Isusov autoritet i prispodoba o dva sina

Isusov autoritet i prispodoba o dva sina.

Kad su svećenički glavari i narodne starješine doveli u pitanje Isusov autoritet – kojom vlašću djeluje, Isus im je postavio protupitanje:

„Krštenje Ivanovo, odakle bijaše? Od Neba ili od ljudi?’ I umovahu oni međusobno govoreći: Ako velimo ‘od Neba’, reći će nam: ‘Zašto mu onda niste povjerovali?’ Ako velimo ‘od ljudi’, strah nas je naroda, jer svi Ivana smatraju prorokom. I odgovoriše oni Isusu i rekoše: ‘Ne znamo.’ I reče on njima: ‘Ni ja vama neću reći kojom vlašću to činim.“ /Matej 21,25-27

Mislili su nadmudriti Isusa, kad ono, Isus je nadmudrio njih vrlo jednostavnim pitanjem. Sad znate kako treba s religioznim vođama kad vas nešto pitaju da bi vas diskreditirali, samo im postavite protupitanje na koje ne mogu odgovoriti, jer su nevjerni i nepravedni, i razoružajte ih. Kako oni s vama, tako i vi s njima.

Ivan je krstio pod Božjim autoritetom, a ne zato što su ga ovlastili religiozni poglavari i starješine. Niste dužni polagati nikome račune za vaše služenje Bogu. Bog je taj koji vam daje autoritet, a ne ljudi.

Isto tako, nikad nemojte činiti manje od vaše riječi. Stojte iza vaših riječi. Budite čvrsti u stavovima i mišljenjima. Vaša riječ neka bude „Da, da“ i „Ne, ne“, i ništa više i ništa manje. Znači, kad kažete „Da“, neka tako bude. Kad nekome kažete da ćete učiniti nešto, učinite to. Ili nemojte govoriti ništa. Inače, tko će vas smatrati ozbiljnima i pouzdanima? Tko će vam povjeriti veliko kad ne možete održati riječ ni za nešto malo? Kršenje naše riječi ozbiljno može dovesti u pitanje povjerenje i odnos s drugima.

„Bolje ti je ne zavjetovati negoli da zavjetuješ i ne ispuniš.“ /Propovjednik 5,5

Ako ljudi nisu od riječi prema drugima, onda znajte da nisu drugačiji ni prema Bogu.

„Nego, neka vaša riječ bude: ‘Da, da; ne, ne’; jer što je više od toga, od zla je.“ /Matej 5,37

Štoviše, Isus kaže da je bolji onaj koji kaže „Neću“, a ipak učini, od onog koji kaže „Hoću“, a ne učini. Prvi je barem iskren. Drugi je licemjer. Prvi se pokajao za krivu riječ, drugi se nije pokajao što nije izvršio danu riječ. Prvi je možda bio otresit i nagao, ali je učinio; drugi je bio uljudan i pristojan, ali nije učinio. Naša riječ ne znači ništa, nego praksa. Djelo koje stoji iza riječi.

„A što mislite vi? Neki je čovjek imao dva sina; i dođe prvome i reče: ‘Sine, idi danas raditi u moj vinograd.’ On mu odgovori i reče: ‘Neću’; no poslije se pokaje i ode. I dođe on drugome i reče mu isto tako, a on odgovori: ‘Ja idem, gospodine’; i ne ode. Koji je od te dvojice izvršio očevu volju?’ Rekoše mu: ‘Prvi.’ Reče im Isus: ‘Zaista, kažem vam: Carinici i bludnice idu pred vama u kraljevstvo Božje. Jer došao je k vama Ivan putem pravednosti i vi mu ne povjerovaste, ali carinici i bludnice mu povjerovaše; a vi, kada to vidjeste, ni kasnije se ne pokajaste da biste mu povjerovali.“ /Matej 21,28-32

Religiozni licemjeri kažu da će učiniti, ali to ne učine. Nisu povjerovali Ivanu Krstitelju koji je veći od svih starozavjetnih proroka, čak ni nakon što su prevaranti i prostitutke povjerovali. Isus je došao radi grešnika koji će se pokajati, a ne „pravednika“ koji misle da to jesu.

Nije stvar da izgledate pravedni izvana, nego da imate obrezano srce iznutra. Nanovorođeni duh. A to mogu dostići samo ponizni koji misle da su najgori grešnici od svih.

Isusu ne dolaze oni kojima je stalo do izvanjske pobožnosti, ljudske slave i časti, da ih drugi vide i da im se dive, koji nastoje zakamuflirati prljavštinu iznutra, nego iskreni pokajnici koji u skrovitosti i dubini svoga srca priznaju svoj grijeh.

Najveći grešnici idu u Božje kraljevstvo ispred religioznih vođa i praktikanata crkvenih rituala i bogoštovlja. Zato nam Isus kaže da tko je više griješio kroz život, nakon što se pokaje i obrati, više ga ljubi. „Pravedni“ crkvenjaci nisu u stanju pokajati se zbog otvrdnuća njihovih srca, osim hodočastiti na svoje službe i misliti da su bolji od grešnika vani.

Više na vezane teme na tagu: PARABOLA.