Istina ili tradicija? Uzak put ili put masa?

Istina ili tradicija? Uzak put ili put masa – koji put biraš?

Postoji put koji se čovjeku čini ispravnim, ali na kraju vodi u smrt. To je put kojim ide većina, put obilježen sljepoćom, neznanjem i nedostatkom pitanja. Put tradicija, običaja i vjerovanja koja nikada nisu bila upitna. Ljudi slijede ono što su naslijedili, bez dubokog razmišljanja, bez prave želje da razumiju. Lakše je vjerovati da su preci bili u pravu nego se suočiti s mogućnošću da nisu bili u pravu. Lakše je ponoviti što su drugi rekli nego se usuditi razmišljati svojom glavom, preispitivati temelje na kojima stojite i riskirati da otkrijete da su pokvareni.

„SIGURNOST“ TRADICIJE

Ali Istina ne hoda u gomili. Istina nije zarobljena u tradiciji, običajima i ljudskim pričama koje se prenose s koljena na koljeno. Istina je besplatna, neuvjetovana, nesalomljiva. Isus je rekao: „Posveti ih istinom; tvoja riječ je istina.“ Iako svijet ne želi istinu, mi vjerujemo u nju, u Onoga koji je nosi. Svijet bi radije izabrao sigurnost tradicije, prividnu stabilnost koja proizlazi iz neupitnosti svega što je stoljećima utvrđeno. Lakše je reći: „Tako su radili moji preci, tako radim i ja.“ Lakše je ostati u poznatom, bez kolebanja. Sve dok ne dođe trenutak istine, tradicija ne može spasiti. Ništa izgrađeno na ljudskim običajima i predajama neće moći spasiti dušu. To može samo Istina.

Pogledajte svijet oko sebe. Gledajte kako ljudi idu u jednom smjeru – slijepo, bez sumnje, bez pitanja. To je slika današnjeg čovječanstva. Tako je bilo i u Isusovo vrijeme. Ljudi su poznavali Zakon, držali se predaja svojih očeva, izvana su se činili pobožnima, ali kada je Istina stajala među njima, nisu je prepoznali. Odbacivali su je, mrzili, osuđivali. Razapeli su je. Jer Istina je prijetnja svemu što je lažno, svakom sustavu koji se temelji na ljudskim tradicijama, svakom obliku vjere koja je lišena života. Istina ne laska, ne veseli. Ona je poput groma u tišini, poput svjetlosti koja razgoni tamu. Zato je uvijek bila proganjana.

ISTINA NIJE ŠTO VEĆINA ŽELI

I danas nije ništa drugačije. Ljudi slijede većinu, držeći se crkvenih običaja, rituala i uvjerenja koja im daju osjećaj sigurnosti, vjerujući da im to donosi spasenje. Odgojeni su da vjeruju da su na pravom putu jednostavno zato što slijede ono što im je dano. Ali jesu li ikada zastali i zapitali se: „Je li to istina?“ Jesu li se usudili pogledati dalje od onoga što su ih učili? Jesu li spremni sve ispitati, prekinuti sa svakom laži ako otkriju da su u zabludi? Malo ih je. Publika ne postavlja pitanja. Gomila se drži onoga što zna. Gomila ne želi istinu: „Ispitujte sve, što je dobro čvrsto držite“ (1. Solunjanima 5:21).

Većina ljudi ne želi znati. Jer ako se pokaže da godinama slijede laž, što onda? Ako su generacije prije njih bile u zabludi, što to za njih znači? Zato se drže svoje tradicije kao što se brodolomac drži za dasku na olujnom moru, odbijajući je pustiti čak i kad vide da ih voda guta. Zato je Istina uvijek bila kamen spoticanja. Zato su proroci ubijani. Zato su apostoli bili progonjeni. Zato je Isus razapet. Jer kada dođe Istina, tradicija gubi snagu. Kada dođe Istina, sustavi se ruše. Kad dođe Istina, nema više kompromisa. Ili je prihvatiš i slijediš je, bez obzira na cijenu, ili je odbaciš i nastaviš hodati u tami, u samozavaravanju da si na pravom putu.

Ljudi misle da su u sigurnim rukama ako slijede ono što im je dano. Oni vjeruju da spasenje, istina i vječni život leže unutar tradicije. Ali jesu li ikada zastali i zapitali se: „Je li to stvarno od Boga?“ Koliko bi lažnih temelja trebalo srušiti? Koliko bi stvari koje su smatrali svetima moralo biti odbačeno? Istina nije ono što ljudi žele čuti. Istina ne tješi lažnu sigurnost, ne potvrđuje ljudske ideje. Istina uništava iluzije.

UZAK PUT ILI PUT MASA?

Ako Istina doista dolazi od Boga, morate biti spremni uhvatiti je i otpustiti sve ostalo, čak i ako to znači da vas svi ostave i napuste. Jer Istina nije tamo gdje je većina. Uzak put nije put masa. Istina ne slijedi gomilu, ne prilagođava se ljudskim sustavima, ne razvija se da bi bila prihvatljivija. Istina je nepromijenjena, bez obzira na vrijeme, bez obzira na mišljenja ljudi.

Tko god slijedi Istinu mora biti spreman platiti cijenu. Tko odbaci lažnu sigurnost i krene uskim i teškim putem, mora biti spreman na gubitke. Ugled, prijateljstva, društveni status – sve to može nestati u trenu. Oni koji slijede Istinu često ostaju sami. Jer svijet ne voli one koji mu ne pripadaju. Svijet odbacuje one koji odbacuju njegove laži, njegove prijevare, njegovu površnu religioznost.

Ali koja je alternativa? Osjećate se sigurno dok slijedite većinu, nesvjesni da hodate prema ponoru? Držati se nečega samo zato što je staro, bez pitanja je li to istina? Oslanjanje na sustav koji vam govori u što da vjerujete, umjesto da tražite sami za sebe? Hodati s gomilom samo zato što je lakše?

Kad dođe kraj, neće biti dovoljno reći: „Tako su me učili. Tako su radili moji preci. To je ono u što smo svi vjerovali.“ Istina nije kolektivna. Istina nije nasljeđe koje se prenosi s koljena na koljeno. Istina je živa. Istina zahtijeva osobni susret. Gdje si? Na kojoj si ti strani? Hoćeš li ići sa svijetom, sigurnim putem koji vodi u ponor? Ili ćeš se usuditi stati uz Istinu, čak i ako hodaš sam?

„Istina je još uvijek istina, čak i ako nitko ne vjeruje u nju. Laž je i dalje laž, čak i ako svi vjeruju u nju.“

Preuzeto: Facebook grupa Biblija i znanost

Više na vezane teme na tagu: TRADICIJA.