ [13]

SLUČAJNOST ILI ČUDO?

Zar se ne može ta precizna uređenost pripisati slučajnosti? Uostalom, procjenitelji koeficijenata znaju da čak i oni s najmanje šansi mogu na kraju osvojiti pobjedu. A usprkos lošim izgledima, netko na kraju ipak osvoji nagradu. Dakle, kakvi su izgledi za slučajni nastanak ljudskog života slučajnom eksplozijom u povijesti svemira?

Da bi ljudski život bio moguć iz velikog praska mora prkositi zakonima vjerojatnosti. Jedan astronom je izračunao da su izgledi manji od 1 naprama bilijun bilijuna bilijuna bilijuna bilijuna bilijuna bilijuna bilijuna bilijuna bilijuna bilijuna bilijuna. [14] Bilo bi daleko lakše da slijepa osoba – u samo jednom pokušaju – pronađe jedno posebno označeno zrnce pijeska sa svih plaža na svijetu.

Još jedan primjer gotovo nikakve vjerojatnosti da je slučajni veliki prasak stvorio život jest da svaki put jedna osoba osvoji preko tisuću uzastopnih mega-milijuna dolara dobitka nakon kupnje samo jedne lutrije.

Kakva bi bila vaša reakcija na takvu vijest? Nemoguće – osim ako je netko namjestio iza scene, što je upravo ono što bi svatko pomislio. I to je ono što mnogi znanstvenici zaključuju:

Netko iza scene je dizajnirao i stvorio svemir.

Ovo novo razumijevanje kako čudesan ljudski život postoji u našem svemiru vodio je agnostičkog astronoma Georgea Greensteina da upita: „Je li moguće da smo odjednom, bez ikakve namjere, naišli na znanstveni dokaz o postojanju Vrhovnog Bića?“ [15 ]

Međutim, kao agnostik, Greenstein zadržava svoju vjeru u znanost, a ne u Stvoritelja, kako bi u konačnici objasnio naše porijeklo. [16]

Jastrow objašnjava zašto neki znanstvenici nerado prihvaćaju transcendentnog Stvoritelja:

„Postoji neka vrsta vjere u znanost; to je religija osobe koja vjeruje da postoji red i sklad u svemiru… Ovu religioznost znanstvenika narušava otkriće da je svijet imao početak pod uvjetima u kojima poznati zakoni fizike ne vrijede, a koji kao rezultat sila ili okolnosti ne možemo otkriti. Kada dođe do toga, znanstvenik izgubi kontrolu. Ako je stvarno ispitao implikacije, bit će traumatiziran.“ [17]

Razumljivo je zašto znanstvenici poput Greensteina i Hawkinga traže druga objašnjenja, umjesto da naš fino podešen svemir pripišu Stvoritelju. Hawking pretpostavlja da mogu postojati drugi nevidljivi (i nedokazivi) svemiri, čime se povećava vjerojatnost da je jedan od njih (naš) savršeno precizno uređen za život. Međutim, budući da je njegova ideja špekulativna i ne može se provjeriti, teško se može nazvati „znanošću“. Iako također agnostik, britanski astrofizičar Paul Davies odbacuje Hawkingovu ideju kao previše špekulativnu. On piše: „Takvo uvjerenje mora počivati ​​na vjeri, a ne na opažanju.“ [18]

Iako se Hawking i dalje trudi istražiti čisto znanstvena objašnjenja za naše porijeklo, drugi znanstvenici, uključujući i mnogi agnostici, priznaju da postoje uvjerljivi dokazi za Stvoritelja.

