Izrael i Palestina – svi mitovi i laži

Objavio

19/10/2023

1787

pregleda

Ono što smo vidjeli od strane Hamasa na mlade ljude i djecu koji su pohađali festival glazbe 7. listopada 2023. jesu čista zlodjela. Brzinom svjetlosti se zaboravilo kako je upravo Hamas započeo ovaj rat Izrael-Palestina. Pogledajmo neke činjenice u vezi Izraela i kako se plasiraju manipulacije i laži.

Postoje četiri mita koja propagiraju ljevičari (liberali) u vezi povijesti Izraela i Palestine. Ove su laži jako važne jer vode mase u moralni relativizam, kojim se daju izlike za pokušaj ili doslovno ubijanje Židova, te nesposobnost procjene ispravnog i pogrešnog. Istovremeno, zla ljudska kršenja prava od strane Palestinaca se umanjuju.

#MIT BR. 1. – IZRAEL JE POVIJESNO MUSLIMANSKI TERITORIJ

Ovo je čista i apsolutna laž. Izrael je povijesno židovski teritorij. Prema Bibliji i tumačenju dokaza suvremene arheologije:

Jošua je došao na tu zemlju oko 1400. g. pr. Krista
Davidovo kraljevstvo uspostavljeno oko 1000. g. pr. Kr.
Prvi Salomonov hram izgrađen oko 957. g. pr. Kr.
Drugi hram sagrađen 515. g. pr. Kr.
Hasmonejska dinastija osnovana 166. g. pr. Kr.
Jeruzalem uništen 70. g.
Židovi prognani iz Izraela 136. g.

U pokušaju da osramote Židove, Rimljani su preimenovali područje u Palestinu po židovskim povijesnim neprijateljima Filistejcima. Čak i za vrijeme izgnanstva i dalje su postojali neki Izraelci na tom području. Islam kao religija Palestinaca i svih Arapa nije bila ni osnovana sve do 7. stoljeća. Nikada nijedna arapska zemlja nije postojala na području danas poznatom kao Palestina.

#MIT BR. 2. – IZRAEL JE GLAVNI UZROK DIOBE ZEMLJIŠTA I SUKOBA NA BLISKOM ISTOKU

Ovo je ponovno čista laž. Godine 1917. Velika Britanija obećala je Židovima čitavo područje Palestine i Transjordana, danas poznatog kao Jordan. Godine 1920. Arapi su inscenirali plan masovnog pokolja Židova kao odgovor na britanski mandat u Palestini. Godine 1922. britanska vlada je objavila tzv. Bijeli papir da područje Transjordana, tj. 70% Palestine odreže i učini arapskom zemljom koja će se nazvati Jordan.

Godine 1937. Povjerenstvo Peel preporučilo je podjelu Palestine, pri čemu bi britanske vlasti imale kontrolu nad Jaffom i Jeruzalemom. Arapi bi zadobili čitav Negev, gotovo svu Judeju i Samariju, dok bi Židovi dobili malen dio uzduž obale, uključujući Tel-Aviv i Haifu. Godine 1939. u odgovoru na arapsku pobunu, Britanija je ograničila židovsko naseljavanje Palestine netom prije početka Drugog svjetskog rata i holokausta. Židovi su bili na strani Britanaca, Arapi na strani Hitlera. Godine 1948. britanski mandat je završio, a Izrael proglasio neovisnost. Izrael kao nacija napokon dobiva natrag svoju zemlju, i raseljeni Židovi po čitavom svijetu dobivaju priliku vratiti se u svoju domovinu. Godine 1964. kako Arapi i dalje imaju punu kontrolu nad Gazom i Zapadnom obalom, osnivaju Liberalnu organizaciju sa ciljem potpunog uništenja Izraela. Vođa ove palestinske liberalne organizacije potiče narod na ogromnu mržnju protiv Izraela.

Godine 1967. Arapska liga proglasila je tzv. „3 NE“:

Nema mira (Izraelu)
Nema priznavanja (Izraela)
Nema pregovora (s Izraelom)

Kao indirektna najava rata, Izrael preventivno napada Egipatsku zračnu snagu, čime je započeo 6-dnevni Arapsko-židovski rat, kojeg Izrael na kraju osvaja čudesno, uključujući Sinajsku pustinju, Golansku visoravan, Gazu, Judeju i Samariju poznatu kao Zapadnu obalu, kao i čitav Jeruzalem.

Godine 1973. Arapi su opet započeli rat, i to na židovski blagdan Jom kipur (Dan pomirenja); Izraelci su ponovno preživjeli i zadobili teritorij.

Godine 1979. Izrael je vratio Sinajsku pustinju Egiptu u zamjenu za mir.

Godine 1993. Izrael je pristao na Sporazume iz Osla o primirju između Izraela i Palestinske oslobodilačke organizacije.

Godine 1998. Izrael je priznao još teritorija u korist Palestine.

Godine 2000. izraelski premijer Ehud Barak ponudio je Jaseru Arafatu, terorističkom vođi palestinskog teritorija 91% kontrole nad Zapadnom obalom i izraelsku zaštitu na 15% granice s Jordanom. (Inače, Jaser Arafat je 1968. postao predsjednik PLO-a. U naredna dva desetljeća PLO je izvodio najkrvavije napade na Izrael pa je tako Arafat stekao ugled bešćutnog terorista.) Jaser Arafat se oglušio na ovaj sporazum, kao i prethodni, što je rezultiralo masovnim terorističkim napadom kada je stradalo na tisuće Židova.