Hoyle je napisao:

„Zdravorazumsko tumačenje činjenica sugerira da se nadnaravni um narugao s fizikom, kao i kemijom i biologijom, te da nema smisla govoriti o nikakvim slijepim silama u prirodi“. [19]

Iako Einstein nije bio vjernik i nije vjerovao u osobnog Boga, nazvao je onoga koji stoji iza svemira genijem „takve nadmoćne inteligencije da je svaka usporedba sa sustavnim razmišljanjem i djelovanjem ljudskih bića potpuno beznačajna.“ [20]

Ateist Christopher Hitchens, koji je proveo veći dio svog života pišući i raspravljajući protiv Boga, najviše je bio zbunjen činjenicom da život ne može postojati ako bi sve bilo drugačije samo za „jedan stupanj ili jednu nit.“ [21]

Davies priznaje:

„Za mene postoji snažan dokaz da se nešto odvija iza svega toga. Kao da je netko precizno podesio prirodne brojeve kako bi stvorio svemir… Utisak dizajna je nemjerljiv.“ [22]

DNK: JEZIK ŽIVOTA

Astronomija nije jedino područje gdje znanost vidi dokaze za dizajn. Molekularni biolozi su otkrili zamršeno složen dizajn u mikroskopskom svijetu DNK. U prošlom stoljeću, znanstvenici su otkrili da je malena molekula nazvana DNK „mozak“ iza svake stanice u našem tijelu, kao i svakom drugom živom biću. Što više otkrivaju o DNK, više su zadivljeni briljantnošću koja stoji iza nje.

Znanstvenici koji vjeruju da je materijalni svijet sve što postoji (materijalisti), poput Richarda Dawkinsa, tvrde da je DNK evoluirala prirodnom selekcijom bez Stvoritelja.

Ipak, čak i najgorljiviji evolucionisti priznaju da se porijeklo zamršene složenosti DNK ne može objasniti.

Zamršena složenost DNK izazvala je jednog od pronalazača, Francisa Cricka da povjeruje da DNK nikada ne bi mogla nastati na Zemlji prirodno. Crick, evolucionist koji je vjerovao da je život previše složen da bi nastao na Zemlji te je morao doći iz svemira, je napisao:

„Pošten čovjek, naoružan svim znanjem koje nam je do sada dostupno, može samo reći da se porijeklo života na neki način pojavilo u trenutku gotovo kao čudo, jer su toliki uvjeti morali biti ispunjeni da se to dogodi.“ [23]

Kodiranje iza DNK otkriva takvu inteligenciju da zadivljuje maštu.

Samo vrh DNK sadrži informacije koje su jednake hrpi knjiga mekih korica koje okružuju Zemlju 5000 puta. DNK djeluje kao jezik s vlastitim izuzetno složenim programskim kodom. Osnivač Microsofta Bill Gates kaže da je softver DNK „daleko, daleko složeniji od bilo kojeg softvera kojeg smo ikada razvili.“ [24]

Dawkins i drugi materijalisti vjeruju da je sva ta složenost nastala putem prirodne selekcije. Ipak, kao što je Crick primijetio, prirodna selekcija nikada ne bi mogla proizvesti prvu molekulu. Mnogi znanstvenici vjeruju da kodiranje unutar molekule DNK ukazuje na daleko veću inteligenciju od onoga što se moglo dogoditi prirodnim uzrocima.

U ranom 21. stoljeću, vodeći ateist Antony Flew naglo je prestao biti ateist kada je proučio inteligenciju iza DNK. Flew objašnjava što je promijenilo njegovo mišljenje.

„Ono što mislim da je funkcija materijala DNK jest da pokaže da mora biti uključena inteligencija u dobivanju ovih izuzetno različitih elemenata zajedno. Ogromna složenost prema kojoj se postižu rezultati izgledaju mi kao djelo inteligencije… Sada mi se čini da više od pedeset godina istraživanja DNK pruža materijale za novi i izuzetno snažan argument za dizajn.“ [25]

Iako Flew nije bio kršćanin, priznao je da je „softver“ iza DNK previše složen da bi nastao bez „dizajnera“. Otkriće nevjerojatne inteligencije iza DNK, prema riječima ovog bivšeg vodećeg ateista, „pruža materijale za novi i izuzetno snažan argument za dizajn.“

OTISCI STVORITELJA

Jesu li znanstvenici sada uvjereni da je Stvoritelj ostavio svoje „otiske“ u svemiru?

Iako su mnogi znanstvenici još uvijek skloni istisnuti Boga iz svemira, većina prepoznaje vjerske implikacije tih novih otkrića. U svojoj knjizi Veliki dizajn, Stephen Hawking, koji ne vjeruje u osobnog Boga, pokušava objasniti zašto svemir ne treba Boga. Ipak, kada ih se suoči s dokazima, čak i Hawking priznaje: „Mora postojati vjerska implikacija. No, mislim da većina znanstvenika radije potisne tu vjersku stranu.“ [26]

Kao agnostik, Jastrow nije imao kršćansku pozadinu iza svojih zaključaka. Međutim, dobrovoljno priznaje da postoji uvjerljiv dokaz za Stvoritelja. Jastrow piše o šoku i očaju koje proživljavaju znanstvenici koji su mislili da su potisnuli Boga iz svog svijeta.

„Za znanstvenika koji živi po svojoj vjeri u moć razuma, priča završava kao loš san. Osvaja planine neznanja; namjerava osvojiti najviši vrh; ali dok se približava posljednjoj stijeni, pozdravlja ga grupa teologa koji tamo sjede već stoljećima.“ [27]

OSOBNI STVORITELJ?

Ako postoji super inteligentni Stvoritelj, postavlja se pitanje: Kakav je on? Je li on samo neka sila kao u Zvjezdanim stazama, ili osobno Biće poput nas? Budući da smo mi osobna i relacijska bića, ne bi li onaj koji nas je stvorio također bio osoban i relacijski?

Mnogi znanstvenici poput Arthura L. Schawlowa, profesora fizike na Sveučilištu Stanford, dobitnika Nobelove nagrade za fiziku, vjeruju da ta nova otkrića pružaju uvjerljiv dokaz za osobnog Boga. On piše: „Čini mi se da kada se osoba suoči sa čudima života i svemira, mora se zapitati zašto, a ne samo kako. Jedini mogući odgovori su vjerske naravi… Nalazim potrebu za Bogom u svemiru i svom vlastitom životu.“ [28] Ako je Bog osoban i budući da nam je dao mogućnost da komuniciramo, ne bismo li očekivali da komunicira s nama i kaže nam zašto smo ovdje?

Kao što vidimo, znanost ne može odgovoriti na pitanja o Bogu i svrsi života. Međutim, budući da je Biblija u pravu o stvaranju svega ni iz čega, nije li također pouzdana u pogledu Boga, života i svrhe?

Prije dvije tisuće godina jedan je čovjek kročio na naš planet i tvrdio da ima odgovore na svrhu života. Iako je njegovo vrijeme na zemlji bilo kratko, njegov utjecaj je promijenio svijet, i još uvijek se osjeća i danas. Njegovo ime je Isus Krist.

Svjedoci Isusa Krista nam govore da je neprestano pokazivao stvaralačku moć nad prirodnim zakonima. Govore nam da je bio mudar, ponizan i milosrdan. Liječio hrome, gluhe i slijepe. Trenutno je zaustavljao bijesne oluje, na licu mjesta stvarao hranu za gladne, na svadbi pretvarao vodu u vino, pa čak i uzdizao mrtve. I tvrde da je nakon brutalnog smaknuća ustao iz mrtvih.

Također nam govore da je Isus Krist onaj koji je ubacio zvijezde u prostor, precizno uredio naš svemir i stvorio DNK. Je li mogao biti onaj kojeg je Einstein nesvjesno spomenuo kao „super inteligentnog“ iza svemira? Može li Isus Krist biti onaj kojeg je Hoyle nesvjesno spomenuo u tekstu da se „narugao s fizikom, kemijom i biologijom“?

Je li tajna tko stoji iza velikog praska i inteligencije DNK otkrivena u sljedećem zapisu iz Novog zavjeta?

„On [Krist] je slika Boga nevidljivoga, prvorođenac svakoga stvorenja. Jer u njemu je sve stvoreno, što je na nebesima i što je na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja bilo gospodstva bilo poglavarstva bilo vlasti — sve je po njemu i za njega stvoreno. I on je prije svega i sve u njemu postoji…“ Život je ni iz čega počeo po njemu, i život od mrtvih je počeo po njemu, i on se stoga s pravom naziva Gospodar sviju. [29]

Isus je govorio s autoritetom o Božjoj ljubavi prema nama i razlogu zašto nas je stvorio. Rekao je da ima plan za naše živote, a taj plan se usredotočuje na odnos s njime. No, da bi taj odnos bio moguć, Isus je morao umrijeti na križu za naše grijehe. I bilo je nužno da ustane od mrtvih kako bismo mogli imati život poslije smrti. [30]

Ako je Isus Stvoritelj, sigurno ima vlast nad životom i smrću. A oni koji su mu bili najbliži tvrde da su ga vidjeli živog nakon što je umro i bio pokopan tri dana.