Godine 2005. Izrael se jednostrano povukao iz Gaze, da bi ju istovremeno zauzeo Hamas i koristio kao bazu za terorističke aktivnosti, što je na snazi sve do danas.

Godine 2008. izraelski premijer ponudio je još više teritorija od prethodnog i zamjenu zemljišta kako bi zadržao naseljena židovska područja, čak se odričući izraelskog suvereniteta nad Brdom hrama i starim gradom Jeruzalema, u korist petero članova međunarodnog povjerenstva koji se sastojao od Izraela, Palestine, Jordana, SAD-a i Saudijske Arabije. Mahmud Abas, predsjednik Palestinske Samouprave, predsjednik Palestinske Oslobodilačke Organizacije i nasljednik Arafata, napustio je sastanak odbivši prijedlog.

#MIT BR. 3. – IZRAEL JE PROTJERAO PALESTINSKE ARAPE SA BRITANSKE MANDATORNE PALESTINE

Ponovno laž! Izrael je odobrio Palestincima da ostanu davši im potpuno jednaka prava kao i svakom izraelskom građaninu. Desetljećima se lažno izvještava o tome koliko je Arapa napustilo Izrael pod prisilom. Navodno je 250 do 300 tisuća izbjeglica napustilo zemlju napuštajući svoje domove koji uopće nisu bili u ratnoj zoni, a sve pod indoktrinacijom njihovih arapskih vođa. Na stotine tisuća izbjeglica završilo je u Zapadnoj obali i Gazi kao arapskom području do 1967. Zanimljivo, arapske zemlje istovremeno odbijaju primiti stotine tisuća svojih Arapa, kao što upravo svjedočimo kako je Egipat zatvorio granice ne puštajući izbjeglice iz Gaze.

Čak 62% palestinskih izbjeglica žive izvan Zapadne obale i Gaze. U međuvremenu, sićušan Izrael je primio 800 tisuća Židova protjeranih iz arapskih zemalja između 1948. i 1951. nikada zahtijevajući svoju zemlju natrag.

#MIT BR. 4. – IZRAEL JE ZEMLJA KOJA PROMIČE APARTHEID (RASNU SEGREGACIJU)

Daleko od istine! Arapski građani u Izraelu imaju jednaka prava kao i Izraelci, a opet veća nego u svim okolnim arapskim zemljama zajedno. Većina Palestinaca u Palestini živi pod palestinskom upravom na Zapadnoj obali. Svi Arapi u Gazi žive pod Hamasovom kontrolom. Čak 20% svih građana u Izraelu su Arapi, od kojih neki čak sjede u izraelskoj vladi i vrhovnom sudu. Znate li koliko Židova sjedi u palestinskom parlamentu? Nula. Toliko o diskriminaciji i segregaciji. Jedini apartheid provodi se u Palestini.

Svi ovi mitovi imaju posljedice i vode kao pobunama diljem arapskog svijeta i masovnoj eksterminaciji Židova. Arapi se od rođenja uče da mrze Židove. Židovi se od rođenja uče miru među narodima. Kad bi Izrael odložio oružje, došlo bi do nemilosrdnog istrebljenja Židova. Kad bi Arapi odložili oružje, došlo bi do trajnog mira.

No ipak znamo da mira u Izraelu neće biti dokle god ne priznaju Isusa Krista za Mesiju kojeg su propustili.

Jeruzaleme, Jeruzaleme, ti koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji su ti poslani, koliko li sam puta htio okupiti djecu tvoju kao što kvočka okuplja svoje piliće pod svoja krila, a vi ne htjedoste! Evo, ostavljena vam je kuća opustošena. Jer, kažem vam: Odsada me više nećete vidjeti sve dok ne kažete: ‘Blagoslòvljen je onaj koji dolazi u ime Gospodinovo.’” /Matej 23,37-39

Nažalost, kada je riječ o Izraelu, ljudi na zapadu gledaju na islamističke militante kao spasitelje, ali kada je riječ o ljudima sa zapada, onda su iste militantne skupine koje ordiniraju po Europi najveći neprijatelji. Hamas otvoreno poziva na ubijanje svakog Židova iz okruženja. Palestinske vlasti i narod ih aktivno podržavaju i izglasavaju. Islamski džihad ima potpuno iste ciljeve kao i Hamas. Očito to nikome ne smeta. Mržnja prema Židovima (antisemitizam) nikada u povijesti nije bila veća – i tako će biti sve do ispunjenja proročanstva o grozoti pustoši.

“Ali kada ugledate grozotu pustošenja, o kojoj je govorio prorok Daniel, da stoji tamo gdje ne bi trebala (onaj tko čita, neka razumije), neka tada oni koji budu u Judeji bježe u gore; /Marko 13,14

Svijetu nije problem što jedan Hamas nenajavljeno može ispaljivati rakete na Izrael kad se sjeti i pobiti na tisuće Izraelaca, žene, djecu, otimati mlade ljude i ucjenjivati. Svijetu nije problem što provokacija uvijek započinje s arapske strane koja nikad nije pristala na mir s Izraelom. Problem je Izrael. Oduvijek.