JE LI ISUS DOISTA USKRSNUO OD MRTVIH?

Apostol Pavao nam govori da je život od mrtvih započeo po Isusu Kristu. Očevici Isusa Krista zapravo su govorili i ponašali se kao da vjeruju da je nakon raspeća fizički uskrsnuo od mrtvih. Ako su bili u krivu, onda je kršćanstvo utemeljeno na laži. No, ako su bili u pravu, takvo čudo bi potkrijepilo sve što je Isus rekao o Bogu, sebi i nama.

Izvor: Y-jesus.com

No, moramo li prihvatiti uskrsnuće Isusa Krista po vjeri, ili postoje čvrsti povijesni dokazi? Nekoliko skeptika su započeli istrage o povijesnim zapisima kako bi dokazali da je izvještaj o uskrsnuću lažan. Što su otkrili? O tome više pročitajte OVDJE.

U nastavku pogledajte video.

Reference:

1. Harrison, E. 1985. Masks of the Universe. New York, Collier Books, Macmillan, 252., 263. str.

2. Ateist vjeruje da Bog ne postoji. Agnostik vjeruje da to ne možemo znati.

3. Brian Greene, The Elegant Universe (New York: Vintage, 2000), 81-82.

4. George Smoot and Keay Davidson, Wrinkles in Time(New York: Avon, 1993), 241.

5. Robert Jastrow, God and the Astronomers, (London: W. W. Norton, 1992), 13.

6. Ibid., 104.

7. Ibid., 103.

8. Postanak 1,1: „U početku stvori Bog nebo i zemlju.“

9. Jastrow, 14.

10. Smoot and Davidson, 17.

11. Stephen Hawking, The Illustrated A Brief History of Time(New York: Bantam, 1996), 156.

12. Hugh Ross, The Creator and the Cosmos (3^rd ed.) (Colorado Springs, CO: NavPress, 2001), 224.

13. Stephen Hawking, A Brief History of Time (New York: Bantam, 1990), 125.

14. Hugh Ross, The Creator and the Cosmos (Colorado Springs, CO: NavPress, 2001), 198.

15. George Greenstein, The Symbiotic Universe(New York: William Morrow, 1988), 27.

16. Ibid., 189.

17. Jastrow, 105.

18. Paul Davies, God and the New Physics (New York: Simon & Schuster, 1983), 174.

19. Fred Hoyle, “Let there be Light,” Engineering and Science(November 1981).

20. Albert Einstein, Ideas and Opinions—The World As I See It(New York: Bonanza, 1931), 40.

21. http://www.youtube.com/watch?v=GDJ9BL38PrI

22. Paul Davies, The Cosmic Blueprint (New York: Simon & Schuster, 1988), 203.

23. Francis Crick, Life Itself (New York: Simon & Schuster, 1981), 88.

24. Quoted in William A. Dembski and James M. Kushiner, eds., Signs of Intelligence(Grand Rapids, MI: Brazos, 2001), 108.

25. Quoted in Gary Habermas, “My Pilgrimage from Atheism to Theism”: Interview with Antony Flew, Philosophia Christi, (Winter, 2005).

26. John Boslough, Stephen Hawking’s Universe(New York: Avon, 1989), 109.

27. Jastrow, 107.

28. Margenau, H. and R. A. Varghese, eds. Cosmos, Bios, Theos: Scientists Reflect on Science, God, and the Origins of the Universe, Life, and Homo Sapiens (Open Court Pub. Co., La Salle, IL, 1992).

29. Kološanima 1,15-17, J. B. Phillips.

30. Ivan 3,16; Ivan 14,19.

Više na slične teme na tagu: ASTRONOMIJA.